CRO-eu.com
Listopad 18, 2019, 05:44:39 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Laudonov gaj u Krbavskome polju  (Posjeta: 14578 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Rujan 07, 2010, 13:38:08 »


LAUDONOV GAJ


Ernst Gideon barun von Laudon

Autor u članku obrađuje historijat nastanka Laudonova gaja, specijalnog rezervata šumske vegetacije hrasta lužnjaka, nastalog po zasluzi Ernesta Gideona Laudona 1746. g. na jedinoj u Gackoj, Lici i Krbavi, i jednoj od rijetkih hrvatskih pješčara. Autor se pored povijesnog aspekta bavi i svim drugim šumarski relevantnim činjenicama.

UVOD

Laudonov gaj je jedna od najstarijih kultura hrasta lužnjaka (Quercus robur), koju je podigao kapetan Laudon na živim pijescima Krbavskog polja 1746. godine. Živi pijesci Krbavskog polja pravili su velike probleme gospodarstvu toga kraja, te je Šumarski ured 1. Ličke pukovnije Karlovačkoga generalata napravio plan i razradio tehniku pošumljavanja radi smirivanja živih pijesaka. Kapetan Laudon dolazi u Bunić 1746. g. i iste godine počinje pošumljavanje. Zasađeno je prvih 30 ha. Pošumljavanje se nastavlja narednih godina pa i stoljeća. Sadile su se listače koje odgovaraju poplavnom području Krbavskog polja, a to je u prvom redu hrast lužnjak te topole. Osnivanjem imovnih općina, u Laudonov gaj se unosi obični i crni bor, bagrem te pitomi kesten.

Povijesna građa Laudonovoga gaja uništena je u ratovima i nije sačuvana. Postoje samo zapisi o ovoj povijesnoj šumi i predanja. Zahvaljujući jednom jedinom i prvom statističkom opisu šuma Otočke imovne općine, kojeg je napisao nadšumar Šandor Perc 1895. godine, može se konstatirati da su te šume bile uređene. Prema istom opisu površina gaja iznosila je 813,79 rali ili 467,50 ha. Uređajni razred nosio je br. 43, a razmjera dobnih razreda je utvrđena kako slijedi:

mlado do
srednje
staro
   
40 g.
40-80 g.
80-120 i više g.

Ukupno
   
3.403 m3
8.687 m3
35.828 m3

47.918 m3

Godišnji sječivi prihod iznosio je 710 m3.

U to vrijeme živi pijesci su bili umireni, a gospodarenje kulturama - šumama - odvijalo se prema odredbama šumskogospodarske osnove za gospodarsku jedinicu Laudonov gaj.

Prestankom rada imovnih općina 1941. g. nestala je sva arhivska građa, a u Laudonovomu gaju u to vrijeme se vrše nekontrolirane sječe bez evidencija. Nakon Drugog svjetskog rata 1946. g. o gaju se počelo voditi više računa, te su zabranjene sječe i paša.
 
Prvo poslijeratno uređivanje Laudonovoga gaja izvršeno je 1956. g., a od tada se gajem gospodari po odredbama šumskogospodarskih osnova.
 
1956. g. Zavod za zaštitu prirode proglašava specijalnim rezervatom šumske vegetacije odjel 16a Laudonovoga gaja, staru lužnjakovu hrastovu šumu, koju je posadio Laudon 1746. g., u površini od 33,23 ha. Od tada se ta šuma vodi kao šuma posebne namjene, te predstavlja živi spomenik šumarstva Gacke, Like i Krbave, kao i čitave Hrvatske.


Panorama Krbavskoga polja, pogled iz Bunića
na Laudanov gaj (Foto: M. Vukelić)

POVIJEST LAUDONOVOGA GAJA

1. Biografija Ernesta Gideona Laudona

Barun, general Ernest Gideon Laudon rođenje 2. veljače l716. godine u Toutzenu u Litvi, porijeklom Škot. Već l732. g. pristupa u rusku vojnu službu, a l735. g. sudjeluje u ratu kod Donziga. S ruskim trupama sudjeluje u ratu protiv Turaka i l739. g. kao natporučnik završava u Petrogradu.
 
Godine l743. odlazi u Beč u austrijsku vojsku, u činu kapetana dodjeljuje se Trenkovu korpusu. S Trenkom ratuje u Bavarskoj i na Rajni te u Šlezijskom ratu.
 
U Beču živi do 1746. g. Tada je raspoređen za zapovjednika u pograničnu službu u Bunićkoj kapetaniji 1. Ličke pukovnije Karlovačkoga generalata. U Buniću je proveo punih 10 godina. Unaprijeđen je u čin bojnika (majora), zatim u pukovnika, a 1757. g. odlazi u Pruski rat i ističe se u bitci kod Kahlina. 1758. g. unaprijeđen je u čin generala, a zatim u feldmaršala lajtnanta. Za zasluge je od Marije Terezije dobio 'Križ Marije Terezije' i titulu baruna, a ruska carica poklonila mu je zlatni mač.
Godine 1760. nakon niza neuspjeha u bitci kod Lieguitea i Praškog rata biva zapostavljen do 1766. g. kada ga Dvorsko ratno vijeće vraća u vojnu službu i povjerava mu zapovjedništvo u Moravskoj.
Godine 1788. kao feldmaršal lajtnant bio je zapovjednik u Hrvatskoj, kada je potukao Turke kod Dubice, Bosanskog Novog i Gradiške, zatim osvaja Beograd i Semberiju.

Umire u Netitscheinu 1790. g. u 74. godini života.1
 
2. Povijesni podatci o Laudonovome gaju

Laudonov gaj podigao je šumarski ured 1. Ličke pukovnije - Bunićka kapetanija - 1746. g. na živim pijescima Krbavskoga polja.
Živi pijesci spominju se još od Krbavske bitke, koja se odigrala upravo na
prostorima Laudonovoga gaja. U puku živi predaja kako je u toku bitke s Turcima vjetar digao pijesak i nosio ga ravno u oči hrvatskoj vojsci, zbog čega je bitka i izgubljena. Istina je sasvim drugačija, bitka se odigrala 9. rujna 1493. g., kada nema zračnih strujanja niti nošenja pijeska vjetrom.
 
Nakon oslobođenja Krbave i Like od Turaka 1689. g., ovi prostori Vojne krajine potpali su pod upravu Karlovačkoga generalata, koji je oko 1746. g. bio podijeljen na Karlovačku i Primorsku krajinu.
Karlovačka krajina je tada bila podjeljena na Otočku, Ličku, Ogulinsku i Slunjsku pukovniju. Po pukovnijama su 1745 g. osnovani šumarski uredi sa šumarijama, kao nižim jedinicama, koje u početku nisu bile ustrojene.
U to vrijeme šumarski uredi su osiguravali servitutna prava krajišnika u državnim šumama. Gospodarenje šumama bilo je na niskoj razini, jer su se šume devastirale nekontroliranim sječama i velikim brojem stoke, naročito koza, zbog čega je 1765. g. donesen propis o šumskom redu za Vojnu krajinu, kako bi se gospodarenje šumama podiglo na višu razinu.

Šumarnici po pukovnijama, osim sječa, podižu šumske kulture. Tako je 1743. g. 1. Lička pukovnija posadila kulturu 'Jasikovac' u Gospiću, a 1746. g. 'Laudonov gaj' pod zapovjedništvom kapetana Laudona.
 
Sađene su uglavnom listače, među kojima je glavna vrsta bio hrast lužnjak
(Quercus robur). Pošumljavanja se nastavljaju narednih godina i stoljeća, naročito na Krbavskom polju radi umirivanja živih pijesaka.


Živojinović: "Ju bre gde dođoh da poginem"  
- 1 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Rujan 07, 2010, 13:42:53 »


Kada je kapetan Laudon došao u Bunićku kapetaniju 1746. g. podnio mu je prijavak poručnik Vućetić - Ličanin, koji ga je upoznao sa zadacima kapetanije.
 
Plan pošumljavanja živih pijesaka na Krbavskom polju, napravili su šumarnici 1. Ličke pukovnije i Karlovačkoga generalata. Kapetan Laudon proučio je plan i tehniku pošumljavanja, te već u jesen 1746. g. pristupio realizaciji zadatka koji mu je povjeren.

Planom pošumljavanja određena je tehnika pošumljavanja i vrsta sadnica, odabran je hrast lužnjak koji je proizveden na području Generalata.
Šumarnici su znali da je to područje poplavno i da podzemne vode odgovaraju hrastu lužnjaku, što govori u prilog tome da je šumarska struka vodila stručne poslove, a kapetan Laudon je bio izvršilac zadatka koji mu je postavljen.
 
Pošumljavanje živih pijesaka vršeno je veoma disciplinirano i vojnički organizirano. Radnu snagu sačinjavali su krajišnici Bunića i okolice, kasnije upravne općine Bunić koja je imala preko 6.000 stanovnika. Svaki krajišnik bio je dužan odraditi 10 radnih dana. Jame za sadnju kopane su ručno do dubine od 1 m i punile humusom iz obližnjih šuma. Na svaki m2  dolazila je po sadnica hrasta lužnjaka, što znaći da je sađeno 10.000 sadnica po ha.
 
Način pošumljavanja propisan je i izvršen po vojničkom ustroju. Prikazana je vojska - pukovnija - u vojnom pokretu i to: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica. Za nepropisno pošumljavnaje bile su poduzete stroge mjere, a pošumljene površine čuvala je vojska. Oko pošumljenih površina kopani su jarci za zaštitu kulture od stoke i požara. Iste godine pošumljeno je oko 30 ha, a pošumljavanje se nastavlja narednih godina i stoljeća. Upravo te 1746. g. bio je početak povijesnog šumarskog zadatka na smirivanju živih pijesaka na Krbavskom polju i to je godina rođenja Laudonovoga gaja.
 
Mnogi postavljaju pitanje zašto baš hrast lužnjak i to na živim pijescima. Odgovor je jednostavan, šumarnici su znali da režim voda odgovara hrastu lužnjaku i topolama. Rječica Krbavica, koja izvire nedaleko Bunića u Ledenoj pećini, te u Dragaševu i Hrnjakovu vrelu (644 m), cijelim svojim tokom, dugim preko 10 km, sa sjeverozapada obilazi Laudonov gaj (637 m) i završava u Hržić polju (627 m), koji čini sjeveroistočnu granicu sadašnjega gaja. Rječica Krbavica u jesen i proljeće toliko nabuja da poplavi cijelo područje oko gaja, pa i sam gaj u nižim dijelovima, a ljeti presuši. Hržić polje je uvijek pod vodom, a u njegovim barama i danas živi riba linjak. Danas je to polje djelomično meliorirano zahvaljujući II. Otočkoj i 1. Ličkoj pukovniji, koje su prokopale drenažne kanale do ponora u Jošanima.
 
Šumarski ured 1. Ličke pukovnije poznat je po podizanju kultura 'Jasikovac' i 'Ludonov gaj', a II. Otočke pukovnije po kartiranju i inventarizaciji šuma na čelu s majorom pl. Pirkerom, koji je po nalogu Marije Terezije i Karlovačkoga generalata 1745.-1746. obavio zadatke i utvrdio ukupnu drvnu zalihu Otočke pukovnije, čak i drvnu masu po ha po vrsti drveća.
Major pl. Pirker bio je 1765. g. na sastanku u Karlovačkom generalatu kada je 'waldmeister' Franzoni obznanio propise o šumskom redu. Donošenjem tih propisa o šumskom redu kod nas se obilježava starost šumarstva na ovim prostorima, međutim ono je starije, što dokazuju upravo ove naše najstarije kulture kao Laudonov gaj i dr.

Donošenjem propisa o šumskom redu prethodilo je loše gospodarenje šumama pod vojnom upravom, jer su šume devastirane opetovanim i nekontroliranim sječama, a broj koza je bio enormno velik. U izvještaju Pirkera iz 1765. g. stoji da je svako domaćinstvo u krajini imalo i do 300 koza, a osnivanjem imovnih općina 1871. g. koze su bile gotovo uništene, što potvrđuje 'Statistički opis šumah Otočke imovne općine' Šandora Perca 1896. g.


Stari hrast lužnjak: iz vremena generala Laudona
(Foto: M. Vukelić)

Kapetan Laudon je za vrijeme službovanja u Buniću (1746. - 1756. g.), pored podizanja kultura na živim pijescima, izgradio mnoge puteve, zatim drenažne kanale na Krbavskom polju i dao je velik doprinos razvoju toga kraja, zbog čega ga je narod cijenio.
 
Za vrijeme Vojne krajine u Buniću je 1864. g. Ratno ministarstvo iz Beča dalo izgraditi katolička crkva sv. Rođenja BDM i to od bijeloga klesanog kamena od zaklade u spomen Laudonu. Na to mjestu bila je 1743. g. sagrađena manja kapelica u kojoj je sahranjeno dvoje laudonove djece umrle od šarlaha. Veličanstvenu bunićku crkvu srušili su u Drugom svjetskom ratu, zidine i danas stoje i govore o ljepoti te crkve.

Laudon je otišao iz Bunića 1756. g. u činu majora, a narod je u njegovu čast za sve dobro što je učinio za ovaj kraj hrastovu kulturu na živim pjescima nazvao njegovim imenom 'Laudonov gaj'.


Karta Laudonovoga gaja s okruženjem

Poslije odlaska Laudona, Bunička kapetanija je segregacijom dodijeljena ll. Otočkoj pukovniji, koja je nastavila pošumljavanjima. Pored pošumljavanja živih pijesaka 1781. g., ista pukovnija završava dva drenažna kanala u Hržić polju i spaja ih s ponorima u Jošanima, tako je dio Hržić polja priveden poljoprivrednim kulturama.

U to vrijeme živi pijesci bivaju djelomično umireni od Milakovoga gaja do ceste Šalamunić - Debelo Brdo.

Od 1856. i 1871. g., kada su osnovane imovne općine, Gospodarski ured Otočke imovne općine nastavlja pošumljavanje živih pijesaka. U to vrijeme u Laudonov gaj unosi se obični i crni bor, bagrem, pitomi kesten i topola. Do Drugoga svjetskog rata površine pod kulturama narasle su na 400 ha.

1924. g. radi smirivanja živih pijesaka počeo se je sijati zečjak (Sarothamnus scoparius), koji se održao i do danas prirodnim razmnožavanjem.
 
U tijeku Prvoga i Drugoga svjetskog rata u Laudonovu gaju sjeklo se nekontrolirano, ali i obnavljalo hrastom lužnjakom i običnim borom.

O dosadašnjem gospodarenju Laudonovim gajem vrlo je malo pisanih podataka jer je arhivska građa propala u Drugom svjetskom ratu. Evidencije o sječama ne postoje, a tek 1946. g. počelo se više pažnje posvećivati gaju, kada su i zabranjene sve sječe.
 
Šumsko gospodarstvo Lika iz Gospića pokušalo je 1968. g. unijeti topole na Hržić polje, tada je bio angažiran Institut za topole iz Novoga Sada. Uzorci tla s Hržić polja odneseni su u Novi Sad, a od topola ostalo je samo mrtvo slovo na papiru jer Šumsko gospodarstvo Lika Gospić nije imalo financijskih sredstava za proširenu reprodukciju. 2

____________________________
1  Podaci su objavljeni u 'Majers Konversations Lexikonu', Leipzig und Wien 1896. g. i 'Brockhaus Konversations Lexikonu', Leipzig und Wien 1890. g.

2  Iste godine kada nas je posjetio ing. Živojinović radi uzimanja uzoraka tla s Hrzić polja dogodio se incident kojeg moram spomenuti. Vraćajući se starom cestom preko Plitvičkih jezera za Gospić, u Plitvičkom Ljeskovcu na cesti nas presretne čovjek u staroj policijskoj dolamici s uperenim pištoljem prema nama iz sveg glasa poviče - Stoj ili pucam! Šofer odmah nije mogao stati jer je landrover bio pun uzoraka zemlje, ušao je u krivinu, ja sam tada povikao: - Gas!, a iza nas ostade Ličanin s uperenim pištoljem, možda nas je krivina spasila. Tada je naš kolega iz Novog Sada ostao bez riječi i onako preplašen progovorio: - Ju bre gde dođoh da poginem.


Živojinović: "Ju bre gde dođoh da poginem"  
- 2 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Rujan 07, 2010, 13:53:00 »


Laudonov gaj je upravo zbog svoje povijesne specifičnosti i podizanja kultura na živim pijescima postao fenomen o kojem se sve do Drugoga svjetskog rata posvećivalo više pažnje nego Plitvičkim jezerima.

Stari hrastovi posađeni 1746. g. posječeni su između dva rata i sastojina je obnovljena, dok odjel 16a nije posječen i danas živi u sjećanju na generala Laudona i 1. Ličku pukovniju.

Prvo poslijeratno uređivanje Laudonovoga gaja izvršeno je tek 1955. g., radove je obavio ing. I. Kostenac, šef odjela za uređivanje šuma iz Gospića. Tada je Laudonov gaj podjeljen na 16 odjela i odsjeka s glavnim i sporednim prosjekama.

Za vrijeme Domovinskoga rata ova gospodarska jedinica bila je okupirana od srbočetničkoga agresora, koji je posjekao 30 ha običnoga bora, a pošumljavanja tih površina izvršena su nakon Oluje 1998. g., kada su šume Šumarije Korenica i Laudonova gaja ponovo u sastavu Uprave šuma Gospić.

ZABILJEŠKE O LAUDONOVOME GAJU

I. Prvi zapis objavljen je u Šumarskom listu 1886. g. na str. 506 - 523; objavio ga je profesor Šumarske srednje škole iz Križevaca Vladimir Kiseljak. članak nosi naslov 'Izvještaj o poučnom putovanju po Ličko-Otočkorn okružju i Primorju'. Na tom putovanju - ekskurziji - bilo je 12 slušatelja šumarstva. Citiram samo ono što se odnosi na Laudonov gaj:
  
Dne 8. lipnja oprostismo se u Korenici najliepše sa gosp. nadšumarom Adamekom, zahvalismo Koreničanu na srdačnom dočeku, pa hajde sad kolima dalje put Buniča u Laudonov gaj, odavde opet isti dan jošte kroz Kulu i Osik u Gospić.

Laudonov gaj u Krbavskoj dolini nedaleko Buniča nosi ime slavnog generala Laudona, koji ga je, bivši još kapetan u krajini oko 1750. god., zasadio. Taj gaj zaprema 400 jutara, te je čisti hrastik, zasađen u obliku postavljene i spremne vojske, tu je prednji odjel predstavljajući straže, zatim savezna poveća šuma (pričuva), a to bi značilo jezgru vojske, napokon dođe u stanovitoj udaljenosti u nekom redu opet hrašće kao posljednji odjel. Vidi se ukus i strogi red vojnički koji je tada valjao za šume. Žali bože da tomu danas nije tako. Taj je gaj segregacijom pripao imovnoj občini otočkoj, te strada od silne krađe i navale ljudi i marve. za primjer neka bude spomenuto da je samo lanjske godine bilo 758 prijavnica o svrhu šumskih krađa po lugaru otkritih, a da je u istinu preko 1000 kom hrastovili stabala ukradeno. Po naravi lagano sipko i pjeskovito tlo, tako rekoć čista pjeskulja preobrati se haranjem šuma u čistu pustoš, tako je dobra polovina te površine, dakle 200 jutara tla pješčara ili ti pržina kako je narod zove, ta na kojoj za žege ni slamka ni travka ne stoji.

Za bure uzvitla opet vijetar taj sitni piesak tako jako da ga raznaša po Krbavskoj dolini, sve do Korenice na 15 km daljine. Uoči te velike pogibelji, koja prieti krbavskoj inače plodnoj i marljivo obrađenoj dolini, širenjem i povećanjem te pješčare, moralo bi se najozbiljnije nastojati i to što skorije da se zasadi prikladnim biljem.

Za takova pusta i pjeskovita mjesta bezuvjetni crni bor najpogodniji je i najprikladniji. To dokazuju doduše u neznatnom opsegu izvedeni radovi sa crnim borom tik Laudonovog gaja, te je država jošte prije segregacije počela saditi i vezati ovo tlo, pa da se to nastavilo bilo bi uspjeha, da neima poteškoća koje prijete kulturam od ljudi i marve.

Imade srestva kojimi se takovo tlo dade vezati i prepravljati, na timi odredbama nesmiju oklijevati oni koji se to tiče. Drugu nepriliku u toj dolini prouzrokuje neka voda zvana Velika jaruga, koja sa sjeverne strane opkoljuje taj Laudonov gaj, a izvire nedaleko Buniča. Za žege usred ljeta presahne ta jaruga, al dotle je poljanam štete počinila, jer ta voda neima pravog korita niti odtoka, a kad što poplavljuje cielu dolinu. Ovo bi zemljište morali strukovnjaci, naročito kulturni mjernik izpitati te shodni predlog staviti kako bi se občuvalo i osiguralo do daljnjih nepogoda.

U Buniću razgledali smo jošte crkvu generala Laudona koju je dala sagraditi krajiška vlada prije 25 god.

Iz Buniča pošli smo preko Kule i Osika pa ravnicom ličkom prispjeli u Gospić do 9 (devet) sati uveče.

II. Drugu zabilješku o Laudonovome gaju nalazimo u Šumarskom listu 1889. g. na str. 193 i 194 u članku 'Podizanje vrbe, topole i običnog bora na pješčenjacima. Nepoznati autor piše:

Takve pješčanice vidimo mi u kotlini Krbave, imenito na tlu na kojemu stoji njekad glasoviti Laudonov gaj, te je tlo okolice toga gaja - poimence dio doline od Šalamunića poprieko do blizu Debela brda - tim gibućim ili plivajučim pieskom posuto. Sitan piesak uz rečeni gaj drži se još samo tim, što mu gaj daje njeku čvrstoću.

Zadaća gaja, navodi autor, imala je biti da veže tlo i da čuva susjedne poljane od letećeg pijeska. Tu zadaću gaj potpuno ne vrši jer je rijedak i posječen, a mjestimice i posve poharan od nevaljale ruke. Poharom toga gaja pretvorio se je veći dio šumišta u pravo pravcato stovarište letećeg pijeska. Taj leteći pijesak urvitlan vjetrom zasipava poljane prema Debelom brdu i već je pokrio 100 -150 rali pitomine te je posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel prestavlja sliku 'Sahare u malom '. Kad vjetar puše taj piesak leti u gustih oblacih sve dalje, tako čak do sela Bunić zrak pokvari.

Nestane li gaja onda bi moglo zaprietiti cijeloj okolici na daleko, čiji smetovi sav predjel zasipaju. Tada je onda i kulturama u sjevernom dijelu Krbavske doline odzvonilo.

III. Treći zapis o Laudonovome gaju objavljen je u bečkim novinama 'Oesterreichische Forst-Zeitung'  i to 27. ožujka 1891. g. Prevedeno s njemačkog notica nosi naslov: 'Laudonova zaštitna šuma u Krbavi u Hrvatskoj'.

Ta zaštitna šuma osnovana je 1746. g. na granici nakon ratova s turskom vojskom, a nazvana u čast generala Laudona njegovin imenom, treba da zadržava ogromne količine pijeska u Krbavskom polju da bi se zaštitili plodni usjevi. Laudonova zaštitna šuma obrasla je hrastom lužnjakom, bukvom, omorikom i običnim borom i strogo je čuvana od šumokradica. Otkako je međutim ta zaštitna šuma prešla pod upravu civilnog stanovništva, žitelji Korenice i Udbine potpuno su je devastirali u ogromnim razmjerima.

Ispostavilo se je da su sami čuvari šume pomagali šumsku krađu, te su više navrata odstranjivani i postavljani novi pouzdani čuvari šume. Po naređenju viših vlasti čitava je šuma obrubljena dubokim jarkom, koji je trebao predstavljati zaprjeku šumokradicama u iznošenju drva iz šume i time pružiti nadu da se ta šuma sačuva od devastacije.

IV. Četvrti zapis o Laudonovome gaju napisao je nadšumar Šandor Perc, upravitelj Otočke imovne općine, u svom 'Statističkom opisu šumah Otočke imovne općine' 1896. g., koji je pronađen u staroj arhivi Šumarije Otočac.


Živojinović: "Ju bre gde dođoh da poginem"
- 3 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Rujan 07, 2010, 14:01:12 »


U poglavlju A dat je prikaz Laudonovoga gaja po uređajnim razredima, površina, drvna zaliha i razmjera dobnih razreda (tabela 1.)

U poglavlju E on piše: Kod kulturah najviše se je uložilo u Laudonov gaj radi vezanja letećeg pijeska 'Flügsand',  Pošumljavanjeje izvršeno sa sadnicama običnog i crnog bora, bagremom i topolom.

Laudonov gaj predstavljao je samo jedan uređajni razred i nosio broj 43.
Izvod iz priloga A 1895. g.

Tab. 1

U poglavlju J 1859. g. dat je iskaz o proizvodnoj i ukupnoj površini uređajnog razreda 43, s ukupnom drvnom zalihom i godišnji sječivi prihod (Tabela 2.).

Izvod iz poglavlja J

Tab. 2

V. Peti zapis o Laudonovome gaju nalazimo u Šumarskom listu iz 1906. g. na str. 317. Članak nosi naslov: 'Ovogodišnja naučna ekskurzija slušatelja Kraljevske šumarske Akademije u Primorje i Liku'. Autor članka Alfons Kauders, asistent, piše:

Od gora nalazimo na ovom kompleksu uz orijaški Velebit, koji se proteže od dalmatinske granice pa sve do Vratnika, zatim Gačko-Ličko sredogorje, Malu Kapelu i Ličku Plješevicu. Skoro sve vode ovog područja su ponornice, što je karakteristika kraša.

Od svih revira Otočke imovne općine, šumarije Korenica jest jedini Laudonov gaj ravnica, a svi ostali su brdoviti.

Klimatički odnošaji prema nadmorskoj visini, te blizini visokih planina su tako reći tropske naravi, što nam flora ovog kraja kazuje, tako smo našli na jednom čistacu iznad Otočca ogromno mnoštvo ružičastog Convolvulus cantabrica, koji je zapravo mediteranac, ali uspijeva i ovdje kao poput nekih mediteranskih elemenata.

Ovi predjeli imaju vruće ljeto, ali kratku zimu, a proljeće i jesen neopazice prelaze u ljeto, dotično u zimu. Izvanredne nagle promjene iz velike vrućine u zimu i obrnuto, te rani i kasni mrazevi uzrokovani su čestom neuspjehu kultura.

Veliki kompleksi od više hiljada jutara su bez kapi žive vode, dok su drugi dijelovi kao Laudonov gaj u Krbavi izvrgnuti poplavama, koje nastaju kada tkzv. 'Zelena i Hrnjakova pećina' vodu izbace, završava A. Kauders.

VI. Šesti zapis objavljen je u 'Vijestima Geološkog povjerenstva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju', svezak 1., Zagreb, 1911. g. U članku 'Ekskurzija u Ličko i Krbavsko polje od 16. - 22. srpnja 1910. g'. Fr. Šandor piše:

U smjeru SSZ na putu prema Ogrešovu polju nalazimo isprva kamenitu, onda kršnu i šljunčastu, zatim krupno pješčanu, rđastu ilovinu, koja ispremiješana sa crvenjačom u Laudonovom gaju stvara šumsko tlo sa starom hrastovom sastojinom. Dalje prema sjevero-zapadu pojavljuju se silne mase žutog na površini rđastog pijeska, koje su djelomice smirene s pomoću hrasta i bora (S. Scopariuma na čistinamai, koje vjetar lako raznosi.
 
Na temelju ovih izvida pristupit će se geološkom kartiranju ovih polja, da se daljnja ispitivanja o svojstvima pojedinih tala nastavljaju.

VII. Sedmi zapis o Laudonovu gaju objavio je D. Pejnović 1985. g. u časopisu 'Priroda' na stranici 175-176.
 
VIII. Osmi zapis objavio je Z. Potočić 1990. g. u 'Šumarskom listu' na str. 3 i 5. Laudonov gaj u kratko je opisao ing. Španović u 'Šumarskoj enciklopediji' iz 1983. g. pod nazivom 'Peščare u Lici na Krbavskom polju'.

PRIRODNE ZNAČAJKE LAUDONOVOGA GAJA

a) Orografske i hidrografske prilike

Laudonov gaj nalazi se između 15° 38' 35" i 15° 40' 25" istočne dužine, te 44° 38' 15" do 44° 49' 35" sjeverne širine. Smješten je u obliku poluotoka na sjeverozapadnomu dijelu Krbavskoga polja. Od Korenice je udaljen svega 15 km, a nalazi se istočno blizu mjesta Bunić (3 km). Svojim jugozapadnim dijelom naslanja se na cestu Bunić-Krbava-Podlapača. Sjevernu granicu čini rječica Krbavica koja izvire iznad Bunića u Zelenoj pećini u vrelu koje se zove Dragaševo. Rječica Krbavica za visokog vodostaja poplavi sve niže dijelove do Hržić polja. Ljeti presuši, a Hržić polje se pretvori u baru, a u nižim dijelovima voda se zadržava, u njoj može preživjeti riba linjak.

Površina cijele gospodarske jedinice Laudonov gaj nalazi se u blago nagnutom terenu u kome najviša kota ima nadmorsku visinu od 644 m, a najniža kota je u Hržić polju na 628 m.


Živojinović: "Ju bre gde dođoh da poginem"
- 4 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Rujan 07, 2010, 14:08:15 »


b) Geološka podloga

Istu čine kremeni pijesci, koji leže izravno na zaravnjenoj karstificiranoj podlozi gornjokrednih vapnenaca. U lakoj mineralnoj frakciji dominira kvarc, a sporedni sastojci su feldspati, čestice rožnaca i akriljevaca. U teakoj mineralnoj frakciji prevladavaju limonitne čestice. Dominantna uloga u grupi prozimih teških minerala čine: furmalin, cirkon i ratil. Prate ih epidot i grupa amfibola i piroksena. Granit je relativno prisutan kao i drugi sporedni sastojci kao što su: staurolit, disten, spinel te brakit, titarit, kloridi, apatit.

c) Tlo

Tla imaju specifičnu pedogenezu, zbog geološke podloge kremenih pijesaka, reljefa, klime i vegetacije. Identificiranje i kasifikacija tala izvršena je 1973. g. (A. Škorić, G. Filipovski i N. Čirić), dok je N. Gračan 1951. g. započeo identifikaciju tla. Utvrđeni su slijedeći tipovi tala:

a)   Arenosol, silikatni kontinentalni;
b)   Arenosol, silikatni kontinentalni dvoslojni;
c)   Arenosol, silikatni kontinentalni s procesom lesivaže;
d)   Arenosol, silikatni, kontinentalni, aluvijski, močvarni;
e)   Epiglej.

d) Klima

Prema N. Plećku i B. Kiriginu (1971. g.), Ludonov se gaj s okolicom nalazi u klimatskoj zoni C - toploumjerene kišne klime (Cfsbx po W. Köppenu) jer su oborine jednako raspoređene cijele godine, a najsuši dio godine je ljeto. Maksimum oborina je koncem proljeća i kasne jeseni. Taj tip klime karakterističan je za područje Gacke, Like, Krbave i Gorskog Kotara.
Podaci o klimi temeljeni su na podatcima najbliže meteorološke stanice Stipanov grič i Korenica.

e) Temeperatura zraka

Klima se odlikuje srednjim godišnjim temperaturama zraka od 5,7 do 7,4° C. Srednja mjesečna maksimalna temperatura zraka u kolovozu iznosi 20,5° C, a srednji mjesečni minimum u siječnju - 6,7 °C.
 
Apsolutni minimum temeperature zraka zabilježen je 1956. g. - 27° C, a apsolutni maksimum u kolovozu 1957. od 31,5° C.

Vegetacija počinje krajem travnja, a završava koncem rujna. Rani mrazevi počinju krajem rujna i listopada, a kasni snijeg moguć je do polovice svibnja.

f) Vlaga zraka

Prema podatcima meteoroloških stanica Stipanov grič i Korenica prosječna godišnja relativna vlaga zraka iznosi od 81 % - 93%.

g) Oborine

Njaviše oborina padne u proljeće i jesen. Godišnji prosjek za Stipanov grič iznosi 1204 mm, a za Korenicu 1251 mm.
Snijeg pada u ekstremnom obliku zimi, te uzrokuje štete na vegetaciji, snijeg padne početkom studenoga i zadržava se do kraja travnja. Prosječno godišnje pod snijegom je 69 dana. Od vjetrova najznačajniji su bura i jugo.
 
h) Vegetacija

Sa suvremenog fito-bio-klimatskog stajališta (Bertović, 1975. g.) Laudonov gaj se nalazi u zoni koja je karakteristična po biljnoj zajednici kitnjaka i običnog graba (Querco carpinetum Ht).
Prema radovima Instituta za četinjače Jastrebarsko 'Regionalni ekološko gospodarski tipovi šuma' 1975. g. za širu okolicu ovdje utvrđen je EGT: I-E-lO (Pelcer) na temelju kojeg se gospodari.
Fenomen lužnjaka uvjetovan je prisustvom podzemnih voda rijeke Krbavice.

OPĆE KORISNE FUNKCIJE ŠUMA

Laudonov gaj kao područje živih pijesaka, čije je umirivanje počelo pošumljavanjem 1746. g., danas je potpuno sanirano. Osim direktnih koristi Laudonovoga gaja, isti ima ogromno značenje sa stanovišta općekorisnih funkcija šume. Šumska vegetacija ove gopsodarske jedinice štiti prije svega od eolske erozije, ona je umirila žive pijeske i stvara tlo, te ima veliki utjecaj na hidrološku funkciju šume, a u širem smislu na zaštitu tla, vodnog režima, hidroenergetskog sustava, poljoprivredne proizvodnje, klime, proizvodnje kisika i drugih općekorisnih funkcija šume.

SADAŠNJE STANJE ŠUMA (1998.- 2007. g.)

a) Površina

Tab. 1.

b) Uređajni razredi, površina, ophodnja, drvna zaliha i prirast

Tab. 2.

e) Etat glavnog i prethodnog prihoda za gospodarske šume

Tab. 3.

Prosječni godišnji etat za gospodarsku jedinicu Laudonov gaj iznosi 66% prirasta.

e) Šume posebne namjene (16a) uredajni razred, površina, drvna zaliha i prirast 

Tab. 4.


Živojinović: "Ju bre gde dođoh da poginem"
- 5 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Rujan 07, 2010, 14:14:28 »


GOSPODARENJE FAUNOM

Na području gospodarske jedinice Laudonov gaj nema potrebe za posebnim gospodarenjem faunom, iz razloga što ovo područje nema zaštićenih životinjskih vrsta, pa niti potrebe za posebnom zaštitom.

a) Lovno gospodarenje

Područje Laudonova gaja u cijelosti je ograđeno još 1960. g. Lovištem je u početku gospodarilo Šumsko gospodarstvo Lika iz Gospića, te Nacionalni park Plitvice do Domovinskog rata. U tom ograđenom prostoru gospodarilo se zecom, fazanom, patkama, srnama, divljim svinjama i drugom divljači niskoga lova.
 
Sada se Laudonov gaj nalazi u području zajedničkog lovišta Korenica XIII, koje ima površinu od 16.788 ha. Lovište je 19. lipnja 1998. g. zakupio Bepo-promet d.d. iz Zagreba, koji gospodari lovištem na bazi lovnogospodarske osnove Korenica 1996.-2005/6. godine.

Budući je ova gospodarska jedinica specifična zbog živih pijesaka i jednodobnog gospodarenja, u ovim sastojinama treba voditi računa o površinama iz prvog dobnog razreda jer moraju biti ograđene zbog zaštite nasada.
 
SPECUALNI REZERVAT ŠUMSKE VEGETACIJE
Gospodarska jedinica: Laudonov gaj, odjel 16a

Rješenjem Zavoda za zaštitu prirode iz Zagreba, br. 110 od 29. lipnja 1965. g., dio šuma gospodarske jedinice Laudonov gaj, odjel 16a, utvrđuje se kao specijalni rezervat šumske vegetacije.
 
Obrazloženje: Šumski predjel Laudonov gaj, odjel 16a, na području Šumskog gospodarsva Lika iz Gospića, Šumarije Korenica u površini od 33,23 ha predstavlja povijesnu šumu hrasta lužnjaka staru 220 godina. Ova šuma je karakteristična i relativno dobro sačuvana, a nalazi se u šumsko-privrednom području Ličkog sredogorja na Krbavskom polju.

U ovom zaštićenom predjelu, kao specijalnom rezervatu šumske vegetacije, nalazi se 584 stabala hrasta lužnjaka, koji predstavljaju živi povijesni spomenik kojeg je posadio general E. G. Laudon 1746. g. za vrijeme službovanja u Bunićkoj kapetaniji u I. Ličkoj pukovniji u Gospiću.

Sada je ta sastojina hrasta lužnjaka stara preko 255 g., sa 17 stabala po ha ili 554 stabla. Srednji promjer d - 1,30 m iznosi 89,4 cm, prosječna visina stabala je 23 metra, ukupna drvna zaliha je oko 4.235 m3. Godišnji tečajni prirast iznosi 0,50 m3/ha, s postotkom prirasta od 0,38%. Sastojina je prezrela, fiziološki slaba i napadnuta sa hrastovom strizibubom (Cerambix cerdo).

BUDUĆE GOSPODARENJE ŠUMAMA

Cilj i način gospodarenja Laudonovim gajem određen je osnovom gospodarenja 1998. - 2007. g. a to je:

1.    Osiguranje potrajnosti eko sustava;
2.    Osiguranje i poboljšanje općekorisnih funkcija šume;
3.    Napredno i potrajno gospodarenje ovim šumama i šumskim zemljištima na
način da se održi njihova biološka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost, te da se ispune sada i u budućnosti bitne gospodarske, ekološke i socijalne funkcije šuma.

Oblik gospodarenja u ovoj gospodarskoj jedinici je jednodobni sastojinski oblik, koji vrijedi za jednodobne šume.

SAŽETAK

Na području Krbave u Krbavskom polju, između Šalamunića i Debelog Brda postoji za hrvatske prilike rijedak fenomen letećega pijeska. Ta pješčara je odavna poznata, čak su od nje stvorene kasnije neutemeljene priče kako je pijeska bio uzročnikom poraza hrvatske vojske protiv Turaka 1493. g.

Problem pijeska pokušala je riješiti uprava Vojne krajine (granice), a prvi zadatak u sprovedbi pošumljavanja pješčare preuzeo je kapetan Ernest Gideon Laudon 1746. g. Za pošumljavanje su odabrane sadnice hrasta lužnjaka (Quercus rubur). Kako je sađenje obavljeno pod vojnim zapovjedništvom (zasađeno je oko 300.000 sadnica), takav je bio i raspored sadnica na terenu: oponašao je postavljenu i za boj spremnu vojsku - straže, pričuva, glavnina vojske, logistika.

Laudon, koji je kasnije unaprijeđen u čin bojnika i konačno feldmaršala lajtnanta, u Bunićkoj kapetaniji se zadržao desetak godina, a vojni poziv ga je odveo širom Austrijske carevine. U čast njemu, zasađena hrastova šuma prozvana je Laudonov gaj.

Dapače, ratno ministarstvo u Beču je dalo sagraditi crkvu sv. Rođenja BDM 1864. g. u Buniću i to iz sredstava zaklade u spomen Laudonu. Na istomu mjestu je bila manja kapelica u kojoj su sahranjena Laudonova dva djeteta.

U gospodarenju Laudonovim gajem bilo je tijekom vremena više ili manje uspješnih razdoblja, sprječavane su šumske krađe, vršeni određeni melioracijski zahvati i slično.

Zavod za zaštitu prirode 1965. g. je odjel 16a Laudonovoga gaja proglasio specijalnim rezervatom šumske vegetacije.
 
LITERATURA:

- Kauders, A.: Ovogodišnja naučna ekskurzija slušatelja Kraljevske šumarske akademije u Primorje i Liku, Šumarski list 1906. (317)
- Kiseljak, V.: Izvještaj o poučnom putovanju po Ličko-Otočkom okružju i Primorju, Šumarski list 1886. (506-523)
- Kolar, 1.: Šume i šumarstvo u Vojnoj krajini, Šumarski list 1892.
- Kosović, B.: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu, Velikoj Kapeli od Dalmatinske granice do Mrkoplja i Ogulina, Šumarski list 1914. (4-16), (68-86), (133-145), (170-189), (208-223), (250-266)
- Pejnović, D.: Laudonov gaj - zapis 'Priroda', 1985.
- Pere, Š.: Statistički opis šumah Otočke imovne obćine (1879.-1895.)
- Piškorić O.: Dvije stota godišnjica značajnih dokumenata našeg šumarstva, Šumarski list 9-10 (463-465)
- Potočić, Z.: Laudonov gaj, Šumarski list 1990. (195-198)
- Osnova gospodarenja šumama za gospodarsku jedinicu 'Laudonov gaj' (1998. - 2007. g.)

ZUSAMMENFASSUNG

In dem Gebiet von Krbava und Krbavsko polje, zwischen Šalamunić und Debelo Brdo, besteht das für kroatische Verhältnisse seltene Phänomen von Weh Sand. Dieses Sandgebiet ist schon lange bekannt und später wurden sogar unbegründete Geschichten daraus gesponnen, z.B. dass der Sand 1943 der Grund fi.ir die Niederlage der kroatischen Armee gegen die Türken war.

Die Verwaltungsbehörde der Militärgrenze versuchte das Problem des Sandes zu lösen, und die erste Aufgabe bei der Durchführung der Bewaldung des Sandgebietes übernahm Kapitän Ernest Gideon Laudon 1746. Für die Bewaldung wurden Setzlinge der Steineiche (Quercus rubur) ausgesucht. Da das Pflanzen der Baume (es wurden um die 300.000 Setzlinge gepflanzt) auf militärischen Befehl hin ausgeführt wurde, war auch die Anordnung auf dem Gelände so: es wurde eine aufgestellte, für den Kampf bereite Armee imitiert - Wachen, Reserve, Hauptarmee, Logistik.

Laudon, der später zum Major und schließlich zum Feldmarschall Leutnant befördert wurde, hielt sich zehn Jahre in der Kapitanerie Bunić auf und eine Einberufung zum Militär führte ihn durch das ganze österreichische Kaiserreich. Zu seinen Ehren wurde der gepflanzte Eichenwald Laudonov gaj (Laudons Hain) genannt. Das Kriegsministerium in Wien hat sogar die Kirche sv. Rođenje (hl. Geburt) BDM 1864 in Bunić errichten lassen und zwar aus Mitteln der Stiftung zum Gedenken an Laudon. An derselben Stelle war eine kleinere Kapelle, in der zwei Kinder Laudons beerdigt wurden.

In der Verwaltung von Laudons Hain gab es im Laufe der Zeit mehr oder weniger erfolgreiche Perioden, u.a. die Verhinderung des Stehlen von Waldbestanden, die Ausführung von bestimmten Meliorationseingriffen u. ä.
 
Das Institut für Umweltschutz hat 1965 die Parzelle 16a des Laudon Hains zum speziellen Waldreservat für Waldvegetation ernannt.

Marko Vukelić, dipl. ing.
Kneza Branimira 6, Otočac

Živojinović: "Ju bre gde dođoh da poginem"

Pročitaj Bunić

- 6 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!