CRO-eu.com
Lipanj 16, 2019, 13:49:23 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Bunić (Udbina)  (Posjeta: 13129 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Kolovoz 31, 2010, 11:36:20 »


BUNIĆ

Bunić-Crkva BDM- grobnica Loudonove djece

Foto: Autor želi ostati anoniman
________________________________

Bunić je, za vrijeme Vojne krajine, jedna od 12 satnija Otočke pikovnije.

♦ ♦ ♦

[1943, ožujak... ]

Izvještaj sa sastanka Okružno prehrambene komisije za Liku

Dah 27. III sastala se okružna prehrambena komisija. Prisutni članovi Vujnović Stevo, Drobac Danilo, nije prisutan Vukša Dragan pošto se isti na terenu razbolio. Ovoj komisiji nije delegiran član Okružnog AF2-a i ako je više puta traženo sa strane okružnog NOO-a.

Kotar Gospić
Pri kotarskom NOO-u postoji kotarska prehrambena komisija, također postoje i općinske i mjesne prehrambene komisije, Ove komisije su osnovane 20 i 21. o.mj. koje su otpočele sa radom u vezi sa NOO-ima. Počelo se prikupljati dobrovoljni prilozi odnosno popisivati dobrovoljne priloge koje će se dati u korist naše vojske kao i prehrani naše sirotinje.

Kako je u kotaru Gospiću prije velike neprijateljske ofenzive, još od ljetos ekonomski uništen oslobođeni teritorij toga kotara osim jednog dijela Barleta, Vrebca, Pavlovac—Zavode, Mogorić i jednog dijela Ploče. Na kome je sektoru bilo zimus preko 2000 izbjeglica koje su bile iz Smljana Divosela, Čitluka, Ornica, Počitelja, Čukovca, Ostrvice i iz Dalmacije koje su bile raspoređene po kućama a ova tri seia izdržavala su stalno vojsku pošto graniči sa neoslobođenim sektorom te su rezerve iscrpljene. U općini Gospić obećano je 80 metara dobrovoljnog priloga krumpira za vojsku. U svim selima gornjeg sektora imade po neki broj izbjeglica koje se nisu vratile na svoje zgarište a osim toga imade u selima seoske sirotinje koja nema što jesti i to u selu Kiku 30 osoba, u Ploči oko 60 osoba, Mogorić 13 familija, Pavlovac Zavode 4 familije, Vrebac 15 familija, Barlete 14 familija, Ostrvica 10 familija, Cukovac 20 familija. Divoselo 10 familija, Čitluk 5 familija. Počitelj 5 familija, Raduč 10 familija. Do sada su NOO-i preko odbora narodne pomoći kao i preko ostalih organizacija vršili sabirnu akciju za pomoć u hrani a sada je ovo uzela u dužnost prehrambena komisija.

Kotar Korenica
Pri kotarskom NOO-u postoji kotarska prehrambena komisija. U ovom kotaru obiđene su slijedeće mjesne i općinske prehrambene komisije. U općini Bunić postoji prehrambena općinska komisija, također postoji i u svim selima koja pripadaju općini Bunić. Prehrambena komisija Šalamunića sakupila je 10 vreća žita, 22 vreće krumpira, 2 vreće kukuruza, 3 vreće graha i 12 kg suhog mesa. Od toga je jedan dio predala općinskoj prehrambenoj komisiji u Buniću. U selu ima 90 izbjeglica iz Kule koji su raspoređeni po kućama, također postoji nekoliko familija u samom selu bez hrane. U Buniću osnovana je prehrambena komisija ali nije otpočela sa prikupljanjem. U Debelom Brdu komisija za prehranu prikupila je 134 kg, krumpira, 346 kg žita, i 25 kg kukuruza. U selu nalazi se 60 izbjeglica iz Kule na prehrani a ima i nekoliko domaćinstava bez hrane.

Na području općine Korenica u svim Narodno-oslobodilačkim odborima osnovane su prehrambene komisije ali iste nisu otpočele akcijom sabiranja hrane. [...]

Izvor: Novi dokumenti za povijest ZAVNOH-a 1943. godine

Pročitaj Laudonov gaj u Krbavskome polju
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Rujan 14, 2010, 13:09:09 »


Bunić: Nacrt za izgradnju nove župne crkve
(Otočka pukovnija) iz 1857.



Klikni za uvećani prikaz

Zbirka građevinskih nacrta u zagrebačkom Dijecezanskom muzeju.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Listopad 27, 2010, 11:13:11 »


Bunić sa Laudonovom crkvom


Klikni za uvećani prikaz

Vidi Laudonov gaj > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2099.0
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Ožujak 19, 2011, 05:57:48 »


Poljepšanje rimok. crkve u Buniću

U Buniću poljepšaše rimokatolici godine 1865. svoju župnu crkvu. Troškom od 600 forinti podignut je nov ukusan veliki oltar, što ga je izradio kipar i pozlatar Antun Zajc iz Ljubljane. Na oltar je stavljena lijepa slika sv. Katarine, zaštitnice župne crkve u Buniću. Ovu je sliku naslikao Pavao Künel, akademički slikar iz Ljubljane. U istoj su crkvi posve obnovljena i dva pobočna oltara, da dolikuju velikom oltaru. Stara je propovjedaonica zamijenjena novom, ukusno pozlaćenom. Uz to su nabavljene 2 lijepe kazule, milovidna nebnica i misal sa zlatorezom. U području iste župe nalazi se kapelica sv. Antuna. Kako se ta kapelica već pretvarala u ruševinu, nagovorio je župnik svoje župljane, da je gotovo s temelja obnove godine 1865. troškom od 959 forinti. Kapelica je tom prigodom za 4 i po hvata produljena, a dobila je i nov lijep oltar sv. Antuna.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Ožujak 19, 2011, 06:11:41 »


Rimokatolička crkva u Buniću

Bunić je godine 1864. dobio novu župnu crkvu bl. djevice Marije mjesto stare crkve, koja bijaše građena još godine 1743. Nova je crkva za spomen pak. maršala Gedeona Laudona građena znatnim troškom od 30.000 forinti. Sav je trošak podmirilo ratno ministarstvo u Beču iz zaklade, koju je osnovao Laudon na uspomenu svoje dvoje djece, koja preminuše u Buniću.

Crkva je građena od samoga tesanoga kamena, a posvetio ju je 24. kolovoza 1864. senjski biskup dr. Vjenceslav Soić u prisutnosti mnogobrojnoga naroda i svećenstva. Prvu je svečanu misu u toj crkvi pjevao Antun Ciganić, župnik i podarciđakon iz Osika kod Gospića. Gradnju crkve u Buniću rukovodio je Julije Lasman, pukovnijski palir iz Otočca. Za gradnju je upotrebljen kamen iz kamenika kod Debeloga brda. Kamen su klesali primorski klesari, a crkvu su zidali talijanski zidari. Gradnja je započela godine 1862., a dovršena je u kolovozu godine 1864. Crkva je građena u mješovitom gotsko-romanskom slogu. Nad svetištem i nad crkvenom lađom nalazi se svod, a sakristija je smještena iza oltara u produljenom svetištu. Krov je pokrit limom, a crkva je popođena klesanim pločama od svijetlo-sivoga vapnenca. Kako je crkva građena na brežuljku, vidi se već iz daleka, te ukrasuje cijelu okolicu. Slikovitosti same crkve mnogo pridonaša, što je prostor oko crkve nasut i osiguran visokim potpornim zidovima, da se dobije mjesta za ophode (procesije) oko crkve. Pred crkvom je zidana grobnica, u kojoj počivaju spomenuta djeca slavnoga Laudona, ta je grobnica pokrita spomenpločom, a ograđena željeznom rešetkom. Bunić je g. 1864. imao 132 kuće, u kojima su stanovala 1554 žitelja, od toga 380 rimokatolika, a 1174 grčko-istočnih; potonji spadahu pod 3 parohije, i to 591 u Buniću, 374 u Debelom Brdu, a 209 u Krbavici.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Srpanj 21, 2011, 21:11:22 »


Bunić (Udbina)

osoba/kuća

Banjeglav 12/6,
Crnjak 1/1,
Čajić 1/1,
Čubrilo 1/1,
Dmitrašinović 1/1,
Dopuđa 3/2,
Dragaš 8/5,
Džakula 1/1,
Eror 8/4,
Grahovac 3/2,
Hrnjak 11/5,
Jelovac 5/3,
Jurasović 4/2,
Knežević 10/4,
Lemajić 1/1,
Maćešić 5/1,
Marinković 4/1,
Matijević 2/1,
Medić 1/1,
Miljanović 2/1,
Nedić 1/1,
Ninković 2/1,
Opsenica 2/1,
Panjković 3/1,
Paripović 6/4,
Raltić 2/1,
Smiljanić 1/1,
Stanković 2/1,
Šerbedžija 4/3,
Šever 3/3,
Šobat 3/2,
Štakić 1/1,
Štampar 3/1,
Štimac 2/1,
Tonković 7/3,
Vlaisavljević 2/1,
Vojvodić 1/1,
Vukmirović 6/4,
Žutelija 1/1

Izvor: Hrvatski prezimenik
Petar Šimunović, Zagreb 2008
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Srpanj 11, 2012, 13:16:35 »


Pastorčad: Lička kulturna baština
____________________

Tko je odgovoran za propast kulturno-povijesne crkve Rođenja BDM u Buniću?


Nacrt za izgradnju crkve
iz 1857

Skela i naručitelj,
Bunić 31. 08. 2010

Laudonova crkva u Buniću
22. 06. 2012

1.   Vlasnik, Biskupija gospićko-senjska, Biskup Mile Bogović
2.   Ličko-senjska županija, župan Milan Jurković
3.   Ministrarstvo kulture RH-Hrvatsko vijeće za kulturna dobra, dr. sc. Marijan Bradanović
4.   Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić
5.   Predsjednik Vlade Zoran Milanović
6.   Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović i
7.   pasivni Ličani

Velika je razlika gdje se nalazi "zaštićeno" kulturno dobro; dali u Zagrebačkoj županiji ili Ličko-senjskoj. Ministarstvo kulture je odradilo svoj posao do te mjere, da je napravilo detaljni popis svih kulturnih dobara na tlu Hrvatske i misli da je to dovoljno.
Primjer:

Bunić, Crkva Blažene Djevice Marije
Oznaka dobra: Z-3858

Pravni status:
Vrsta:
Klasifikacija:
UNESCO zaštita:
Smještaj
Adresa:
Mjesto:
Općina/grad:
Županija:

Naziv:
Adresa:
Telefon:
Email:
Vrijeme nastanka:
   
zaštićeno kulturno dobro
nepokretno kulturno dobro - pojedinačno
sakralna graditeljska baština
ne

-
Bunić
UDBINA
Ličko-senjska
Nadležni konzervatorski odjel
Konzervatorski odjel u Gospiću
Budačka 12, 53000 Gospić
053/ 746-571
dalibor.susnjic@min-kulture.hr
1852. god. do 1864. god.

Opis dobra
Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije jednobrodna je građevina dvoranskog tipa s užom upisanom polukružnom apsidom svođenom polukalotom. Smještena je u naselju, na povišenom položaju, uz glavnu cestu. Crkva je pravilno orijentirana. Sačuvana je u punoj visini do krovnog vijenca. Na mjestu stare crkve započeta je gradnja nove župne crkve 1852. godine, dovršena je 1864. godine i oblikovana u stilu ranog historicizma. Crkva je visoko valorizirana s obzirom na specifično oblikovanje, kulturno povijesni konteksta nastanka te izuzetni položaj u vizuri Krbavskog polja.

Biskup Mile Bogović, novac koji ima na raspolaganju, "investirao" je u crkvu Hrvatskih mučenika u Udbini i za pisanje knjiga od kojih i ja imam nekoliko u mojim regalama.

Kako je sa fotografije vidljivo, prije nekoliko godina postavljena je skela oko crkve, već 2010 pohrđana od dugog čekanja na početak adapcije, te skele danas više nema, a zub vremena neumorno dalje glođe po ličkoj sakralnoj građevini.

-   Gdje je skela?
-   Odnešena, ukradena?
-   Koje mjere je vlasnik poduzeo da zaštiti prilaz arheološkom tlu (groblje) i sakralnoj građevini?
-   Nikakve!

Možda biskupu Bogoviću i županu Jurkoviću nije niti poznato da je skela nestala?! Razumljivo jer su prezauzeti s putovanjem po ličkim cestama od banketa do banketa, od svetkovine do svetkovine i tu i tamo uz sve to moraju održati po koji govor o odgovornosti Ličana zbog nedovoljne angažiranosti i flegmatičnosti.

Propadanje jednog od najvećih kulturno-povijesnih spomenika "Laudonove crkve" u Buniću ide i na račun Ministarstva kulture. Lička kulturna dobra, pogotovo starijeg datuma, su za odgovorne kao pastorčad; ako se ima koristi od njih - daje im se i pažnja - kao np. Plitvičkim jezerima.

Sve dok jedni gradonačelnici voze po tri automobila na trošak države, a drugi gradonačelnici idu s obiteljima na godišnji odmor koji financiraju s poslovnom kreditnom karticom, za kulturnu baštinu Like biti će malo, ako uopće, financijske pomoći iz državnog proračuna.

Ovo je sramota i to od vlasnika pa do Vlade a i Ličana koji iz dana u dan "udaraju brigu na veselje".

Sve udruge, a u Hrvatskoj ih ima oko 12 000, koštaju našu državu milijardu i petsto milijuna kuna godišnje. Da nema tih udruga taj novac bio bi dovoljan za sve neisplaćene plaće i njegu naših kulturno-povjesnih dobara.

Potrošeno je milijun kuna za Gay pride i to samo za policijsku zaštitu a nitko nije, pa ni novinari, bio zaštićen. Milanović o Gay Prideu: "Apeliram da oni kojima smeta okrenu glavu." A ja gospodine Milanoviću apeliram da Vi ne okrećete glavu od ličkih kulturnih i povijsnih dobara. Da se Talijani tako ponašaju kao što se naši političari ponašaju, Rim bi već odavno nestao.

Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara stupio je na snagu 1. ožujka 2012. I što je gospodin Milanović u svojoj funkciji kao predsjednik Vlade u zadnjih šest meseci za Liku učinio? Umjesto da se "skele dižu", skele se skidaju bez obavljenih radova.

Istina, nije ni ova kao ni predhodna Vlada bili naručitelj sancije i adapcije nego Biskupija Gospićko-Senjska ali Milanović zna dobro da naša Katolička crkva dobiva godišnje 250 milijuna kuna iz proračuna i iz tog novca hrani sirotinju u pučkim kuhinjama, te je dužnost lokalne i državne Vlade da se u adapciju ovakvih važnih objekata uključi. Posao naše Vlade i njezinih ministara nije samo da donose nove zakone koji nisu ni papira vrijedni na kojem su pisani kao ni svi političari svoje plaće.

U nadi da će ovaj moj komentar potaknuti, izazvati u pojedincu ili u više ljudi, pobuditi volju za zaštitu kulturnih dobara Like u koje ubrajam i Otočku pivovaru i Dabarsku prvu pučku školu, pozdravljam sve domoljube.

http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6

http://www.zakon.hr/z/340/Zakon-o-za%C5%A1titi-i-o%C4%8Duvanju-kulturnih-dobara

Detaljni opis "Laudonove crkve" u Buniću > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2096.0

Ernest Gideon Laudon – Životopis > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2100.0

Prva otočka pivovara > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2441.0

Škola u Dabru > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=63.0

Vaša Marica

____________
Dostavljeno:

Župan Milan Jurković kabinet-zupana@ls-zupanija.hr
Hrvatsko vijeće za kulturna dobra, dr. sc. Marijan Bradanović mbradanovic@ffri.hr
Vesna Vlašić, tajnica, ministrice kulture Vesna.Vlasic@min-kulture.hr
Ured Vlade Zorana Milanovića predsjednik@vlada.hr
Ured predsjednika Ive Josipovića ured@predsjednik.hr
Glavni urednik: Branko Mijić redakcija@novilist.hr
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Veljača 17, 2013, 08:31:35 »


Bunić i Bunićani

Današnja Lika, djelila se u četiri županije: ličku, gačku, bužko-bočačku i krbavaku. Spomen ličke i bužke županije nalazi se već u starih pismih, kano u onom od hrvatskoga kralja Krešimira, izdanom u Biogradu u doba hrvatske samostalnosti god. 1071. dne 8. srpnja, kojim ove župe dodieljuje crkvi rabskoj. Punu stotinu godina kasnije spominje se krbavska biskupija, naime g. 1185.

U zapadnom kutiću krbavakoga polja nalazio se je stari grad Bunić. Stajao je na tvrdoj litici, sa udbinjska strane nepriatupačnoj. Iz grada pružao se je liepi pogled napram Udbini, Lapcu i po cielom krbavakom polju.

Starije spomene o istam gradu nema, nego si sami možemo prilično označiti dobu osnutka grada. Kada si pomislimo snagu hrvatskih banova, vlastalina i mogućnika s jedne strano, a druge pako strane preteću pogibelj od Turaka odmah poslie pada Carigrada i Bosne; a i ljubav za obranu domovine, lako možemo zaključiti, da je većina bar omanjih gradova sagradjeno; dočim veći i važniji za obranu mogaše prvo nastati kao n. pr. Udbina.

Poslje pada Udbine sjegurno pade u neprijateljske ruke i Bunić, koga neprijatelji imaše sve do oslobodjena Like. Odmah po osvojenju postavili su posadu u grad tako, da je god. 1577. brojila stotinu konja i isto toliko momaka kao obrana turske granice. Navaljivanje Turaka na nutarnjost Hrvatske, davalo je mnogo brige tadanjim zapovjednikom. Tako je podpukovnik Ivan Freneberg god. 1578. snovao skupa sa nadvojvodom Ferdinandom, kako da hrvatsku granicu od Turaka obrane? U toj njegovoj osnovi bilo je tada, da se Bunić - Woinitscs i Bilaj - Baley - kao tvrdje skupa sa naseljenim neprijatelji i njihovimi kućami spale. Ova osnova nije se odma izvršila nego istom 15 godina kasnije na 27. srpnja, kada kapetan senjski Ivan Lenković zapali Bunić, zapljeni do 1000 goveda i odvede u Hrvatsku. Već u ovo doba u bunićkom kraju pojavljuju se Vlasi, koji da će naseliti ovaj kraj, ako se oslobodi od Turaka.

Od kako je Lenković upalio Bunić i valjda ga ostavio, od tada ga Turci ponapravili i držali sve do prve navale krajiške vojske na Krbavu. Na 22. Srpnja godine oslobodjena Like 1685. nenadno napadne krajiška vojska na Bunić, te je za njekoliko sati pao. Turci mogoše slobodno otići, ali ih sa njihovimi obitelji odpratiše kapetani Oršić i Vojnović. Kanone i tri mužara, kojimi bijaše grad oboružan, odpravi Herberstein u Karlovac. Tada otidje i onih 200 obitelji, koje se tamo doseliše za Malkoč paše. Sam grad Bunić bude porušen.

Ako je grad ovom zgodom i porušen bio, nije ipak zapušten. Kašnje je služio kao branište kršćanom proti neprijatelju, kakova je našao biskup senjski Glavinić god. 1696., a godinu dana kasnije postavljena je u njega vojnička posada i popravljen skupa sa Udbinom i Gračacom sa troškom od 4000 for. po izvještaju grofa A. Coroninia; koji ujedno spominje, da je Krbava, ako prem malena, ipak pusta, a da je bolje zemljište u njoj nego u Lici, te nema nikoga osim straže ličke u Buniću i Udbini.

Neprijatelja se je bilo bojati svakim časom s toga zapovjednici izdadu naputak god. 1700. dne 21. kolovoza povjerenstvu ingeunira Holsteina, da se pregledaju sve pogranične linije počam od Sanja do Zvonigrada i Zrmanje - tromedje - a odavle pravcem prema Plešivici i Krbavi, pa pominjuć sve važnije točke medju njimi i sam Bunić kao pobočnu točku komunikacije od Karlovca, Slunja do Petrovca u Bosni. Tada je u samom Buniću postavljen povjerenik sa milicom primorake krajine. Ove godine putovao je Krbavom i biskup senjeki Martin Brajković, koji u svom putopisu spominje, da je bilo tada u Buniču 8 kuća novo pokrštenih valjda po popu Marku Mesiću i 120 kuća Vlaha sa dva paroha.

Kada je uprava dvorske komore posvojila sebi mnoge gradove s ove i s one strane Kapela, mislilo se je i na Bunić sa njegovim teritorijem. No Krbava sa svom gornjem Likom bude pričuvana za namjštaj vojništva za obranu proti Turkom. I zbilja postavljen bijaše u Bunić kapetan: Dobrovoj Knežević, porkulab: Jovan Banjeglav i jedan knez uz filialke u Krbavici i Korenici sa 340 ljudi za konianike sposobnih, tako cielim 18. viekom služio je Bunić za posadu, dok nije početkom ovoga vieka napušten i prodan[/b].

Za vrieme kapetanovanja Kneževića izselilo se je šest kuća radi gladi skupa sa Plaščani i otišli su u Pečuh i Sriem ostaviv kuće i sve.

Kada se je provadjala sudbena organizacija u Lici i Krbavi u prvoj trećini 18. vieka, kapetan bunićki Knežević sa svojim sumišljenikom Jurlinom Tomljenovićem iz Smiljana radi bune, koju podigoše u godini 1732. žalostno svrši.

Povod buni bio je pristrani postupak u sudbenosti. Da se narod urmri dodje na zagovjed pukovnika Pretznera 200 njemačkih vojnika, za koje mišljahu Ličani da ih je dvorska komora odpravila, da ili pod svoju vlast spravi, koja im zazorna bijaše. Spomenuti Jurlina bijaše kolovodja bune, koji kao takov ulovljen i pod stražom u Otočac praćen. Smiljančani navale na stražu na bilajskom mostu i otmu svoga Jurlinu, koji izdade proglas na porkulaba bunićkoga. Proglas glasio je ovako: "Prokulabe funduse, zapovjeda se tebi od strane sve krajine, da se imaš naći sa svojimi podložnici na onkraj vode Like za Budakom, pod izgubljenjem svega svoga i težkim odgovorom zemljaka i prazemljaka, u prišnju sriedu. Tudi hoće sva krajina Lika nadzirati dobro občinsko. Drugo porkulabe ne smiješ se miriti sa svim pukom koreničkim i bunićkim na 30. srpnja 1832". Starac od 75 godina kapetan Knežević, dade proglasiti ovaj poziv u svojoj satniji, prepiše ga i pošalje u Korenicu skupa sa pozivom na skupštinu u Ceri (?) - možda Cerje.

Knežević je imao uza se svoga sinovca Milina, koji u šumi "Gronozova zagoja" sakupljenu četu u Korenicu odvede, da opkjeni kapetana Milaneza. U skupštini na bilajskom mostu zakljače zapriečiti dolazak Otočana pod Kolakovićom i njemačkih trupa, a ujedno Smiljan zaposjesti.

Jurlina počme ugovarati sa obrstarom Pletznerom, kome pošalje kratku spomenicu u kojoj iztakne nepravdu nanešenu Ličanima i njemu samomu. Spomenicu je pisao smiljanski obćinski pisar Vuk Gaić. Poslje izdane spomenice sakupe se buntovnici kod crkve u Smiljanu na glas nagloga zvonjena i podju na Trnovac, Novi, Počitelj, Lovinac, Budak i Mušaluk. Tko sei nije htio pridružiti bude mu sve spaljeno; Mesićeva kuća u Mušaluku opljenjena kao i Oreškovićeva u Perušiću, odavle krenu prema  Podlapcu.

Buna zauzimalo je sve veći zamašaj. No na laskavi nagovor otočkoga vojvode Kolakovića dade se prevariti Jurlina sa svojimi. On ih nagovaraše, da dodju u njemački logor, gdje da iznesu svoje pritužbe. Oni poslušaju. Poslje budu uhvaćeni i u Otočac poslani.

Ovaj postupak buntovnike razjari, koji sakriv se po šumah kod Ošitarija priečiše dovoz hrane njemačkoj vojsci iz Karlobaga. Bijahu pune ruke posla vojvode Kolakovića, da buntovnike iz šume iztjera, što mu ne podje za rukom, dok nisu sva sela, koji su pristajalą uz buntovnike pokorena.

Jurlinova se obitelj ne htjede pokoriti, nego pobjegne u šumu.

Kolovodje budu odsudjeni ovako:
 
-   Jurlina, da se imade razčetveriti;
-   Vuku Gaiću kao jedinomu vještu pismu desna ruka, a zatim glava odsječena;
-   Mili Marasu i Iliji Šikiću iz Divosola i Francetiću iz Novoga, glave odrubljene i kuće porušene.
-   Senjski ratni sud odsudi Marka Krpana iz Lovinca na smrt od mača i zapljenu njegovih dobara.
-   Stari Dobrovoj Knežević doveden je u Kanižu i na vješala odsudjen, a
-   sinovac mu Milin pogubljen mačem i dobara lišen.

Time bude ova buna ugušena.

Kako svugdje tako i u Buniću i okolici nije bilo mira, a to samo radi medja. Novo pokrštene po popu Marku Mesiču nenavidno gledaše starosjedioci u Perušiću, Kuli i Buniću, dok ih sam kralj Leopold ne uzme u zaštitu osobito Perušićane. No medju Bunićani i Kuljani mira ipak ne bude već u dvadesetih godina poslje protjeranih Turaka. Na 11. rujna g. 1703. prituže se Kuljani proti Bunićanom radi medje na Ljubovu. Tužba bude uvažena i povjerenstvo izabrano za 20. srpnja 1705. mješovito sastavljeno od jedne i druge strane. Od strane Kuljana bijahu ovi: porkulab Ivan Mesić iz Brinja i vojvoda Ivan Zdunić iz Novoga. Od strane bunićke: knez Ivan Rukavina i Dragić Varićak, a od strane; gospode: porkulab Pave Mudrovčić i knez Petar Vrkljan. Ova komisija ne obaziruć se na pisma i patente prve gospode ni na turske znakove, koji su mnogo smutnje zametnuli, odredi što je pravedno, da more i jedna i druga straka obatati. Glavnu medju povukoše od Krivoga hrasta do Velikoga čardaka, od ovoga Slimenom do puta Udbinjskog na glavičicu više Skoka. Za tim pokraj Vodenoga. kotla desnom stranom preko Jolova klanca ravno u kosu Presoku; ovamo pako na drugi kraj od Vel. Čardaka preko jedne glavice na mali Čardak kulski; odavle u malu Lisinu i vrh Lisine do medje Ostrovičke i Bilajske. Ove medje ima jedna i druga strana držati i blagom pasti, a koji predje ili oranjem, pašom ili samo blagom platiti će globu od sto cekina.

Jedva što se je ova pravda slegla, dodje druga o istom predmetu. Morali su se voditi na novo izvidi pozivaiuć se na svjedoke, koji bi pokazali medju. Takov se nadje samo jedan: Bogdan Stanić, koji reče, da su Bunićani svojatali do krivoga hrasta; a Kozlice Kuljani nazvani od bogova Kozlica. do crkve Liubovske i Lipovo glavice i da nisu Bunićani dalje posizali do pod Čardak široko kulski na Ljubovu, a Kuljani od Čardaka prama Buniću. Stožine kao znak za medje ne bijaše postavljene ni sa jedne ni sa druge strane. Vodenu dolinu posjedovao je pop Marko Mesić od strane bunićke i kulske. Skok da je imao sam Stanić: a drugo u Kuzmanoviču držali su i kosili Inbrise iz Grebenara i na sanicah seno vozili po snigu. Božina korita, Oreljine i Polvane ne svojataše nikad Bunićani. Povjerenstvo podpiše njegovu izjavu i sam knez Jurica Holjevac.

* * *
Ovo priobči, da oni, koji su tamo, podsjete se svoje starine i pogledaju ako gdje imade koji stari znak na golom i pustom Ljubovu.

D. Bunjevac, Hrvat, 5. srpnja 1896
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!