LUKETIĆ Luketich Luketitsch Lukhetitsch
PREZIME: Nastalo je od rodonačelnikova osobnog imena Luketa koje je izvedenica od svetačkog imena Luka. Luketina djeca su Luketići. Prezime je tipično za ogulinski kraj, posebice za Ogulin i Zagorje Ogulinsko.
ROD: Jedna od najvećih rodovskih zajednica ogulinskog kraja nastala u 15. st. na ·području srednjovjekovne modruške županije. Prvi put se spominje u Modruškom urbaru 1486. u selu Gojmerju (Gomirje kraj Vrbovskoga):
Mihalj Luketić ima zemlje dni 10, malinišća pol, služil je prvo zlat jedan, ter ovsa stara dva. Tijekom najžešćih turskih ratova u 16. st. Luketići se sklanjaju i naseljavaju u ogulinskom i bosiljevačkom tvrđavnom naselju. Godine 1530. spominje se u selu Draganiću (karlovački kraj)
pop Blaž Luketić. U ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1630. spominje se ogulinski građanin
Gašpar Luketić. U bosiljevačkom urbaru iz 1650. spominje se kmet Miko Luketić. u selu Podrebaru. Bosiljevački Luketići će se na prijelazu iz 17. u 18. st. seliti u područje uz rijeku Mrežnicu gdje će se naseliti u selima Gornjem Bukovju (54-8), Siči (41-7), Varošu (9-6) i Donjem Zvečaju (19-3).
Popis vojnika iz 1699. bilježi osam Luketića u Ogulinu (Jurko, Dragaj, Mika, Mikula, Gašpar, Marko, Pere, Ive).
Godine 1764. ogulinska časnička obitelj
Mikule Luketića stječe od carice Marije Terezije plemstvo.
Obitelj plemenitih Luketića seli se krajem 18. st. u Zagreb. 
Grb dodjeljen M. Luketiću i njegovoj dijeci:
Nikol, Mathias, Georg, Johann i Ana
Beč, 30. 12. 1764. (MD) Zemljišne knjige (1775.) sadrže podatke za 14 kućnih zadruga:
- Zagorje (Mijat, Ilija, Franje, Mate, Mate, Leopold, Joso, Josip),
- Ogulin (Toma, Anton, Anton, Mate) i
- Munjava (Anton, Joso).
Nakon oslobođenja Hrvatske od Turaka u 18. st. sudjeluju 1715. u poznatoj ogulinsko-modruškoj seobi u južnu Ugarsku gdje se naseljavaju u selu Marazi kraj Mohača, a ulaze i u bunjevackohrvatsku zajednicu u Bačkoj.
Zatim sudjeluju u kolonizaciji Korduna i plitvičkog kraja gdje se naseljavaju u selima
- Dragama (24-7),
- Oštarskim Stanovima (23-3),
- Crnoj Dragi (11-4),
- Korani (83-1S) i
- Rastovaci (20-3).
Takeđer se sele u središnju Liku, u kosinjski i gospićki kraj.
Krajem 19. st. i u prvoj polovici 20. st. Luketići, većinom kordunški, sele se u mnogobrojna slavonska mjesta.
U novogradiskom kraju nalazimo ih u selima Magić-Maloj (28-4), Starcima (27-S) i Vrbovi (18-3). U istočnoj Slavoniji naseljeni su u Lovasu (3S-8) kraj Vukovara i u Osijeku (28-7).
Luketići sudjeluju u velikom iseljenickom valu ogulinsko-modruškog stanovništva u SAD. Prvi poznati iseljenici u SAD su Luka Luketić, koji se spominje 1861. kao pripadnik vojske Konfederacije u američkome gradanskom ratu, te C. Luketić, vlasnik voćarnice u Virginia Cityju (Nevada) 1877.
Prvi iseljenik u SAD, upisan u urudžbene knjige izdanih putovnica u Ogulinu, je Lovre (rod. 1882.) iz Ogulina koji se iselio 1897.
| Marija Luketić Strina iz
zaseoka Gojače u Zagorju
ogulinskom s nekolicinom
od svoje mnogobrojne djece,
oko 1930. godine (obiteljska zbirka) |
Luketići se trajno naseljavaju u ogulinsko-modruškoj koloniji u McKeesportu, zatim u Pittsburghu, Cokeburgu, Ellsworthu, Woodlawnu, Washingtonu i Bentleyvilleu (Pennsylvanija), u Columbusu (Ohio) i u Warwoodu (Zapadna Virginija).
U ogulinskom kraju razvijaju rodovska naselja u ogulinskom predjelu Podvrhu (90-20), zatim u zagorskim zaseocima Luketićima (94-17), Desmericama (35-9) i Gornjem.Zagorju (31-5), kao i u Cerovniku (28-5). Prema popisu iz 1948. ondje je bilo ukupno 213 osoba s prezimenom Luketić,
OBITELJSKI NADIMCI: Zagorje: Ćaćini, Fabanovi, Furjani, Gajni, Iz Malina, Iz Sklobota, Jelin-Dragčin, Jošćevi, Kaprolovi, Lucni, Lugarovi, Mistini, Matanovi-Botanovi, Obadovi-Ispod Josne Kuće, Perni, Petrovi-Tićkovi, Poldini, Popovi, Iz Zakala, S Grčeve Njive, S Otavice, S Mušća, Šumarkovi, Švedni, Zitni; Gornje Zagorje: Dušanovi, Štrucni, Zvonkovi; Zagorje - Desmerice: Ciganovi, Iz Jelenca-Ludini, Jerkovi, S Velike Njive, Zeljovi; Ogulin - Podvrh: Bulići, Mladići, Perani.
Hrvoje Salopek, 2007., 357-359.
