Domovinski rat

[Marica]

DOMOVINSKI RAT

Početkom zime 1990. Srbi u Lici pripremaju planove preuzimanja poslova policije što uspijevaju u Korenici, Gračacu i Donjem Lapcu gdje je na vlasti bila SDS (Srpska demokratska stranka) pod čijim vodstvom donose odluku o osnivanju i pripojenju tzv. SAO Krajini (Srpska autonomna oblast) sa sjedištem u Kninu. Čak su na mitingu u Jasikovcu u proljeće 1991. donijeli odluku o pripajanju dijela Gospića "Mesnoj" zajednici Medak a granicu su utvrdili rijekom Novčicom.

Lički se pobunjeni Srbi u organizaciji SDS-a i uz veliku materijalnu i kadrovsku pomoć iz Beograda i tzv. JNA brzo naoružavaju i 26. lipnja 1991. proglašavajg ratno stanje.

NAORUŽAVANJE  SRBA

* Videći izvorište svih problema u višestranačju na kojem su pobijedile nekomunističke stranke u Hrvatskoj i Sloveniji, vojni je vrh u ulozi produžene ruke Srbije rješenje vidio u povratku na staro. Bio je to korak dalje na putu kojim se JNA udaljavala od svoje Ustavom proklamirane obveze, i korak bliže pretvaranju u oružanu silu srpskog naroda u Srbiji i izvan nje. Takvo stajalište o bliskoj budućnosti povuklo je za sobom angažman JNA na naoružanju i obuci pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Pomoćnik za sigurnost zapovjednika 10. korpusa od kraja travnja do početka srpnja 1991. organizirao je izvlačenje većih količina oružja, oruđa i streljiva iz vojnih skladišta u Lici za potrebe Srpske demokratske stranke. (337)

LIČKO BOJIŠTE

* Ličke općine Gračac, Korenica i Lapac zahvaćene su pobunom od jeseni 1990., a rat je područje općine Gospić i Otočac zahvatio 1991. U siječnju 1991. pod prijetnjom oružja smijenjena je uprava poduzeća "Plitvice", a potkraj ožujka četnici zauzimaju Plitvice, pa za Uskrs izbija oružani sukob četnika s hrvatskom policijom. U svibnju i lipnju zaredali su nemiri na području između Gračaca i Gospića, a policijsko uredovanje sprječava JNA. Početkom srpnja kod Metka je minirana željeznička pruga. Oko Gospića, Otočca i L. Osika razmještaju se srpski tenkovi i topništvo i uskoro počinju napadi. Okruženi su Lovinac, Sveti Rok i Ričice, sela u kojima isključivo žive Hrvati.

Polovicom rujna predale su se dvije vojarne: u Perušiću i Gospiću. Druga gospićka vojarna osvojena je nakon višednevnih borbi. Četnici topničkim granatama stalno razaraju ličke gradove, a hrvatsko seosko pučanstvo bijegom spašava živote. U studenome su potpuno srušeni i spaljeni Lovinac, Sv. Rok i Ričice. Četnici i srpska vojska i dalje topništvom razaraju Gospić, ali ga ne uspijevaju zauzeti, jer su gardisti odlično organizirani i dobro opskrbljeni oružjem iz osvojenih vojarna. Od siječnja 1992. do dolaska UNPROFOR-a crta bojišta nije se bitno pomicala, ali dolazak vojnika UN-a nije spriječio česte četničke provokacije, pogotovo na gospićkom području, pa je HV u ruj.nu 1993. brzom i uspješnom akcijom oslobodila tzv. Medački džep: Divoselo, Čitluk i Počitelj. Nakon nastojanja UNPROFOR-a i preuzete obaveze da se neće dopustiti povratak četnika u oslobođeno područje, HV se povukla i nadzor prepustila UNPROFOR-u. (98)

PRVI NAPADI

* Posljednji dan ožujka i prvi dan travnja ostat će u nadnevku novije hrvatske povijesti zapisani kao "krvavi Uskrs". Tada je na Plitvicama došlo do oružanog sukoba policajaca MUP- a sa srpskim teroristima i prvog poraza odmetnika.

  4. travnja grupa četnika iz Raduča napala je policijsku postaju u Lovincu.

  3. svibnja oko 19 sati okupljanje Hrvata oko "pokvarenog" tenka nedaleko Policijske uprave u Gospiću.

  2. srpnja oružane terorističke provokacije prenose se na Ljubovo.

21. srpnja izveden je prvi topnički napad na Otočac.

22. srpnja na blagdan Sv. M. Magdalene izveden je teroristički napad na Barlete.

  5. kolovoza četnici iz Raduča ubili pet Lovinčana i spalili nekoliko zaselaka.

28. kolovoza topnički napad na Perušić, a dan poslije na Stari Lički Osik, Vukšić i Urije.

30. kolovoza u 01.10 sati prvi minobacački napad na Gospić. (116)

*Već u ljeto 1991. padaju prve žrtve na teritoriju naše županije. Kod Ljubova, Brloga i Žute Lokve pripadnici paravojnih postrojbi srpske milicije iz zasjeda mučki ubijaju hrvatske policajce. Okupiraju dijelove teritorija gradova Gospića i Otočca, općine Perušić te čitavu općinu Vrhovine, Plitvička jezera, Udbinu, Donji Lapac i Lovinac te osnivaju tzv. SAO Krajinu. S tih područja nemilosrdno razaraju Gospić, Otočac i Perušić te mnoga naselja uz crtu bojišnice. Pritom ubijaju mnoge nedužne civile, a s okupiranog područja protjeruju sve Hrvate s njihovih vjekovnih ognjišta.

Da bi prometno deblokirali Gacku dolinu i čitavu Liku, postrojbe Zbora narodne garde i MUP-a u rujnu osloađaju Brlog, čime se opet uspostavlja veza preko Žute Lokve. Oslobađanjem vojarni u Gospiću, Otočcu, Perušiću i ramljanima Hrvatska pokazuje želju i odlučnost da obrani svoju slobodu. U Ličko-senjskoj županiji ustrojavaju se i bngade Hrvatske vojske ...

Osim Ličana, crtu bojišnice u Lici su osiguravali i ostali branitelji s teritorija županje, ali i Gorskog kotara, Primorja, Rijeke i Istre, čime je hrvatski narod još jedanput u svojoj povijesti pokazao svoje jedinstvo kada mu je najteže. (329)

^{Klikni za uvećani prikaz}

KRVAVI USKRS

Za Uskrs 1991. pobunili su se Srbi i izazvali maskr. Poginuo je prvi hrvatski branitelj, policajac Josip Jović (22) a sedmorica su ranjena. U hotelu Jezero bilo je 418 gostiju, pretežno Talijana koji su otišli istog ili drugog dana. Tijekom okupacije koja je trajala do kolovoza 1995. Park je značajno devastiran a objekti su oštećeni ili uništeni. Izbjegla su 564 radnika.

* Izravne i neizravne štete pričinjene ratmm operacijama u NP Plitvička Jezera su 150.150.000 DEM (njemačkih maraka). Zbog rata izgubljen je ukupan pnhod od 98 milijuna DEM, fizičko oštećenje objekata procijenjeno je na 12,1 milijun DEM, uniš!en je inventar i oprema u vrijednosti od 1.150.000 DEM te zalihe živežnih namirnica 18 milijuna DEM. Šteta na voznom parku (vlakovi, autobusi, osobna vozila, kamioni i dr.) procijenjena je na 4,5 milijuna DEM a nestalo je gotovine za milijun maraka. (315)

_____________________
337 Časopis za suvremenu povijest, broj 2, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2001.

98 Hrvatski leksikon, Naklada leksikon, Zagreb, 1996.

116 Mataija Željko, S onu stranu života, Epoha

329 Ranogajac Zvonka, Glavičić Ante i Glavičić mr. Miroslav: Ličko-senjska županija, priručnik za zavičajnu nastavu, I. Izdanje, Školska knjiga Zagreb, 1997.

315 Hrvatsko gospodarstvo, glasnik Hrvatske gospodarske komore Nacionalni park Plitvička jezera 1. Travanj 1991. – 1992.

1. od 3

[Marica]

PRVE POSTROJBE

* Na stočnoj tržnici u Gospiću okupilo se 25. kolovoza 1991. mnoštvo: Prvi put u novijoj povijesti ovog kraja stvarala se Hrvatska vojska. Postrojila se 25. satnija iz Gospića i 26. satnija iz Pazarišta. Bili su bez označja i većinom bez odora i sa malo oružja. (7)

Zapovjednici postrojbi ZNG-a iz 1991. zajednički su izjavili novinarima 25. kolovoza 2006.:

Na sjamištu su bile su postrojene i 26. satnija, Zapovjednik ZNG-a za Gospić i Otočac bio je Davor Paitl.

U 25. satniji zapovjednik je bio Ivica Laktić, zamjenik Luka Radošević, načelnik logistike Ivan Jovanović Ilja. Zapovjednik 1. voda bio je Frane Zorić, 2-. voda Pajo Brkljačić, 3. voda Ivica Živković Živa, 4. voda Miki Karić i Voda posebne namjene Pajo Šimić.

U .26. satniji (pazariškoj) zapovjednik je bio Ante Ćaćić a zamjenik Mile Milinković Milac. Zapovjednik 1. Voda bio je Mile Milinković Milac, 2. voda Joso Marković i 3. voda Stipe Starčević.

Najstariji pripadnik bio je Milan Čanić Bićo. Postrojbe su imale 278 pripadnika i to 186 pripadnika 25. satnija 192 pripadnika 25. satnija.

Naoružanje: 62 PAP-ovke, 6 automata, 22 škorpiona, 20 M56 automata, top 40 mm s 4 granate, 3 minobacača ručne izrade a jedanje bio na kamionu FAP, te lovačko oružje.

2. rujna 1991. utemeljenje Operativni stožer za Liku, a od pridošlih i postojećih postrojbi 4. rujna formirana je legendarna 118. brigada HV-a. Prvim zapovjednikom imenovan je Mirko Norac (24), koji na toj dužnosti ostaje do osnutka 6. odnosno 9. gardijske brigade HV-a. Zapovjedno jezgro 118. brigade činili su bojnik, Frane Tomičić te pukovnik Milan Čanić Bićo, časnici najzaslužniji za stvaranje 9. gardijske brigade.

1. studenog 1992. službeno je stvorena 6. gardijska brigada, kasnije 9. gardijska brigada HV. Za zapovjednika je imenovan pukovnik Mirko Norac, zapovjednik 118. brigade. Prvotno jezgra postrojbe su činili vojnici, dočasnici i časnici 118. brigade Gospić i 133. brigade Otočac, čija je treća bojna izravni nastavak tada rasfonnirane 118. brigade. (117)

Tijekom Domovinskog rata 9. gardijska brigada "Vukovi" imala je 57 poginulih a 150 gardista je ranjeno. Kroz njene redove za deset godina postojanja prošlo je 8000 pripadnika.

Deveta gardijska brigada "Vukovi" djelovala je u Gospiću u vojarni Eugena Kvaternika u Kaniškoj ulici sve do početka 2003. kada je stigao dio Prve gardijske brigade. Prestala je postojati 30. rujna 2003.

^{Ratna zastava Vukova}

* 133. domobranska pukovnija Otočac ustrojena je 3. X. 1994., a popunjava se s područja ureda obrane Otočac, Senj i Crikvenica. Korijeni pukovnije sežu daleko natrag, u dane prije početka domovinskog rata na ovom području kad su se hrabri momci iz Gacke doline okupili s lovačkim i trofejnim puškama u rukama. Tijekom srpnja 1991. općinske vlasti uz razvoj i reorganizaciju snaga MUP-a donose i odluku o ustrojavanju postrojbi ZNG-a, za njenog zapovjednika imenuju dipl. ing. Milana Jurkovića. Prva dobrovoljačka postrojba osnovana je 12. VII. 1991. u Prozoru a sačinjavalo ju je 130 ljudi pod zapovjedništvom P. Kostelca. Samostalni bataljun ZNG~a ustrojen je 17. VII. 1991., koji je na području Otočca i Brinja imao 306 pripadnika.

19. X. 1991. osnovana je 133. Otočka brigada. U međuvremenu, u Liku, na područje Otočca, stiže 111. brigada iz Rijeke, popularni "Zmajevi" i vod "Meduza" iz Senja. (7)

POSTROJBE

* Domicilne postrojbe Zbornog područja Gospić tijekom Domovinskog rata bile su: 9. gardijska brigada Vukovi, 111. pješačka brigada Zmajevi, 118. domobranska pukovnija, 133. domobranska pukovnija i Odjeljak 305. logističke baze. (7)

STRADALNICI

Prema podacima Upravnog odjela za društvene djelatnosti Ličko-senjske županije iz 1999. o broju stradalnika Domovinskog rata s priznatim statusom na dan 31. 12. 1999. bila su 242 poginula hrvatska branitelja. Ratnih vojnih invalida bilo je 607, a mirnodopskih vojnih invalida 12. Djece do 27 godina starosti bez oba roditelja bilo je sedam, a bez jednog 92 i svi su bili na redovitom školovanju.

Jedan hrvatski branitelj je zatočen i nestao je, a u grupi najtežih hrvatskih vojnih invalida bilo je osam 100 postotnih invalida prve grupe i 11 invalida 100 % druge grupe.

* Tijekom Domovinskog rata poginulo je s područja Ličko-senjske županije 249 branitelja i 194 civila, 630 branitelja postali su ratni vojni invalidi, ranjeno je 49 civila. (331)

Do 2007. 54 hrvatska branitelja počinila su samoubojstvo

KULSKE ZRTVE

Godinama je Ivanka Vojvodić, kojoj su ubijeni roditelji u Š. Kuli, istraži vala srpske i četničke zločine tijekom Domovinskog rata na okupiranom području grada Gospića i do 13. listopada 2005. napravila listu od 40 ubijenih i nestalih mještana Široke Kule, Ličkog Osika, Ostrvice, Urija i Mušaluka koju je pročitala na svetoj misi zadušnici u župnoj crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli na 14. godišnjicu masakra. Tad se još nije znala sudbina 15 ljudi. Najmlađa žrtva Verica Nikšić imala je 13 godina na najstarija Ivan Orešković 95.

Široka Kula: Kate Nikšić (54) ubijena 25. rujna 1991. u vlastitoj kući, tada je ranjen njen suprug, naklan je, Mile Nikšić koji se spasio bijegom. Po naredbi domaćih Srba pokopana je na katoličkom groblju a raku su kopali Hrvati zatvoreni u L. Osiku. Nikola Nikšić (59) nestao. Ana Nikšić (71) bila vezana za bolesničku postelju, nestala. Ostaci pronađeni u jami nedaleko kuće i sahranjena 2008. Njen suprug Mate Nikšić je naklan ali je uspio pobjeći u Perušić. Marija Nikšić (89), naklana, umrla od poslijedica ranjavanja, pokopana u katoličkom groblju. U prvoj polovici rujna 1991. nasilno su odvedeni, mučeni u zatvoru u L. Osiku i nestali su iz zatvora 13. X. 1991.: Ivica Nikšić (17), i njegov otac Petar Nikšić (49), posmrtni ostaci pronađeni u rujnu 2004. u jami Golubnjači II, sahranjeni 2. srpnja 2005. u Š. Kuli.

2. od 3

[Marica]

U istoj jami pronađeni su posmrtni ostaci Ante Nikšića (54), sahranjen 2.XII. 2004. u Zagrebu i Jose Nikšića (35) i sahranjen u Š. Kuli 12. XII. 2005. U Golubnjači II pronađena su i tijela supružnika Ane (58) Mile (53) Vojvodić koji su od kuće odvedeni 14. X. 1991., sahranjeni su 2.VII. 2005. Iz zatvora su nestali Anka (56) i njen suprug Ante Orešković (54).

U dvorištu kuće Dane Oreškovića X. 1991. ubijeni su: Kate Orešković (59), Milan Orešković (61) i Mara Orešković (80) četnici su ih mrtve bacili u zapaljenu staju, nisu pronađeni posmrtni ostaci. Istog dana likvidirani su i bačeni u zapaljene kuće Nikola Orešković (54) sin Mare Orešković, Anka Orešković (46) supruga Nikole Oreškovića i Ana Orešković (61). Njihovi posmrtni ostaci pronađeni i sahranjeni su u siječnju 1996. Nisu pronađeni ostaci Verice Nikšić (13) i njene majke Mande Nikšić (51). U skupnoj grobnici na katoličkom groblju u Š. Kuli pronađeni su i identificirani su Marija Orešković (90), Ivan Orešković (95), Ana Nikšić (87), Kate Äaćić (78) i sahranjeni su u siječnju 1996.

Tih dana nestala je Matija Orešković (79) posmrtni ostaci pronađeni u listopadu 2005. U vlastitoj kući ubijeni su i ostavljeni u zapaljenoj kući supružnici Marica (58) i Ivan (61) Štimac, u katoličkom groblju postoje označena grobna mjesta, ekshumacija nije vršena. Petar Nikšić (44) ubijen je 1992., pripadnici UNPROFOR-a sahranili su ga u katoličkom groblju.

Ostale žrtve: Iz zatvora u Ličkom Osiku 13. listopada 1991. nestali su: Ivan Perković (58) iz Urija, i supružnici Lucija (55) i Josip (47) Jukić iz Ostrvice, posmrtni ostaci pronađeni u jami Golubnjača II u rujnu 2004., sahranjeni.

U jami Golubnjača I pronađeni su posmrtni ostaci cijele obitelji Rakić i to Mane (58), po nacionalnosti Srbin i supruge Luje (48), po nacionalnosti Hrvatica, i njihove djece Radmile (28), Milovana (29) i Dragana (23). Ana Marković (64) živa je zapaljena u vlastitom stanu u okupiranom dijelu L. Osika, sahranjena je u Š. Kuli.

Sa Starog Ličkog Osika u kolovozu 1991. na okupiranom području nestao je Mile Zalović (40), posmrtni ostaci Martina Pavelića (49) pronađeni u Golubnjači II.

Iz Mušaluka je u jesen 1991. nestao Nikola Klobučar (24), posmrtni ostaci pronađeni u Golubnjači II.

RATNE ŠTETE

Verificirana ukupna ratna šteta 1999. u Ličko-senjskoj županiji bila je 577.073.285,70 DEM (njemačkih maraka, 1 euro 2 DEM;) ili u kunama 2.244.238.008,00. Tijekom rata stradale su 4.342. zgrade, od čega 4.259 u privatnom i 83 u društvenom vlasništvu. U tim stanovima živjele su 11.853 osobe.

Područje Ličko-senjske županije prije Domovinskog rata (3.729 km) naseljavalo je 71.215 stanovnika. Procjenjuje se da je prostor napustilo oko 14.460 osoba, tako da županija ima 56 tisuća stanovnika.

* Ratna šteta na objektima procijenjena je na više od 16 milijardi kuna, stradali su infrastrukturni objekti, škole, bolnice, posebno crkve kojih je na području županije agresor srušio ili oštetio tridesetak, mnogi župni dvorovi, spomenici kulture i groblja. Agresor je nastojao uništiti sve što je hrvatsko. (331)

RAT I KATEDRALA

* O tome gdje se nalazila katedrala krbavskog biskupa postoje različita mišljenja. Grad se nalazio oko stjenovite uzvisine uz cestu što ide iz Udbine u Bosnu, oko 500 m od raskrižja. S lijeve strane je uzvisina, a s desne brežuljak na kojem se vide tragovi jedne crkve, najvjerojatnije katedrale krbavskog biskupa. Na prostoru katedrale na Udbini za Domovinskog rata pobunjenici su bagerima iskopali mjesto za postolje dvaju višecjevnih bacača raketa. Time su na dva mjesta presjekli pod zemljom preostale Zidove krbavske katedrale, koji se sada mogu jasno vidjeti u bokovima tih iskopa. (145)

MINE

Prema podacima Hrvatskog centra za razminiranje (HCR) iz Siska krajem 2002. minski sumnjiva površina u Ličko-senjskoj županiji bila je 323 km² što je 6,03 % površine[/b]. Minirane površine su 20 km². Do 2002. na korištenje je vraćeno 7.454.619 m² a od toga je razminirano 4.629.014 m².

Od kraja Domovinskog rata do kraja 2002. zabilježena su 74 incidenta u kojima je stradalo 128 osoba od kojih je 21 poginula.

U Ličko-senjskoj županiji od 1998. do kolovoza 2004. dogodilo se 16 nesreća u kojima su stradale 24 osobe od kojih je deset poginulo. U istom periodu stradala su tri pirotehničara a jedan je u kolovozu 2004. poginuo kod Dabra. U razminiravanju brda Bogdanić u Smiljanu u rujnu 2005. poginuo je jedan pirotehničar.

Početkom 2005. HCR je objavio podatak da je definirani sumnjiv prostor od 201,2 km² (201.213.811 m²) ili 3,8 % ukupne površine i to na području Gospića, Otočaca, Plitvičkih Jezera: Lovinca, D. Lapca, Perušića, Vrhovina, Udbine i Brinja.

Najveći dio minama zagađenog prostora čine šume u površini od 120,2 km² ili 59,7 %, minama je zagađeno 26,7 km² ili 13,3 posto livada i pašnjaka, pod makijom i kršom je 11,5 km² ili 5,7 %. Minama je zagađeno 4,1 km² ili 2 % poljoprivrednog obradivog zemljišta i okućnica 1,4 m² ili 0,7 %.

Na području Gospića minski sumnjive površine su 90.898.818 m²,
Pl. Jezera 26.032.371 m²,
Lovinca 24.631.372 m²,
Otočca 23.865.592 m²,
D. Lapca 15.454.190 m²,
Perušića 12.256.715 m²,
Vrhovina 5.997.888 ²,
Udbine 1.693.412 m² i
Brinja 383.454 m².

Prema podacima HCR-a s početka 2008. u Lici je minski sunnijvo 199 km², odnosno 199 milijuna m²

U Gospiću su to površine od 90 km²,
Perušiću 12 km²,
Otočcu 22 km²,
Plitvičkim Jezerima 26 km²,
Lovincu 2 km²,
Donjem Lapcu 15,5 km²,
Brinju 0,3 km²,
Vrhovinama 6 km² i
Udbini 1,7 km².

Minski sumnjivo područje u Lici je definirano kao jedno od većih u RH. Prema 287 zapisnika u minskim poljima s nalazi 11.480 mina a područje je obilježeno s 1033 ploče upozorenja. Na okućnice otpada 0,7 % površine, poljoprivredne su površine 2,2 %, šume 59,5 % i livade i pašnjaci 13,5 %.

Do početka 2008. u Lici je razminirano 19,2 km².

Od 1991. do kraja 2007. na području Ličko-senjske županije bilo je 110 nesreća u kojima su 154 osobe povrijeđene. Smrtno je stradalo 37 osoba. Početkom 2008. godine jedna je osoba u Ćukovcu teško ranjena a na Kozjanu je poginula jedna to je bila 38 osoba smrtno stradala od mina.

^{Tenk ZNG-a u Podoštri u jesen 1991.}

_____________________
7 Lički kalendar 1996., "Tiskara Gospić" d.d., Gosić 1995

117 Povjesnica 9. Gardijske brigade HV, Gospić, listopada 1994

145 Zvona, mjesečnik za kršćansku kulturu, broj 5/283, godina XXXIV, Rijeka, svibanj 1996.

331 Mataija Ivica: Ličko-senjska županija nekad i sad, Državni arhiv u Gospiću, 2003.

Tekst i foto: Marko Čuljak, lika@press, Gospić

Mladene, puno ti hvala

3. od 3

[Marica]

<a href="http://www.youtube.com/v/tK4lawTKB4M?fs=1&amp;amp;hl=de_DE" target="_blank">http://www.youtube.com/v/tK4lawTKB4M?fs=1&amp;amp;hl=de_DE</a>