CRO-eu.com
Rujan 21, 2020, 06:18:46 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2 3
  Ispis  
Autor Tema: Zagrebačka groblja  (Posjeta: 53518 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Travanj 24, 2010, 08:41:16 »

-
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Lipanj 08, 2010, 23:34:49 »


Mirogoj – Grad mrtvih

Šezdesetih godina XIX. stoljeća gradska su groblja, prema pisanju tadašnjih novina, bila prenapučena i valjalo je pronaći i osmisliti prostor za novo gradsko groblje. Za usporedbu, u Zagrebu je u to doba (1876. godine) bilo 24.000 stanovnika i deset groblja, dakle, više od 2.000 stanovnika na jedno groblje - današnji Zagreb ima dvadeset i jedno groblje i mnogostruko više stanovnika. S tim u vezi očito je bio i dogovor tadašnje gradske vlasti (gradske općine) koja je još 1872. godine s Nadbiskupijom dogovorila zatvaranje groblja sv. Roka (današnji Rokov perivoj), sv. Tome i sv. Jurja. U istom dogovoru stoji da kapele sv. Roka i sv. Jurja "predaju svoju gotovinu od 17.318 forinta za kupnju novog zemljišta za novo skupno groblje, a za uzvrat se gradska općina obvezuje sagraditi na Mirogoju lijepu grobljansku kapelu". Na taj su se način stekli svi uvjeti za veliku dražbu imanja dr. Ljudevita Gaja zbog uređenja kojeg je dr. Gaj zapao u veliku dugove obnovivši o svome trošku ljetnikovac i sagradivši čak i pristupnu cestu koja vodi na Mirogoj.

Iz spomenutih razloga do te je dražbe neminovno trebalo doći nakon Gajeve smrti (u travnju 1872. godine). Već 24. siječnja 1873. godine kupljeno je Gajevo imanje s namjerom preuređenja u centralno zagrebačko groblje. Taj bi se datum mogao smatrati danom osnutka zagrebačkog Mirogoja. Službeno otvorenje groblja bilo je tek 6. studenog 1876. godine.

Prema obećanju, gradska općina nije dirala Gajev perivoj, a na groblju su uza sve puteve zasađeni drvoredi lipa, javora, smreka, divljeg kestena i drugih stabala. Groblje je bilo predano na uporabu 1. studenog 1876. godine. Bilo je razdijeljeno po vjerama i na razrede (prvi, drugi i treći). U međuvremenu je bilo poprilično različitih reakcija koje su se pokazale posve neutemeljenima, jer Mirogoj nije niti neprikladan niti previše udaljen. Dapače, postao je jednim od najljepših groblja u zemlji. Prvog svog stanovnika novootvoreno groblje primilo je 7. studenog 1876. godine. Bio je to gospodin Friedrich Singer, nastavnik tjelovježbe i mačevanja, kojem je grad pripremio veličanstven sprovod. [. . .]

[. . .]Dana 15. listopada 1885. godine dovršena je gradnja arkade u koju su, uz prigodnu svečanost, pokopani posmrtni ostaci
 
dr. Ljudevita Gaja,
Stanka Vraza,
Živka Vukasovića,
Vjekoslava Babukića,
Frana Kurelca,
Vatroslava Lisinskog,
Dragutina Seljana i
dr. Dimitrija Demetra,

a naknadno su ovdje još ukopani

Franjo Žigrović,
Dragutin Rakovac,
Ivan i Antun Mažuranić,
Mirko Bogović,
Pavao Štoos,
grof Janko Drašković,
Antun Mihanović,
dr. Matija Smodek i drugi.

Odluke o osobama koje će biti pokopane u arkadu preporoditelja donosilo je Gradsko poglavarstvo. [. . .]

[. . .] U doba ratova groblja se pohodi samo kada se mora. Isto tako, na groblja se misli samo kada se mora, posebice nakon ratova. Grobova je i onako previše i oko ljudi i u njihovim srcima. Takva je sudbina zadesila i Mirogoj. Sve do 1962. godine Mirogoj je praktički prepušten sâm sebi. Zidovi arkada su iznutra gotovo potpuno uništeni od prokišnjavanja. Nema prihoda ni za kakva ulaganja niti za popravke.

No, te se godine pristupa izradi plana uređenja i održavanja groblja, a već iduće godine generalno se popravljaju arkade. Kompletno se uređuju krovišta. Zidovi se obnavljaju od 1967. godine. U iduće četiri godine restaurirano je 77 velikih i 69 malih arkada, 12 kupola na velikim i 5 na malim arkadama te spojevi između Kapele i velikih arkada. Uređuju se parkovi, putevi, ceste, vodovod, kanalizacija. Preuređuju se čitava polja, grade grobnice tamo gdje je nemoguć klasičan ukop. Sve je manje napuštenih nadgrobnih uređaja, tako da je 1973. godine na Mirogoju 44.362 groba, većina klesarski uređena, a 2820 ih je uređeno kao grobnice.

Godina 1967. na svaki je način posebno značajna za Mirogoj - od 7. siječnja 1967. godine najveće zagrebačko groblje ima vlastitu profesionalnu glazbu. Uređuju se kiosci za prodaju cvijeća i svijeća, vrtlarija je značajno proširena i obogaćena novim sadržajima.. Iste se godine uvodi i građevna grupa za gradnju donjih dijelova grobnica. [. . .]



Preuzeto sa
> http://www.gradskagroblja.hr/Default.aspx?art=196&sec=24

> http://www.gradskagroblja.hr/Default.aspx?sec=27&gpic=18&g=9


Grobnice - Tragovima predaka

"Svaki život ostavlja jedan odjek - eho,
koji svi mogu da čuju,
ako žele
i prisluškivaju. "

Za hrvatske rodoslovce često je groblje jedini izvor podataka. Matične knjige, posebno, u biskupijama Senjskoj i Modruškoj ili Krbavskoj do 1946 su kroz ratove poništene ili nestale. Biskup Mile Bogović navodi da nema podataka za matice ove župe i to rođenih nakon 1867, vjenčanih od 1857. i umrlih od 1890. godine.

Barbarski postupci neprijatelja i sistematsko uništavanje matičnih knjiga otežali su istraživanje našeg obiteljskoga stabla.

Zadnja nada su groblja. Možda na nadgrobnoj ploči nađemo neke od naših predaka – rođaka i tako dođemo do genealoških podataka. (MD)

Nađi grobnicu  > http://www.gradskagroblja.hr/Trazilica/default.aspx
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Lipanj 08, 2010, 23:38:14 »


Balley (Baley, Balej)


Klikni za uvećani prikaz

Josip pl Balley de Drežnik
supruga Emalija
sin Hubert
snaha Laura
Ervin Balley
 
   

* 30. 12. 1839  † 14. 11. 1922
* 1848  † 1945
* 1873  † 1952
* 1883  † 1955
* (?)90  † (?) 96


Baley Alma
kći Ane i Vladimira
staost: 8 mjeseci
umrla: 28. 04. 1924
rodno mjesto: Zagreb
obitavanje: Zagreb, Moravska 18

Baley pl. Josip Drežnik                ♥ ♥
kr. Savjetnik u mirovini
rođen: 30. 12. 1839
umro: 14. 11. 1922
rodno mjesto: Pilzen, Češka
obitavanje: ZG, Prilaz 35

Balley Emilija, udova Josipa,
majka Huberta
rođena: 1849
umrla 14. 06. 1945
rodno mjesto: Litija
obitoavanje: ZG, Orlovska 2

Balley Hubert                               ♥ ♥
roditelji: Josip i Emalija
pukovnik bez penzije
rođen: 22. 03. 1875
supruga: Laura
umro: 13. 02. 1952.
rodno mjesto: Graz, Austrija
stanovanje: ZG, Rendićeva 14

Balley Laura rođ. Spiller
roditelji: Mihajlo i Katarina
udovica Huberta Belley
rođena: 1883
rodno mjesto: Osijek
umrla: 17. 02. 1955
stanovanje: Drenovačka 30
smrt: Mirogojska c 8

O obiteljskom imenu Balley (Baley, Balej) nemam podatke. Predpostavljam da su im korjeni u bivšoj kraljevini Ugarskoj, dans Češkoj.

Balley de Drežnik > http://www.degener-verlag.com/assets/s2dmain.html?http://www.degener-verlag.com/53065798911421704/5306579af90c5db0e.html

Drežnik > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1604.0

http://familytreemaker.genealogy.com/users/b/a/l/George-J-Baley-LA-PORTE/BOOK-0001/0001-0001.html
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Lipanj 08, 2010, 23:43:19 »


Poparić


Klikni za uvećani prikaz

Ljubica Poparić
Sofia Urpani ?
Bara Poparić (desno na grobnici)
Dragutin Poparić
Valburga Poparić
 
   
41 god.  † 14. 11. 1922
* ....  † ....
* 27. 03. 1865  † 30. 03 1948
80 god.  † 05. 12. 1980
31 god.  † 27. 02. 1973
Životopis
Bartol -Bare- Poparić, iz Novoga kod Trogira u Dalmaciji
rođen: ponedjeljak, 27. 03. 1865.
umro: utorak, 30. 03. 1948. u Zagrebu
u starosti od 83. godine i 3 dana ili 30.318 dana

Vidi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1379.0
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Lipanj 08, 2010, 23:46:23 »


Salis-Seewis

Klikni za uvećani prikaz

Grof  J. Gaudenz Salis-Seewis
supruga Vilhelmina
rođ. pl. Vranyczany - Dobrinović
sin  Ivan grof Salis-Seewis
general topovništva u m.
prvi tajni savjetnik
Barbara barunica Salis-Seewis
Gaudenz barun Salis-Seewis, ing. agr.
Matija Kuharić
Alojzija Kuharić
Gubert barun Salis-Seewis
supruga Elizabeta
rođ. pl. Liebenberg de Zsittin
Julija barunica Salis-Seewis
   
* 26. 01. 1824  † 03. 01. 1873

* 17. 05. 1839  † 25. 12.1895
* 08. 12. 1862  † 24. 10.1940
* Karlovac  † Zagreb

* 13. 12. 1827  † 14. 12. 1925
* 04. 03. 1866  † 11. 08. 1961
* 1905  † 1990
* 1912  † 1997
* 25. 01. 1864  † 22. 11. 1911
* 19. 05. 1880  † 29. 01. 1947

* 03. 03. 1861  † 26. 04. 1935


I. Johann Gaudenz von Salis-Seewis,
* 26. 12. 1762, † 29. 01. 1834.
Klikni za uvećani prikaz

Grof Ivan Salis Seewis (1862-1940) rođen u Karlovcu, general pješaštva, zapovjednik je hrvatske 42. domobranske divizije "Vražje" 1915, vojni zapovjednik Beča 1915, vojni upravitelj Srbije 1916, zapovjednik 92. divizije 1917-1918. i zapovjednik svih ausatrisakih postrojbi u Rumunjskoj.

Foto > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=994.0

Johann Graf Salis-Seewis > http://www.austro-hungarian-army.co.uk/biog/salisseewis.html

Rodoslovlje grofa J. Gaudenz Salis-Seewis > http://www.ahneninfo.com/de/genealogien/salisgaudenz.htm
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Lipanj 08, 2010, 23:53:42 »


Kamenar

Janko Kamenar - predsjednik pjevačkog društva
i čitaonice "Lička vila" u Gospića

Janko Kamenar
supruga  Đurđica Kamenar rođ. Gazdić
tri sina
- Milivoj
 
   
* 23. 10. 1856  † 11. 09. 1892 (38 god.)
* 1871  † 05. 03. 1949
* (?)  † (?)  
- 16. 07. 1889 † 07. 07. 1894
[...] Znanstvena predavanja izvodili su studenti sami, čitajući svoje rasprave iz različitih područja društveno-humanističkih i prirodnih znanosti. Već tada među njima nalazimo buduća zvučna imena hrvatskoga znanstvenoga, kulturnog i javnog života. Tako su svoje prve uratke u Hrvatskom domu čitali Dinko Politeo, Tomislav Maretić, Ljudevit Harazim-Marinović, Dane Gruber, Janko Kamenar i dr. Posebna čast za društvo bilo je predavanje koje je održao rektor Sveučilišta Kosta Vojnović o temi "Kako sude Voltaira njegovi suvremenici i kako on sudi sam sebe". Svoja prva znanstvena ostvarenja studenti su objavljivali i u oba svoja časopisa u rubrici "Pouka".[...]

http://www.matica.hr/HRRevija/revija2004_2_n.nsf/AllWebDocs/dom
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Lipanj 09, 2010, 00:05:45 »


Lopašić


Klikni za uvećani prikaz

Mirko Lopašić
supruga Magdalena rođ. Dobrilović (2. brak)
sin iz 2. braka Radoslav
1871 preselio u Zagreb
supruga Ani Lopašić  r. Alberta (?)

Radoslav Lopašić
Nada Lopašić

Radoslavov stariji brat poginuo
na bojnom polju 1848. u Italiji

Ladislav Lopašić, Radoslavov polubrat
iz prvoga braka Mirka Lopašića
   
* 1780  † 1838 Karlovac
* (?)  † 1843 Karlovac
* 20. 05. 1835  † 25. 04. 1893 Zagreb

* 1839  † 1902 Zagreb

* 1896 (Požega ?)  † 1976 Zagreb
* 1901   † 1985 Zagreb

*porodičnom imanju Hrčiču kraj Bosiljeva

Lopašić Rade                                ♥ ♥
tajnik zemaljske vlade
rođen: 1836
oženjen sa Ankom (Anom)
umro: 25. 04. 1893
rodno mjesto: Karlovac
obitavanje: ZG, Kukovićeva 22
Lopašić Ana, udova vlad. tajnika Rade
rođena: 1840
umrla: 10. 04. 1902
rodno mjesto: Spljet
obitavanje: ZG, Mesnička 12

Lopašić prof. dr. Radoslav        ♥ ♥
roditelji: Zvonimir i Marija
rođen: 1896
oženjen sa: Nadom rođ. Milić
umro 15. 10. 1979
rodno mjesto: Ilok
stanovanje: ZG, Dom umirovljenih

Lopašić Nada
roditelji: Kosta Milić
rođena: 1908
rodno mjesto: Osijek
umrla: 19. 04. 1985
rodno mjesto: Banja Luka
stanovanje: ZG, B. Adžije 7

Radoslav Lopašić


Klikni za uvećani prikaz

Radoslav Lopašlč rodio se je u Karlovcu 20. svibnja 1835. od oca Mirka, tadanjega gradskoga suca karlovačkoga i majke Magdalene, rođene Dobrilovič. Kao nejako dijete izgubi godine 1838. oca, a godine 1843. i majku. Tako ostade u osmoj svojoj godini bez oca i majke. Odgajao ga je polubrat (od prve žene očeve) Ladislav.

Za rana već je dolazio u karlovačku čitaonicu, gdje je upoznao sve odličnije ljude, koji su u ono vrijeme riječ vodili.

Ovdje se je oduševljavao za ilirske davorije, te ih i sam rado pjevao.

Godine 1847. stupi u karlovačku gimnaziju. Godina 1848. dojmla se jako i mlađane duše Lopašlčeve. Ove godine pošao mu stariji brat u rat u Italiju I ondje poginuo na bojnom polju.

Nakon svršenoga drugoga razreda obolje i proboravi godinu dana na porodičnom imanju Hrčiću kraj Bosiljeva. U to vrijeme počeo je čitati knjige. Najradije je čitao "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" od Andrije Kačića. Već onda se je namjerio na Valvazorovo djelo: "Ehre des Herzogthums Krain", te je i ovu knjigu vrlo rado čitao. Od srpskih pisaca najvolio je čitati Obradovićeva djela, osobito njegovo djelo "Život i priključenija D. Obradovića"

Nakon jednogodišnjega boravka u Hrčiću prijeđe u zagrebačku gimnazij u. Nu i tu mu je bolest mnogo smetala u naucima. Nakon dovršenih gimnazijskih nauka upiše se godine 1856. u pravoslovnu akademiju u Zagrebu. Ali ne ostade ondje, već se odmah poslije upisa vrati kući na imanje u Hrčić. Ovdje se je bavio gospodarstvom, a samo kano za odmor i knjigom.

Sada se je počeo Rade baviti pitanjima o prošlosti svoga rodnoga kraja i grada Karlovca. Stade sabirati stara pisma i poče dopisivati sa povjesničarom Ivanom Kukuljevičem Sakcinskim.

Vidi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1593.0

U bosiljevačkoj opčini znao si je toliku ljubav steči, da ga je ondje narod godine 1860. izabrao svojim načelnikom. Nu ove časti nije dugo vršio. Napisao je neki člančič u Nar. novine o gladi u bosiljevačkoj općini, pa je bio stoga po nalogu bana svrgnut sa časti načelničke. On se je toga radi potužio tadanjemu velikomu županu zagrebačkomu Ivanu Kukuljeviču Sakcinskomu. Kukuljevič mu pomogne, te bude lz ibran u zagrebačkoj županijskoj skupštinl 14. veljače 1861. za pristava severinskoga kotara, gdje je bio sucem Dr. Josip Vranyczany, Radin dobar prijatelj.

Kada je umro godine 1866. kotarski sudac severinski Dr. Josip Vranyczany, postade Lopašlč njegovim nasljednikom. Postavši Lopašić kotarskfm sucem u Severinu, brinuo se je baš očinski za svoj kotar, osobito se je brinuo za pučke škole. Kao sucu bila su mu otvorena vrata u razne arkive, pa je on sve spomenike svoga kotara košto i susjednih kotara već onda sabrao.

Sada je počeo Lopašić raditi književno. Prve njegove radnje "0 karlovačkim generalima" i "0 postanku Krajine" izašle su godine 1861. u "Karlovačkom vjesnlku". Godine 1803, i 1864. izašle su u "Glasonoši" njegove pomanje radnje, kao
 
"O Tomi Erdödu banu",
"O porazu Udblnskom", "Smrt Herberta Auersperga",
"Tomo Mikloušić, pisac hrvatski",
"Bitka kod Siska godine 1492." i "General Lenković u Klisu".

Godine 1865. izađe u Leptiru njegova radnja "Zrinski i Frankopan na stratištu".

Njegova sasvim samostalna radnja "Cetin" izaüla je u  "Književniku"e 1800.

Godine 1871. bi imenovan Lopašić podbilježnikom župaije zagrebačke, te se preseli u Zabgreb. U kolu književnika pronu on još marljivije uz knjigu. Godine 1874. izađe u "Viencu" njegov člančić "Severin", a 1875. Člančić "Grad Karlovac" Od god. 1816.-1883. napisao je više članaka u "Viencu" o gradovima, mjestima i rodovima oko Kupe i Une, kao: "Bosiljevo", "Dubovac", "Ogutin", "Barilović", "Lipa", "Kamensko", -Bihać", "Žumberak", "Jastrebarsko", "Križanić Turanj", "Novigrad na Dobri" itd .

Godine 1877. izabran bi Rade Lopašlč u odbor "Matice hrvatske" kao gospodarski potpredsjednik i ostade kao takav do svoje' smrti. Godine 1879. izdade "Matica hrvatska« njegovu prelijepu knjigu " Karlovac. Povjest i mjestopis grada j okolice", u koju knjigu je mnogo truda i mara uložio. Za ovo djelo odlikova ga njegov rodni grad Karlovac začasnim građanstvom. Ovu je knjigu Lopašić napisao prigodom tristogodi§njice postanka grada Karlovca.

Godine 1889. proslavi Radoslav Lopašić dvjestogodišnjicu oslobođenja Like i Slavonije knjigom "Dva hrvatska junaka - Marko Mesiić Luka Ibrišimovlč", koju izdade "Matica hrvatska". Godine 1890. izdade "Matica hrvatska" vrlo lijepu i poučnu knjigu Lopašićevu "Bihać i bihaćka krajina".

Dok je ovako revno radio za "Maticu hrvatsku", nije zaboravio ni na Jugoslavensku akademiju. Od godine 1884.-1889. izdade akademija tri debele knjige njegove pod naslovom: "Spomenlci hrvatske Krajine" ( (I. knjiga od god. 1473.-1610, II. knjiga od godine 1610.-1693. i III. knjiga od godine 1693.-1780. sa dodatkom). Ovo je danas najznamenitija zbirka za povjest hrvatske Krajine. Akademija ga za zasluge njegove za znanost imenova godine 1883. svojim članom dopisnikom.

Osim toga je Lopašić izdao u akademijskim starinama svoje priloge "za povjest urote Petra Zrinskoga i Franje Frankopana", "za povjest Hrvatske u 16. i 17. vijeku", "o tržačkim Frankopanima", "protestantima u Hrvatskoj", "o povjesti Slavonije u 17. vijeku", "o hrv. gardama na dvorovima u Dražđanima i Potsdamu" itd.

Koncem mjeseca veljače 1801. bi Lopašić umirovljen, 25. travnja 1893. umre u Zagrebu. Iza njegove smrti našla se je velika književna ostavština dosele još neštampana. Akidemija izdade njegovu knjigu "Hrvatski urbri" istom poslje smrti njegove. Ti urbari sižu od godine 1436. do pod kraj 17.

U njegovoj književnoj ostavštini nalaze se ove njegove radnje:

"Hrvatski spomenici" (od godine 1280.-1600.),
"Poslanice hrvatske 15. I 10. vijeka",
"Habsburški spomenici (od godine 1517. -1600.)",
"Hrvatski spomenici 17. vijeka",
"Pisma zagrebačkim biskupom upravljena u 17. vijeku",
"Spomenici grčko-istočne crkve u Hrvatskoj i Slavoniji".

Poslije njegove smrti izdala je "Matica hrvatska" lijepu njegovu knjigu "Oko Kupe i Korane. Mjestopisne i povjesne crtice", koju je popunio Emilij Laszowski.

Kada ogledamo ovaj književni rad Lopašićev, pa kada se sjetimo, da je bio opterećen i svojim službenim poslovima, moramo priznati, da je Lopašić za kratka svoga života zaista mnogo napisao. Njegov rad nam je tim miliji, što ga je napisao iz čiste rodoljubive pobude.

Grad Karlovac podigao je u najnovije vrijeme svomu zaslužnomu sinu dostojan spomenik, koji se nalazi na najljepšem mjestu šetališta.

Izvor: Grad Karlovac opisan i orisan,
Rudolf Strohal, Karlovac 1906. Str. 215 – 219
1896 - rođen u Požegi Radoslav Lopašić, sveučilišni profesor, neurolog i psihijatar. Gimnaziju je završio u Požegi, a medicinski fakultet u Pragu. Djeluje u razdoblju osamostaljenja psihijatrije kao znanosti, a bio je istaknuti stručnjak na području biologijske psihijatrije, te autor niza znanstvenih radova. (Ne treba ga brkati s karlovačkim povjesničarom istog imena i prezimena).

Teks sa http://www.hr.pozezani.hr/index.php?option=com_content&view=section&layout=blog&id=17&Itemid=80&limitstart=100

Dakako ga treba "brkati"s karlovačkim Radoslavom što dokazuje da su pokopani u obiteljskoj grobnici. (MD)


Klikni za uvećani prikaz
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #7 : Lipanj 09, 2010, 11:49:27 »


Jurković  - Ternina


Janko Jurković
supruga Laura Jurković rođ. Smekal
Milka Ternina
 
 
       
* 21. 09 1827  † 20. 03. 1889
* 1842  † 17. 08. 1925
19. 12. 1863  † 18. 05. 1941
Milka Ternina

[...] U sjeverozapadnoj Hrvatskoj u malom moslavačkom mjestu Vezišće (Donji Sip) nedaleko od Ivanić Grada, rođena je 19. prosinca 1863. Milka Trnina (u svijetu poznatija kao Ternina), najveća hrvatska operna umjetnica i jedna od najvećih u cijeloj povijesti opere.

Nakon očeve smrti, u dobi od šest godina, dolazi u Zagreb u kuću ujaka hrvatskog književnika Janka Jurkovića. [...]

Vidi >http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=68.0

Janko Jurković

Hrvatski književnik Janko Jurković koji je stvarao na prijelazu iz romantizma u realizam rođen je u Požegi 21. rujna 1827. godine, a umro je 20. ožujka 1889. godine u Zagrebu.

Jurković je pripadao onoj skupini hrvatskih intelektualaca koji su najprije počeli učiti teologiju zbog društvenih prilika u doba feudalizma, no poslije 1848. godine prelazi na studij prava u Zagrebu i radi kao novinar u Narodnm novinama. Godine 1852. postao je suplent u Zagrebačkoj gimnaziji, no već sljedeće godine odlazi u Beč, a nakon toga službuje u Osijeku i Zagrebu. U hrvatskoj književnoj povijesti Jurković je uživao glas jednoga od prvih hrvatskih komediografa i najboljih stilista.
 
Bio je jedan od najškolovanijih hrvatskih književnika svoga vremena, pa vrlo rano dolazi u sukob s duhom ondašnje hrvatske književnosti i njezinim pravcima. Prva je uspjelija Jurkovićeva proza Ulomci iz lomna i krševita života starovjerskog pučkog učitelja koja će kasnije izaći s naslovom Pavao Čuturić. U toj se pripovijesti katkad javlja usiljen humor. Takve su teme bile nedostojne za obradu u književnim djelim ostalih hrvatskih pisaca.
 
Jurković je u istom duhu nastavio i dalje, pišući brojne novele u kojima je blago iznosio sve nakaznosti tadašnjega hrvatskog društva. Osim niza komedija napisao je i dramu Posljednja noć i tragediju Smiljana. Osobito je s uspjehom znao opisati neke tipične osobine hrvatskoga malograđanstva iz vremena kad se ono tek počelo društveno izdizati.
 
Književno-povijesno značenje Janka Jurkovića je veliko. Jedan je od malobrojnih hrvatskih pisaca iz sredine prošloga stoljeća koji je shvatio kamo dovodi diletantsko pjevuckanje i tursko-hajdučka romantika hrvatskih novelista, sva tobože originalna hrvatska književnost koja je u većem dijelu zapravo nastajala kao odraz trećerazredne njemačke literature.
 
Tekst: http://www.hrt.hr/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #8 : Lipanj 09, 2010, 21:22:01 »


Rukavina od Vidovgrad


Klikni za uvećani prikaz

Josef Rukavina von Vidovgrad
brat
Georg Rukavina von Vidovgrad
Josip Rukavina
supruga
Zora Rukavina – Petrović
kći Georga, Olga
kći Jose, Elise Rukavina von Vidovgrad
Aleksander Rukavina Vidovgradski
Desna ploča nečitljiva
 
 
         
* 28. 01. 1830  † 12. 07. 1884

* 1842  † 05. 11. 1880
* (?)  † (?)

* (?)  † (?)
15 god.  † 13. 06. 1887
* (?)  † (?)
* (?)  † (?)
* (?)  † (?)

Vidi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?action=search2

> http://www.cro-eu.com/forum/index.php?action=search2

> http://thepeerage.com/p9996.htm
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #9 : Lipanj 09, 2010, 21:26:05 »


Ujević

Augustin Tin Ujević
 
       
* 05. 07. 1891  † 12. 11. 1955
Augustin Tin Ujević - osjećaj književne genijalnosti u recepciji proturječnosti, ozračju ponosa i muškog dostojanstva.

Augustin Josip Ujević ( 05. 07. 1891. - 12. 11. 1955. ) u književnosti je imao usvojeno ime Tin Ujević, ili samo Tin, što je bilo dostatno asocijativno. Riječ je o pjesniku i bohemu, često puta nepravedno vrednovanom i usustavljanom na jednu ili drugu stranu ove dvije paradigme. Ipak, ove dvije odrednice su se slagale u jednom: Tin Ujević je, kako govori i akademik Ante Stamać "nesumnjivo, najveće pjesničko ime hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća". Složili se ili ne s ovim vrednovanjem, ostaje nam vječna potreba ukazivanja na literarnu vrijednost koju nam je ostavio ovaj veliki, neslomivi duh, odnjegovan u sumnji, krajnje samosvojan, te kao takav izabire samotan život u kojem usvaja i stvara svoja pravila, te duboko svjestan svoje pjesničke vrijednosti, bolje reći, kompleksno - književne, ne ostavlja dojam onoga koji i radi na tom polju ( što današnja recepcija uveliko mijenja ) i na njegov životni put naslanja legende i anegdote o kojima i nemamo valjanu dokazivost. Jedna od takvih je i ona koja govori o ulasku Krleže u kavanu u kojoj je sjedio Tin. Uz pozdrav društvu: "Dobar dan, ljudi, a i tebi pijani pjesniče, "na što mu je Tin odgovorio: " Dobar dan i tebi zastavo svih boja ". Koliko se ovaj susret i zbio u stvarnosti nisam uspio pronaći pisani trag, ali, ostaje mi napomenuti kako postoji kronološka biografija o Tinu Ujeviću koju je u knjizi, Tin Ujević: Pjesme u prozi: priredila Tea Benčić Rimay: DHK; Zagreb, 2002. , koristeći se zapisima: Dragutina Tadijanovića, Šime Vučetića, akademika Srećka Lipovčana. [...]

Tekst preuzet iz: http://amac.hrvati-amac.com
Napisao: Fabijan Lovr, Knin, 5. svibnja 2006.


Klikni za uvećani prikaz

<a href="http://cro-eu.com/uploader/uploader/Samo je san stvarnost-Tin Ujevic.swf" target="_blank">http://cro-eu.com/uploader/uploader/Samo je san stvarnost-Tin Ujevic.swf</a>
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #10 : Srpanj 05, 2010, 00:47:22 »


Emilij pl. Laszowski

Roden: 1. travnja 1868. u Brlogu kraj Ozlja na Kupi
Umro: 28. studenoga 1949. u Zagrebu

Hrvatski povjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik Emilij plemeniti Laszowski, potomak stare poljske obitelji, rodio se 1. travnja 1868. u Brlogu kraj Ozlja na Kupi, kamo je često dolazio tijekom cijeloga  života. Umro je 28. studenoga 1949. u Zagrebu.


Emilij pl. Laszowski s Velimirom Deželićem starijim i
Stjepanom Širolom (ulje Jose Bužana)

Iako po struci nije bio povjesnicar već pravnik, Laszowski je napisao velik broj povijesnih radova, monografija i mnoštvo članaka objavljenih u raznim časopisima i novinama. Posebno je zaslužan za izdavanje izvorne građe, kao što je Građa za gospodarsku povijest Hrvatske u XVI. i XVII. vijeku, Povijesni spomenici plemenite općine Turopolje, Monumenta habsburgika, a napose Povijesni spomenici slobodnog i kraljevskog grada Zagreba.

Istodobno neumorno je spašavao dokumente i drugu arhivsku građu koja je izložena propadanju u podrumima, potkrovlju i drugim prostorijama, te ju je pohranio i sređivao u prostorima Kamenitih vrata. Na taj je način postavio temelje zagrebačkom Gradskom arhivu.


Emilij pl. Laszowski, Sidonija Laszowsk rođ-Šufflay (majka E.L.?)

Premda se Laszowski bavio hrvatskom povijesti u cjelini, upravo je najvećci dio svojega rada posvetio Zagrebu i njegovoj prošlosti. Objelodanio je golem i dragocjen zagrebački arhivski materijal, napisao bezbroj članaka i crtica o društvenim, kulturnim i političkim prilikama Zagreba od najstarijih vremena do početka 20-og stoljeća.

Na njegov poticaj osnovani su 1907. Gradski muzej i Gradska knjižnica, a dvije godine poslije potaknuo je osnivanje Društva za spašavanje, današnje Hitne pomoći, čija je plemenita djelatnost od neprocjenjive vrijednosti.

Laszowski je još od mladosti bio vezan uz rad Zemaljskog, sada Hrvatskog državnog arhiva, kojemu je bio godinama i ravnatelj.


Putovnica Emilij pl. Laszowski

No, najvećom njegovom zaslugom smatra se osnutak Družbe braće hrvatskog zmaja što je godine 1905. učinio zajedno s Velimirom Deželićem starijim i Stjepanom Širolom. Zato je dobio naziv prazmaj, a bio je i prvi veliki meštar Družbe. Zmajevi su, a u tome je Laszowski prednjačio, uza sve zabrane i progone, pokretali razližite akcije prožete hrvatskom mišlju, među ostalim postavili su niz spomen-ploča zaslužnim Hrvatima.

Emilija Laszowskog u bivšoj su jugoslavenskoj državi prešućivali i odricali mu ne samo zasluge za hrvatsku povijesnu znanost, već i značenje njegove ukupne djelatnosti.

Više > Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja" > http://www.braca-hrvatskoga-zmaja.hr/index.html
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #11 : Srpanj 05, 2010, 23:00:46 »


Mirogoj – Zagreb, 23. 04. 2010

Klikni za uvećani prikaz

Više o Dinku Šulentic > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=60.msg3816#msg3816


Klikni za uvećani prikaz

Klikni za uvećani prikaz

Prof. Dinko Šulentić, * 1871 - † 1959
Tonka Šulentić rođ. Verner, 1874 - † 1949
Jelica Wantur rođ. Šulentić, 1896 - † 1949
Dipl. ing. Adolf Wantur, 1888 - † 1977


Samo anđeli znaju kako je u raju ....

Klikni za uvećani prikaz


Foto: Vlado Šulentić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #12 : Srpanj 07, 2010, 08:44:04 »


Weiss od Polnaiski

Ugledna židovska obitelj Weis, porijeklom iz Poljeske, pokrenula je sa Jakovom pl. Weiss 1810. proizvodnju alkoholnih pića u Zagrebu i s tim postavila temelj za važnu hrvatsku tvrdku Badel d.d.

[...] Jedan je popis (Consignation) sastavljen od predsjednika općine Jakova Stieglera, potpisan od njega i od Jakoba Weissa, koji su bili prvi naseljenici, prvi je naime došao u Zagreb god. 1787., a drugi dvije godine docnije. [...]
 
[...] Za nastavu brinula su se dva muža, jednog je učitelja imao veletržac Weiss za svoju djecu [...]

Izvor: Vjesnik 5. (Zagreb, 1903)

Grbnica obitelji Weis - Breslauer, desno Weiss August

Jakov * 10. 7. 1815  † 4. 11. 1888,
Aleksander * 1840  † 7. 7. 1899,
Johanna,
Milan Weiss od Polna (Polne) Polnaiski

Olga, Dragutin, Julija Breslauer


Grb obitelji Weis

Više > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1178.0

Foto: Lidija
Foto: Državni arhiv u Zagrebu, 1626, pk.
Tekst: Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #13 : Srpanj 07, 2010, 17:01:13 »


Bački Hrvati


Petar Šarčević (Subotica, 1935. - Zagreb, 12. prosinca 2001.)
bio je hrvatski kazališni redatelj i pjesnik rodom iz Bačke.

Dr. Ante Sekulić (Tavankut, 16. studenog 1920.)
je bački hrvatski književnik i akademik iz Vojvodine

Bački su Hrvati već tijekom 18. st. bili gospodarski, kulturno i politički u potpunosti integrirani u ugarsko društvo. To, međutim, nije priječilo razvoj njihove posebnosti koja se je očitovala u njihovu bogatom kulturnom i prosvjetnom životu, ostvarenome prije svega pod okriljem franjevaca provincije Bosne Srebrene, a potom provincije Sv. Ivana Kapistrana. Naime, upravo su franjevci, a dijelom i hrvatsko građanstvo i plemstvo omogućavali bačkim Hrvatima i veze s matičnim narodom.

Početak 19. st. obilježili su, pak, nacionalni pokreti Srba i Mađara koji su i od bačkih Hrvata tražili da odaberu jednu od tih strana. Nastali su sukobi bili veoma štetni za razvoj bačkih Hrvata jer su i srpski i mađarski političari od njih tražili apsolutnu lojalnost, koja je, u stvari, predstavljala asimilaciju. Stoga se dio bačkih Hrvata mađarizirao, dok su istodobno, na drugoj strani, među njima rasle i simpatije prema Srbima.

Novo se poglavlje u kulturnome i političkom životu bačkih Hrvata otvara tek s dolaskom i djelovanjem biskupa Ivana Antunovića, koji u početku sedamdesetih godina 19. st. definira politiku koja se manjeviše među bačkim Hrvatima održala sve do današnjih dana. Ta se politika u osnovnome svodi na lojalnost državi u kojoj bački Hrvati žive, ali uz uvjet priznanja prava na vlastiti identitet i kulturu.

Takva je politika omogućila ostvarivanje gospodarskih, kulturnih i političkih veza bačkih Hrvata i sa Srbima i s Mađarima, a koje su postojale i razvijale se sve do raspada Austro-Ugarske Monarhije, kada se, naime, otvara novo poglavlje u povijesti bačkih Hrvata.

Više > http://www.cpi.hr/download/links/hr/7071.pdf

Kolo igra, tamburica svira,

pisma ječi, neda noći mira.

Svud se čuje, svud se širom znade,
Da Bunjevac dušu ne izdade.

Veseli se, svako mu se divi,
nek se znade da Bunjevac živi!

Nije majka rodila junaka,
ko' što j'sinak divnih Bunjevaka!
Nit će majka roditi junaka,
ko' Bunjevca, takog veseljaka.

 Kolo vodi, svaki mu se divi,
nek se znade da Bunjevac živi!

Ni divojke ne biše u nane,
ko' što j'ćerka bunjevačke grane.

Svilu nosi, a zlatom se krasi,
crne oči, crne su joj vlasi!

Kolo igra, svaki joj se divi.
Nek se znade da Bunjevac živi!

Ori, pismo, tambur tamburice,
nek se čuju daleko ti žice.

Nek se gori, a i doli znade,
da Bunjevac dušu ne izdade!

Prelo kupi, svaki mu se divi.
Nek se znade da Bunjevac živi!

Foto: Lidija
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #14 : Srpanj 07, 2010, 17:06:03 »


Jeromija Ivana pl. Bunjevac

BUNJEVAC Ivan; n.i., 2035
BUNJEVAC Josip, pl., banski povjerenik; b., 2036

Josip Bunjevac, podžupan Zagrebačke županije bio je imenovan od strane bana Josipa Jelačića 5. rujna 1848. banskim povjerenikom za Rijeku, nakon što je u tom gradu preuzeo vlast 31. kolovoza 1848. Na toj dužnosti ostao je do 6. kolovoza 1850., kada je ustrojena Riječka županija.


Grobnica Ivana Vukovića podmaršala,
Marka pl. Czerlien generalmajora i
Jeromija Ivana pl. Bunjevac pukovnik u.m.

[...] Još nije stiglo riješenje namjesničkoga vijeća a banijanskim se Židovima pojavi novi protivnik, mali sudac (u Karlovcu) Bunjevac, koji im pod prijetnjom tjelesne kazni zabrani doći u njegovo okružje, a moliteljima nije davao dozvolu trgovanja. Protiv ovoga ograničenja pri-tuže se Židovi Jakov Kentner i Abraham Bruner županijskoj skupštini a ova pozove Bunjevca da razjasni svoj postupak (15. studenoga 1830., članak 306|29.). Pozvani Bunjevac razjašnjuje, da on nije zabranio trgovanje, nego je lih odredio da se kramari i kučarci što dolaze u njegov kraj moraju kod oblasti iskazati legitimacijom, da su pošteni trgovci, jer želi ovim načinom prijevarama ovoga ljudskoga sloja predsusresti [...]
 
[...] Županijska skupština zaključuje doduše izgon stalno nastanjenih Židova, ali ne sprečava došljake trgovce u njihovome poslu,, pače ih zaštićuje od napastovanja kao u slučaju suca Bunjevca. Bit će da joj zaključak o izgonu Židova nije baš iz srca došao, nego ga je stvorila više iz navike i običaja gravaminalnu politiku tjerati, pozivati se na stare zakone i paragrafe, kojih je vređnost svagdanji život sve više sputao i uništavao. [...]
_____________________________
U pritužbi Karlovčana (1838.) se ta gospoda izrično prijekoravaju da zaštićuju Židove radi velike najamnine, što od njih dobivaju.

Foto: Lidija
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1] 2 3
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!