Antun pl. Vancaš Hrvatski skladatelj
- Crtica iz muzikalnog života zagrebačkog -
Rodio se 24. 02. 1867 u Zagrebu. On potiče iz stare hrvatske obitelji.
Otac Antun bio je kr. savjetnik i ravnatelj pošta u Zagrebu, a
sin Aleksa županijski fizik i kasnije protomedicus. Bio je muzikalno obrazovan i mnogo je godina radio kao član ravnateljstva glazbenog zavoda u Zagrebu.
Kod njega kao vatrena rodoljuba okupljao se je cvijet Iliraca, a njegova
supruga Josipa, kako je dobro poznato, sama je vanredno živo učestvovala u ilirskom pokretu.
Antonov brat Josip, koji sada živi u Zagrebu, arhitekt je i graditelj. Djelovao je mnogo godina u Sarajavu, gdje je sagradio rimo-katoličku katedralu, i mnogo drugih javnih i privatnih zgrada. Kao vrstatn glasovirač i poznavalac glazbe bio je središtem sarajevskog muzikalnog društva te je g. 1887. Osnovao prvo muško pjevačkfo društvo u Sarajevu.
Antun Voncaš već je za svog polaska u gimnaziju u Zagrebu pokazivao mnogo dara za glazbu i počeo učiti glasovir. Nakon dovršene niže gimnazije nakanio se posvetiti šumarskoj struci u nadi, da će u tom zvanju ojačati svoj slabi organizam. Za, to je polozio gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima. Ali njegovo nagnuće za glazbu potaklo ga je, da se odlučio posvema posvetiti glazbi. Ućio je ponajprije kod glazbenika i muzikologa. Fr. S. Kuhača, glazbenu estetiku, a kod profesora Milana Febkoviće glasovir. Ovako spremljen položi g. 1884 prijemni ispit i bude primljen u bečki. konservatorij u školu za kontrapunkt i kompozociju. Uz to je dalje učio glasovir. U Beču je boravio dvije godine te isticao se kao jedan od nejnaprednijih i najboljih učenika konservetorija.. U rujnu 1886 ode Antun s prijateljem Nikolom pl. Fallerorm (ravnatelj opere u m. i hrvatski skladeteli) u Pariz, gdje je primljen u glezbeno sveučilište, a profesor mu je bio znameniti skladatelj opera Jules Massenet. U Parizu je Antun marljivo radio oko svoje naobrazbe a uz to proučavao privatno mnogo opernih i drugih djela i čitao u raznim javnim bibliotekama najznamenitjija glazbena djela. Svojom pak ljubežljivošću i-darovitošću umio je da sebi pribavi pristup u prve pariske muzikalne i društvene krugove, što je inače strancima nemoguće postići.
Godine 1887 počeo je poboljevati na plućima tako da je morao ositaviti Pariz i vratiti se kući. Bolest nije krenula na bolje i on joj je konačno
podlegao 27. 10. 1888. Sahranjen je na centralnom groblju na Mirogoju.
Ovdje počiva Arhitekt Josip pl. Vancaš i Antun pl. Vancaš Vanoaš je bio dobar Hrvat, ljubazan, simpatičan, a uz sve svoje vrline čedan te je zadaću umjetnika ozbiljno shvaćao. Za to je njegova prerana smrt veliki gubitak za hrvatsku glazbenu umjetnost.
Kao skladatelj pobuđivao je mnogo lijepih nada.
jer je točno poznavao našu narodnu glazbu i nastojao je skladati u nacionalnom duhu. Već kao Kuhačev učenik komiponirao je "Križevačku četvorku" po hrvatskim narodnim napjevima, više pjesama za jedno grlo uz pratnju glasovira te nekoliko pjesama. za muški četvoropjev.
Za svog boravka u Beču, premda silno zaokupljen studijom na konservatoriju, mnogo se bavio skladbom te je među inima skladao više pjesama. za jedno grlo uz pratnju glasovira. Pjesmu "
Sjećanje" (riječi od H. Badalića) pjevao je operni pjevač Ivo pl. Hreljanović (1864.-1908.) na koncertu hrvatskog Sokola u Zagrebu dne 3. 5. 1886.
'
U to doba okušao se i na. polju komorne glazbe te komponirao: gudalački kvartet D dur (Allegro, Andente i Scherzo) te "Andante"« za- gudalački kvartet u Es duru po hrvatskim narodnim motivima. Kasnije je u Parizu jošte skladao "Scherzo" za gudalački kvartet u F molu. Ove je skladbe privatno izveo g. 1885-1887 tadanji zagrebački kvartet (Waisz Aurel I. violina, Kuhar Šandor II. violina, Žert Otto viola, Waisz Mirko violinčelo) čiji članovi su bili Vancašovi vršnjaci i prijatelji. Iz tog doba imademo također "Scherzo" za violinu i glasovir i više četveropjeva a među njima i muški zbor u D duru "Vječni ti spomen Rusane skromni" (riječi od I. Viteza Trnskoga) pjevan prigodom otkrića Rusanova spomenika u Virju.
Već u Beču počeo se Vancaš baviti crkvenom glazbom te skladao: 43 Psalm "Sudi mi o Bože" za mješoviti zbor i baritom solo uz glasovir u G duru, te "Ave Maria" za bariton, violončelo i orgulje.
No najveću skladateljsku djelatnost razvio je u Parizu, gdje je počeo svirati orkestralna djela. Tako četiri Slavenska plesa za orkestar, u kojima su krasno obrađeni narodni morivi. Ovi plesovi su više puta javno izvedeni tako u koncertu hrvatskog Sokola u Zagrebu god. 1887, te u koncertu društvenog orkestra hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu od 15. 3. 1926. Zatim Zvonimirovu ouvertura u C duru za veliki orkestar. Radio je također na glazbi za balet Vjera po sujeta Mare Čopp-Marlett, ali nije stvar dovršio. Iz njegove korespondencije razabire se, da su spomenuti "Slavenski plesovi" imali biti sastavni dio tog baleta.
Od kompozicija za muški zbor spominjem: Ave Verum u As duru; slavospjev povodom pedesetgodišnjice opstanka književničkog društva "Zbora" duhovne mladeži u nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, najstarijeg hrvatskog literarnog društva pjevaan na svečanom koncertu godine 1887 po pjevačkom društvu Vijenac, te Himnu u slavu tristogodišnjice pjesnika I. Gundnlića (riječi od H. Badalića), pjevanu po akad. pjevačkom društvu "Zvonimir" u Beču prigodom te svečanosti.
Zadnja radnja bila mu je svečana misa za posvetu sarajevske stolne crkve, ali i nje radi bolesti nije dovršio.
Većina Vancašovili kompozicija čuva se u kr.. sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu,
a neke se nalaze kod brata Josipa.
_____
Vrela:
Fr. S. Kuhač "Uspomene na Antuna pl. Vancaša",
Vijenac 1888.;
Obzor 27. 10. 1888.;
Sarajevski list 31. 10. 1888,;
Agramer Zeitung 27. 10. 1888.;
Agramer Tagblatt 27. 10. 1888. i
moje bilješke.
Piše: Dr. Antun Goglia (zagrebački čelista)
Stari i novi Zagreb: historičke i kulturnohistoričke crtice o Zagrebu, Emilije Laszowski - 1925
Vidi > THIERRY (Taf. 173). >
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2825.0 Vidi > Zaslužni Hrvati > Arhitekt Josip pl. Vancaš >
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3103.msg7912#msg7912 
