CRO-eu.com
Listopad 17, 2018, 09:14:13 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Cisdravska baranjska župania u srednjem vieku  (Posjeta: 2261 )
0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.
zummann
Gost
« : Lipanj 03, 2010, 18:20:24 »


Cisdravska baranjska župania u srednjem vieku

Županija baranjska zahvatila je i u Slavoniju prešavši Dravu. Samo nam se namiče pitanje, zašto je tome tako. Zašto nije u ovom kraju med Savom i Dravom; Valpovu i Osijeku na jug organizirana posebna županija, kad je mnogo manji kraj i uži teritorij oko Virovitice postao posebnom županijom obuhvatajući zapravo jedino vlastelinstvo virovitičko.

Tome su doprinijele i crkvene i vlasteoske i geografske prilike u tom kraju. Biskupska stolica u Pečuhu, u srcu Baranje, vrši stalnu i trajnu presiju u crkvenom pogledu na ove strane, pa mu se posljedice i danas osjećaju. Ta presija tako je jaka, da su dapače i dva najistočnija vlastelinstva križevačke županije, i to: orahovičko i osuvačko u crkvenom pogledu pripadala već pečuvskoj biskupiji.

Politički ipak pripadaju ova vlastelinstva županiji križevačkoj, jer su im gospodari (Pakrački i Osuvački od plemena Teten) iz križevačke županije. Kako je pako sve plemstvo Donjem Miholjcu, Valpovu i Osijeku na jug dijelom iz baranjske županije, a dijelom i veleposjednik u prekodravskoj Baranji, to je ono odlučno nastojalo, da sve svoje posjede skupi u jednoj organskoj cjelini, županiji baranjskoj. Osim toga je sav taj kraj bez ikakovih jačih geografskih kontura, koje bi ga točno razlučile od svog okoliša. I tako su crkvene, vlasteoske i geografske prilike upravo zapriječile, da se ovdje razvije posebna županija.

Oranice te cisdravske baranjske županije zadobile su čvrste međaše tek u XIV. i XV. v. Prije toga doba bile su granice nestalne.

Županija baranjska prešla je Dravu na istoku kod Retfale kraj Osijeka i išla južno Čepina na Brodjance i Habjanovce, onda na Vuku u okolici Budminaca sve do Podgorača i našičkih planina. Ova južna međa stare Baranje slaže se u glavnom sa današnjim međašima virovitičke i požeške županije u tom kraju. U visini Kutjeva nalazi se s ovu stranu brda mjesto Medenjak, koje je u XV. v. pripadalo Motočini, a po njoj Baranji. Jugozapadno od Motočine išla je međa Baranje na sjever, da se onda iza Orahovice taknuv se vlastelinstva osuvačkog spusti na Dravu.

U listini od g. 1228., (Hazai okm. VIII. 21) spominje se kao pogranično mjesto u susjedstvu Orahovice „Jalsava", što odgovara danas Staroj Jošavi. Ova Jalsava pripada još baranjskoj županiji. Osuvačko vlastelinstvo imade kao zapadnu granicu jedan potok, uz koji se vlastelinstvo proteže na istok. Ovakav jedan potok, koji ide na istok, ima još i danas. To je M a š i j a n a c kraj pustare Č i t l u k nad Feričancima. Taj je dakle Mašijanac bio granicom baranjske županije. Oranica baranjske županije išla je dalje istočno i prelazila petero potoka: Vučicu, Lukavac, Motočinu, Bukvik i Našice. Od Našičkog potoka išla je granica na potok Breznicu i uz Breznicu do Koske i rudine Karaševo, odavle do Karašice i preko nje ravnom crtom na Dravu. Brcznica potok stalno se spominje kao granica baranjske županije. Kada je 1378. (Dl. 6504. u državnom arkivu u Budimpešti) nastao spor radi međa med Dimitrijem i Benediktom. sinovima Petra Osuvačkog iz križevačke županije — i Ladislavom i Ivanom, sinovima Filipa Selačkoga iz baranjske županije, traži svaka stranka polovinu mosta na Brcznici.

Ovaj prekodravski dio baranjske županije leži u arhiđakonatu osuvačkom (OZYAG). Već Koller u „Prolegomena" svojoj povijesti pečuvske crkve (p. 116) točno razlikuje župu ,,Ozyag" od župe "Ezeek". Ortvay drži da oboje odgovara današnjem Osijeku, pak i sam arhidakonat zove osječkim. Ali stari ,,Ozyag" nije Osijek. I Ortvay i Koller zapali su u bludnju radi mjesta ,,V e r e u f e n". Oni su najme držali, da to odgovara današnjoj V e r i nad Trpinjom jugoistočno od Osijeka. Čanki u svom povijesnom zemljopisu (II. 467.) stavlja Vereufen u okolicu Habjanovaca, ali ga ipak točnije ne određuje. Mi pako mislimo da Vereufen odgovara današnjoj pustari P r i s u n č a n i, jer je madžarski naziv tačan prevod hrvatskog imena. Ti Prisunčani leže med Valpovom i Habjanovcima, zapadno od Bizovca.

Prve sigurne vijesti o mjestima u cisdravskoj baranjskoj županiji donose nam papinski spisi onda listine. Papinski spisi ne spominju nam sva mjesta. To je radi toga ili što u tim mjestima nije bilo župa ili što su ona bila posjed nižega plemstva. Iz ovih papinskih, spisa jasno razabiremo, da je baranjska županija u to doba išla samo do pod Valpovo t. j. do desne obale Vučice, koja se ulijeva u Karašicu. Lijeva obala Vučice — zapravo vlastelinstvo Osuvak — već je u križevačkoj županiji. Kada su 1281. htjeli Osuvak pripojiti Baranji, protivi se tome sami Osuvački pred kraljem. Suha mlaka, koja je pripadala prekodravskom Sellye, pribraja se Baranji samo u XV. v. U papinskim spisima ne spominje se niti Koška.

Listine nam spominju ne samo sve obitelji već i kaštela, varoši i sela iz XIV. i XV. v. U to doba već je baranjska županija dohvatila našičke planine.

Najbogatija porodica u tom kraju jesu Morovići. Oni su iza izumrća Suljagića (Šoljagi) 1397. dobili Valpovo, u kojem su si podigli kaštel. Sam grad zvao se Valpovo, dok varoš pod njim nosi ime Zelenovac. Valpovačko vlastelinstvo ležalo je većim dijelom na lijevoj obali Drave, dok je na desnoj išlo do Karašice. Posjedi s ovu stranu Drave ležali su med Dravom i Karašicom. Jedinu iznimku čine Marjanci. Na ušću Karašice stojao je kaštel S z o m b a t h e l y, u njegovoj okolici prostrano vlastelinstvo. U pismu Petra Nikolića zagrebačkom biskupu Petru Petretiću 1660. čitamo, da baš na tom mjestu leži Szombatincz, a podno ovoga dugo selo P e t r i j e v c i. Još i danas nalazimo tu tragove zidova neke velike palače, a u samim Petrijevcima ima uzvišeni jedan teren, podno kojega leži samo selo. Jedno od ovog dvoga jeste stan Szombathel. Nije napokon nemoguće, da se je ime Szombathel sačuvalo u imenu pustare S a m a t o v c i, koja se još 1702. spominje kao Sumatovczi (Smičiklas II. p. 120). Drugi jedan „Szombathely" ležao je Koški na jugoistoku i taj odgovara današnjoj pustari S u b o t i c i, također središte velikog vlastelinstva.

G. 1404. (1)1. 8937.) dobili su Morovići i Osuvak, posjed Osuvačkih, koji su pali u nemilost. Kupnjom, zamjenom i zalogom dobili su i posjed Lipovačkih,a 1422. i posjed nevjernog Petra od Bodole. G. 1457. drže Zagajce nad Valpovorn, poslije i grad i kaštel Motočinu sa svim pripadnostima. Oko g. 1470. predade udova Matije Morovića Valpovo i pripadna mjesta Perenjima (Dl. 18485.—21240.). Posjed Ivana Morovića prede 1481. opet na Gerebe Vingardske, a kasnije na Ivana Korogja (Dl. 18615. i 33002.). Najdulje pozivi treća grana Matije Morovića, ali i ona izumre 1524., a Ljudevit II. raspokloni imanje (Dl. 33583.).

Druga moćna porodica bili su Korogji, koji su imali velike posjede i s ovu i s onu strane Drave. Jezgra njihova posjeda bila je ipak s ovu stranu. G. 1392. dobiju Košku sa 19 mjesta, med njima Prisunčane i Seglak (Selce). Od važnijih mjesta, koja su amo pripadala spominje se Porsman, Porsati u papinskim spisima i Pazmanfalva u listinama. Ime tomu mjestu sačuvalo se u rudini P o z n a n o v c i kod Harkanovaca. U tom mjestu bila je grobnica obitelji Košvarskih i Trinitaša Sikloških. Korogji su tako držali u svojoj vlasti sav golemi prostor od Karašice do Valpova, od Vučice do Našica. Korogjima pripada i Osijek i Čepin u vukovskoj županiji. Ova je porodica izumrla Gašparom, sinom Ivanovim 1472. Kralj Matija darova onda njegove posjede Nikoli Čuporu Moslavinskomu.

Treća bogata porodica bili su S e l a č k i (Seglak). Ovi drže K o š k u, koju je kralj poslije darovao Korogjima. otevši ga Ladislavu, sinu Filipovu radi nevjere. Drugi posjed Selačkih bio je sam Seglak, komu je 1467. pripadalo 8 sela i 16 pustara. Ovo vlastelinstvo bilo je jako ispremiješano sa posjedima vlastelinstva Koška.
 
Tako su n. pr. Tibinci (Tebinczfalua) pripadali Seglaku, a nešto sjeverniji Poznanovci Koški; Habjanovci pripadali Seglaku, dok Križevci (Kerestelke, danas Križevačko groblje) jedva 1 km istočno od Brođanaca već pripadaju Koški.

Od 24 mjesta, koja su pripadala Seglaku jedva je moguće koje točnije odrediti. I sam Seglak mučno je naći. Popis od 1697.—1702. ne spominje ga nijednom riječi. Po Čankiju valjalo bi to mjesto potražiti na sutoku Breznice i Karašice. U toj okolici nema traga kakovom mjestu. Mi smo našli ovo: Istočno od Brođanaca, a sjeveroistočno od Čepina sastaju se dva potoka. Na lijevoj obali sjevernog potoka sučelice Bicarevcima ima danas pustara Selce, gdje se nalaze temelji nekog grada. To je stari Seglak. Istina je doduše, da i u Zelčinu na kraju jedne ulice ima tragova stare neke utvrde, od koje svijet i danas još nosi ciglu. No Zelčin se spominje već i u srednjem vijeku, pa ne može biti Seglak. Kada je kralj Matija 1481. dao Valpovo Gerebima, spominje se med posjedima i „Zaglak" (Dl. 18482.).

I porodica Gorjanski veliki je posjednik u baranjskoj županiji. Ona drži Našice i Podgorač sa svim svojim ogromnim posjedima. Potanje o tome u slijedećem odlomku.
Evidentirano
zummann
Gost
« Odgovor #1 : Lipanj 03, 2010, 18:51:47 »


1. Kašteli

Koška.
Castellanus de Kasuar 1388.,
Castrum Kaswar 1389.,
Castrum Kaswara 1392.,
Castrum Kaswar 1406.

Godine 1392. dobio je kraljev, darovnicom ovaj grad od nevjernog Ladislava, sina Filipa Seglaka, Stjepan Korogji.

U to doba spadaju na ovaj grad ova sela: Verefeny (Prisunčani), Paznanfalva, Szulcsin, Varalja, Lestancz, Kofalva, Palfalva, Mariancz, Bodorfalva, Szelszeg, Ivanfalva, Pisztorja, Kerestelke (?), Csapa, Derszfalva, Legenye, Gyorkfalva, Ambrosfalva, Lukacstelke, Ladmerfalva, zatim čepinska pijacovina i suhozemska carina, kao što i dio čenrevske skele. Sve ovo pripadalo je 1506. i 1507. vlastelinstvu kaštela Subotice.

Mjesta se sada nabrajaju hrvatskim imenima: tako je

Paznanfalva — Poznanovac,
Szulcsin — Selčin i Selčinic,
Varalja — Podgrade,
Lestancz — Lestjanc,
Palfalva — Pavlovci,
Mariancz — Marijanci,
Bodorfalva — Bud-rovac,
Szelszeg — Selkovac,
Ivanfalva — Ivanovac,
Pisztorja — Piškorijevo,
Kerestelke — Križevac,
Dersfalva — Dristjevac,
Legenje — Ladenik ili Ledenik.

Od mjesta, koja se 1392. pribrajaju Košvaru, danas Koški (Valpovu na jugozapad) odgovara Zulcsin ili Szulcsin danas Z e l č i n u, Ladmerfalva Ladimirevcima, a Csapa današnjem Č e p i n u.

Motočina. Castrum Mathuchyna 1395. Particula possessionis in possessione Mathwchina ... prope castellum in eadem existens habita 1462. Castell um Mothuchina, Mathuchyna 1465., 1469., 1472. Castellanus dominorum... Laurentii de Mathwchyna 1472. Castrum Mathwchyna 1489.Čini se, da su ju tamo od dobe kralja Žigmunda kao zalog od Motočinskih držali Morovići. Motočinski (Gabro nadbiskup kaločki i brat mu Žigmund) kupili su ga međutim dozvolom kraljevskom g. 1469. za 5000 dukata i odonda ga drže trajno u svojoj vlasti. Na to vlastelinstvo spadaju ova mjesta: Matucsina, Varalja, Janosvólgye, Diosovez, Valenovcz, Dfagmancz, Gregasevcz, Szilatincz, Jalsavofolyas, Szeptenovez, Ujza, Matuesiuafolyas, Jarczaverha, Paradavcz, Hrastyancz, Petorfalva, Bosvilovcz, Pribisovcz, Medenyak i Ferenczfalva. Ova ista mjesta spominju se i 1489., ali sasma iskrivljeno.

Našice. Castrum Nekchewar 1396. Castrum Nekche 1403., 1404., 1406., 1407., 1408., 1424., 1432., 1489. Castrum Nekchee 1407. Ovu tvrdu sagradilo je pleme Aba de Našice, koje ga drži u svojoj vlasti sve do XV. v. Žigmund, sin Aleksandrov, pao je u nemilost, a onda je kralj Žigmund 1403. i ponovno 1405. poklonio taj grad Davidu Lackoviću de Szant, županu fejerske županije i bratu njegovu. G 1406. grad je opet u rukama kraljevim, jer su ga Lackovići zamijenili za grad Somlyoko u biharskoj županiji. Ali 24. maja 1407. prodade ga kralj za 17 500 for., a 1. jula iste godine pokloni ga sasma palatinu Nikoli Gorjanskomu i bratu Ivanu, obećavši im osobitu zaštitu protiv Trentula i Sečija. Trentuli su najme držali da imadu pravo na taj grad još po nasljednom ugovoru sa Žigmundom Našićkim iz g. 1396. Gorjanski ga međutim drže kroz čitavi XV. vijek. Hrži ga dapače i udovica Joba Gorjanskog Fruzina 1489. Kasnije dobili grad Iločki (1506. i 1507,).

G. 1407. spadaju na to vlastelinstvo ova mjesta: Našice. Gornja i Donja Brazda, Homok, Varalja, Radostelke, Mágicavelge, Jastrebja, dvije Kasarne, Vatvelge, Ciglenia, Baratokialva, Tajno, zemlja Stric-Mikloša, Meh-Balenttelke, Fejesvelge, Lubodertelke, Poreczje, Donje Našice, Vlazenjak, Jusafalva, Ogorgyncz, Mladnovcz, Gregasevcz, Vasztiarovcz, Tivanocz, Petrovcz, Csotinez, Dimitrovcz, Stepanovcz, Markovcz, Vkojovcz, Martinosovcz, Zerdilovcz. Babafalva, Kerek-Andrastelke, Kamarovcz, Goszpoginez, Szelcsincz, Vidakavocz, Kreksincz, Luzsancz, Gojanovcz, Szicsan, Sztanisa. Osztrikovcz. Kohnva, Gampsincz, Miklosovcz, Tamasovcz, Ilkovcz. Kerekovcz, Tiborjovcz. Szupkowcz, Erdiliovcz, Gregovelgc, Bleskovcz, Dirnitrovcz, Czremosvelge, Pap-falva, Tolincz, Apaczfalva, Hvostina, Janostelke i Balasztelke; zatim Podgorač sa pripadnim mjestima: Lucsan, Luzsancz, Velye, Motoš, Toliszlovcz, Dragcina falva, Prikajcz, Radinovcz, Magyarovez,   Hranitavajovcz,   Prevortinovcz,   Povlcze,  Dobrisovcz,...olczwarpucz, Velenczia,   Dobovik,  Hinkovcz,  Vapnenicza,Odorjanovcz, Kandalovcz, Nadesincz, Hvalenovcz, Ivanovcz, Nenakovez, Totarovcz i Tovarisovcz.

Podgorač. Castellanus de Poygaracz 1467. Posjed Gorjanskih.

Selce (Seglak). Castellum Zeglak, Zaglag 1467., 1472., 1474.

Posjed je plemena Korogji sigurno već koncem XIV. v. Kako je posljednji od Korogja, Gašpar, bio osudjen na gubitak svih svojih imanja, dobio je ovaj grad Bolto Ramoča, kraljevski udvornik. Kralj Matija pomilovao je opet Gašpara Korogja i povratio mu sva imanja, pa i kaštel Seglak. Nakon smrti Gašparove dobio je kaštel Nikola Čupor Moslavinski, a iza ovoga Ivan Horvat Vitanić, onda Ivan Pongrac de Dengeleg. Poslije ga dobili Iločki.

G. 1467. spadaju na ovo vlastelinstvo ova mjesta: Seglak, Onnanovcz, Benefalva, Filefalva, Zatony, Mikofalva, Totfalu,Harkanfalva, Tikinczfalva; zatim Zatnicza, Orbigyancz, Jagodancz, Balaszfalva, Buzincza (Berzincz), Kisebb-Gyurisecz, Bekefalva, Gyórgyfalva, Mala-Zatnicza, Makatinezfalva, Kovnesincz-falva, Belinczfalva, Lazahozfalva, Komarovcz, Abadoczfalva, Dibinczfalva, Lazarfalva, Fangyanczfalva, Gergerfalva, Lucs-kevczfalva i Kis-Lukoez ili Kis-Lucskov; osim toga još 1472. i Keresztur.

Ovo ogromno vlastelinstvo sasma je propalo. Od 9 sela i 21 pustare poznajemo samo jedno jedino selo: Hrkanovci (Harkanfalva). U toj okolici ležalo je čitavo to vlastelinstvo, a sam Seglak ležao je na mjestu današnje pustare Selce.

Subotica. Castellana Zombathel 1494., 1503., 1506., 1507. Koncem XV. v. u vlasti je Gereba Vingartskih. G. 1506. i 1507. spadaju na kaštel ova mjesta: Prisunčani (Verófeny) i Subotica grad, Poznanovcz, Szelcsincz, Podgradja, Lestyancz, Dragsareve, Paulovcz, Krisevcz, Mariancz, Budrovcz, Csenereve, Csudinez, Szelkovcz, Ivanovcz, Malo-piszkorievo, Piskorievo, Rezancz, Veljerovcz, Tepsinovcz, Zenjesevcz, Karpacsevcz, Buzsincz,Jazenovcz, Bicsarfalva, Szatnicza, Vihovcz, Lezisincz, Golubovcz, Frankfalva, Berkovcz, Vandigovcz, Budinincz, Katefalva, Bratkofalva, Komerniczfalva, Mastincz, Poveze, Dristyevcz, Sis-kovez, Kraltevcz, Deblyancz, Bazincz, Popovcz, Vrasinfalva, Belejak, Foldestalva, Teksincz, Ternovez, Mikofalva, Gragyoncz, Nemilovcz, Vajdafalva, Petrislavcz, Bemetrovcz, Nazelcz, Csok-csafalva, Rozosicze, Licsan. Prevlaka i Lodenik - - koja su bez sumnje ležala u današnjoj virovitičkoj županiji, južno od Valpova, a med Koškom i p u starom S u b o t i c o m.

Valpovo. S u b u r b i u m castri in possessione Selvanowcz Valpo 1438. Castrum Walpo 1438., 1453.,1465., 1470., 1471., 1479., 1481., 1494., 1503., 1507. Castellanas in Valpo 1462., 1467. Kada je 1397. ovaj kaštel Ivana Suljagića (Šoljagi), komu je izumrla loza, kao kraljevski dar dobio Ivan Morović, ne spominje se tu niti kaštel niti tvrda. Ovaj se grad spominje prvi puta 1438. kao posjed Morovića. G. 1453. već je Valpovo omiljele boravište ove obitelji „ubi fere domicilnim ac residenciarn continuam et perpetúam habent, hominibusque et gentibus plenum et refertum existit". G. 1470. prenio je grad Mat. Morović kraljevom dozvolom na svoju ženu Margaretu Szilagyi de Horogszćg, koja je 1471. i uvedena u posjed. Iza smrti Matijine dobili su ga 1481. braća Petar i Matija Gerebi de Vingart, koji ga drže još 1495. G. 1397. spadaju na Valpovo (kako sad vele već od davnine) ova mjesta: Siget, Kunfalu, Mikofalva, Selen (Selyanovcz), Veres-Gyergyfalva, Kaloborcz, Bester, Sermalcz, Revfalu, Szekeresfalva, Rogacs, Hodjas, Moslavina i Lippo — sve je ovo ležalo na obali Drave; zatim 1470. i 1471. osim grada Valpova još sela: Liszkovcz, Sarkfalva sa skelom i prevozom na obim stranama Drave, Kunfalva, Mariancz, Zagajcz, Oresavcz, Szigetfalva, Miglak, Beszter, Nart, Moslavina, Csuza, Bodola, Vek, Kisfalud, Pelics, Raszlo, Csobagata, Peterd, Pali, Asszonyfalva, Pergelincz, Rebas (Rekas) Bogat, Sepse i Lehevcz; 1481. osim grada Valpova još Egyhazas-Valpovo (Crkveno Valpovo), Monyoros, Selyanovcz, Kunfalva, Sziget, Moslavina, Hatasancz, Bogacsevcz, Dnina, Surokfalva, Apatirev, Biszter, Tornyancz, Zagajcz, Mikefalva, Oresancz i Oakna kao i Nart, Miglak i dijelovi Samson-Miarancz.

2. Gradovi

Našice. Nekche. Fluvium Nekche 1288. Possessio Nekcha 1310., 1329., 1378. Nekche 1311., 1312., 1329., 1367. Oppidum Nekche 1403., 1407. Civitas Nekchee 1408. Davno prije vladavine Karla I. drži ga pleme Aba de Našice. Ima istu sudbinu kao i kaštel, pod kojim je ležao.

Podgorač. Pagraach 1299. Paga raci i 1311. Podgorach 1396. Oppidum Pagracli. Pagarach 1403. Oppidurn Pogoraach 1407. Pos¬sessio seu villa Pogorach, Pogarach 1407., 1408. Sajamsko mjesto; pripada gradu Našicama. Danas Podgorač.

Zelenovac. (?). Seleen 1397. Selen 1397. Cives ac jobagiones in suburbio castri in possessione Selyanowcz vocata 1438. Oppidum Zelenowcz. Izvana na hrbtu listine napisano je suvremenom rukom: Super nundinas s u b castro W a l p o 1438. Possessio Selyonowcz 1481. Pripada kaštelu Valpovu, pod kojim je ležao. Za vlastelina Morovića dobio je grad mnoga privilegija, od kojih je važan onaj kralja Albrechta o tjednim i godišnjim sajmovima (1438.).

Selce. Zuglok 1347. Zuklak 1349. Zuglak, Zyglak, Zyuklak 1378. Oppidum Žudlak 1454. Possessio Zeglag, Zeglak 1467. Doživio istu sudbinu kao i kaštel.

Subotica. Possessio Zombathel, Zombathhel 1352., 1506. Oppidum Zombathel 1454., 1507. Bio je posjed Korogja, onda Gereba Vingartskih. Sačuvalo se ime u pustari Suboti ca južno od Valpova u okolici Koške. Za Turaka bilo tu 10 obitelji katoličkih. Spahija bio Arslan-hadži.

Valpovo. Possessio Walpow 1397. Possessio Valpou 1397. Possessio Valpo 1399. Possessio Walpo  1413, 1438.  Oppidum Walpo 1470., 1494., 1495. Oppidum Walpo et possessio Eghhazas-walpo kao i Selyonowcz pripadaju kaštelu Valpovu. G. 1481. spominje se župna crkva sv. Magdalene. Carinsko je mjesto. U to doba spominje se grad tik obale Drave, ali to ne može biti, jer je ležao tik Karašice. G. 1702. veli se za valpovački grad da je razvaljen. Još mu se dobro vide zidine, koje nose deset svodova. Podrumski svodovi sasma su sačuvani, ali je sve ispunjeno kamenjem i ciglom. Licem prama Dravi stoji još sada toranj pokriven daščicama (scanduli). U tornju bila velika podzemna tamnica. Za Turaka sjedio je u valpovačkom gradu posadni zapovjednik dizdar Ahmet sa 40 neffera. Osim ovoga stanovalo je u Valpovu još 25 turskih spahija, svi u vlastitim kućama. Ovi spahije polaze u rat, dok se drugi Turci — njih 200 — bave trgovinom i ratarstvom. Katolika bilo je za Turaka 10 kuća, koji imadu crkvu, gdje im službu božju čita franjevac. Valpovčani su jedini žitelji čitave Slavonije, koji još znadu za kršćanskog svog gospodara Petra Gereba, bana hrvatskoga.

Prisunčani. Villa Verofyn 1312. Verufyn 1319. Possessio Vereufen 1389., 1390. Veruphin et forum in eadem celebrari ac tributum ibitem exegi consuetum 1392., 1.392.—1406. Oppidum Werefen 1454. Possessio Werewfyn 1506. Oppidum Werewfyn 1507. Koncem XIV. v. pripada staroj Koški, a početkom XVI. v. kaštelu Subotici. Čini se, da je bio matica posebnog ovećeg vlastelinstva. U XIV. v. drže ga Korogji, koji su ga dobili zajedrio sa Koškom 1392: Poslije prešlo je i to u vlast Gereba Vingartskih. Danas pustara Prisunčani med Valpovom i Habjanovcima, zapadno od Bizovca.
Evidentirano
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!