CRO-eu.com
Lipanj 26, 2019, 08:18:07 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Povijest Dabra  (Posjeta: 4292 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Siječanj 20, 2008, 15:59:36 »


Dabar kod Otočca

Tik danasnjeg sela Dabra vide se razvaline staroga frankopanskog grada na 692 metara visokom brdu Vucjaku. Nije se tesko uspeti na tu gradinu, kojoj sadasnji ljudi dadose ime "Sokolic grad" dok se nekada zvao "Dabar", a pripadao je tako zvanoj "Gackoj zupi".

Prvi put se Dabar spominje u listini od godine 1449, kada sinovi hrvatskoga bana Nikole Frankopana mede sebe podijelise frankopanska imanja. Tom prigodom knez Sigismund Frankopan dobio gradove (tvrdave): Otocac, Prozor, Dabar i Vrhovine. Sigismund je unro godine 1465., ostaviv samo udovicu Jelenu i 2 kceri: Barbaru i Doricu. Tada je Dabar zaposjeo Sigismundov brat Martin Frankopan.

Godine 1486, oteo je Frankopanima (Ivanu i Anzu) grad Dabar i cijelu "Gacku zupu" kraj Matija Korvin. Odsada su u Dabru sjedili kraljevi kastelani. Medutim je Dabru naskoro zaprijetila pogibelj od Turaka, koj su 1527 osvojili cijelu Krbavu i zaposjeli juzni dio Like. Dabar je 1561 pregledao vojno povjerenenstvo, koje izkazuje, da bi tu tvrdavu trebalo jace utvrditi; narocito bi se morala sto prije popraviti vrata, krovovi i kule, u koje bi trebalo staviti stalnu posadu (32 vojnika).
I general Ivan Lenkovic godine 1563 proporuca kralju Ferdinandu, neka pojaca tvrdu Dabar, u koju neka se postavi barem 6 vojnika. U Dabru je vojnu posadu godine 1572 cinilo 40 njemacki sluga (placenika), koji su mjesecno dobivali 193 forinti.

Novi kralj Maksimilijan povjerio je brigu za Krajinu svome bratu Karlu, koji je vladao u Kranjskoj, Stajerskoj i u Koruskoj. Nadvojvoda Karlo izkazuje 30. kolovoza 1577., da se u gradu Dabru nalaze: 3 topa, koji bacaju zeljezne kugle, teske 6 funti; nadalje 4 topa trifuntasa, 6 malenih (starih) topova, 2 zeljezna muzara, 99 pusaka i 30 centi baruta.
Vojnicka posada u Dabru dobiva oruzje i municiju iz Senja, a hranu iz Ogulina. Posada cini 35 haramija t.j. hrvatski vojnika, koji u narodnom odjelu sluze za mjesecnu placu.
Isprvice je Dabar spadao pod krajisku kapetaniju u Senju. 1578 dode pod slunjsku kapetaniju. Odsada su vojnu posadu cinili 1 kapetan, 1 "vojvoda" i 20 haramija. Kapetan je dobivao mjesecno 20 forinti, a "vojvoda" i haramije zajedno 177 forinti. S tom su placom morali sebe hraniti, oblaciti i obuvati. U Dabru je 1581 godine zapovijedao kapetan Andrija Tadiolovic, koga je 1586 naslijedio njegov sin Nikola.

Tecajem 16. i 17. vijeka prelazilo je iz Turske u Hrvatsku mnogo Uskoka i Vlaha. Tako je i pod grad Dabar 1672 doslo 90 vlaski obitelji. Njima je tadasnji karlovacki general Josip grof Hernerstein dao zemlje u Velikom Glibodolu, koje su dotle drzali Brinjani.

Vaznost tvrde Dabar prestade 1689, kada je pop Marko Mesic istjerao Turke iz Like i Krbave. Kako se prestalo uzdrzavati krovove na zgradama i kulama, poceo se Dabar pretvarati u rusevinu. Zato se vec godine 1773 u sluzbenom iskazu starih tvrda spominje Dabar kao "posve propali grad".

Dok je zub vremena rusio staru tvrdu, dotle se pod njom razvijalo selo Dabar. Prigodom popisa godine 1857 brojilo je Dabar 131 kucu, u kojoj stanovah 1904 zitelja, od toga 1157 grcko-istocnih, a 747 rimokatolika. Za grcko-istocne zitelje bijase u Dabru parohija crkve sv. Jeremije, a za rimokatolike zupna crkva sv. Mihalja arkandela. (Dabar je od 1730 godine imao posebnog kapelana, a 1807 godine postade i samostalnom katolickom zupom.)

Dabar je 1857 imao i pucku skolu, koja je utemeljena 1835 godine.

U pogledu uprave spadao je Dabar pod krajisku satniju u Skarama.

Prigodom popisa 1910 godine brojil je Dabar 2394 zitelja, od toga 1235 grcko-istocne, a 1159 rimokatolicke vjeroispovjesti.

Tada se vec razlikovalo samo selo Dabar sa 144 zitelja (116 rimokatolika i 28 grcko-istocnih) od okolisnih sela i zaselaka (Antici, Bobici, Lug, Ljustine, Krznarici, Zabarja, Zapolje i Zivica).

Izvor:; Rudolf Horvat: Lika i Krbava, Zagreb 1941., str. 21 – 24.
Iz privatne biblioteke gospođe Jadranke Prše i dozvolom publikacije na www.cro-eu.com.


Rudolf Horvat (Koprivnica, 14. ožujka 1873. - Zagreb, 25. svibnja 1947.) hrvatski povjesničar, književnik i političar.


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Listopad 26, 2010, 20:38:47 »


U Ogulinu, 15. ožujka 1566.

Andrija Tadiolović, kapetan ogulinski, javlja vicekapetanu Krajine Baltaz Katzianeru u Črnomalj glede opskrbe jelom i prahom i o prilikama u Jesenici i Dabru.

Uzmožni i zveličeni (gospo)đ(i)ne i prijatelju ufani ! Naprida V(ašoj) M(ilosti) poklon i moje preporučenje. List Vaš pisan iz Černomlja na 13. marča razumih, ča mi V(aša) M(ilost) pišete sa glasi od otajnih straž, i tursku vojsku, ka se kupi na Krvpoju, Hlevnu i Udvini. Te glasi jesam i prija razum il, i tako jesam dan i noć potezal ovamo na svoje mesto, da mi se ka škoda ili prigovor ne učini.

Ča mi V(aša) M(ilost) pišete, da jimate glasi, da ote na istini konjici od Udvine na Vinodol derčati, a pisci Dabar podsesti, tere da bih ja jimil jilišem, prahom ljudi k tomu prigledati, to jest jur od mene, hvala bogu, svim prigledano onim, Čim ja mogu. Porkulabi i ljudi svi su na mesti. Da ovo su poslali dabarski i jesenički porkulabi dva človika k meni tere meni uzroka dajući, ako se ča onim gradom primiri, u tom govoreći, da u pervih i svakih turskih glasi(h) jesu stali dvi vojvodi u Jesenici i u Dabru, a sada ni nikogare.

Tako ja V(ašoj) M(ilosti) kako poglavniku i namestniku sada dajem na znanje, da V(aša) M(ilost) Uskoci ili Provižmonci do daljega prov(i)jenja providite i prigledate, da se kakova nesrića onim gradom ne primiri, zač dobro znate, koliko i ča je ljudi unutri i koj sili se oni mogu braniti, a ja mojim uboštvom, bog zna, da jim činim, ča im mogu, zač jim ne bih rad one siromahe od one krajine upustiti (?) do daljega njih r(imske) c(rikve) s(vetosti) svih nas premilostivoga g(ospo)d(i)na boljega odlučka i prigledanja.

G(ospo)d(i)n kapitan Rob nadiju se, da je oće prigledati k ovim stražam va ovih gorah Tazeča ovim zemljam od ove vojske na Primorji, to jest njegova skerb i žurba. Ne ino, bog s vami.

Pisan(o) v Ogulinu dan 15. marča 1566.
s. v.
m. Jandrij Tadiolović.

Doli opaska izvorna: Copi wass Her Haubtman von Ogolin mir Wa. Khaczianer geschriben.

Glagolski stari prepis na pol tabaka papira čuva se u zemaljskom kranjskom muzeju Rudolphinumu u Ljubljani.

Priopćio Dr. Bojničič.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Listopad 27, 2010, 00:01:15 »


Kraljevica, petak, 10. prosinac 1875.

Za ustašku braću

Primismo od velič. gosp. Tome Jeličića, župnika u Lešću, 5 for. 50 nč., što se skupilo na sv. Luku u Sincu za sirotinju hercegovačku i bosansku.

Prinesoše ova gg. župnici:

Brozović iz Ramljana,
Jeličić iz Lešća,
Matošec iz Sinca,
Vranišan iz Kompolja,
Kocmut iz Prozora po 1 for., a
Luković iz Dabra 50 nč.

Ove novce poslasmo na ustašku molbu iz Bosne g, Ugriniću u Staru Gradišku u pomoć Bosancima.

Primorac
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!