CRO-eu.com
Kolovoz 21, 2019, 22:09:36 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 2 [3] 4
  Ispis  
Autor Tema: Rodoljublje i domoljublje u stihu.  (Posjeta: 46715 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #30 : Rujan 04, 2012, 09:55:57 »


BEZ ŽIVOTA

Ni prije ni poslije
to nije dilema
zahvaljujuć’ vlasti
života nam nema.

Zašto je tako
odgovor se nudi:
na vlasti su uvijek
pokvareni ljudi.

Pokvareni o nama
rezonuju ’vako:
Mi smo za vas sve
a vi za nas svako!

Prije klete smrti
obećanja prazna
poslije smrti postaju
obećanja tazna.

I sve tako u krug
za vlast je divota:
ona je bez briga
a mi bez života!

Veljko Rajković
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #31 : Prosinac 07, 2012, 11:21:28 »


Gdje su prava?

Domovina! sad će seljačka te glava.
Pitat, gdje je prijašnja Ti slava?
Gdfe su sinci sokolovi stari
Koji Tebe bramti su znali?
Gdja su ona Tvoja stara prava
Koja su nam što smo htjeli dala?

Oj' seljače! ostarjela glavo
To što pitaš imadeš i pravo!
Slušaj dakle sve ću reći Tebi,
Prem govoreć ćutim bol u sebi.
Slava moja već odavno spava
Jer nemam sinka kao Tomislava

Koji no je upravljati znao
I dragoj djeci što j' trebalo dao.
Al' u ovo najnovije doba
Mene majku svi drže za roba.
Sa svih strana gule jadnu mene
Tako guleć i slava mi vene.

Slavoniju Mađar poplavio
I madjarsku školu napravio
Gradu Rieci Madjar zapovieda,
O Hrvatskoj ni govorit neda.
Dalmaciju Talijan si želi
Jer kraj mora živjet ga veseli.

Pa i Istru hoće da dobije,
Bez da za nju kap krv prolije.
Sad dolazi što mi je najteže
Jer ni oganj tako me ne žeže:
Neka djeca, moji sinci mili,
Silom hoće Srbi da bi bili.

Al Srbima nemogu se zvati
Jer po rodu pravi su Hrvati.
Najviše se podižu u Lici,
Mukotrpnoj pravoj mučenici,
Koja meni najviše je mila,
Za slobodu jer je krvcu lila
.

Ćirilica sveta su im slova,
Prem da ona staroga su kova,
Gdje god mogu ističu se njome,
Prkoseći rodu Hravtskome,
Ali' tim jako i sebe varaju
Jer po pravu men' slova spadaju.

Pa i jezik nakzeivat stali,
Klaonicu "šlamprugom" nazvali,
Vidiš sada gdje je moja slava
Kad Hrvat hoće biti srbska glava
I neki ljudi to im pravo daju,
Koji dobro povjest ne poznaju.

Rojalisti stranka tako zvana,
Koja nema baš ni malo srama
Jer me majku domovinu tuku,
Samo seb' da deblji kraj izvuku.
Sada vidiš moj seljače dragi,
Što po zemtji Hrvatskoj se radi.

Jer su sinci sokolovi stari
Svoju dušu svemogućem dali.
Ali jednom nadam se svakako,
Da će sunce sinuti mi žarko
Da ću s' djecom jednom sretna biti
Koja će me iskreno ljubiti.

Tad ću rado moja glavo stara,
Tebi reći gdje su moja prava.

Seljak, Hrvat, Gospić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #32 : Prosinac 30, 2012, 23:18:53 »


   
Trobojnica

Ja sam prva od tri boja,
crveni se moje lice,
najviše se ja ističem
iz hrvatske trobojnice.

Ja sam druga bijela boja.
Ne mičem se iz sredine!
Niti ću se ikad micat -
iz hrvatske domovine.

Treće mjesto određeno,
meni plavoj lepršati,
jer samo na trećem mjestu -
mene štuju svi Hrvati.

Rozika Horosti, 1. siječnja 1939
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #33 : Siječanj 01, 2013, 18:53:48 »









     
Domovini!

Do ljubavi, kad u srcu momu
Ne bi bilo drugog osjećaja,
Tad mi srce srećom ispunjeno
Ne bi znalo suza, boli, vaja.

Al' uz ljubav golema je tuga
U mom srcu stan svoj odabrala,
Pa mi sreću raja zasnivana
Poput crva tajno razrovala.

Otačbino, utjeho najslađa,
Hoće l' tebi svanut pramaljeće?
Na nebeskom prostoru bezkrajnom
Trepti li gdje tvoja zvijezda sreće?

Mnogo put si rumenim se cvijećem,
Majko tužna, slavno okitila,
A to cvijeće krv je plemenita
Tvojih, majko, vjernih sina bila.

Da li sada njine duše svete
Spokojene tihi sanak sniju?
Il' s nebeskih visina silaze,
Pa s' nad tobom, mučenice, viju.

Da te tješe u velikoj tuzi
Kroz vjekove što te krši, hara,
Ili s neba okrjepu ti nose,
Da se riješiš sviju gospodara?

Ali kakvo tajnovito čuvstvo
U tom času mojim srcem vlada? ...
Kan' da zvuče još nečujne žice,
A divna ih probudila nada.

Domovino, bajko najmilija,
Ti ćeš stare dovinut se sreće! ...
Dok s Kristovom svezana si vjerom,
Tvoje sunce omrknuti ne će!

Marija Kumićić
_______________
Marija Kumičić rodila se u Varaždinu 11. prosinca 1863. kao kćerka Gjure Maršića i Ane rođ. Horvat. Udala se za hrvatskog književnika i političara Eugena Kumičića 1882.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #34 : Siječanj 01, 2013, 18:57:27 »




 
Zastava leprša

Kad u svojoj sobi sirotinskoj
Samac sjedim usred noći crne,
Strašne slike javljaju se meni,
Te mi od njih živo srce trne:
Mrki divi mjere se u boju,
Redom pada mrtav trup do trupa,
Sve je polje krvlju zaliveno,
A u njoj se zlatna kruna kupa.

Već je kruna pala kralju s glave,
Al' još stieg mu drži ruka bodra,
Na njemu se zastava leprša;
A crvena, biela je i modra;
Al' već i kralj eno ranjen klonu,
Već i njega silan udar smrvi,
Te već nema zastave ni krune, -
Nego more, samo more krvi!

I to more silno se talasa,
Ko da u njem kipi pako cieli,
Na njemu se samo kalpak koji
I po koja turska čalma bieli;
Raste more, raste neizmjerno
I već siže sve do grla moga,
A ja strepim, ali piti moram
Krv i suze roda hrvatskoga.

Al' napokon očajno napregnem
Zadnje sile prestravljene duše,
Pa se naglo prenem i oćutim,
Da me samo moje suze guše.
Sav sam slomljen, biedan i satrven,
Još mi srce samo slabo kuca, -
Protrem oči: nešto se rumeni,
S istoka već rujna zora puca.

Oko kralja puk se sakupio,
Al' oružja nema u tog puka:
Ta oružje najbolje je njemu
Umna glava i poštena ruka;
I gdje to se dvoje u sklad složi,
Tu se ne zna, što je nemogućnost, -
U to opet s uzdahom se prenem:
"Da, moj rode, tvoja je budućnost!"

Puca zora, a u svjetlu njenu
U dalekoj opažam daljini
Nešto sjajna, kao sunce žarko,
Nije sunce, kako mi se čini:
Priesiolje je, već i kralja vidim,
Slavan stieg mu drži ruka bodra,
Na njemu se zastava leprša,
A crvena, biela je i modra.

August Harambašić
("Prošlost i budućnost")

____________
Harambašić prognozira kraj Austro-Ugarskoj kad Rusija udari na nju. Poput svog idola Ante Starčevića spreman je tražiti pomoć čak i od Turaka samo da se Hrvati izvuku iz tamnice monarhije. Iz Harambašićeve poezije zrače pravaške društvene i povijesne interpretacije s karakterističnom "optimalnom projekcijom" - sjajnom vizijom hrvatske budućnosti u samostalnosti i slobodi.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #35 : Siječanj 15, 2013, 11:14:09 »


Kukavica

Crna noć je, mjesečine nema,
A strašna se oluja sprema.
Vjetar huji kroz hrastove grane
I oblake goni na sve strane.
Munja sievne, presječe oblake,
I rasvijetli brda i ravanke.
Plaha kiša na zemljicu pada,
Na zemljicu punu tuge, jada.
Što je živo to se zaklonilo
I noćište sebi potražilo.
I sićušni mrav i crv u prahu
I vesela ptičice. u zraku
Bojeći se strahovita groma
Zatvorila j' vrata svoga doma.
Na prirodi nikog živa nije,
Što osjeća i kom srce bije.
Al' neka je mrkla noćca taka,
Neka kvasi zemlju kiša plaha,
Kada munja sjevne u oblaku,
Vidiš. netko ide uz poljanku.
Jeli čovjek, podnositelj bjede,
Što uz polje prema selu grede?
Il' je sablast u podobi ljudskoj,
Što no luta po poljani pustoj?
Nije sablast. To je čovjek jada,
Što kolibi primiče se sada.
Kad pristupi kolibi na vrata,
Kuca, zove : "Otvori mi tata,
Dragi tata i ti, majko mila,
Otvorite, evo Vašeg sina!
Umoran je, trudan, ozebao,
Gladan jako, vrlo pokisao,
Već odavno nij' vidio hljeba,
A kamo li okusio njega."
Kad ču majka milog sina svoga,
Brzo skoči s uzglavja mekoga.
Brzo mu je vrata otvorila,
Pa je svome sinku govorila:
"O moj sinko, gdje su braća tvoja,
Braća tvoja, mila djeca moja?
Zašto sam si, jesi l' bojak bio,
Gdje si svoju braću izgubio?
Jesi l' za dom vruću krvcu lio,
Jesi l' doma svoga proslavio?"
Sinak plaho maiei odgovara:
"Ne pitaj me moja majko stara.
Ja sam, majko, ljuti bojak bio
Bojak bijuć mnoge pogubio
A kad vidje, gdje mi braća ginu,
Ja pobjegob gore uz planinu.
Ne htje ludo glavu izgubiti,
Tvoje srce jače ucviliti.
Došao sam i srce me goni,
Da ti blažim tvoje težke boli,
Da ti vidam tvoje težke rane,
Da veselim tvoje stare dane.
Primi, majko, još zadnjega sina,
Drugi t' nisu više med živima."
"Bježi, sine", reče majka. stara,
"Moja ti se kuća ne otvara.
Bjež, odlazi ti nesretni sine,
Koj ne mariš za spas domovine,
Koji gledaš, gdje ti braća ginu,
Pa tad bježiš gore uz planinu.
Bježi, bježi, prosto ti ne bilo,
Nije za te materinje krilo.
I mrtvu si braću obružio,
Oca, majku i rod raztužio.
Ah, zašto si mojim se nazvao,
Zašto nisi u zemlju propao?"
Tako reče i zalupi s vrati,
A nesretnik planine se hvati.

* * *

Vjetar žviždi i savija granje,
Nije strašno prestalo sievanje.
Kroz oblake sjajna munja sjeknu,
A dolinom glas puške odjeknu.
Vjetar žviždi i savija granje
Raznoseći podmuklo hroptanje.

* * *

Već za malo oluja prestala,
A grobna je tišina nastala.
Vedro j' nebo ko ribinje oko,
A zvjezdice titraju visoko.
Liepa noć je i priroda drema,
A u vani nikog živa nema.

Hrvat, 23. srpnja 1910
 
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #36 : Siječanj 25, 2013, 09:51:04 »


Narod štuje ličke junake



Veseli se čitava Krbava,
Gdje dođoše u nju do dva lava,
Što se bore za hrvatska prava,
Za to nek im bude vječna slava.
Bog poživi naše zastupnike,
Jer su dika Krbave i Like!
Bog živio mnogo godin dana
Ogrizović doktora Milana,
Zastupnika otočkog kotara,
Malo mu je u Hrvatskoj para,
Jer ne pozna u Hrvatskoj Srba,
Dok je nama hrvatskoga grba,
Dok imamo trobojnicu slavnu
I hrvatsku svoju prošlost davnu.
Živio nam Milano doktore !
Podlapačka brda sada ore:
Živila nam naša prava stranka
Pod ravnanjem dičnog Jose Franka!
Živio nam Marko Badovinče,
Kršne Like ti ponosni sinče,
Čuli jesmo, da si Hrvat pravi.
Pa te Lika i Krbava slavi,
Bog poživi Badovinca Marka,
Hrvatinu kao vatra žarka!
Živio nam mili zastupniče,
Tebi narod podlapački kliče:
Radi sve za korist domovine,
I za narod kršne Like sine!
Bog poživi Stipu gospodara,
Kandidata udbinskog kotara,
Vrednijega od suhoga zlata,
Jer pomaže svakog pravog brata,
Pravog brata poštena Hrvata.
Ta Stipe je prava korenika,
Naše Like i Krbave dika.
Živio nam Dikliću Stipane!
Živio nam brate Podlapčane!
A mi braćo složno brat uz brata
Izberimo Stipu kandidata
Za narodnog našeg zastupnika,
Pa nek znade Krbava i Lika
Da je Stipe od naroda dika.
Nek zaore naša grla bratska:
Živio Stipe! Živila Hrvatska !

Legionaš Hrvat, 14. kolovoza 1909
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #37 : Siječanj 26, 2013, 02:01:08 »


Mravi kapitani *
- Basna -

Obedvali Mravi kapitani
U lepomu gradu Mravinjaku
Usred zimske bure i mećave,
Obedvali pak su zapevali:
- Složna braća rujno vince piju,
A nesložna ni vodice hladne;
Tko posluje, neka i blaguje.
Glad ga meće, tko poslovat ne će. –
Još su oni pesmu izvodili.
Al eto ti Šćurka iz Trnove:
- - Pomoz bože, Mravi kapitani!
Vi imate kruha pšeničnoga,
Vi imate vinca crvenoga,
Nahrante me i napojite me,
Biju mene dve nevolje teške,
Crna zima i gladina ljuta. -
- - Gde si bio nevoljica Šćurko,
Gde si letnji danak boravio,
si -Da si nisi hrane nabavio? -
- - Ljubio sam zelenu travicu,
Pevao sam letnju vazdanicu. -
- Naša muka naše uživanje,
Tvoja muka letnje plandovanje,
Mi nedamo naše hrane mučne,
Već ako ćeš jednu šibu tanku,
Pak ćeš plesat polku veseljanku! –

Ne plandujte, kad poslovat treba,
jer vam ne će mana padat s neba.

_______________________________
* Ovu pjesmicu vadímo iz zbirke basna, što ih je otrag trideset godina spjevao istarski vođa i prvak, dr. Matko Laginja U ono vrijeme osim molitvenika "Oče budi volja tvoja", istarski Hrvati nisu imali gotovo nikakvih knjiga pisanih u hrvatskom jeziku. Pjesme su pisane ekavštinom, a imade u njima i nekoliko riječi istarskoga narječja.

* basna ž 〈G mn basana/-i〉  priča u prozi ili stihu s moralnom poukom u kojoj životinje postaju nositelji dobrih ili loših ljudskih osobina [Ezopove basne]

Mladi Hrvat, 1. listopada 1910

Jedan od vođa hrvatskoga narodnoga preporoda u Istri te hrvatski političar općenito i jedini ban/potkralj iz Istre - dr. Matko Laginja (Klana. 1852. - Zagreb, 1940.), književno je stvarao relativno kratko vrijeme ; prva mu je pjesma objavljena 1869., a posljednji mu je literarni rad komedija "Šilo za ognjilo" iz 1881. godine. Književni mu je opus nevelik, ali vrlo značajan u okvirima hrvatskoga književnoga kruga koji se u preporodnoj epohi formirao u Istri (s Kvarnerskim otocima kao pokrajini u austrijskom dijelu Habsburške Monarhije). U ovom je prilogu riječ o Laginjinim književnim počecima, uglavnom o pjesmama sačuvanim u njegovoj rukopisnoj ostavštini. Priloženu pjesmu "Naša dvistogodišnjica" Laginja je posvetio 200-obljetnici habsburškoga obračuna s najuglednijim hrvatskim plemićkim obiteljima Zrinskim i Frankopanima - pogubljenju bana/potkralja Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana 1671. godine; ovom se prigodom objavljuje prvi put.

Rad je kao pozvano predavanje prezentiran na skupu "Dani dr. Matka Laginje", održanom od 16.-17.03. 1996., Klana, Hrvatska

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=261

http://www.klana.hr/Novosti/matko12.htm
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #38 : Siječanj 26, 2013, 10:31:13 »


Lika - Pjesma iz Amerike



Bože mili, na svemu ti hvala,
Što je Tvoja sveta volja dala,
Poslušajte braćo moja draga,
Koji no ste pravog ličkog traga,
Što dočeka Lika i Krbava,
Od Krajine najljepša država,
Da u sebi više ljudi nema,
Ljudski pos'o tamo sada drema,
Sve pokupi zemlja Amerika,
Osta pusta tužna naša Lika.
Sad j' u Lici braćo moda nova,
Moda nova, ženska bolest nova,
Koja ima u 'Meriki muža,
Sve potajno ljubiti se pruža,
A. da buda veća muka, brate,
Još i plaća svoje pasje svate,
Dobro futra i vinom napaja,
Ne računa, da su skupa jaja.
Kad im ljudi pošalju novaca,
Svilu uzmu baš kod trgovaca;
Dok birtije i dućane prođu,
Po pol noći pijane kući dođu,
Svako čudo od njih se događa,
Zato Lika više i ne rađa.
Ali neka naše žene znadu,
Koje ljude u svijetu imadu,
Kad čujemo od njih slabe glase,
Derat će se kane mlado prase,
Kad se ljudi kućam svojim vrate,
Pa začuju i za pasje svate,
I za piće i tvrdu kajganu,
Tu od jaja. dosta skupu hranu,
Što ju njeg'vi paši pojedoše,
Žene! žene! čupat će Vam kose;
Bit će tada tri put na dan bata,
Ne će biti više pasjih svata,
Neš' nositi više nove svile,
Nego suknje, ma conjave bile.
Kad nam dođe list, iz starog kraja,
Veseli smo, ko da je iz raja,
Kad vidimo, što u njemu piše,
Ne treba nam kazivati više.
Piše žena, mislim, da me žali,
Jer po svietu nisu trudi mali,
I da pita, jesil' zdravo druže,
Jel' se težko tamo novci služe,
Jesu li ti otvrdnule ruke,
Jesu li ti dodijale muke?
Mislim brate pozdravlja me majka,
Il' ostavša moja djeca. slatka,
Il' da ćako pozdravlja svog sina,
Il' ostala sva moja rodbina.
Prevarih se, ništa od svega toga,
Ne spominje rodbine ni roda,
Nego samo uvjek novca traži,
Novca traži, odnijeli ga vrazi.
Baš se sada nalazim na radu,
U Čikagu, prokletomn gradu,
U dalekoj zemlji Amerikí,
U željeznoj ja radim fabriki.
Da me vidiš, kada s dela pođem,
Trudan, mučan, jedva u stan dođem,
Kad bi kraj oca rođenog prošao,
On me 'vakog ne bi prepoznao.
Kakva briga to našim ženama,
One misle, da je lako nama,
Da ja ovdje služit novac lako,
Za to čine bezakonje svako.
Ne vjeruješ meni možda brate,
Pitaj nje'ne o u okolo svate,
Pa ćeš čuti, što nam žene rade,
Svedno bile il' stare il' mlade.
Da je tebi u birtiji biti,
Kada one stanu vino piti.
Svaka svoga dragana kad gosti,
Kad ga ljubi, pucaju mu kosti.
Naše snaše i stare i mlade
Svako čudo po svijetu rade,
Ni ne piju vina na politru,
Nego odma dozovu dvolitru,
Jer da nisu prodale ovaca,
Već im gazde poslale novaca.
Ne će one svake jesti hrane,
Nego samo hrane odabrane,
Ne će one niti. bakalara,
Što će njima takva riba stara,
Veće traže samo dobra mesa,
Po večeri prihvate se plesa;
Dok po danu vel'ko društvo ljube,
Na veče se dvoj' po dvoje gube.
Za to braćo, neka svako znade,
Ko kod kuće ženicu imade,
Da j' kod kuće, da bi bolje prošo,
Nego što je u 'Meriku došo;
Može mu se svako zlo zgodití,
I žena mu kopile roditi,
Jer i ako piju maštanije,
Svaki put im od pomoći nije,
Za tu bolest nije apateka,
Kad se rađa, nama više lieka.
Bolje ti je ostati bez gaća,
Nego tuđoj djeci biti ćaća,
I zato nam bolje sreće nema,
Tko što ima, nek se kući sprema,
Nek ostavi zemlju Ameriku,
Neka ide u široku Liku,
Jere brate i moj mili rode,
Uvijek pratim i premíšljam zgode,
Malo koj' je bogatim postao,
Al' je mnogi bez zdravlja ostao.
Stoga braćo kući rodu svome,
Rodu svome, pragu hrvatskome.

A. M., Čikago, 1. siječnja 1911

HA-HA

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #39 : Travanj 08, 2013, 23:22:17 »


                         Kukavicam

                         Gonite nas samo dalje
                         Od nemila do nedraga,
                         Al ćete se osvjedočit,
                         Da je u nas divna snaga!
                         Makar da smo "nemoćnici",
                         A u vas je svaka sila, -
                         Gonite nas, vi silnici,
                         Od nedraga do nemila!


                         Vi imate i pušaka
                         I topova ubojitih,
                         Ali u nas još je više
                         Hrabrih prsa ponositih!
                         Strieljajte nas! Nek se samo
                         Svud zarudi krvca živa!
                         Al pazite, da vam jadnim
                         Ne uzmanjka i trativa!

                         Vi imate bajuneta
                         Cielo more nedogledno,
                         Al nemate da na svaku
                         Nataknete srce jedno,
                         Što za ovaj narod ćuti,
                         Što za ovaj narod pati!
                         Jer njih ima milijuna,
                         Što će za njeg krvcu dati!

                         Srubite nam ruse glave,
                         Što je komu do njih stalo?
                         Već je dosta na tom svietu
                         Mučeničkih glava palo!
                         Ali nikad vi ne ćete
                         Oduzet nam miso smjelu,
                         Dok se ona poput munje
                         Ne ostvari i u djelu!

                         Vi velite: "Ubog vam je,
                         Malen vam je rod Hrvata!"
                         Al i mali pastir David
                         Ubio je Golijata!
                         Ubogi smo! Bar ubožtvo
                         Zašto naše bilo ne bi?
                         Tim silnije mi moramo
                         Svakom viknut: "Prste li sebi !"

                         Mi hoćemo, što nas ide,
                         Što je naše od starine:
                         Suverenost i slobodu,
                         I jedinstvo otačbine!
                         Nek nas prieče Efijalti
                         Bez poštenja i bez stida:
                         Svaki pravi Hrvat bit će
                         Tim silniji Leonida !

                         August Harambašíć
                         13. rujna 1884
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #40 : Listopad 15, 2013, 14:54:26 »


Hrvatski barjaktar



Hrvatski sam barjaktar . . .
Ponosim se kao car,
jer su boje stijega tog
krasne boje roda mog.

Crvena je prva, gle!
boja ruže rumene.
To je slika ljubavi,
kojom za dom srce vri.

Druga boja bijela je,
slika djece nevine -
Čista srca bit ću vijek,
to mi kaže ovaj stijeg.

Treća boja modra je,
divna boja neba, gle! -
Dušu moju taj će stijeg
k Bogu milom dizat vijek.

Hrvatski sam barjaktar.
Stijcg je ovaj božji dar,
s njim ću slavit rod i dom
Hrvaćanskim zanosom.

Dobrašín
Zagreb, 1. ožujka 1898.
 
___________
* barjak  ✧ tur. bayrak ← perz. bayraq
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #41 : Listopad 15, 2013, 15:02:30 »


Hrvatskom stijegu



Ponosno nam zavijori,
mili st'ježe, naša diko!
Daj nas vodi, gdje se bori,
gdje je Hrvat ginut viko.
Vij se smjelo i gizdavo
holim krilom povrh nas -
Naš ponose, naša slavo,
s tebe rodu blista spas!

Troboja nam s tebe mila,
sjaje divno, dični st'ježe:
Od vjekova njena sila
u kolo nas jedno veže.
Pod tim svetim znakom tvojim
kupismo se složno v'jek,
i što Hrvat zove svojim,
slavio mu pjesme jek.


















Vij se smjelo, mili znače
naše sloge, našeg bratstva,
nek nas miso veže jač,
a na seću sveg Hrvatstva!
Ne mogne l' te otac don'jeit
na pir slavi hrvatskoj,
sin i unuk će te pon'jet
ko amanet sveti svoj.

Josip Milaković,
15. siječnja 1906
Traboja nam draga ova,
sv'jetlila je kroz sve tmine,
puna svetog blagoslava
za spas mile otažbine.
Poput vođe postojana
trajao si udes loš,
al te vihor burnih dana
ne slomio nikad još.

Vjeran 'pjesme čarnom glasu,
što nas negda od sna prenu,
ti nas vodiš sreći, spasu
a i slavlju zasluženu.
Hvala tebi, st'ježe sveti,
postojan nam kažeš put -
sad ko oro na vrleti, -
sad ko jarbol čvrst i krut!
 

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #42 : Srpanj 06, 2014, 10:40:58 »


Ne veni, ne gini ...

Ne veni, ne gini, ne tuguj rode
Ne gubi nade u srcu svom,
Uzvišen će biti - procvasti snova
Ko divno proljeće, hrvatski dom.

Ljubicu ruka - što čija odkida
Ružica često gubi svoj cvijet,
Opet se mladi i opet procvjeta
Opet je štuje, spominje svjet.

Ta Bog nad nama sjaj neba je dao
Unj upri pogled u svaki čas,
Čuj savjesti svoje - ona ti veli:
Doći će rodu i tvome spas!

Hrvat sam bio, kad Bog me stvori
Hrvat ću biti života svog,
Slaviti nikad prestati-neću
Starog’ i slavnog imena tvog!

Čuj mlada slavulja, gdje trilere slaže
Ne umje p’jeti ko stari kos,
I tvoje će mlado sljediti tebe .
Hrvatske duše širit ponos.

U naravi svojeg imena majka
Rodi me - krsti s’ imenom tim,
Pravda je božja odredela tako
To pravo mora da bude svim!

Z. Ljeskovac
U Varaždinu, 10. 11 1917,
za vrijeme Prvog svjetskog rata
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #43 : Srpanj 06, 2014, 10:42:53 »


Trzaji ...
Pjesma u prozi. Prigodom godišnjice
palog hrvatskog junaka Nikole Miletića.

Motto: Iz krvi junaka niče sloboda!
          Kroz tihu, dugu - uzdisajnu noć, on je plakao. Plakao i čeznuo. Čeznuo je za nećim dalekim - dalekim, za uspomenom drage slike.
          U dalekom svijetu, po razbojištu i krvi hrvatskih divova, narodne prosvjete i budućnosti po ostancima i tragovima propaćenih suza i molitava, uz vječitu riku zatornika ljudskih bića i ideala, sine mu u duši lik nekadašnje svježe i drage domovine. Lik - uspomene!
          Suze krvi kapahu ko biseri narodna junačtva, ko alemovi naših ideja, ko uzori neustrašivih junaka ... !
          Nejasne misli prohujile mu burom i olujom srčane harfe, harfom - žicom patriotizmia, udarivši božanstveni akord sloge i budućnosti Hrvata ... !
          Pun zanosa, pun žara, pun svetih i neoborivih osjećaja pohrlio je u vječitim idealima uzvišene istine kao marni pregalac katolicizma od poljane krvi, suza i muka, na poljane megdana, da pronosi slavu neumrlih djedova .
          Bio je junak. Sin hercegovačke krši, puste vrleti, al neoboriva hrid i neustrašiva pred svim gromovima i strijelama dušmanske misli. Sin hercegovačke - hrvatske majke koja ga je zadojila mlijekom bratstva, sloge i jedinstva.
          Poljanom narodnih junaka, ljutih prošlih mezeva hrvatske krvi prolazio i plakao. Sinuo mu lik prijašnje drage mile i sretne domovine, al sad tek vidi isušenu krvcu na barjaku svome. Krvcu minule hrvatske sreće i palih junaka ... !
          Dugo - dugo ljubio i topio neuvelom suzom isušenu krvcu, suzom kršna Hercegovca!
          Poput Kosovke djevojke prevrćo po razbojištu junake i pojio ih i topio jadima i bolima!
          Pao je na polju slave!
          Nestalo suza boli propaćenih muka, tek iz njegove krvi niknut će cviet junačke pjesme, cvijet uzvišene istine i vječitih ideala Hrvata-Hercegovca, čiju slavu će slijepac guslar božanskom ljepotom narodne poezije pričat kasnijim hrvatskim potomcima.
          Bio je to Nikola Miletić! ...
          Godina prodje. Nema ga ...
          Nema ga - al ostadoše neizbrisivi tragovi njegove krvi prolivene za sretniju budućnost nesložnih sinova ... Ostadoše njegove misli, koje su nam "lux aeternum" u tami naše budućnosti !!! ...
          Njegova je krv - krv narodne budućnosti krv sloge, bratstva i jedinstva!
          Mir palu junaku!!!

Božidar Gužvinac, stud. jur.
U Varaždinu, 10. 11 1917 za vrijeme Prvog svjetskog rata

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #44 : Srpanj 06, 2014, 10:45:01 »


Na noge braćo ...

Na noge braćo, hora je sada
U sveti trublja zove nas boj
Za bojem čeznu srca nam mlada
Žrtvovat ćemo se za narod svoj.

Vrijeme je grozno
Bije se boj
U oganj braćo
Za narod svoj.
Iste smo krvi
Jednaki rod
Istom čežnjom
Plovi nam brod.

Oj hrabro napred pobjedni čeka
Lovora vijenac ratnike Vas
Hrvatskim domom ori se jeka
"Junaci napred, u Vam je spas!"

Radosno gleda
Hrvatska Vas
Vi ste joj nada
Vi ste joj spas
Ratnici napred
Bedem je čvrst
S visine neba
Pomaže "Krst".

Danas smo snažni brojne su čete
Brojem smo jaki što će nam broj
Hrvatskom suri orlovi lete -
Izroda naših velik je broj.

Treba nam snage
Za grozni boj
Ti nas uzdrži
Gospode oj
Tvoji smo borci
Tvoji smo vjek
Ti nas uzdrži
Kroz rata tjek.

Na noge braćo, hora je sada
Na ratište zove Hrvatska nas
Na noge braćo dušmanin pada
Na noge borci, zove nas glas.

Hrvatska majko
Evo ti nas
Ratnika svojih
Štujemo glas
Na noge braćo
U sveti boj
Geslo nam budi
"Sve za krst časni
I narod svoj!"

Pa i život
Hrvatsku krv
Rado će harni
Žrtvovat crv.

Božidar Gužvinac, 17. siječnja 1917,
za vrijeme Prvog svjetskog rata
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 2 [3] 4
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!