Rodoljublje i domoljublje u stihu.

[Marica]

Hrvat na bojištu ... Noć je bajna ... S modra visa Zadrhtala zvijezda mala Nad bojištem zaplakala Nad poprištem gorska klisa, Gdje no stoji junak bijedni Junak ranjen na stratištu Grozna rata. Junak hrabri To je Hrvat na bojištu! Ponosan je. Diže čelo Puno boli, ljutih rana Nema griješka, nema mana Duša čista mrije smjelo! Za dom mrijet i obarat Za dom trpjet na ratištu Za dom živjet i pregarat Znade Hrvat na bojištu! Uz stijeg bratski vjerno stupa Ostavit ga nikad neće Nasrćuje ko da šeće, Jer mu srce za dom lupa Kano munja nebesnica Ruši, dere na streljištu! Trga, siječe, puca, pali To je Hrvat na bojištu! Dodje li mu mrijeti hora Savjest mu je vjerna čista Junačtvo na čelu blista A na usnah molbe zora. Zora sreće domovini U rujnome svitalištu Molba sloge i jedinstva Div - Hrvata na bojištu! Božidar Gužvinac stud. jur. U Varaždinu, 15. 9 1917, za vrijeme Prvog svjetskog rata

[Marica]

Doziva nas Domovina draga

Ima u nas dragulja i zlata - Sve pjevača, na izbor pjesnika. Darova nam Zemljica Hrvata Domoljuba, časnih mučenika, I biskupa, mudrih profesora, I radnika, vrijednih poštenjaka. I svetaca, poznatih doktora, Advokata, čestitih seljaka... Dala nam je ko rajsku prirodu, Jadran plavi, brda i doline, Zelen gaje i artešku vodu, Divne krase mile Domovine. Sve imamo, a nemamo ništa, Jer smo žrtve hudog gospodara. Ostao nam spomen od ognjišta, Iz davnina naša povijest stara Na vremena dok 'čitavi' bismo, Dok nas gazde nisu rasprodali. Rode mili pitaj se čiji smo, Za koju smo zemlju bojevali? Nije l' naša majka Hrvatica, Nisu l' djedi junacim' se zvali? Nisu l' slavnog Tomislava klica, Nisu li se za Dom zaklinjali? Budimo se, braćo, već je hora, Odbacimo gazdu-jugovraga. Bolji život Hrvat imat mora, Doziva nas Domovina draga. Marija Dubravac Brisbane

 

[Marica]

Bijela ljubičica Suze brišu jadni ljevičari, Nastradala zvijezda petokraka. U grobnici prevrće se "stari", Otišla mu bista s Pantovčaka. Gdje će dospjet ''bijela ljubičica'' Tko li će ju gledat, mirisati? Koja l' će se jugokukavica, Luciferu ko Bogu klanjati? Tko god da je, izdajnik ostaje, Sramota mu vijekom svakolika. O, Kolinda, slava nek ti traje, Što protjera hrvatskog krvnika. Ne daj Bože drugog ikad više, Dosta suza proli Domovina. Tko Titovim duhom i sad diše, Neka seli – široka mu Drina. Marija Dubravac Brisbane 23. veljače 2015.

[Marica]

U čast rodu hrvatskome Od srca mi k srcu tvome Brate, vruća želja leti, U čast rodu hrvatskome Budi spreman za Dom mrijeti. Za Dom! Za Dom! Pozdrav stari Nek odjekne do nebesa, Grudi plamen nek ražari, Neka tuđin drhti s bijesa. Hrvatske su Zemlje sini Vjerni svetoj Domovini. Iz duše mi k tvojoj duši Razmilje se poklik djeda, Tvoje nek ga čuju uši, Nek se riječca brisat ne da. Za Dom! Za Dom! Braćo, spremni, Zagrmimo kano trublja! Čemu život ovozemni Bez žrtve i domoljublja? Stijeg uzdigni, mrtve slavi, Budi crven, bijeli, plavi. Za Dom spremni, za slobodu, U čast Zrinjskom, Frankopanu, Za pravicu u narodu, Za slobodu Bogom danu Nek se naša slože grla Kano grla pradjedova, Nek odjekne pjesma vrla Stvoritelju od vjekova: Čuvaj Bože Kroaciju, Sinke što no za Dom mriju! Za Dom, za Dom, za junake Na Blajburgu umorene, Za premnoge grozne rake, Zarad krvi prolivene, Nek nam stari pozdrav ori Nek mu spomen vječno traje Nek istina hrabro zbori Učeć mlade naraštaje Da ponosne Zemlje sini, Mriju, pojuć Domovini. Za Dom spreman budi i ti, Nek hrvatstvo ime kiti. Marija Dubravac Brisbane

[Marica]

Umireš li, o Hrvatsko, moja?

 

Zašto su ti majko oronula njedra, Zašto ti je mlijeko prešušilo sveto? Izmučene ruke, dva slomljena jedra Klonuše uz tijelo tugom razapeto. Čarne oči što no blistale su žarom, Danas ko dvje rake iskopane zjape. Ispile ih suze za pravicom starom Za danima što no u nepovrat, hlape. Kruna Tomislava odavno ti pala Oteli neljudi dijamante njene. Kažu, slava ti je bila i ocvala, Prodaju te podlo po najniže cijene. Za jauke tvoje ne mare, ne haju, Svukoše ti skute nek ostaneš gola. Pobiješnjeli vuci grizu te, trgaju, I ne ćute srama kraj punoga stola. Ko maćehu krutu želja im te strti Zadnji hropac knjige nek sitno upišu. Izdajnici snuju, al' ti nećeš mrti Dokle domoljubi s tvojom dušom dišu. Ne umri o majko, ne damo te nikom, Zakletva nam lebdi nad Stepinca grobom. Pljunuti smo na te, i srcem i likom, Komad suhog kruha sladak nam je s tobom. Uskrsnut će hrabrih pradjedova sloga Srce Hrvatina kucati ko jedno. Dolinom i brdom kraja voljenoga Hrvatska će djeca grlit te zajedno. Njedra će ti opet nabreknuti suha Bit ćeš mlada, jedra, kao davno prije, Začeta u slavi Borninoga ruha U bojama krasnim dične Kroacije. Usahnuto krilo čudesno će rađat Plodit će ga pravda nebeskih visina. Opet ćeš procvjetat, ko djeva se mlađat U kolijevci tvojoj rast će sin do sina. Izdajice što no sahranit te žele Neka nosi vjetar drugoj strani svijeta. Uz blagoslov vraga neka dalje sele, Ti si naša Majka, Domovina sveta. Marija Dubravac Brisbane

[Marica]

Hrvat na papiru

Reci brate po srcu i duši
Koliko ti Domovina znači?
Muka njena da l’ i tebe guši,
Il’ iz tebe tek dvoličje zrači?

Jesi l’ društvo ljudi prevrtljivih
Što se grbom tobož pirlitaju,
A kad treba djelo na vidjelo -
U mišje se rupe sakrivaju.

Potajice smradnog titu slave,
Na dva stolca čitav život sjede.
Kukavičje sakrivaju glave,
Potajice petokraku slijede.

Prošlost našu proučit ne žele,
Zalud nudit domoljubne knjige.
Duše njine tek su voćke svele,
Rad hrvatstva ne more ih brige.

Lažno oko iz prikrajka gleda
Gdje patnici zbog pravde umiru,
Ne osjete bilo mrtvog djeda -
Hrvati su samo na papiru.

Marija Dubravac Brisbane