CRO-eu.com
Prosinac 10, 2019, 03:25:03 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 2 3 [4]
  Ispis  
Autor Tema: Lijepi stihovi  (Posjeta: 60548 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #45 : Siječanj 12, 2013, 16:30:11 »


   
Djedovi dari

Marica:
Što to šuška? Tko to gre?

Ivo:
Djed iz sajma doma gre.

Marica:
Što to nosi? Što to ima?

Ivo:
Torbica mu na leđima.
U sobu je ušo, gle!

Marica i Ivo:
Djede zlatni, torbu svali!
Al smo te se načekali!

Djed:
Smirite se, počekajte!
Trudnom starcu klupu dajte.
Tako!.. A sad torbu amo,
Da je malko razgledamo.

Marica:
Daruj mene lutkom lijepom!

Ivo:
Meni konjić s dugim repom!

Djed:
Ja vam nosim druge dare.
Što je ovo?

Marica:
            Igla, škare ...

Ivo:
To je knjiga početnica! ..
Gle, pisaljka i tablica!

Ivo i Marica:
Nije djed na sajmu bio.
On nas mlade prevario.

Mladi Hrvat, 15. 04. 1904
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #46 : Siječanj 14, 2013, 18:53:21 »


Višnjica

U proljeću rosnu
Višnjica je mala
Bez ikoga svoga
Sirotna ostala.

Al hrvatski dom je
Na svom pragu prima,
Pjesnikovo *) čedo
Tu gnjezdašce ima.

Hrvatska će cijela
Odsle bit joj majka,
Jer nju resi lovor
Njezina babajka.

Josip Milakovíć
Opatija, 1. listopada 1911
 
________________
* Naša mala Ličanka - Višnjica je ime kćerkici pokojnoga Silvija Kranjčevića, velikoga hrvatskoga pjesnika i umrle Ele. Silvije Strahimir Kranjčević i Ela Kašaj, vjenčani su 1898 u Sarajevu. Šest godina kasnije rodila se Višnja.


Višnja Kranjčević Vuletić
Sarajevo, 18. srpnja 1904 - Zagreb, 24. veljače 1983
 
Poznato je Elino svjedočanstvo prema kojem je Silvije uvijek govorio: "Kad me pogleda tim svojim očicama, čini mi se kao da se nebo otvorilo". Silvijevoj i Elinoj jedinici Višnji bolest i smrt odnijeli su oba roditelja vrlo rano.
 
Gotovo cijelo Višnjino najranije djetinjstvo, Silvije je bio bolestan, a jedan dio tih dana, proveo je na liječenju u Beču. Veliko svjedočanstvo tih bolnih dana ali i ogromnu količinu nježnosti koju je Silvije iskazivao prema svojoj kćeri čuvaju njihova bečka pisma.
 
Budući da će ubrzo nakon Silvijeve smrti (1908) umrijeti i Ela, (1911) ona će po želji svoje majke biti povjerena skrbništvu njezina tetka i tete, Dušana i Mile Plavšić, čiji se dio ostavštine također čuva u obiteljskom arhivu "Kranjčević" i dostupan je na ovome mjestu.
 
Višnja će u toj obitelji ostati do punoljetnosti, kad se udaje za tadašnjeg praškog studenta medicine, Antu Vuletića. S njim će imati dvojicu sinova, Duška (1927-1950) i Silvija (1931), koji je ove stranice obogatio obiteljskim sjećanjima.
 
Profesionalno, Višnja je zapamćena kao tajnica brojnih intendanata zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta.
 
Umire u veljači 1983. i pokopana je na zagrebačkon Mirogoju.

http://www.sskranjcevic.hr/djela.ASP?PisID=1&KatID=129

http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=60.msg586#msg586
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #47 : Siječanj 14, 2013, 18:55:43 »


Prve hlače


Zorka:
Ivice, što vidim?... Gaće, gaće prave
S džepom i pucima, od kadive plave!
Amo se; koracaj: ne ćeš, bolan pasti,
Momče moje holo, pjetle moj gaćasti!

Ivica:
Ivo sam! Ivica ne zovem se više...

Zorka:
Al taj novi gospod i sad palac siše.
Makni dolje ruku, pa zakroči živo!
- Tako! .. Sad si čovjek ... Sad si pravi Ivo.
Gospodine mladi, u kolu mališa,
Kako ćete sada igrat sliepog miša
U gaćama lijepim, što vam skroji mama?

Ivica:
]a se nikad više ne ću igrat s vama.

Zorka:
A kad ćemo opet na potočić poći,
Kako ćete sada preko vode proći?
Zar zasukat gaće, gospodine mladi?

lvica:
Gacati po blatu sad se meni gadi.

Zorka:
A driešiti gaće? A vezati gaće?
Zbog toga će Ivo da često zaplače.
A dugme zapučit? A puca otpučit?
Al će se naš Ivo oko toga mučit.

Ivica:
Šutil Što te briga? ]a ne gledam na te.
U mene su gaće ko u našeg tate.
Zapučit, otpučit, driešit i vezati ...
Tog mi sve ne treba: u njim ću spavati.
S ujakom ću često u grad, da se šetam.
Župnik ne će više klicat, kad ga sretam,
Dok se uz smijeh dobri mog nosića laća:
- Koliki si, Ivo, a još nemaš gaća! -
Učitelj će stari kazat kad me vidi:
- Sad si momčić, Ivo; u školu mi pridi -
Dà, čovjek ću postat! - Seko, moja mila,
U čelo si sada mene poljubila...
Vidiš, kakva čuda na svijetu prave
Te gaćice male od kadive plave!

Vladimír Nazor, 1. srpnja 1910
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #48 : Veljača 22, 2013, 09:38:59 »


Kada ćemo znati trinaest zanata



Domaćica jesam vam,
Puno moram ja da znam;
Da u redu bude poso,
Zadovoljan kuće goso.
Moram kuhat, suđe prati,
Pode glancat lijepo znati
I uredno rublje prati,
Oglačati, zakrpati,
Kao pekar kruha peći.
Imam poso još i veći;
Drvocjepac moram biti,
Moram peći naložiti,
A na zidu kad je rupa,
Il se žbuka već iščupa,
Da ne bude još i gora
Zidar žena biti mora.
Ko ličilac treba onda
Nešto boje da još doda
I da lijepo sve premaže
Da se s drugom bojom slaže,
Polica se rastavila
Čekićem je i nju zbila
Pa je tako i stolara
Zamijenila kućna Mara!
Kad su vrata oglodana
Oboji ih ona sama.

A kad veće sve poradi,
Tada sjedne u paradi ...
Glasoviru, pa zapjeva
Od dosade da ne zijeva.
Glazbenik i pjevačica
Mora biti domaćica,
Zadovoljna svojim zvanjem,
I ponosna takvim znanjem,
Kada trinaest zna zanata
Baš joj dosta muževa je plata!

Roza Lovrina, Hrvatica, 1. ožujka 1939
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #49 : Listopad 10, 2013, 20:04:46 »




Kantaju tići …

Kantaju tići va dolčiće,
i hijacinti va lončiće,
i klasi žuti od pšenice,
i grozje zrelo na brajdice.

Smeje se mići gardelinčić
i miga mladoj, vražji tić,
i brblje cijelo već dopodna,
zemlja da je ljetos jako rodna.

Cvrčak čvrčki va toj travice
i sunčaju se gušćerice,
a Božje sunce na njih svijetli,
da staru krv im malo stepli.

Po ceste gre jedan fantina,
kosu je hitil prek ramina,
otprl je usta pa se smeje:
"Život na svitu – veselje je".

Drago Gervais Lumberski, Bakar, 14. prosinca 1922
 

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #50 : Travanj 09, 2014, 17:11:53 »


Liepa naša Moslavina



Liepa naša Moslavina
Zemlje milo, zemljo divna!
Puna krasnih si dolinu.
Rodnih polja i planina!
Oj mladosti moje raju
Zdravo mi i sretan bud!
Mog životu zavičaju
Procvala ti sreću svud!

S vidrenskoga divnog brda
Puca pogled u dolinu;
Gdje mi sretno oko gleda
Svuda krasnu Moslavinu:
Tu se nižu biela sela
Izmedj brda i lugova;
Ponosita i vesela
Poput bielih labudova.

Vjenci gora okol kruže
Zelen-gaje i livade;
Zlatna njive kud se pruže,
Tamo kruha dost imode.
Izmedj šuma tu se nižu
Divna brdu puna vina,
S njih se pjesme glasi dižu:
"Liepa naša Moslavina!"

Srp i kosa, plug i brana,
Marljivost i pošten rad,
Moslavcu je slucda hrana:
Tim se hrani star i mlad.
Uz to dobru knjigu štije
Iz nje uči: - dušom svom -
Dok mu živo srdce bije
Svoj hrvatski ljubit dom!

Hrvatice Moslovačke
Kao vriedne majke slave;
Radjaju nam sve junačke
Domovini sokolove.
Dok u zibci sinak snije,
Zaklinje mu majka grud:
"Sinko! dok ti srce bije,
Domovini vjeran bud!"

Naši momci srca smjela
Marljivi su kao pčele,
A djevojke lišca biela
Ljepotom su njih zaniele.
Iz oka im ljubav sije,
Oj blažen je otaj sjaj!
A lišce im kad se smije,
Ljubavni otvara raj!

Sa očima srca pale,
Usta ko pupoljci ruže;
Sa sladkim se smješkom male
Poput cvietnog perca kruže.
Kosa, što im ljubi čelo
Poljepšava njima kras;
Ponosno se i veselo
Kreće njihov vilin stas.

Sa Garića gore mile
Hrvatske se pjesme viču,
A to Hrvatice vile
Do nebesa gromko kliču:
"Moslavino naša draga
Ti si ponos roda svog!
Ti si puna svakog blaga
Čuvao te dobri Bog!"

U Vidrenjaku, 30. siečnja 1900.
Mijo Novak-Stuparić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #51 : Travanj 22, 2014, 10:05:34 »


Nepoznata pjesma Gustava Krkleca


Lipanj se već raspjevao nad gradom. Sunce je nemilice grijalo. Pod alejom kestenova, pred Sveučilištem sretnem Frana Alfirevića zaogrnutom zimskim kaputom i tmurnim mislima ...
Naravno, pođosmo na rakiju ...

Frane izvadi iz džepa svečano i pobožno dopisnicu:
"To mi je pisao Gustav Krklec ..."
Pročitasmo ju glasno:

"Dragi Frane, dragi profesore
što me sjećaš na proljetne dane
i na more.
Ja ti idem po toj srijemskoj cesti
- semper idem – od tebe ni vijesti.
Cesta bijela, pa sve mislim
na mladoga Rafaela (Frana op.p)
Malo mislim na davninu svijetlu,
zatim uzmem staru metlu –
sve počistim.
Bilo bi mi zbilja jako, jako milo,
da se javiš s riječi dvije
i što prije!
da pozdraviš, ne prenagli! našeg Tina
što u magli dima, vina
priča, da je domovina
tamo, gdje je vino – doma,
o siromah!
Javi, kako dani teku?
'Naopako, rane peku!'
Ljute rane, dragi Frane;
šta ćeš, kad je takav sustav
ovog svijeta.
Ljubi te i grli Gustav
- ex poeta".

Htjedoh svakako, da ova karta dođe u moj posjed ... Povuci, potegni, te skupoća, te profesorska plaća – i ja kupim za 200 Kuna dopisnicu.

Frane mi ju preda s dubokim uzdahom:
"Evo, samo to ne moj objaviti" ...
Obećah mu i kako vidite održao sam obećanje ...

Hrvatski Krugoval
Zagreb, 1. studenoga 1942., broj 44

* * *

-   Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. - Zagreb, 30. listopada 1977.)
-   Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.)
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.msg4312#msg4312
-   Frano Alfirević (Zadar, 11. rujna 1903. – Zagreb, 2. veljače 1956.),
http://hr.wikipedia.org/wiki/Frano_Alfirevi%C4%87
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #52 : Svibanj 04, 2014, 14:32:10 »


 

Lastavicama

Zar već na put, laste mile, u daleki tuđi svijet?
Zar na žarkom tamo jugu miliji vam list i cvijet?

Nego l' kod nas sinje more, zelene šume, do i gaj;
Ne čeznete l' zar već više za hrvatski mili kraj?

Ah ta tu će zima banut, dunuti će hladni snijeg,
Pa će zasut sve puteljke, rodna polja, do i brijeg.

A mi jadne morale bi i na rodnoj grudi mrijet,
Pa nas zato mudrost božja u daleki šalje svijet.

A kad opet sunce sine, kad nastupi bajni maj,
Eto nas sve natrag hitro u hrvatski mili kraj.

Rudolf barun Maldini
1. listopada 1902
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #53 : Svibanj 28, 2014, 00:31:20 »


Putovanje gospođe Krize



Čudna ti sam ja na svijetu,

Kad me vidu svi se smetu;

A ja jadna pratim ljude,

Kako mudre, tako lude.

Kad sam s mudrim — eto luda

A kod luda — nemam truda.


Čujem viku, bulikane

Vidim buru i orkane;

Poskita se nekom Liza,

Eto, tu je kriva Kriza.

I gdjegod se čudo zbiva

Uvijek samo ja sam kriva.


Obješenjak jedan pjeva

Nalio je vinom crijeva.

On zaista Krize nema,

Kad u krčmu pare sprema.

Za nj mi kažu, Bože sveti!

Kriza mu je u pameti!


Kad se ide do Tabora,

Gdje je palac, čudo dvora

Kamo djece sve na mase

Gimnazijske punu klase;

Recite mi baš ko ocu:

Je li kriza u tobocu ? ?


Na vrh Sponze svjetlost sine

Svetog Vlaha iza škine;

Zaslijepi mi oči zbliza

Kažu njima da je Kriza.

A komuna kad se presta

I njima će biti mjesta.


Svetog Vlaha kod skalina

Zbor je bio od fakina;

Crven kape dok su bile

Sjedale su pune file.

Nestalo je kapitela,

Kriza im je rad ostala.


Kad bi stanje svak prostima

Vidio bi što je imo;

Jer sad ima — ko je nemo
I sad nema — ko je spremo.

Da ne vrijedi rad i muka

Sve uništi preporuka.


Ajmo malo priko Place

Da vidimo čudne face.

Prije ti je gospar šeto;

Siromah ga nije smeto,

Ali kad su neki "šljegli"

Naši u dom su pobjegli.


Pod murvama na Pilama

Negda mirno, sad galama;

Tramvaj puno ljudi vuče,

A auto drnda, tuče.

Od tih svijeh polovicu

Došli amo "tući" žicu.

Grintavac, 5. svibnja 1937

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #54 : Svibanj 30, 2014, 01:15:21 »


Kriza, kriza

Mi znamo da smo grad gospara
U kojih ima obudanto dinara
Ali i da u njemu (pogotovo danas)
Ima najviše domaćih i forestijih
                                   gomnara.

Mi znamo što radu ti ljudi
I što vrijedi ako se čovjek jedi i čudi.
Protestava, njorgeta, mahnita i ludi
I na koji način se o čovjeku za to     
                                              sudi ...

Mi znamo da se po salonima
                                takijeh gospara

Troši na tisuće dinara.
Da su dame imbećile i arogante;
Da imadu amante e coze altretante;

Mi znamo da se tu ždere i loče
Bez mjere, bez reda i bez finoće,
Da se intrigova, kompletava bulikan
I šundrava sve do puste zloće;

Činu se žuri, bali, večere i svake
                                        strahoće.

Uz akorde pijana, radia i
                        gramafonske ploče,

Po kućama i kamarama gdje nema
                                      hladnoće,

Činu takvi gospari štogod hoće;

Mi znamo da sirotinja zubima
                                       cvokoće.

Čujemo da neka starica ječi i dijete
                                   od gladi plače

Vidimo da mnogi nemaju ni gaće
I da se impjegati šetaju bez plaće;
Vapori vezani, falimenti, banke
                             šaltere zatvorile,

Legija kapetana od protesta se izmorile

Trumbete po kantunima zaorile
I mnoge mudre glave progovorile;

Kriza, kriza ... sinfonija novoga doba

Antikrist, pakao, neman ili hundoba
Odvela je mnoge do groba
A neke uzdigla do Boga.

Mi sve to vrlo dobro znamo
Ali što to koristi kad ništa nemožemo
                                        i nemamo!

Luganig Dubrovnik, 28. veljače 1933

 Razmisljam

I eto naučili nismo ništa
jer mi znamo da smo država
                           političara gospode
koji samo svoje fotelje i
                                      novac vole!

Vlada je do sada radila bez uspjeha. Hrvatska je uzastopno već šesta godina u recesiji. Toliko su naši bahati političari nesposobni da im ulazak u EU u srpnju 2013 nije mogao donijeti oporavak. Josipović se voza i leti po svijetu, Milanović uzaludno štiti stare udbaše, Mesić ljubi petokraku i smijucka se, a Pupovac kojeg nitko u Hrvatskoj ne treba, kupi dobre novce i nije gladan 'hleba'. I onda imamo još nekoliko luđaka koji ćirilicu brane, zakone nam pišu, a od arogancije ne mogu više da dišu ...

Što na sve ovo još da se kaže?
Lud onaj koji dopušta da mu se laže!

Mi trebamo prijevremenske izbore.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #55 : Srpanj 26, 2014, 15:44:03 »


Na grobu tuđe majke

Uozbiljite lica dostojanstvom
svisvetskog dana.
Pođimo
s drugima na groblje tuđe,
da se pomolimo
za duše pokojnih.

Uzmite koju svijeću,
kad Vas usput ponude
bosonoga djeca bogalja
iz periferijskih koliba.

Nemojte se izgovarati,
da nikoga nemate tamo,
morate naime znati,
da će u onom obilju
svijeća i cvijeća.
ljepote i svjetla
biti mnogi bez toga,
grob onih,
što su u životu bili jednako
nepoznati i zaboravljeni,
kao i njihovi križevi,
danas truli i slomljeni,
da su bili jednako gaženi,
kao i njihov grob bez humka
u današnji dan.

Ako Vam dušu dirne
težina tuđe boli,
pođite danas sa mirom
na grob onih,
za koje nema tko da moli,
tko da im svijeću zapali,
grob da im okiti.

Molite, grobna su vrata otvorena
svakom, živom i mrtvom.
Uđite, da osjetite ljepotu mrtvila
sakrivenog u zatišju umornih
čempresa i cvijeća u jeseni,
jer kad nam duši i srcu dojadi
vreva bučnoga grada i nemir –
i Vi ćete doći ovamo, sklonuti
tijelo u grob. a dušu Bogu
u vječiti mir.

Kleknite. I ja ću. Na grobu smo majke.
Ni Vaše, ni moje. Tuđa je. Nepoznata.
Sin negdje daleko možda moli
na tuđem grobu za nju. Pomolimo se
i mi za naše majke na grobu,
nepoznatom i tuđem, majke dalekog sina.

Upalite svijeću. I ja ću.
Neka gori plamenom tihim.
Možda će se razbuktjeti
snažnije i jače,
nego je bila
naša ljubav do žive majke,
jer mrtva je majka svetinja,
do nje mrtve
ljubav nam je čišća
svetija.

Franjo Rubina, 29.10.1938
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #56 : Listopad 04, 2014, 14:54:45 »


 

Molitva istarskog seljaka

Daj nam, Bože, lijepo vrijeme,
Da možemo posijati
Naše kukuruzno sjeme,
Koje će nam krušac dati!

Krušac, koji već od rana
Svaki dan Te mi molimo,
On je naša glavna hrana,
Od njega mi svi živimo.

Kišu daj nam tihu blagu,
Daj nam je u doba zgodno,
Da osviježi zemlji snagu,
Te nam bude polje rodno!

Čuvaj nas, o višnji Bože,
Od poplave i od tuče,
Jer propasti sve nam može,
Gdje nam to se zlo navuče.

Čuvaj, Bože Svemogući,
Marvu, što nas uzdržaje,
Ore, vozi prirod kući
I još mlijeka, mesa daje!

De ispuni naše nade,
Dobri Bože milostivi,
Daj nam rodne vinograde
I obilan rod na njivi!

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #57 : Prosinac 12, 2015, 19:21:12 »


Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna?

<a href="http://www.youtube.com/v/bDquHkl9V9o?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/bDquHkl9V9o?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna?
Što će biti s nama poslije, dal' to netko zna?

Dal' će ovo sunce koje danas grije sve
istim toplim plamom sunca opet grijat' ljude te?

Kuda naša lađa plovi, dal' to netko zna?
Dal' će kad do cilja stići, dal' to netko zna?

Gdje je naša mirna luka, gdje je zaljev taj?
Gdje je ono dobro more, dugom putovanju kraj?

Možda sutra neće svanut taj novi dan.
Možda ono poslije znači nestvaran san.

Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna?
Dal' će biti novog jutra, dal' to netko zna?

To je sada naše mjesto, sada naš je čas.
Zato neka ovo sunce bar još malo grije nas.

"Crescendo" Sisak


https://www.youtube.com/watch?v=bDquHkl9V9o&app=desktop

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 2 3 [4]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!