CRO-eu.com
Prosinac 10, 2019, 03:49:07 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2] 3 4
  Ispis  
Autor Tema: Lijepi stihovi  (Posjeta: 60550 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
zummann
Gost
« Odgovor #15 : Lipanj 05, 2010, 23:38:09 »

Poludjela ptica

Kakvi to glasi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem,visoko u zraku?
Tko li to pjeva?Ah,ništa,sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti,što bi htjela doseći?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno,da se u njem grije.
Tko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu,u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica,
Pjeva o vjetru,što je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Ne će za odmor nać nijedno drvo.


Cesarić.
Evidentirano
zummann
Gost
« Odgovor #16 : Lipanj 30, 2010, 18:04:11 »

Blago veče

Crven požar dana na zvoniku vitom
Planuvši još jednom polagano gasne.
Providan je zrak:nad poljem i nad žitom
Sve nam stvari dođu neobično jasne.

Sjenke krenu sa dna zlatnih perspektiva
I sve dublje tonu humci i daljine;
S onih blizih šuma mirno se razliva
San i skladan miris umorne tišine.

Tad se usred zlata i potmula sjaja
Javi Angelus i molitvene ure
Skrušeno zaplove preko cielog kraja
Sve na tihe ceste i crvene majure.

A kad naglo presta nad ugaslim žitom
I zazuje tihe pjesme zrikavaca,
Sve je tako blago i tako čudno i pri tom
Ko da netko neznan poljima koraca.


Ljubo Wiesner.
Evidentirano
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #17 : Srpanj 03, 2010, 19:32:44 »


   
Čarobna frula

Javi se u meni riječ
i brizne kao voda živa.

O uzak mi je ovaj svijet
za oganj što ga čelo skriva.

Ne znam mu izvor. Neznan zvuk
Zvijezdano u meni zvoni.

O uzak li je neba luk
za krilo što ga nemir goni.

Juraj Kaštelan
(1919-1990)

Više > http://www.almissa.com/jurekastelan.htm
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #18 : Kolovoz 04, 2010, 13:57:00 »


Djevojka i more

Diva sidi na prozoru,
vanka gledi k sinjem moru,
k sinjem moru u govoru:
"Sinje more, da je meni
sav tvoj biser sakriveni,
da se mogu kitit njime:
Suzama bim od radosti
tebe more poplavila."
More divi odgovara:
"Divo lipa, divo krasna,
da su meni oči tvoje,
da te vidim jednoć samo,
ja bim suzam`od radosti
sve do kapi iskapalo!"


Sinje more, da je meni
sav tvoj biser sakriveni


Tri dara

Sinoć me je zabolila glava,
na vedrini čekajući draga.
Neboli me od bolesti glava,
već me boli od vele žalosti:
Čula jesan, da mi se ženi dragi.
Nek se ženi, i meni je dragi!
I ja ću mu na veselje doći,
lipe ću mu dare donositi.
Svakom svatu po bilu maramu;
Svekrvici od svile modrahue,
milom dragom od svile crljene.

Ljuba peračica (pralja)

Ča se ono na srid mora bili?
Jesu l`vali al`mornari mladi?
Nit su vali, nit mladi mornari.
Ali vile, ali ljute zmije?
Da su vali, u moru bi bili;
Da su vile, u gori bi bile;
Da su zmije u grmu bi bile:
Već je ono Ive, dite mlado,
i na njen se košuljica bili.
Nij`je prala majka ni sestrica,
već ju j`prala va sinjemu moru,
nij`sušila na žarkome sunašcu,
već ju  j`prala grbznimi suzami,
a sušila na svojem srdašcu.

Hvalisanje

Hvalila se dunja pokraj mora:
"Nij`lipšeg cvića nad mojega,
već to sam ja, dunja pokraj mora!"
To je začula zelena naranča:
"Nehvali se dunjo pokraj mora,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, zelena naranča!"
To j`začuo žuti lemunčine:
"Ne hvali se, zelena narančo,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, žuti limunčine!"
To j`začuola rumena jabuka:
"Nehvali se, žuti limunčine,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, rumena jabuka!"
To j`začula šenica bilica:
"Nehvali se, rumena jabuka,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, šenica bilica!"
To j`začula vinova lozica:
"Nehvali se, šenice bilice,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, vinova lozica!"
To j`začula mladjana divojka:
"Nehvali se, vinova lozice,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, mladjana divojka!"
To j`začuo mladjani junače:
"Nehvali se, mladjana divojko,
nij`lipšeg cvića nad mojega,
već što sam ja, mladjani junače!
Posići ću dunju pokraj mora,
pobrati ću zelenu naranču,
pohvaljene žute limunačine;
Odkinut ću rumenu jabuku,
požeti ću šenicu bilicu,
potrgati ću vinovu lozicu,
obljubit ću mladjanu divojku."


Nij`lipšeg cvića ...
od mene junačine ...
______________
Ovo su narodne pjesme vile primorkinje još malo znane, a čini se, još neštampane.
Pjesma "Hvalisanje" posvjedočava nam upliv štokavštine kako se to opaža na pr. u Novom Vinodolskom.

Senj, 1873. - Narodne primorčice
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #19 : Rujan 11, 2010, 20:42:21 »


Pod križem

Stoji Mati i ne vidi ništa
osim križa tvrdoga od drva
na koji joj sina razapeše
ljudi grubi kojima ta žrtva
Ne bijaše ni zadnja ni prva.
 
U duhu odjednom vidje dijete
tiho gdje se nježno k njoj privija,
zatim ču Ga gdje na svetom mjestu
mudrima govori o ljubavi.

Što najtvrđi zid mržnje probila.

I sva klonu, i na sreću ne ču
vojnikove koračaje čvrste,
koji prišav Sinu probi grudi.
Utonula u sjećanju bolna
milovaše, i ne znajući, rukom
sina modre i krvave prste.

(1942)

Josip Velebit rođen je 20. lipnja 1911. godine u Rijeci. Upravo zbog mjesta rođenja poznat je i pod nazivom Josip Riječanin.

Završio je klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu, a nakon diplome radio je kao nastavnik u nekoliko mjesta (Slavonski Brod, Beli Manastir, Osijek, Subotica, Križevcj), dočim je u Vrbovcu bio ravnatelj gimnazije. Bavio se i lutkarstvom, kao redatelj, osobito u Osijeku.

Godine 1940. postaje suradnik časopisa "Mladost". Iste godine objavljuje prvu pjesničku zbirku "Putnikova sjena" nakon koje je uvršten i u antologiju "Između dva rata" (1942).

Nakon "Lirskih zapisa" 1953. okreće se prijevodima i esperantu. Kao ugledni hrvatski esperantist dobio je niz priznanja, a među dragocjenim ostvarenjima jest i prijevod epa Ivana Mažuranića "Srnrt Smail-age Čengića".

Novu zbirku pjesama "Ipak se kreće" objavio je 1966. godine. Prevladavajući motivi Velebitovih pjesama jesu osamljenost i prolaznost.

Umro je 21. travnja 2000. godine u Novom Marofu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
zummann
Gost
« Odgovor #20 : Rujan 16, 2010, 14:35:57 »

Spoznanje

Prignuo sam pred životom čelo
Upoznavši mu mudru zdvojnost:
Što najjače u srcu peče,
Postat će najviša opojnost.

Jer život-alkemista stari-
Umijeće znade nepoznato.
Od muka,bolova i sumnja
U mome srcu stvara zlato.

Što dublji mi je bio bol,
U većem sjaju je uminuo.
I tako vršim poziv svoj:
Od suza praveći vam vino.


Cesarić
Evidentirano
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #21 : Rujan 17, 2010, 21:29:22 »


HIMNA

Nasmij mi se, svijete mio,
Rani mi se na zlo dalo;
Trpio sam dugo, tio,
Uzdahnuo jače malo...

Ah, to biva, kad se luta
Po drugome carstvu negdje,
A ledena ruka kruta
Rastvori ti silom vjeđe.

Ne! Tuđe su staze ovo
I ne vode mojoj kući;
To je nebo ko olovo,
A pritište krv pijući.

U tom hramu na Sionu
Trujem samo oči drage,
U vječita mira zvonu
Slušam zveku krive vage.

O zagrm'te, žice, gromom,
Što najljuće kida stijenje,
Gle - već igram s divnom momom,
Ime joj je - ogorčenje!

Majka joj se vjera zvala,
Otac bješe sanjar ludi;
Rodila se divna mala
- Čudna l' čuda - usred ljudi!

Ko sirota puka bludi,
Med gomilam' srće, kleca;
Sva joj sreća, što poludi,
Kad pjesmicom katkad jeca...

Luduj, kćerko, vijek slobodna,
Lutaj svojih po nebesi';
Bude l' išta od tog plodna,
Prostit će se tvoji grijesi!

Ta čedo si divna braka,
Što ga ikad ljubav sklopi;
Mamurna si, svakojaka,
Otkad sunce tebe opi.

I majka ti umrije mlada,
Kad pometnu jadno tebe,
Preplašiv se divna sklada
Izmeđ svijeta - izmeđ sebe!

Pa - smij nam se, zvijeri plava,
Tek okreni leđa nama,
Nek mesnata tvoja glava
Grč nam štedi na usnama.

Da osmješak gorki, nijemi
U sav grohot ne sori se...
Ah, tad puca sve u meni,
Pa štropoće - rušeći se.

Silvije Strahimir Kranjčević: TRZAJI (1902)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #22 : Rujan 18, 2010, 13:02:03 »


Kameni svatovi
(Narodna priča)

I.

Pod vrletnim Susjedgradom
Živio vam starac mlinar,
Broji vreće pšeničnice,
Broji mlinar bijeli dinar;
Srce mu se razveseli,
Smiješeći se starac veli:
"Vreće, kese, zemlju, mlin,
Sve će dobit dragi sin."

Pod vrletnim Susjedgradom
Živi s njime mlinarica,
S njime broji, s njim se znoji,
Baš je vrijedna gazdarica.
Kako bijelo ruho sklada,
Šapće kroz smijeh: "Snaho mlada!
Kada dođeš u naš mlin,
Bit ćeš gospa - goso sin!"

Ide vrijeme, majka radi,
Štedi, kupi, redi, gladi,
Niže, kupi, sve to više,
Čeka, čeka i uzdiše;
Perje čiha, kuću sprema,
Majka čeka, snahe nema.
A jedinče, majčin sinče,
Ocu starcu pripomoć,
Radi tiho u svom mlinu,
Pa se muči dan i noć,
Malo zbori - mnogo misli,
Valjda su ga jadi stisli.

Pa će jednom sinu majka
U pol plača, u po smijeha:
"Sinko, život nije bajka,
Kad se ljubi, nema grijeha;
Zakona je Božjeg krivac
Kad je mladić samoživac.
Gledaj, sinko, ja sam stara,
S posla otac već malakše;
Mlada gospa redi bolje,
Mlada leđa nose lakše,
Pa bi ćako rado gled'o
Od svog čeda milo čedo.
Lijep si, mlad si, imaš čime,
Svuda slovi naše ime;
Nema nigdje takvog mlina,
Nema nigdje takvog sina:
Sto srdaca željkuje te,
Sto djevica ščekuje te,
Dobre kuće, lica lijepa:
Pamet ti je, sinko, slijepa!
Što ti duša sama tuži
Gaseć silom srca plamen?
Što se srcem ne udruži?
Sinko, sinko, ti si kamen!
Sinko, sinko moj, ne veni!
Sinko dragi - daj se ženi!"

"Majko!" klikne sinak mili,
O vrat majci ruke krili
U pol plača, u pol smijeha:
"Nemoj dalje da me koriš,
Da od toga, majko, zboriš!
Kad se ljubi, nema grijeha!
Nisam, majko, nisam kamen,
Srce mi je cigli plamen:
A pri poslu revne ruke
Zatomljuju srca muke.
Ljubim, majko, kunem ti se,
Više neg' li zlatna zvijezda
Ljubi neba vedre vise,
Neg' li ptice svoja gnijezda;
Od sveg toga ljubim više,
Sva mi duša ljubav diše.
Čuj me! - tamo lice kreni,
Pa se, majko, ne rumeni.
Šutio sam dugo - dugo,
Sada zbori, moja tugo:

Bilo ljeto, mutna noć,
Meni bilo u grad poć.
Tiho: niti lišća šum
Muti svijeta sveg počinak,
A tvoj, majo, dragi sinak
Gazi mirno gorski drum.
Kad najednom - na okretu,
Gdje se grada malo niže
Mala crkva k Bogu diže,
Kanda vidim sliku svetu.
Stanem - mutne tarem oči,
Tu s oblaka mjesec skoči:
I divotni sjaj razlijeva
Do propela,
Gdje je bijela,
Lijepa, mlada klekla djeva.
Ja ni daha! - pa se zgurim,
Kao zmija kroz grm zurim.
Šutim. Slušam: ona plače,
Zdvojno drvo spasa grli
Vapeć: "Bože neumrli!
Umire mi slijepi ćako;
Nisam silna ni bogata,
Ovaj mali krst od zlata,
Dobro mi je moje svako:
Oj, primi ga, Bože, primi!
Duše s oca mog ne snimi!"

Nijem k'o kamen tada stajah,
K'o da vidim kako s raja
Ruka Božja prestavila
Anđelića čudomila.
Smutila se moja pamet -
To je moga milka zamet.
Sve sam dosad pritajiv'o;
Al' sve noću, al' sve danju
Ovu sliku vidim živo:
Majko; ja ti ljubim - Janju!"
"Janju ljubiš, nesretniče?"
Gnjevna majka gnjevno viče:
"Janju ljubiš, prosjakinju,
Zabogarku, golotinju,
Bijednu curu slijepca Tome!
Ti jedinac doma stara,
Bogatoga sin mlinara?
Lijepo bome, dično bome!
Zato moje teške muke,
Da ih grabe lijene ruke,
Zato lijepa pogačica,
Da je lomi nitkovica?
'Ajd u bijednu k njoj koljebu!
O crnom se gosti hljebu,
Odrpanku slatko ljubi
Pa majčino srce gubi!
Vij joj vijenac ti od sirka,
Steri postelj od koprive,
Gusle slijepca nek su svirka,
Kukaj, krpaj da se žive!
Idi svijetom, pjevaj, gudi
Da ti darak dijele ljudi;
Al' se mlinu ugibaj,
Jerbo, jadni sine, znaj:
Ubila me strijela mahom
Ak' mi Janja bude snahom!"
Al' iz mlina čuo sve to
Stari mlinar. Njega eto!
"Veži jezik! Ni da pisneš!
Gledaj, ženo, da otisneš!
Vidiš! Kakva oholija!
Siromah sam bio i ja;
Stanovasmo pod koljebom;
Hranismo se crnim hljebom;
Dobri Bog je dao svašta,
Uz bogatstvo siromaštva:
Časno radi, skromno jedi,
Pa ti pos'o zlata vrijedi;
Ženo, tebe bocka đavo!
To je, sinko, volja moja:
Janju ljubiš - pa je pravo,
Janja bit će žena tvoja."

"Majko, majko, nemoj tako,
Crne kletve sije pak'o;
Da su tebi moje oči,
Da ti srce tako skoči,
Da ti uho glas joj sluša,
Ne bude ti tvrda duša!
Zaklinjem se, majko, Bogu,
Pustit Janje ja ne mogu!"
Stara šuti, gnjev svoj guta;
Stara šuti, ode ljuta.

II.

Oj, veselja! Šta je? Šta je?
Po svem selu eto graje,
Stare babe lakte boče,
Razvaljuju čudom usta.
Iz kućica ljudi skoče:
"Ele, čuda, čuda pusta!
Svati idu!" "Čiji, kuma?"
"Mlinarova mlada sina;
Janju ženi! Roba fina!"
"Je l' taj dečko siš'o s uma?
Gavan vodi curče boso!
To vam nije čisti pos'o.
Ak' je lijepa, ak' je vita,
Nema Janja šupljeg boba,
Vrag u torbi ima oba,
Nije Janja bez kopita!"

Kuca zvonce na vrleti
Kao kreljut nebesnika
I na savez zove sveti
Dvoje mladih blaženika;
A po strmoj gorskoj stazi
K crkvi zvonka družba gazi.
Ne ide stara. Kod ognjišta
Ogarak u vatru tiska:
Šuteć sve od jada piska.
Jadna Janja ne zna ništa;
Da bi ona sve to znala,
Ne bi sad pod vijencem stala.
Stara svatom ručak redi,
Tako mlinar zapovjedi,
Stari mlinar ne zna šale -
Plam i gnjev joj lica pale,
Nadimlju se s bijesa prsi.
Zove zvonce u hram sveti,
Sad će svati doći k svrsi.
Na prag kući stara leti,
Gnjevnom rukom srce tisnu,
Gnjevnim grlom ljuto vrisnu:
"Ubila me strijela mahom
Ak' mi Janja bude snahom!
Kleta družbo, na toj stijeni
Kamenom se okameni!"
Zahujila olujina,
Razvali se nebesina,
Puče strijela
Usred sela:
Bijeli zidi lijepog mlina
Crna sad su razvalina.
Svati, otac, muž i žena
Tvrd su kamen do kamena,
Stara svijetom kud vrluda,
Kažu ljudi da je luda.

Projurilo mnogo ljeta
Preko bijelog Božjeg svijeta,
A zidine Susjedgrada
Prah, pepeo već su sada.
Jošte stoje kamen-svati,
Lako ćeš ih prepoznati,
Mladu, mladog, kuma vitog
I djevera kamenitog.
Pa kad usred burne noći
Munja crni oblak sjeca,
Usred noći o ponoći
Neki mukli glas zajeca -
Zvonce li je, što tu bije?
Nije, brate, zvonce, nije:
Uz rumeni neba plamen
Bijela žena plače, stenje,
Grli kamen, ljubi kamen,
Da sve dršće kruto stijenje;
Ruke joj se k nebu šire,
Burom zdvojni glas prodire
U pol plača, u pol smijeha.
"Kad se ljubi, nema grijeha."
Pitaj narod pri toj gori:
"Šta će ona rosna stijena?"
Pa ti narod odgovori:
"To su svati od kamena."

August Šenoa
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #23 : Prosinac 21, 2010, 12:22:11 »


SVIETU
 

Silvije Strahomir Kranjčević

Što liep si bieli sviete
I brbljav živ i mio!
Da imaš jedno srce,
Na grudi bih ga svio,
Da čujem kako kuca
I kako sladko pali;
Ta riedki su se dosad
Na njemu ogrijali!

Da čujem one kapi,
Što žilama ti kruže
Aj toplije od sunca,
Krvavije od ruže.
A tu su krvcu tebi
Sve ljudske dale grudi;
O lomače, o žrtvo,
O draga braćo ljudi!

Što liep si sviete bieli,
Kad proljeće se šeće:
Sve grobovi miriše,
Sve cvieče - cvieće - cvieće!
A kada zima pirne,
O tad nas griju peći
Ah to je tako divno,
Da neznam ti ni reči!

A što kadikad tobom
Potrese truba bojna,
Što majka negdje plače,
Što ljuba nema vojna,
Što nevin su šužanj čami,
A netko vapi hljeba - -
O divni, bieli sviete,
Ta promjene nam treba!

Medjutim, tko je umro
Taj hljeba više neće;
A tko je živ još osto,
Taj zadovoljno šeće,
U šumici u hladu
Po zemlji štapom piše
I onda ide kući,
Pa što bi, dragi, više?!

O divni, čarni sviete,
O vrti se i toči,
Al meni ti je driemno
I sklapaju se oči,
A vele mudri ljudi,
Da čovjek ono sniva,
O čemu budan misli.
Što ljubi i cjeliva.

Pa ako mi što u snu
Na pamet dodje glupa,
Il smiešna da bi puko
Sa bolnom suzom skupa,
Ej onda ću ti pričat,
Što moja duša snije
I mi ćemo se smijat
Ko do dvie stare lije!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #24 : Prosinac 27, 2010, 17:48:27 »


Tvojoj sreći peta čaša



Tvojih loza domovino,
tvoji sinci piju vino,
tvom oltaru krvca naša,
tvojoj sreći prva čaša.

Druga čaša, braćo sada
našim slavnim mrtvim spada,
da oživi duh njihovi
i u nami se ponovi.

Treća čaša svim živućim,
koji uvjek srdcem vrućim
za dom i za narod rade,
da dug život Bog im dade!

A četvrta onoj braći
koju vid i razum kraći
stranputice basat čini,
da se vrate domovini.

Petu čašu svaki svomu,
što na srcu leži komu
il je ljubav il je zlato
da m`od Boga bude dato.

Autor: nepoznat
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #25 : Veljača 06, 2011, 21:42:57 »


Stari panduri



Čestit vam je momak bio
Pokojni taj Janko naš:
Šljivovicu silno pio,
Bio pandur varmedjaš.

Dan za danom Janko moči
U čašici ljuti brk,
Igrale mu male oči,
Bio ves'o ili mrk.

Posestrima stoji šljiva
Našem Janku - čudan znak;
Rodi l' šljiva, - radost živa,
Ne rodi li Janku mrak.

Rodi l' šljiva, - šljivovica.
Teć će širom svieta svud;
Ne rodi li, - tužna lica
Sjedi Janko mrk i hud.

Sve je tako dobro bilo,
Mirno pio Janko moj,
Al je bilo, zlo se zbilo:
Dodje švabski red i kroj.

Dodje zakon nepoznati,
- Baš i toga treba još -
Od rakije nek se plati
A za daću silan groš.

Tad usahnu šljiva stara,
Nemila ju sutra kob;
A to Janku srce para
I on lego u svoj grob.

Posjekoše šljivu tanku,
Drven od nje sbiše krst,
Neka bude našem Janku
Tu spomenik jak i čvrst.

Mirno spava. duša stara.
Taj naš pandur varmedjaš,
Jer u raju ni dinara
Od rakje ne plaćaš.

August Šenoa, "Razne pjesme"

Crtež: Branko Radulović
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #26 : Veljača 07, 2011, 00:09:02 »


Tvoje oči



Nisu kano vedro nebo
Tvoje oči, djevojčice,
Već ko vedra tamna nojca,
Kad joj zviezdam trepti lice:

Vedra nojca tajinstvena
U misli nam duh zanaša,
I mističnom po bezmjerju
Tad tumara dušu naša.

Nejasne nam želje silne
Nujnom boli srce trave,
Ko nejasne noćne slike
Pune neke čudne strave.

Lete lete pram obzorju
Nejlsnome, bezkrajnome,
Ko iz cvieća miomiris
Po vazduhu ubavome.

Tako kada noćolike
Gledam vedre oči tvoje,
U jezero otajnosti
Utope se želje moje;

A misli mi zamućene
Po obzorju mašte plove,
Poput leta nečujnoga
Mekokrile tamne sove.

Ona leti bez žamora.
I po mračju let svoj stere,
Pak nim opet oko glave
Mekoperna krila vere.

Tako lete moje misli
Kroz noć čarnu oka tvoga,
Pu se gube u pučini
Njegvog čara bezkrajnoga.

Tope mi se želje, misli,
Tvojih zjena u dubine;
A one su uviek čudno
Pune miru i vedrine.

Tako mirno sinje more
Maínom se divnom stere.
Ko da tísuć punih ladja
Dubina mu ne proždere.

A kada se sve utope
Puste želje srce moga,
I kada sam predaleko
Od zamamnog oka tvoga;

Jedna želja iz dubine
Na skorup mi tad izpliva:
Da mi opet duh utone
Sred tvog oko nepojmljiva.

Dr. Ante Tresić-Pavičić

Crtež: Marica, 6. 02. 2011.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #27 : Studeni 13, 2011, 01:53:57 »


Što je čovjek

Stvor je nalik boljoj sliki;
Slab u znanju i mudrosti,
Misli: da je duh veliki,
Deset godin u starosti.

A sa 20 god.?

Tada mladić je cvatući,
Koje sve misli znat i moći,
Al ga ljubav pusta muči,
Tupi znanje, slijepi oći!

A sa 30 god.?

Čovjek to je u krijeposti,
Poso revno obavljuje,
Pameti jer ima dosti,
Pa za sebe radi, kuje.

A sa 40 god.?

Taj ti stepen najljepši je,
Obitelji kad u krugu
Časak živi ugodnije,
Zaboravi na svu tugu.

A za 50 god.?

Oblaze ga mila čeda,
A on kao otac dragi,
Njih i ženu milo gleda,
Pa im daje nauk blagi.

A za 60 god.?

Starosti se kažu znaci,
Sve to više mir obljubi,
U zakutak rad se baci,
Pa nemari što sviet trubi!

A sa 70 god.?

Starac je on sijedoglavi,
Obkoljen od unučadi,
Koja ga štuje, koja ga slavi,
I život mu tihi sladi.

A sa 80 god.?

Mudrosti mu ponestaje,
Bogu šalje molitvice,
I na smrtni časak haje,
Al se boji još zemljice!

A sa 90 god.?

On postaje što je bio,
Dijete, - baš na ruglo svijeta
Al bi ipak rad živio
Da ispuni stotin ljeta !



A sa 100 god.?

Kad je na taj stepen stao,
Na skoro ga grob zagrne,
Pa je s česa je postao:
Gomilica zemlje crne!

G. Klarić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #28 : Studeni 25, 2011, 23:02:30 »




Matija Anton Relković



Satir iliti divji čovik

u prvom dilu piva u verše Slavoncem
a u drugom dilu Slavonac otpiva u verše Satiru




Klikni na fotografiju

   

♦ ♦ ♦ ♦ ♦

Meni jedna od najljepših Relkovićevih pjesama koja nije u zbirci "Satir iliti divji čovik"

Zubača

Svaki težak zubaču poznaje,
Uz ornice i tkogod pristaje,
Jer, dok lemeš izprivraća grude
Ta, nje taruć, orači se trude.
Ali kućnik da podpuno znade,
Što sve višti tim alatom rade,
Nek zubače od dvi vrsti ima:
Jedna, koja klin od gvožrđa prima,
Drugu, koja sve ima drveće,
Kljuse lašnje nju oranjem kreće.
Koja šiljke od gvožđa imade,
U nju višje drveta se dade,
Tako: da se iz pet uzduž greda,
1 pet priko ta zubača gleda;
Po njoj klini rede se ovako,
Da je prično primi drvo svako:
Koje peva prična greda prima,
Svak' tri palca nek duljinom ima,
U drugoj su od palca četiri,
Trećoj kline pet palaca miri,
Od šest hoće četverta, poslidnja
Klinim nek se najduljima minja,
Koji, kad su od palaca sedam,
Daj, ovako da ređane gledam:
Kako stoje dva u prvoj klina,
S' drugom gredom nek im je promina,
Tako, jedan da iz druge gleda
Med' dva klína od prvoga reda,
Tako neka šilj iz grede treće
Na polak se med dva druge meće,
I tako nek rede se svi drugi,
Nad dva kratka da izgleda dugi.
Ta zubača, što gvožđe imade,
Nek se teško imenom poznade ;
Druga, koja sve drveno ima,
Pod imenom lagane se prima;
Ovoj, kad ćeš' od derveta kline,
Da se lako koi neprikine,
Traži drvo ob zimu drinovo,
Za zubaču najbolje je ovo,
Od kog' kline sve jednake pravi,
Al' je, kako već kaza, razstavi,
Da četirma gredama se pruže,
Od dva palca nenačinjaj duže.

___________
* Drljača > oruđe za obradu (usitnjavanje) zemlje nakon oranja, razrahljuje i izravnava gornji sloj; brana, zubača 
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #29 : Siječanj 08, 2012, 12:30:40 »



Naše loze

Gdjekoj narod šerbet pije,
Taj žežne pak rakije.
Onaj vrući čaj rad srče,
Drugi pivo sve na vrče.

Neka braćo tak je pravo,
A kak pravo tak i zdravo:
Svakom svoje – nam jedino
Prija s naše loze vino

Bogović
1. veljače 1888

_____________________
šerbet > tur. şerbet ← arap. šarba: piće
1. istočnjačko osvježavajuće piće od vode, šećera ili meda te mirodija;
2. uzavrela voda u šerbetluku pripremljena za kuhanje kave
3. ukuhan šećer kojim se zalijevaju slatke pite

♦ prezime (prema zanimanju): Šerbedžić (Đakovo,/Slavonija, Baranja), Šerbedžija (100, Orahovica, Zagreb, Banovina), Šerbeđić (Đakovo, Osijek), Šerbeđija (130, Đurđevac, Zagreb, Buje), Šerbetar (Ludbreg, Županja), Šerbetić (Zagreb, Samobor)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2] 3 4
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!