CRO-eu.com
Svibanj 28, 2022, 13:14:39 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Početak obrane domova Podudbine od četnika  (Posjeta: 5028 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Veljača 20, 2010, 01:03:59 »


Početak obrane domova Podudbine od četnika

Priloženo knjizi "Pismo svjedočenje", Konavlanina, Stjepka Trojanovića u to vrijeme mladog upravitelja udbinske pošte 1941. godine, iskristaliziranog rodoljuba[/b] i Hrvata. Taj domoljubni odgoj poprima od svojih predaka. Valja se podsjetiti na (dunda) strica Ivana TROJANOVIĆA, narodnog zastupnika HRSS-a 1925. godine. Žilavo se bori u beogradskoj Skupštini za interese Hrvatske (Dido Kvaternik str.: 177/95.). Ova obitelj-loza, gubi pet života za državu Hrvatsku 1941-1945. godine.

Štovane gospođe, štovana gospodo i dragi Udbinjani!

Evo me nakon 55. godina, hvala dragom Bogu opet na Udbini, za blagdan Sv. Marka 25. travnja 1996. godine u slobodnoj Hrvatskoj. Na grudi zemlje naše Domovine.

Došao sam ispuniti staru želju, pokloniti se žrtvama srpskog terora, hrabrim Udbinjanima, koji su dali ono najvrednije što su imali, svoje živote za obranu Udbine i Hrvatske. Drage nam Domovine, hvala im!

Ja sam Stijepo TROJANOVIĆ, rođen 1918. godine u Konavlima, a bivši poštanski činovnik, ovdje na pošti u Udbini. Službovao sam od jeseni 1941. g. za vrijeme NDH, do ljeta 1942. g., kad su se Talijani povukli iz Udbine.
Putem za Udbinu, u Gospiću dočekao me je Stipe Rubčić sa svojim automobilom. Prolazeći kroz Medak, na rampi nas zaustavi straža Talijana i četnika radi pregleda putnih isprava. Čudne ironije, dođosmo na Udbinu. Na Udbini dobio sam smještaj kod štovane obitelji Brace i tete Filke Šutija, gostioničara. Nekako u isto vrijeme dođe kotarski predstojnik Branko CRNIĆ, pravnik. U kotaru, između ostalih, radio je i Klobučar, ime mu se ne sjećam.

Za udbinski kotar bio je Hrvatski zastupnik Ilija SERTIĆ, moj dobar prijatelj. Bio je glavni organizator stražarenja - čuvanja domova za Podudbinu, jer Talijani nisu čuvali Podudbinu. Oko Udbine i na prilaznim cestama od Lovinca, Lapca, Korenice i Podudbine Talijani su imali bunkere. Stalne straže, noću se moglo čuti: kivala, kivala. Jednog je zimskog dana došao dio Talijana, goli i bosi, protjerani i vojnički poraženi od četnika u D. Lapcu.

U dogovoru s Ilijom Sertićem, koristili smo službene poštanske vreće za prijenos oružja i municije u Podudbinu. Vjerujem, da je Ilija oružje nabavio u Gospiću i od Talijana.

U organizaciji straža u Podudbini sudjelovali su svi Udbinjani i Podudbinjani. Ne sjećam se svih imena, ali na primjer: Ilija Sertić, Stipe Rubčić, Šutije, Krznarići, Marušić, M. Klobučar, ja i mnogi drugi.

Bile su dvije djevojke iz Amerike, Krznarićke kao bolničarke. U Podudbini smo se stalno sastajali i sjedili. Zabavljali se, mladost ko mladost. Veselo je bilo.

Pošta i poštanske pošiljke stizale su na Udbinu iz Lovinca autobusom Make Sekulića Lovinčanina. Autobus je vozio Ivan Rubčić. Jednog dana autobus napadnu u Pločama srpski-partizani. Opljačkaju poštanske pošiljke, zarobe 7 civila i ubiju ih, a vozač Ivan Rubčić ode u partizane.
Iza svega ovoga, kad su se Talijani povukli s Udbine, od Ravnateljstva p.b. iz Zagreba dobijem nalog da privremeno ostanem raditi u pošti Lovinac. U pošti Lovinac bila je poštarica Marija Matijević.


Stjepo Trojanović - upravitelj pošte
u Udbini godine 1941./42.

Stanovao sam kod Make Sekučića i tu sam bio s mladosti Lovinca prijatelj. Jednog dana Pločani napadnu Lovinac, ali hrabrost i organiziranost bila je na visini hrabrih Lovinčana. Nikad Srbima nije uspjelo zauzeti Lovinac. U pošti Gospić službovao je kolega Blažević, ime mu se ne sjećam, a na brzoglasu-centrali radila je kolegica Zdenka Čačić. Nikad ne znam što je s ovim ljudima.

Dobio sam odmor i premještaj u poštu Stara Gradiška. Godine 1945. bio sam na povlačenju u Bleiburg i na Križnom putu do Konavala.

Kad je Tito dolazio u Dubrovnik, kad sam bio u mom rodnom selu Pavlje Brdo, OZNA je dolazila pregledati mi kuću.

Križni put prošao sam sa suprugom Zorom, rođenom Čuljak, kćerkom Dubravkom starom 2 godine, sinom Berislavom starim 4 mjeseca.
U Konavlima smo još dobili kćer Jadranku i sina Hrvoja. Od njih imamo šest unuka, tri unuke, dvije praunuke i jednog praunuka.

Kad je jugoslavenska četnička armija 1991. godine napala Konavle nismo imali oružja osim lovačkih pušaka. Pred tom hordom napustili smo domove i povukli se u Dubrovnik, a netko i u Cavtat. Opljačkali su nam i popalili domove, nastavili razarati i dalje i Župu dubrovačku, Dubrovnik i dubrovačko primorje. Dubrovnik nisu uspjeli osvojiti. Branila ga je malobrojna rodoljubna snaga hrvatskih sinova. Dubrovniku su napravili velike rane, ali ostao je nepokoren.

Akcijom južnog Jadrana, hrabra Hrvatska vojska u kojoj su bili i Tigrovi, Dubrovačka i Konavovska bojna, kao i druge hrvatske bojne, brzo su oslobodili sve do Prevlake.

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Veljača 20, 2010, 01:05:42 »


Sad je na redu obnova porušenih domova i pomalo se sprema povratak na stara ognjišta.

Zbog bolesti 1991. g. u jesen otišao sam u Zagreb i u kavani Dubrovnik sjedim s društvom uz kavu pričajući događaje. Priđe nam jedan čovjek i s gospodinom u našem društvu započinje razgovor o Lovincu. Upitah ga, odakle ste gospodine? -Iz Udbine.- Pa ja sam bio poštanski službenik na Udbini 1941.142. g. U Pločama su napali poštu srbopartizani i vozač je otišao u partizane. Odgovori. Pa ja sam to, Ivan Rubčić. Čudne li slučajnosti.

Moj pokojni stric (očev brat) Ivan Trojanović, u HRSS-u 1925. godine bio je za dubrovački kotar predsjednik stranke i narodni zastupnik. U Gospiću u istoj stranci i položaju Marko DOŠEN bio je prijatelj naše kuće i dolazio je k nama. Bili su osobni prijatelji.

Godine 1941. za božićnih blagdana, točnije za Sv. Ivana, crnogorski partizani opkoliše našu kuću i odvedoše strica Ivana u šumu Orijen. Nakon 15. dana ubiše ga, za grob mu se ne zna. Mog oca Nika, koji je bio poštanski službenik u pošti Ostružac kod Konjica kad su crnogorski partizani prešli preko Neretve ljeta 1942., odvedoše i u selu Uzdo Prozor 8. 7. 1942. godine ubiše. Godine 1989./90. našao sam grob u šumi poviše UZDOLA i prenio njegove posmrtne ostatke u obiteljsku grobnicu na Grudi.

Rođaka Nika, Ivova sina, 1942. godine Talijani u kotoru zatvore radi hrvatstva, dobro izudaraju i puste ga, ali nedugo poslije je podlegao ranama i umro. Rođaka Andra, 1944. godine, vojničara, s još 10. hrvatskih vojničara-ustaša iz Konavala, X. hercegovačka brigada partizanska, koja je zauzela ove krajeve, zarobi na ORSULI, pokolje i baci u more. Čudnim slučajem jedan je odlomio žicu i pobjegao. Danas je živi svjedok tog tragičnog događaja. Rođaka Antuna, Ivova sina, iza rata 1945. g., na pruzi Zagreb-Rijeka, ne zna se na kojoj stanici skinuše ga i ubiše. Za grob se ne zna.

Od 1918. godine do danas 300 Kovnaljana je dalo živote za Hrvatsku, a diljem Hrvatske ni broja se ne zna, a u Srbiji, Bože moj koliko?

Vjekovnu težnju hrvatskog naroda za demokracijom, slobodom, za samostalnosti, konačno, shvatio je svijet hrvatsku pravicu. Godine 1990. narod se na izborima okupio oko HDZ-a, pobijedio, organizirao se u jedinstvenu Hrvatsku, jaku vojnu silu i potvrdio se OLUJOM, BLJESKOM, MAESTRALOM i svim akcijama HOS-a (Hrvatske oružane snage) na kopnu, moru i zraku. Očekujem skoru slobodu hrvatskog Podunavlja, a u ravnopravnoj Bosni i Hercegovini slobodu hrvatskog naroda.

Od 1918. godine do danas za slobodu Hrvatske pale su velike žrtve hrvatskog naroda. Ponajviše 1945. godine na Bleiburgu i križnim putovima. SLAVA IM!...

Srbi su htjeli Veliku Srbiju i u komunizmu uspjeli vladati s Jugoslavijom.

U Domovinskom ratu 1941-1945. godine brat na brata je pucao.
Budimo jedinstveni, za Hrvatsku uvijek. Bleiburga više ne smije biti. Živjela hrvatska Udbina!

Za Hrvatsku uvijek! Živjela Republika Hrvatska!

Stijepo Trojanović
20215 Gruda, Konavle.

Milan Marušić. Zagreb, 1999., str.180-184.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!