CRO-eu.com
Studeni 12, 2019, 23:12:21 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Razdoblje između izbora (1935.-1938.)  (Posjeta: 2308 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Veljača 20, 2010, 01:56:00 »

Razdoblje između izbora (1935.-1938.)

Na području Udbine jača utjecaj Hrvatske seljačke stranke, koja je na proteklim izborima postigla zamjetne rezultate i bila sveprisutna u hrvatskom narodu, što će stvoriti još veći izazov kod pravoslavnih ekstremnih nacionalista. Dolazi do neposrednih sučeljavanja s vladajućom diktaturom monarhističkog režima u osobama Jevtića i Stojadinovića, što će ohrabljivati i sokoliti četnički zulum. Poznata su njihova ranjavanja i nanošenja teških tjelesnih povreda Ivice Mesića, ubojstva Crnković Šmajdera, Ilije Žaje, zatim palenje sjenika, razbijanje prozora na čitaonici i župnom dvoru, te ugrožavanje života župnika Julija Keslera. Ovi događaji zbijaju hrvatske redove sa slutnjom neizbježne tragedije, koju će Udbinjani doživjeti od četnika. Hrvatski narod želi štapove zamijeniti oružjem radi vlastite obrane ognjišta i života.

Desno revolucionarno krilo Hrvata, koje se oglasilo na Velebitu 1932. godine, bruji u glavama hrvatskog puka i roji misli na skupovima o obrani i opstanku na ovom prostoru.

Poznato je hrvatskom narodu na Krbavi da je došlo do zabrane ustaške Legije rada, koja je bila organizirana kao zaštita naroda sa stražama u selima. Ovo je bio odgovor na ponašanje monarhističke vlasti i četnika. Nakon zabrane Legije, Hrvatska seljačka stranka organizira po selima straže naoružane štapovima. Vlast im dopušta nošenje oružja u kolovozu 1939. godine. Ovo je veliki politički dobitak Hrvata, ali malo od toga ima Udbina.

Hrvatski narod ne posjeduje oružje. Vlast je vodila strogu brigu tko će od Hrvata dobiti dozvolu za nošenje oružja. Na Udbini je bilo izdano pet dozvola za lovačke puške, što su posjedovali Hrvati (M. Bićan, S. Marušić, M. Krznarić, J. Krmpotić i I. Kovačić). Kasnije je dozvolu dobio i S. Juretić.

Ne može se mimoići činjenica da se dobiva jedan pravni učinak i status za političko djelovanje na ovom prostoru. Narodni zastupnik s liste HSS-a, Ilija Sertić, ima kontakte i razgovore po izbornim jedinicama na relaciji Gospić-Zagreb. Sve su ovo pripreme za dolazeće izbore. Dolazi do dodira i političkog usuglašavanja s Tomislavom Sertićem (Barinim), kojeg niti vežu s hrvatskom emigracijom u Italiji i Liparom preko Rijeke. Ovo je Tomislavu Sertiću bilo olakšano time što je službovao u Gorskom kotaru u činu bojnika u Planinskom puku, vojske Kraljevine Jugoslavije.

Godine 1936. oko božićnih blagdana, Tomislav boravi u Podudbini kod brata Šluke (Barina). Brat Šluka činio je jezgro političkog programa kojeg vodi Tomislav. Bio je to pravaški program za Udbinu.

Tom prilikom, u noćnim satima u staroj kući brata mu Šluke, dolazi do tajnih sastanaka nekolicine Udbinjana. Bila je prisutna grupa mladeži . Ovi će mladi sudjelovati u promidžbi predstojećih izbora i biti teklići dojavne službe. Od te grupe mladeži (uzdanice), dvojica su živi s boravištem u Hrvatskoj. Ostala trojica, kao dragovoljci Hrvatskih oružanih snaga u Ustaškoj vojnici od 1942. godine, dali su svoje živote za obranu i očuvanje države Hrvatske u postrojbama Crne legije.

Ilija Sertić - Tomanov, pokušavajući osigurati egzistenciju svojoj obitelji, otvara gostionicu u kući Braće Čorak, četničkih vojvoda, i s istom propada? .. Njegova brojna obitelj osjetila je na svojim leđima režimsku vlast. Kreće dalje. U kući Dragice Majerle, u iznajmljenom prostoru, zida pekarsku peć za vođenje pekarskog obrta. Režimska vlast nije mu dopustila obrt i ruši peć, što je Iliji Sertiću stvorilo socijalne probleme u brojnoj obitelji s petero djece.

Nastajalo se pomoći u ovoj teškoj socijalnoj situaciji za obitelj Ilije Sertića. Upravni odbor Hrvatske seljačke zadruge u Udbini, uz pomoć Mile Gajera, Iliju zapošljava. Tako postaje domar zadruge i čitaonice. Tu daje politički doprinos družeći se s mladima, koji su se okupljali oko tamburaškog zbora (sastava). Napose je bio nazočan Mile Sertić (Antin) u pjesmi i sviranju na koru crkve Sv. Nikole, te u kolu, glasom mekog tenora što je izvirao iz tijela korničarskog duha i lijepe slike čovjeka. Uz Milu, pjevača, bili su nazočni svi Udbinjani kod uklanjanja spomenika kralja Aleksandra Karađorđevića u Udbini, zbog čega je došao na sud i osuđen na smrt u Gospiću 1945. godine. Bijegom iz zatvora u Velebit spasio je život, i živi u Kanadi.

Milan Marušić. Zagreb, 1999., str.159-161.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!