Hrvatska čitaonica na Udbini

[Marica]

Hrvatska čitaonica na Udbini
(1908.-1942.)

Srbizaciji se suprotstavljalo kulturom te njegovanjem hrvatske tradicije i svijesti kulturnog udruživanja. Hrvatska seljačka čitaonica nastavlja staru tradiciju iz 1908. godine. Nakon ukinuća ponovno je osnovana 1934./35. godine. Teško je odrediti čelnika u osnivanju čitaonice. Rekao bih da to pripada svim udbinskim naprednim ljudima, a posebice kući Zdunić, koja je nošena jakom nacionalnom sviješću. Preko čitaonice stvarao se otpor i obrana od suludog četništva, koje se odlikuje nasilnošću za postizanje svojih ciljeva i srpske hegemonije.

Čitaonica ima svoju tradiciju u hrvatskom puku od 1908. godine. Kao društveno-kulturna institucija učinkovito je djelovala na promidžbi kulturne djelatnosti u hrvatskom puku na području kotora Udbine.

U razdoblju Austro-Ugarske, a u periodu od 1908.-1918. godine čitaonica je imala 21. člana koji su svi aktivno djelovali, o čemu svjedoči slika iz 1908. godine.

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine zamire i djelatnost čitaonice u Udbini.

U razdoblju nesređenih odnosa oko konstituiranja novonastale države, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, sve je bilo usmjereno od beogradske malograđanske čaršije na razbijanje hrvatskog nacionalnog identiteta i kulture.

Čitaonica se obnavlja i nastavlja svojom djelatnošću unatoč teškim nacionalnim pitanjima. Članovi čitaonice su:

Članovi čitaonice na Udbini 1908. godina


Klikni na fotografiju da se poveća

Na slici s lijeva na desno stoje:   1.   Mile Trtanj, trgovac   2.   Mile Baraćin, sud. podvornik   3.   nepoznat   4.   Mile Mušeta, zemljoradnik   5.   Jure Majerle, trgovac   6.   nepoznat   7.   Ivan Hodak, pekar   8.   Mile Sertić, sud. službenik   9.   Petar Miškulin, opć. blagajnik 10.   Stjepan Šutija, gostioničar 11.   Mile Murat, gostioničar 12.   Mile Vidaković, opć. činovnik

Sjede: 1.   Dane Knežević, opć. bilježnik 2.   Jure Sintić, sud. kancelist 3.   Stipe Krmpotić, zemljoradnik 4.   ? Čanić, kot. sudac 5.   Mate Vukelić, nadlugar 6.   Vinko Margan, župnik 7.   Jure Juretić, cipelar 8.   Marcel Kanbat, kot. pristav 9.   Ivan Jelković, nadcestar

Fotografiju je pronašao g. Nikola Knežević, sin Danin, kod svojih pokojnih roditelja, na tavanu svog stana u Novom. Sadu. Ljeti 1965. godine poslao je u Gospić na adresu velč. prof. Nikole Mašića, s napomenom da se uruči dr. Dani Vukoviću. U popratnom pismu g. Nikola Knežević kaže: "Možda kroz idućih 50 godina nekome će biti zanimljivo da pogleda kulturne ambicije Hrvata domorodaca na Udbini iz otoga vremena". Do ove sam fotografije došao zahvaljujući dr. Dani Vukoviću.

1.   Dančić Trtanj, predsjednik,   2.   Luka Rubčić,   3.   Mile Marušić,   4.   Ivica Majerle,   5.   Jure Juretić,   6.   Milan Trtanj (Bura),   7.   Ivica Vojnić,

8.   Dane Begić,   9.   Ivić Begić, 10.   Nikola Zdunić, trgovac, 11.   Pere Šutija, pekar, 12.   Nikola Piškulić, župnik i 13.   Ilija Sertić (Tomanov).

U sastavu čitaonice djeluje i TAMBURAŠKO DRUŠTVO koje je bilo djelotvorno nastupajući na raznim priredbama u Udbini i izvan Udbine, u drugim općinama. Društvo čine sljedeći članovi:

Tamburaško društvo u Udbini iz 1926. godine

I. generacija


Klikni na fotografiju da se poveća

U prvom redu na slici sjede, bez kapelnika Ivice Baraćina. 1.   Jelka Trtanj, 2.   Martin Krmpotić, učitelj, 3.   Maca Sertić (Antina),

Stoje s lijeva na desno: 4.   Marijana? 5.   Pere Cvitković, šuster 6.   Nikica Milobara, šuster, 7.   Jakov Krmpotić, lugar, 8.   Marija Sertić (Antina) i 9.   Mare Dadić (Kovačeva-Jandre)

1. od 3

[Marica]

II. generacija
S kapelnikom Ivicom Baraćinom, sviračem prima i bisernice

1.    Mile Sertić (Antin), pisar,   2.   Beba Buman (svestrani svirač),   3.   Niko Rubčić, (Luketin) pisar,   4.   Mile Tićak, pisar,   5.   Ive Dadić (Jandrin), kovač.   6.   Mićo Milobara (Milanov),   7.   Ive Gajer (Macin),

8.   Ive Rubčić (Jukin), vozač pošte,   9.   Marko Papež, zemljoradnik 10.   Bude Šakić (Danin), stud. pravosl. 11.   Šaban ? 12.   Đurđica Vojnić (Babičina), 13.   Milan Grković (Todorov), krojač i 14.   Julije Kesler, župnik

Novi instrumenti (tambure) kupljeni su 1938./39. godine iz sredstava koja su prikupljena od milodara i novca zarađenog od ulaznica na raznim priredbama.

Instrumenti su kupljeni na području Osijeka. Izrađeni iz zdravih komada javora i jednoličnih godova. instrumenti su svojom bijelom bojom pružali u sastavu skladnu i dojmljivu sliku.

Čitaonica je bila smještena u kući Matijašice Krznarić. U istoj kući bio je na stanu Ilija Sertić (Tomanov) s obitelji i vodio je skrb i brigu o čitaonici (domar).

Čitaonica je raspolagala s dvije prostorije. U jednoj prostoriji okupljala se mladež, a druga je prostorija služila za -odmor i čitanje. U čitaonici se svakog dana mogla pročitati sviježa štampa. U sjećanju mi je ostao "Jutarnji list". Svakog dana na povratku iz škole navraćao sam u čitaonicu te uzimao štampu za djeda Stjepana Marušića, umirovljenog nadlugara. Nakon što bi ga pročitao, tisak sam nosio Martinčiću Krznariću, umirovljenom prigledniku. Ponekad se znalo dogoditi da je tisak odnio Stipurina Sertić, umirovljeni narednik. Kako je bio bliže čitaonici, često bi pokupio i odnio novine kući na čitanje.

Bilo je nešto knjiga u čitaonici iz područja gospodarstva. Ostale su u sjećanju neke knjige Bude pl. Budisavljevića, velikog župana Ličko-krbavske županije. Njegove knjige oslikavale su krajiškog čovjeka i običaje na području Like.

Vidi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?board=242.0

Druženje mladih bilo je posebno izraženo, što se isticalo na čajankama koje su se dosta često održavale. Privlačno je bilo druženje oko tamburaškog zbora, koji je vješto vodio Ivo Baraćin svirajući na svim instrumentima (tamburama) iako mu je najmilija bila prima. Tamburaški zbor uvježbavao se u čitaonici, nastupao je na priredbama i zabavama u Udbini i izvan Udbine. Čajanke su se održavale u prostoriji općine, u sali za priredbe. U istoj sali djelovala je građanska škola od svog ukinuća i preseljenja u Korenicu.

Čajanke su imale višestruku korist; od zbližavanja mladeži do održavanja i buđenja nacionalne svijesti katoličkoga puka. Međusobnim, bliskim komuniciranjem rađale su se simpatije i ljubavi koje bogate duh i osjećajnu sferu ljudskoga bića. Zatirao se put nekadašnjem patrijarhalnom braku na ovim područjima. Blagdanima i nedjeljama korisno se trošilo vrijeme. Rekao bih, jedna vrsta novijeg i suvremenijeg prela. Ovakav način zbližavanja i razonode u mladih sve je više zahvaćao i zračio u katoličkim selima kojima je Udbina bila uzor, pa su svi priželjkivali da takav način ponašanja i življenja prenesu i u svoje selo.

Na čajankama bi mnoge djevojke, koje su išle ili završile Domaćinsku školu, pokazale što su znale i naučile. Karakteristično je bilo da su čajanke poprimile i običaj na koji ću podsjetiti, a zvao se - revena.

Revena je po sadržaju jedna vrsta čajanke koja uključuje i čašćenje jelom i pićem, kako je to već dogovoreno u izabranom krugu sudionika. Bilo je uobičajeno da djevojke pripremaju jelo i vode skrb o organizaciji. Brigu oko pića vodili su muškarci. U piće se ubrajalo vino i rakija, kojih je bilo podosta u svakoj ličkoj kući. Znalo se naći šljivovice stare pokoju godinu. Bilo je ćuđenja na reveni odakle tako dobro sačuvana rakija. Mnoge gospodare ne bi iznenadilo ako bi sin ili kći tražili udio za revenu iz kuće, odnosno zajednički prilog u hrani ili rakiji.

Kada se radilo o rakiji, gazde bi je rado davale kako bi se o njoj proširio dobar glas. Bila je to javna društvena pohvala među mladima, što je gospodaru bilo osobito drago.

Domaćinski tečaj u Udbini (polaznice tečaja)

Slučaj s vinom bio je drukčiji. Vino je trebalo kupiti u gostionicama, a bilo je skupo. Mnogi su momci posuđeno vino odrađivali gospodarskim radovima kod gostioničara.

Ovakovo druženje je bila prilika da djevojka pokaže svoje naprednije gledanje i znanje u organiziranju "ličkog stola" što u mnogim slučajevima nije bilo po volji baka i majki. Ali valjalo je prihvatiti novotarije u jelovniku, naročito razne savijače-štrudle.

2. od 3

[Marica]

Posebice ću istaknut pripreme za doček Nove godine, koje su organizirane preko čitaonice. Tamburaši su neumorno uvježbavali svoj program, u koji je bilo uključeno i pjevačko društvo koje su činila školska djeca i dio crkvenog zbora, koji je pjevao na koru udbinske crkve Sv. Nikole. Zborovođa je bio učitelj Čubelić i Đurđica Vojnić.

Sastav zbora činili su:

1.   Olgica Tićak, 2.   Mile Milobara, 3.   Stipe Šutija, ministrant 4.   Mirko Zdunić, ministrant

5.   Mića Marušić, ministrant 6.   Stipe Crnković, ministrant 7.   Seja Krznarić, 8.   Ankica Rajković.

Obnovit ću sjećanje i program za doček Nove godine 1939. Sala za priredbe bila je prepuna gostiju, a svi stolovi s rezervaciom rasprodani. Korištene su i pomoćne prostorije. Gosti su uglavnom bili Hrvati, pokoji provoslavac, te službenički stalež. Ponuda jelom i pićem bila je obilata, o čemu su brigu vodili Ivica i Marija Vojnić, gostioničari i hotelijeri u Udbini. Unutar zgrade za održavanje reda brigu su vodili općinski panduri. -Svjetlo se dobivalo iz petroplinki[/u]  (lampe na sistemu plina).

Voditelj programa bio je Ivica Baraćin, ujedno i kapelnik. Na programu je bilo nekolika skeča i satira podrugalica[/u], koje su osobito ležale na srcu Mili Sertiću (Antinu).

Satire rugalice uzete su iz udbinskog života, a toga je bilo u izobilju; različiti događaji koji su vezani ponajviše uz Amerikance-povratnike, sajmove, gostionice i razne događaje u njima. Udbina je imala Budakove (Ognjište), Anere i Blažiće, Držićeve Pomete, koji nisli mogli živjeti bez mirisa janjeće pečenke i paške žutice.

Evo nekih prizora:
- Pojedini Amerikanci-povratnici, ojačali i odebljali s ovećim trbuhom koji se skrivao ispod malog prsluka. Preko trbuha visi odeblji zlatni lanac, na kojem je vezan sat. Takvom Amerikancu vrata svih gostionica bila su otvorena. Gdje mu je bilo najmilije, tu je odsjedao i trošio američku zaradu (dolare). Poneki su se znali prevariti, pa je za koju godinu umjesto zlatnog lanca visila "špaga". I tako posta narodna sprdačina! ...
- Na sajmištu su prodane krave, junice, telei, svinje, ovce ili janje. Znalo se dogoditi da koja od tih prodanih životinja pobjegne u gostionicu i u "ljudikanju" ispari. Kući je bilo najlakše doći - bez životinje i novca! ...
- Glavarine iz Amerike (izgubljen život u radu-osiguran) isplaćivane su jednokratno ili doživotno. Nositelji glavarine "očevi" znali su u Udbini danjivati i noćivati.
Mlade konobarice vješte u svom zanatu vatrenim očima pale, gipkim tijelom zavode i mirisavim janjećim pečenjem upaljuju Blažićeve žudnje. Konobarica vještinom uzvraća, Tko joj lice miluje i tijelo gladi stodinarku vadi. Opijen žudnjom i vinom uzvraća izazovu. Nalijepit ću dukatima tabane da dignem noge. "I potoci kod kuće znali su postati sinje more, nećače dalje se ne more". Naglavce kupnje u potoku, namakanje do kože, cijeđenje do kuće. Sve se izmaklo; "ostala je dijetna ishrana jabukama"! ...

Izneseni primjeri istiniti su. Radi potomaka nije umjesno imenovati svaki navedeni događaj.

Osobno sam sudjelovao u novogodišnjem programu. Nas četvorica đaka najavili smo dolazak 1939. godine, licem okrenuti prema publici u dvorani i zajedno smo rekli; "Želimo sretnu godinu!" Na stražnjici je svaki đak imao po jednu brojku 1-9-3-9. Okrenuvši leđa publici publika je pročitala 1-9-3-9. U tom momentu nastupio je pljesak, povici, grlenja i čestitke. Baraćinova prima s orkestrom svemu je tome davala poseban štimung i raspoloženje.

Ni ovo nije prošlo mirno bez četiničkog ispada. Njih ne interesira radovanje i veselje već nered, razbijanje i tučnjava. Iza pola noći bila su stakla na prozorima kamenjem polupana. Pokoji kamen došao je kroz razbijeni prozor u dvoranu, međutim nije bilo nanesenih ozljeda. Na ovo nije bilo nikakava reagiranje puka, zabava se nastavila dalje uz svirku, ples, pjesmu i veselje. Prisutni žandari za utjehu su otišli napraviti red izvan zgrade. Pretpostavalja se da je žandarsko upozorenje i uredovanje razbijanjem stakala bilo dovoljno. Do jutra nije bilo daljnjih izazova i smetanja. Žandari su se nakon uredovanja ponovo vratili kako bi napunili svoje trbuhe ićem i pićem. U sastavu tamburaškog zbora bio je i jedan pravoslavac, Bude Šakić, student prava, sin Dane i Mike. Iako pravoslavac, stalno se družio sa katoličkim jarganima, a svoje pravoslavce je izbjegavao.

Čitaonica je isto tako doživjela sudbinu kamenovanja. Jednoga je jutra osvanula s polupanim staklima na prozorima. Ovo su sve činili četnici u jednom osmišljenom zastrašivanju katoličkoga puka, što je osobito imalo učinak na župnika Julija Keslera.

Milan Marušić

 
3. od 3