II. generacijaS kapelnikom Ivicom Baraćinom, sviračem prima i bisernice
1. Mile Sertić (Antin), pisar, 2. Beba Buman (svestrani svirač), 3. Niko Rubčić, (Luketin) pisar, 4. Mile Tićak, pisar, 5. Ive Dadić (Jandrin), kovač. 6. Mićo Milobara (Milanov), 7. Ive Gajer (Macin), | | 8. Ive Rubčić (Jukin), vozač pošte, 9. Marko Papež, zemljoradnik 10. Bude Šakić (Danin), stud. pravosl. 11. Šaban ? 12. Đurđica Vojnić (Babičina), 13. Milan Grković (Todorov), krojač i 14. Julije Kesler, župnik |
Novi instrumenti (tambure) kupljeni su 1938./39. godine iz sredstava koja su prikupljena od milodara i novca zarađenog od ulaznica na raznim priredbama.
Instrumenti su kupljeni na području Osijeka. Izrađeni iz zdravih komada javora i jednoličnih godova. instrumenti su svojom bijelom bojom pružali u sastavu skladnu i dojmljivu sliku.
Čitaonica je bila smještena u kući
Matijašice Krznarić. U istoj kući bio je na stanu Ilija Sertić (Tomanov) s obitelji i vodio je skrb i brigu o čitaonici (domar).
Čitaonica je raspolagala s dvije prostorije. U jednoj prostoriji okupljala se mladež, a druga je prostorija služila za -odmor i čitanje. U čitaonici se svakog dana mogla pročitati sviježa štampa. U sjećanju mi je ostao "
Jutarnji list". Svakog dana na povratku iz škole navraćao sam u čitaonicu te uzimao štampu za djeda Stjepana Marušića, umirovljenog nadlugara. Nakon što bi ga pročitao, tisak sam nosio Martinčiću Krznariću, umirovljenom prigledniku. Ponekad se znalo dogoditi da je tisak odnio Stipurina Sertić, umirovljeni narednik. Kako je bio bliže čitaonici, često bi pokupio i odnio novine kući na čitanje.
Bilo je nešto knjiga u čitaonici iz područja gospodarstva. Ostale su u sjećanju neke knjige
Bude pl. Budisavljevića, velikog župana Ličko-krbavske županije. Njegove knjige oslikavale su krajiškog čovjeka i običaje na području Like.
Vidi >
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?board=242.0Druženje mladih bilo je posebno izraženo, što se isticalo na čajankama koje su se dosta često održavale. Privlačno je bilo druženje oko tamburaškog zbora, koji je vješto vodio Ivo Baraćin svirajući na svim instrumentima (tamburama) iako mu je najmilija bila prima. Tamburaški zbor uvježbavao se u čitaonici, nastupao je na priredbama i zabavama u Udbini i izvan Udbine. Čajanke su se održavale u prostoriji općine, u sali za priredbe. U istoj sali djelovala je
građanska škola od svog ukinuća i preseljenja u Korenicu.
Čajanke su imale višestruku korist; od zbližavanja mladeži do održavanja i buđenja nacionalne svijesti katoličkoga puka. Međusobnim, bliskim komuniciranjem rađale su se simpatije i ljubavi koje bogate duh i osjećajnu sferu ljudskoga bića. Zatirao se put nekadašnjem patrijarhalnom braku na ovim područjima. Blagdanima i nedjeljama korisno se trošilo vrijeme. Rekao bih,
jedna vrsta novijeg i suvremenijeg prela. Ovakav način zbližavanja i razonode u mladih sve je više zahvaćao i zračio u katoličkim selima kojima je Udbina bila uzor, pa su svi priželjkivali da takav način ponašanja i življenja prenesu i u svoje selo.
Na čajankama bi mnoge djevojke, koje su išle ili završile Domaćinsku školu, pokazale što su znale i naučile. Karakteristično je bilo da su čajanke poprimile i običaj na koji ću podsjetiti, a zvao se -
revena.
Revena je po sadržaju jedna vrsta čajanke koja uključuje i čašćenje jelom i pićem, kako je to već dogovoreno u izabranom krugu sudionika. Bilo je uobičajeno da djevojke pripremaju jelo i vode skrb o organizaciji. Brigu oko pića vodili su muškarci. U piće se ubrajalo vino i rakija, kojih je bilo podosta u svakoj ličkoj kući. Znalo se naći šljivovice stare pokoju godinu. Bilo je ćuđenja na reveni odakle tako dobro sačuvana rakija. Mnoge gospodare ne bi iznenadilo ako bi sin ili kći tražili udio za revenu iz kuće, odnosno zajednički prilog u hrani ili rakiji.
Kada se radilo o rakiji, gazde bi je rado davale kako bi se o njoj proširio dobar glas. Bila je to javna društvena pohvala među mladima, što je gospodaru bilo osobito drago.
Domaćinski tečaj u Udbini (polaznice tečaja)
Slučaj s vinom bio je drukčiji. Vino je trebalo kupiti u gostionicama, a bilo je skupo. Mnogi su momci posuđeno vino odrađivali gospodarskim radovima kod gostioničara.
Ovakovo druženje je bila prilika da djevojka pokaže svoje naprednije gledanje i znanje u organiziranju "
ličkog stola" što u mnogim slučajevima nije bilo po volji baka i majki. Ali valjalo je prihvatiti novotarije u jelovniku, naročito razne savijače-štrudle.
2. od 3