CRO-eu.com
Srpanj 23, 2019, 02:37:48 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Šverljuga (ili Švrljuga ili Schwerl'juga)  (Posjeta: 11303 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Siječanj 21, 2010, 09:36:56 »


 
Švrljuga, Ivan Kr. rodio se u Hrvatskoj u mjestu Hreljin 21. lipnja 1852. godine, svjetovnjak, oženjen, rimokatolik. U Rijeci je 1862. završio gimnaziju s ispitom zrelosti, potom je polazio na sveučilištu u Beču predavanja 6 semestara iz slavistike, francuskog i talijanskog jezika a u Parizu 2 semestra, te je bio u Beču osposobljen 1877. iz hrvatskog jezika za više a talijanskog jezika za niže razrede te 1883. za predavanje francuskog jezika za cijelu realku. Bio je vješt u govoru i pismu u hrvatskom, njemačkom, francuskom i talijanskom jeziku. Prvo je visokim rješenjem Vlade od 16. listopada 1872. g. postavljen namjesnim učiteljem na Kr. velikoj realci u Zagrebu da bi bio 21. rujna 1877. g. premješten na Kr. veliku realku u Osijek gdje je 1878. g. imenovan pravim učiteljem, onda je 3. listopada 1878. bio premješten na Kr. veliku gimnaziju u Varaždin, a potom je opet 9. rujna 1880. g. premješten na Kr. veliku realku u Osijek.

Rješenjem Vlade od 18. siječnja 1883. premješten je na Kr. realku u Zagreb gdje muje 1886. dodijeljen naslov profesora, a onda je 11. rujna 1886. premješten na Kr. veliku realku u Zemun, potom je 22. rujna 1887. premješten na Kr. veliku realku u Rakovac, da bi 5. kolovoza 1891. bio opet premješten na Kr. veliku realku u Osijek. Konačno je 31. listopada. 1908. definitivno stavljen u mirovinu, no 7. prosinca 1910. je Vladinim dekretom reaktiviran i imenovan profesorom Kr. velike realke u Osijeku.

Prof. dr. sc. Stjepan Sršan, Osijek, 2009. str. 188-189
Osječka gimnazija i srednja škola 1855.-1945.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Ožujak 31, 2011, 18:30:34 »


Mate Švrljuga * 1834 † 3. prosinca 1894


Klikni za uvećani prikaz

Mate Švrljuga rodio se u Fužiní 1834. Pučku učíonu svršio je u rodnom mjestu, nastaviv nauku g. 1846 i 1847 na gradjanskoj učioni u Ogulinu, po svršetku koje odredio ga otac za pomorca. Stupivši mjeseca kolovoza 1847 kao kadet na trgovački jedrenjak "Mate", vlastnost njegovog ujaka Mate Polića iz Hreljina, vodjen po kapetanu Tadejeviću iz Bakra. Istim brodom putovao je po svih europejskih morih i atlantičkom oceanu.

Nakon trogodišnjeg putovanja polazio je nautičku školu u Bakru, položivši zatim izpit za poručnika te kao takav putovao je na raznih brodovih opet tri godine. Godine 1853 svršio je nautíčku školu za kapetane na Rieci, te položivši izpit sa dobrim uspjehom, promoviran je za kapetana duge plovitbe te je kao takav putovao raznimi brodovi.

Godine 1855 u krimskom ratu najmljen bi njegov brod od francezke vlade za prenašanje ratnog materijala iz Marsilje u Krim.

Godine 1856 primio je zapovjedničtvo broda "Barica P." Godine 1859, početkom travnja, ukrcao je u Harblepoolu u Euglezkoj teret kamena uglja za Carigrad - odplovivši iz Harblepoola neznajuć ništa, da je Austrija u ratu sa Francuzkom i Italijom. U to doba francezka flota vrebala je po svih morih na austrijanske brodove te gdje koga na otvorenom moru našla odmah ga i zarobila. Pa tako se i njemu dogodilo. Prispjevši oko polovice svibnja iste godine u grčki arhipelag kod otoka Tenedos spazi ga jedna francezka krstača i odmah ga obustavila i zarobila, neobazirajuć se na njegove lučke dokumente, da on niti vozi ratni materijal, niti zna za ratovanje Austrije sa Francezkom, a niti u nijednoj luki nije pristajao. Sva ta dokazivanja bijahu uzalud. Zapovjednik francezke fregate postavio mu na brod svoga vojničkog poručnika i svoju momčad pak zapovjedi, da brod krene skupa s njim i njegovimi mornari pod fraucezkim barjakom put Tonlona. Kad tamo prispješe, bude on na prostu nogu pušten, dočim njegove mornare sa ostalimi zarobljenimi austrijskimi vojnici pozatvaraše. Brod pako, usidren u luki ostao je pod nadzorom francezke vojne mornarice. Nakon 6 mjesečnoga zarobljenja bila je do kazana njegova nedužnost.

Došav kući sa brodom g. 1861 oženi se sa vriednom i čestitom gospodjicom Katom Polić, kćerju Josipa Polića iz Bakra. U tom sretnom braku sprovede 33 godine, ostaviv 7 djece.

Putovao još par godina sa "Baricom", zatim ostavi taj brod pak sagradi na Rieci u družtvu sa dva druga brod "Nettuno" s kojim opet njekoliko godina kao kapetan putovao. Prodavši taj brod, sagradi 1868 u Kraljevici sa trgovačkimi kućami V. Turković i S. Tomac brod "Kraljevica", s kojim je po svih svjetskih morih sve do god. 1878 putovao.

Te godine odreče se posve pomorskog života i to nakon 31 godine mukotrpne službe. Iste godine nastanio se na Rieci i ondje otvorio pisarnu kao pomor. sensal i trgovac liesom. U tom poslu te u družtvu sa nekojimi poduzetnimi hrvatskimi brodovlastnici sastavio je parobrodarsko družtvo pod tvrdkom "M. Švrljuga i drugovi", 'koje družtvo sve bolje i na veće uspjevajuć udruži se napokon sa parobrodarskim družtvom "Krajač i drugovi" iz Senja i pretvori se u današnje "Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko družtvo", kojem bio on od početka pak do svoje smrti dne 3. prosinca 1894 upravljajući ravnatelj.

Bijaše nadalje censor podružnice Austr.-ugar. banke, predsjednik pomorske oblasti i zapriseženi vještak kod riečkog tribunala Nije uticao u naše hrvatske razmirice, ali gdje je trebalo da na Rieci pokaže svoj narodni značaj uviek se istaknuo Hrvatom.

DiS, 1. veljače 1895.
________
Mate Švrljuga, star 41 god. prvi časnik parobroda KLEK izgubio se sa brodom u plovidbi Indijskim oceanom. MD
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Studeni 13, 2012, 18:08:25 »


Franjo Šverljuga (Švrljuga ili Schwrl'juga) -
predsjednik Hrvatske eskomptne banke
* 13. 09. 1844 † 08. 05. 1921

Kad pomišljam na netom preminulog Frana Šverljugu i nehotice mi se vraćaju pred duševno oko "sjenike milih dana", dana, u koje smo znali u staroj drvenjari na Markovom trgu u okviru posvećenih umjetničkih užitaka vidjeti sakupljeno sve što je tada u Zagrebu i brojalo i važilo i na pozornici, u orkestru i u publici. Sjećam se, kako mi je otac pokazivao i ocrtavao ličnosti tadanjeg Zagreba i već kao dječak osjećao sam osobiti ponos, što sam mogao da budem savremenikom tolikim našim velilkanima i znanja i umijenja, i riječ i pera, i kista i dljeta, i grla i struna.

U jednoj loži osobito markaindsna ličnost, čovjek ozbiljnih oštrih crta lica, pronicarva čela, ispod njega mu oči blistave i duboke a nad usnama fino zavinuti brci. Do njega Stanka rođ. Mrazović otmjena dama, najjednostavnije odjevena, a ipak u svakom pogledu, u svakoj kretnji plemkinja. A uz njih dvije kćenke u svilenim bluzama zagasite boje, obje krasne, tamne, fino počešljane kose. "Direkitor Šverljuga sa familijom", reče mi otac, "zet Matije Mrazovića (1) i jedan od prvaka zagrebačkoga privrednog života".

To je bilo prije kojih tridesetipet godina. Već onda općenito štovan, rasao je njegov ugled od godine do godine usporedo sa ugledom Hrvatske eskomptne banke, kojoj je on bio ravnateljem od godine 1870. sve do godine 1918., kad je nakon smrti Petra Dragana barnuna Turkovića u znak priznanja za požrtvovni, neumomi i najvećim uspjesima okrunjeni rad od pola stoljeća u svečanoj sjednici od 31. prosinca izabran predsjednikom zavoda.


Sprovod F. Šverljuge - Iznašanje lijesa 10. 05. 1921
U sredini, izlazi iz crkve, sin Stanko

Predsjedničku je čast obnašao sve do 28. travnja o. g., kojega je dana s najvećom žalosti uzeta u glavnoj skupštini banke na znanje njegova demisija, uslijedjela radi pooodmakle dobi i narušena zdravlja. Nitko ne bi bio vjerovao, da će već za koji dan ugasnuti za uvijek luč njegovih sjajnih, toli pronicavih očiju, da će prestati da kuca plemenito njegovo srce, i da će se u vječnosti izgubiti njegov veliki duh, pred kojim se gubilo sve što je bilo sitničavo i poroblematično, a uzdiglo do zamaha i opsežnosti sve što je stajalo na podlozi pravde, poštenja i realnosti. Da dokaže patrijarhalno-srdačnu vezu, koja je svagda postojala izmedju pokojnika i zavoda, izabrala ga posljednja glavna sklupština začasnim predsjednikom, predmnijevajući, da će mu blaga provildnost dosuditi bar koju godinicu još, da porožiivi u vezi sa svojim mezimčetom. Huda je medjutim kob bila odlučila inače i već deset dana nakon toga prestavi se s ovoga svijeta.


Franjo Šverljuga - Atelier Mosinger
* 13. 09. 1844 † 08. 05. 1921

Pokojnikov značaj, koji je bio čvrst i stalan poput onih klisura njegovog rodnog kraja - rodio se studenog 1844. u Fužinama -; njegove gradjanske vrline, koje su bile n svakom pogledu uzorne i kraj svega demokratizma - on je svagda uporno otklanjao svako ponudjeno mu odlikovanje ili staleško uzvišenje - patricijsko otmjenog tona; njegovo rodoljublje, koje se odrazivalo u neprekidnom nastojanju da uz bok kongenijalnih političara, literarta i umjetnika podigne ljubljenu svoju domovinu i na gospodarsko-privrednom polju na visinu ostalih kulturnih zemaija; negove upravo zamjerne sposobnosti kao ravnartelja i predsjednika jednoga od najvećih novčanih zavoda naše države, njegovu rijetku stručnu spremu i njegov neprocjenivo organizatorni dar - sve su to dnevnici i stručni časopisi bez razlike stranačke prirpadznosti prigodom njegovog preminuća potanko iznijeli, odavajuć tom zgodom najvećim pietetom doličnu poštu vrlinama velikog pokojnika i citirajući u tančine njegovo blagotvorno djelovanje.


Sprovod Franje Šverljuge - Povorka 10. 05. 1921

Alko bi bilo još štogod potrebno da se istakne - kalko bi slika pokojnikova u svakom pogledu izašla što jasnijom, - to je upravo posloivični familijarni njegov život. Nakon velikih dnevnih muka i napora, što ih je sobom donašalo zvanje njegovo, sve bi svoje slobodno vrijeme posvetio ljubljenoj svojoj porodici. Djecu svoju odgajao je u najkrasnijoj harmoniji sa vrijednom i poštovanom suprugom Stankom u puritanskoj upravo jednostavnosti i skromnosti, ali nije žalio ni truda ni troška, da mu se djeca u svim znamjima i umijenjima što savršenije izobraze.


Sprovod Franje Šverljuge – Na groblju 10. 05. 1921

Jedan mu je sin, Ivica * 23. 06. 1872 † 21. 07. 1875, već u mladim godinama umro. Uz rastuženu suprugu oplakuju pokojnika četiri kćeri i sin dr. Stanko (2), opće poštovani podpredsjednik i glavni ravnatelj uglednoga zavoda, kojemu je pokojni otac njegov položio toli čvrste temelje.


Dr. Stanko Šverljuga, unuk Matije Mrazovića

Sprovod Frana Šverljuge bio je očitim dokazom ljubavi i poštovanja svih slojeva zagrebačkoga pučanstva prema nezaboravnom pokojniku. Uz zastupnike svih privrednih grana - trgovine, obrta, industrije, bankarstva, te agrarnih privreda, - prisustvovali su žalobnom činu i zastupnici oztalih staleža i svih mogućih oblasti i korporacija: tu je bila sivila, vojništva, svećenstva, radništva, seljaštva i veliki broj gospodja i gospodjica. Posmrtni obred vršio je prečasni kanonik g. dr. Rittig na hrvatskom jeziku.

Tiho i mirno, kao što je volio da sprovadja život, ne ističući nigdje i ni u kojoj zgodi svoju vlastitu ličnost, isto je tako tiho predan materi zemlji Fran Šverljuga. Prema njegovoj izičirtoj, još za života izraženoj želji, moralo se odustati od posmrtnog slova. Razumjeli smo ga. Jer ocijeniti rad i uspjehe jednoga Frana Šverljuge moći će tek poznija pokoljenja, koja će iz historije našeg privrednog života jasnijim okom moći da priberu u svim granama i strukama razasuto temeljno kamenje, što ga je u pravo vrijeme i na pravom mjestu znao da postavi naš pokojnik. Mi pak, slabi prvi epigoni njegovi, možemo samo da se klanjamo velikom njegovom duhu i da potomstvu našemu predamo časnu njegovu spomen i velika njegova djela, da mu budu uzorom i poticalom za pravi, pošteni i u svakom pogledu patriotski rad.

Slava Franu Šverljugi!

DiS, 1. lipnja 1921
____________
1 Matija Mrazović, zagrebački odvjetnik, oženjen s Barbarom Dutković, imao sina Ladislava i kćer Stanku udanu za Frana Šverljugu.

2 Stanko Švrljuga /Šverljuga/ (1880.-1958.), koji je 1929. bio i ministar financija Kraljevine Jugoslavije, a više godina i predsjednik Zagrebačke burze za robu i vrednote. Oženjen s Eleonorom, dvorskom damom na dvoru kralja Aleksandra. Stanko je dobio ime po svojoj majci Stanki Mrazović.

Više o obitelji Švrljuga > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.30
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Studeni 14, 2012, 09:28:20 »


1.   Bartol Švrljuga * 1792 † 08. 04. 1874, Primorac iz Švrljugova Dola kraj Bakarca koji se bio naselio u ćakavsko-kajkavskim Fužinama u Gorskom Kotaru. Vlasnik vodene pilane na dva reza.


Klikni za uvećani prikaz

2.   Barbara Švrljuga rođ. Polić * 1796 † 24. 03. 1874


Klikni za uvećani prikaz

3.   Andrija Šverljuga, mudroslovac (filozof) živio u Zagrebu oko 1847

4.   Stjepan Šverljuga, upravitelj podružnice I. Hrvatske štedionice u Crikvenici g. 1912

5.   Ivan Šverljuga, prof. na gimnaziji u Zagrebu oko 1884

6.   Eleonora Šverljuga, dvorska dama i supruga Stanka Šverljuge, ministar u vladi Aleksandra.

7.   Švrljuga Elza
8.   Švrljuga Ferdo
9.   Švrljuga F. ing. Milivoj

10.   Dr. Šime Švrljuga, * 1838 † 15. 01. 1910, ravnatelj bolnice u Kraljevici, prešao 1. veljače 1874 u Zagreb gdje je izabran za gradskoga fizika.


Dr. Šime Švrljuga * 1838 † 15. 01. 1910
Foto: Zagrebačko arhivističko društvo

11.   Zvonimir Švrljuga, rođen u Hreljinu 14 septembra 1890. rimokatolik, neoženjen, svršeni jurista.

Zagreb, 17. I. 1919.
Zapisnik tajnog vojnog redarstva o saslušanju Zvonimira Švrljuge, bivšeg potpo-ručnika I. srpske dobrovoljačke divizije, uhapšenog 17. I. 1919. nakon povratka iz Rusije, gdje je učestvovao u redakciji »Svjetske revolucije«, organu jugoslavenske grupe komunista.

U predmetu kako slijedi :
Iza predanog ultimatuma Austrougarske Srbiji bio sam pritvoren kao politički sumnjivac, te sam nakon dva mjeseca pušten iz zatvora i predan u Rudolfovu vojarnu, gdje su me u mjesecu septembru unovačili. Od 53. pukovnije premješten sam odmah k 70. pukovniji, te sam u mjesecu martu 1915. pošao na rusko ratište kao jednogodišnji dobrovoljac. Istoga mjeseca dospio sam u zarobljeništvo, te sam predan u logor Simbirsk. Tu sam bio oko mjesec i pol dana, a onda odposlan na poljski rad u Harkovsku guberniju, gdje sam proboravio 6 mjeseci. U to vrijeme obratio sam se pismeno u Niš na srpskog ministra Ljubu Jovanovića, kojega sam od prije poznavao, da me svojom intervencijom oslobodi iz zarobljeništva. Odgovorno na moju zamolbu primio sam od jednog njegovog činovnika obavijest, da se obratim na srpsko poslanstvo u Petrogradu. Posljedica toga bilo je naređenje ruskog ratnog ministarstva, da se imam poslati u Kijev. Iz Kijeva sam bio odaslan u Odesu na dispoziciju g. Dru Milanu Šajnoviću, koji je u ono doba vršio funkcije glavnog opunomoćenika za obskrbu srpske vojske u Srbiji. On me je tamo zaposlio te me je oko 1. marta 1916. poslao kao svog činovnika u Aleksandrovsk. Tu sam ostao do oktobra 1916. Onda sam, pošto je taj ured bio likvidiran, vratio se natrag u Odesu, gdje sam živio sasvim privatno uz materijalnu podporu tamo bora većeg beogradskog trgovca Čirkovića, koji je prije izdavao tamo "Slovenski Jug". U Odesi poslije ruske revolucije nastao je pokret u prvom srpskom dobrovoljačkom korpusu, u svrhu saniranja prilika u korpusu. U ime disidenata pošao sam koncem marta 1917. u Petrograd, da se zauzmem za njih, da budu primljeni u rusku vojsku. Usput u Moskvi sreo sam nekih pet časnika, koji su u istoj misiji putovali u Petrograd, pa sam usljed toga jednostavno pošao s njima u Petrograd i prepustio njima svu brigu. Ja sam tamo dobio mjesto kod jednog osiguravajućeg društva i ostao do marta 1918. u Petrogradu. Odatle sam pošao u Samaru iz bojazni pred napredovanjem Nijemaca. Iz Samare otišao sam nakon pol mjeseca u Moskvu. U Moskvi odlučio sam sa drugovima, među kojima je bio Kovačević, Lapajne, Gorup, Šimunović i neki drugi, osnovati socijalistički organ, kojeg smo faktično i osnovali prozvav ga "Svjetska revolucija". Ja sam već iza drugog broja tog časopisa iz redakcije istupio te živio opet privatno u Moskvi od potpore prijatelja do novembra 1918. kad sam čuo za revoluciju u Austrougarskoj monarhiji i odlučio poći u moju užu domovinu. Do Braile sam doputovao sam, a onda sam se priključio jednom transportu naših vojnika, koji su putovali iz Odese kući, i tako stigao dne 26. decembra u Zagreb, a zatim sam odputovao kući u Hreljin, odakle sam se vratio jučer u Zagreb, da si tražim mjesto.

Prekida se u 6 sati uveče, te će se nastaviti slijedećeg dana.
DAZgb PrZV 6-141175-153711919.

Napomena: Švrljuga je uhapšen u Zagrebu 17. I. 1919. Iz zatvora je pobjegao vezavši čaršave za prozor. Jedno vrijeme boravio je u Sušaku kod svog oca, no kad se opet vratio u Zagreb, bio je ponovo uhapšen. Na zauzimanje nekih utjecajnih građana Sušaka pušten je iz zatvora i nastavio je studij pravnih nauka u Zagrebu. Kasnije se u dokumentima ne spominje i nema podataka, da je učestvovao u radničkom pokretu.

Više o Švrljugama > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.30
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Studeni 16, 2012, 01:28:18 »


Švrljuga dr. Radovan, zubarski lijeĉnik, rođen 20. XI. 1897. god. u Karlovcu. Na Sušak se je doselio odmah po svršetku I. Svjetskog rata i tu je otvorio svoju privatnu ordinaciju. Za vrijeme bivše Jugoslavije se politički nije isticao, ali je bio poznat kao veliki anglofil. Za vrijeme rata bio je interniran po Talijanima i tamo ostao do kapitulacije Italije. Tada se je vratio na Sušak, gdje je ponovno otvorio svoju ordinaciju. Odmah po povratku na Sušak povezuje se s njemačkim oficirima, s kojima je u svom stanu pravio veselice i pijanke. Na te pijanke pozivao je i tadašnjeg šefa policije Vindakijevića. Napominjemo da mu je žena rodom iz Beĉa. Isto tako bio je dobar s ostalim nama neprijeteljskim elementima. Švrljuga je tipiĉan predstavnik buržujske klase i po vanjskom izgledu i po načinu života. Danas ima također svoju privatnu ordinaciju, a radi i u zavodu za soc. osiguranje.

Masonstvo u Hrvata > http://ponude.biz/knjige/i/IvanMuzic-Masonstvo%20u%20Hrvata.pdf

Više o Švrljugama > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.30
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Studeni 16, 2012, 01:30:58 »


Dr. Stanko Šverljuga, sin Frane Šverljuge i Stanke rođ. Mrazović
Eleonora Švrljuga, barunica Economo, rođ. Glaser, dvorska dama kraljice Marije Karađorđević do 1924-1934 (?)

Finančni minister dr. Stanko Švrljuga, ki je sedaj na dopustu na Bledu, je prispel v petek z jutranjim brzovlakom v Maribor in obiskal svoje tamošnje sorodnike. Ministrova soproga gospa Eleonora je Mariborčanka, hčerka pokojnega profesorja Glaserja. Minister dr. Švrljuga se je iz Maribora vrnil na Bled.

Nova Doba, Celje, pondeljek 11. avgusta 1930

* * *

Povratek Nj. Vel kraljice

Beograd, 3. marca. AA. Snoči ob 8.50 je prispela s posebnim vlakom iz Bukarešte Nj. Vel. kraljica Marija v spremstvu dvorne dame ge. Švrljuge. Na postaji so sprejeli Nj. Vel. kraljico Nj. Vel. kralj, minister za promet Radivojevič, minister dvora Jeftić, minister za finance Švrljuga, prvi adjutant Nj. Vel. kralja Stojanović, maršal dvora Dimitrijević in dvorni dami Grujić in Srškić.

Jutro, Ljubljana, sreda 4. marca 1931
____________

Molim za pomoć tj. odgovor na ova pitanja:

-   Dali je ovaj prof. Karel Glaser otac od Eleonore Švrljuge?
-   http://de.wikipedia.org/wiki/Karel_Glaser

Dr. Stanko Švrljuga rođen je 1880, a umro 1958. Moje pitanje:

-   Dali je on možda na Bledu ili u Mariboru sahranjen?
-   Dali je par Švrljuga-Glaser imao djece?
-   Gdje je Eleonora poslje 1941 živjela i gdje je sahranjena?

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Studeni 16, 2012, 14:59:46 »


Švrljuga dr. Ljudevit, lijeĉnik, Gajeva 47.
Švrljuga dr. Ljudevit, ravnatelj bolnice u Karlovacu

http://ponude.biz/knjige/i/IvanMuzic-Masonstvo%20u%20Hrvata.pdf

____________

Švrljuga, Ferdo (? - ?), veterinarski savjetnik. IZV.: Etelka Najfeld: Jevrejska zajednica u Slavonskom Brodu između dva svjetska rata, Fond rukopisi, Jevrejski istorijski muzej Beograd

Švrljuga, Milivoj (Brod na Savi, 25. I. 1913. - ?) Roditelji Ferdo Švrljuga i Elsa Färber IZV.: Parice knjiga rođenih DASB

Švrljuga, Viktor (Brod na Savi, 6. V. 1915. - ?) Roditelji Ferdo Švrljuga i Elsa Färber IZV.: Parice knjiga rođenih DASB

Izvor: Stribor Uzelac Schwendemann. LEKSIKON MRTVIH. Prilog za prouĉavanje povijesti brodske Židovske zajednice. Slavonski Brod, 2010.
http://www.striborschwendemann.com/website/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Siječanj 10, 2013, 22:29:25 »


Duhovi prošlosti: Sablasno staro napušteno groblje Bakarac



Nadgrobne ploče obitelji Šverljuga
U sredini: Matija Šverljuga i njegov sin Matija * 1759 † 1822

Lijevo: Eva Šverljuga
Desno: Grga Šverljuga

Izvor: http://croinfo.net/vijesti-regija/5467-duhovi-prolosti-sablasno-staro-naputeno-groblje-bakarac.html

Bakarac - Buccarizza – Bukarycho (naziv u XV. stoljeću)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Rujan 12, 2014, 20:28:29 »


Prema informacijama koje sam dobio na Bledu oboje su umrili i pokopani u Bledu. Gospodin dr. Stanko Šverljuga rođen je 06. 03. 1880, a umro je 09. 11. 1958. Njegova supruga Eleonora rođen Glaser, rođena je 28. 06. 1888, a umrla je 22. 08. 1965. Oboje su pokopani na groblju u Bledu. Prilažem sliku grobnice (jedan od četiri kapelice na groblju).

Autor fotografija: Marjana Mrak Vovk iz poduzeća "Infrastruktura Bled d.o.o."  Bled 21. 03. 2011

Supružnici nisu imali djece.

Živjeli su u vili Epos koja se nalazi u naselju Mlino na Bledu sve do svoje smrt /1958/ 1965). Kao vlasnik vile Epos bila je upisana u zemljišnim knjigama gospođa Eleonora Šverljuga.

Vila je sagrađena 1909 prema nacrtima češkog arhitekta Josefa Hronek. Kasnije je svjetski poznati slovenski arhitekt Jože Plečnik [1] Eleonorinoj vili Epos nadogradio staklenik koji je zatim promijenio u salon i sagradio u vrtu kapelicu.

Otac Eleonore Šverljuga Karol Glaser [2] bio je prvi slovenski znanstvenik za indo-europski jezik *, prevoditelj i povjesničar. Rođen je u Reka, Zgornje Hoče pri Mariboru.

Evo jedna fotografija Eleonore Šverljuge sa svojom krizmanicom Marijom Leskovar.



Fotografija je u originalnoj  veličini 23,5 x 18 cm,
a dolje desno naveden je foto studio ili fotograf Tonja.

Dolje lijevo je rukom (od Eleonore Šverljuga?)
pisano na slovenskom jeziku:

Volim svoju Kukicu
u spomen na krizmu
[5] u Zagrebu
kuma
Duhovi 1944
(28-29. svibnja)

Kukica, Kuka - tako su zvali Mariju Leskovar ** rođ. 1932

Ujedno se zahvaljujem gospođi Marjani Mrak Vovk [3] iz poduzeća "Infrastruktura Bled d.o.o." što mi je poslala fotografije Šverljugove grobnice i gospodinu svećeniku Janezu Ferkolju [4] koji je od prve znao gde je grob Šverljuga. U registru grobova  se grob ne vodi pod prezimenom Šverljuga. Prije je o grobu vodio brigu Stanislav Glaser rođak od Eleonore Šverljuga, koji je  umro. Sada najam groba plaća, bliski prijatelj Stanislava Glasera, gospodin Zdravko Rus odvjetnik u Radovljici.

Vrlo sam zadovoljan, da sam nešto koristno obavio, da ne ide u zaborav dio prošlosti  o dobrim ljudima iz nekih davnih vremena.
 
Puno pozdrava

Martin D. Slovenija

___________

[1] Jože Plečnik http://hr.wikipedia.org/wiki/Jo%C5%BEe_Ple%C4%8Dnik  
http://www.dieselpunks.org/profiles/blogs/the-universal-architect-joze-plecnik
http://www.burger.si/Plecnik/uvod.html

[2] Karol Glaser * 3. Februar 1845 † 18. Juli 1913
http://sl.wikipedia.org/wiki/Karol_Glaser

[3] http://www.infrastruktura-bled.si/
http://lytee.lyspot.si/INFRASTRUKTURA_BLED,,osebna_izkaznica,zaposleni.htm

[4] Janez Ferkolj http://www.zupnija-bled.si/sl/oznanjamo/podatki-o-zupniji-bled

[5] Sveta birma u Sloveniji / Duhovi u Hrvatskoj
(50 dana nakon Kristova Uskrsnuća)

http://sl.wikipedia.org/wiki/Sveta_birma
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveta_potvrda

* Indo-europski jezik = prethodnik većine europskih i nekih ne-europskih jezika, datira razdoblje od oko 5000 godina prije Krista (neolitik).

** Djed od Marije Leskovar (zvane Kukica) bio je odvjetnik u Mariboru http://sl.wikipedia.org/wiki/Josip_Leskovar, a Marijin otac bio je prvo dijete i isto je imao očevo ime Josip i bio je dr. prava kao i otac. Josip i Erika su sa djecom, Marijom (Kukicom), Jožom i Janezom, za vrijeme Drugog sv. rata živjeli u Zagrebu-Vrapče. Poslje rata Josip i Erika vraćaju se sa djecom u Maribor gdje im se godine 1946 rodilo četvrto dijete Jurij-a Leskovar.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!