Franjo Šverljuga (Švrljuga ili Schwrl'juga) -
predsjednik Hrvatske eskomptne banke
* 13. 09. 1844 † 08. 05. 1921
Kad pomišljam na netom preminulog Frana Šverljugu i nehotice mi se vraćaju pred duševno oko "sjenike milih dana", dana, u koje smo znali u staroj drvenjari na Markovom trgu u okviru posvećenih umjetničkih užitaka vidjeti sakupljeno sve što je tada u Zagrebu i brojalo i važilo i na pozornici, u orkestru i u publici. Sjećam se, kako mi je otac pokazivao i ocrtavao ličnosti tadanjeg Zagreba i već kao dječak osjećao sam osobiti ponos, što sam mogao da budem savremenikom tolikim našim velilkanima i znanja i umijenja, i riječ i pera, i kista i dljeta, i grla i struna.
U jednoj loži osobito markaindsna ličnost, čovjek ozbiljnih oštrih crta lica, pronicarva čela, ispod njega mu oči blistave i duboke a nad usnama fino zavinuti brci. Do njega Stanka rođ. Mrazović otmjena dama, najjednostavnije odjevena, a ipak u svakom pogledu, u svakoj kretnji plemkinja. A uz njih dvije kćenke u svilenim bluzama zagasite boje, obje krasne, tamne, fino počešljane kose. "Direkitor Šverljuga sa familijom", reče mi otac, "zet
Matije Mrazovića (1) i jedan od prvaka zagrebačkoga privrednog života".
To je bilo prije kojih tridesetipet godina. Već onda općenito štovan, rasao je njegov ugled od godine do godine usporedo sa ugledom
Hrvatske eskomptne banke, kojoj je on bio ravnateljem od godine 1870. sve do godine 1918., kad je nakon smrti Petra Dragana barnuna Turkovića u znak priznanja za požrtvovni, neumomi i najvećim uspjesima okrunjeni rad od pola stoljeća u svečanoj sjednici od
31. prosinca izabran predsjednikom zavoda.
Sprovod F. Šverljuge - Iznašanje lijesa 10. 05. 1921
U sredini, izlazi iz crkve, sin Stanko Predsjedničku je čast obnašao sve do
28. travnja o. g., kojega je dana s najvećom žalosti uzeta u glavnoj skupštini banke na znanje njegova demisija, uslijedjela radi pooodmakle dobi i narušena zdravlja. Nitko ne bi bio vjerovao, da će već za koji dan ugasnuti za uvijek luč njegovih sjajnih, toli pronicavih očiju, da će prestati da kuca plemenito njegovo srce, i da će se u vječnosti izgubiti njegov veliki duh, pred kojim se gubilo sve što je bilo sitničavo i poroblematično, a uzdiglo do zamaha i opsežnosti sve što je stajalo na podlozi pravde, poštenja i realnosti. Da dokaže patrijarhalno-srdačnu vezu, koja je svagda postojala izmedju pokojnika i zavoda, izabrala ga posljednja glavna sklupština začasnim predsjednikom, predmnijevajući, da će mu blaga provildnost dosuditi bar koju godinicu još, da porožiivi u vezi sa svojim mezimčetom. Huda je medjutim kob bila odlučila inače i već deset dana nakon toga prestavi se s ovoga svijeta.
Franjo Šverljuga - Atelier Mosinger
* 13. 09. 1844 † 08. 05. 1921 Pokojnikov značaj, koji je bio čvrst i stalan poput onih klisura njegovog rodnog kraja -
rodio se studenog 1844. u Fužinama -; njegove gradjanske vrline, koje su bile n svakom pogledu uzorne i kraj svega demokratizma -
on je svagda uporno otklanjao svako ponudjeno mu odlikovanje ili staleško uzvišenje - patricijsko otmjenog tona; njegovo rodoljublje, koje se odrazivalo u neprekidnom nastojanju da uz bok kongenijalnih političara, literarta i umjetnika podigne ljubljenu svoju domovinu i na gospodarsko-privrednom polju na visinu ostalih kulturnih zemaija; negove upravo zamjerne sposobnosti kao ravnartelja i predsjednika jednoga od najvećih novčanih zavoda naše države, njegovu rijetku stručnu spremu i njegov neprocjenivo organizatorni dar - sve su to dnevnici i stručni časopisi bez razlike stranačke prirpadznosti prigodom njegovog preminuća potanko iznijeli, odavajuć tom zgodom najvećim pietetom doličnu poštu vrlinama velikog pokojnika i citirajući u tančine njegovo blagotvorno djelovanje.
Sprovod Franje Šverljuge - Povorka 10. 05. 1921 Alko bi bilo još štogod potrebno da se istakne - kalko bi slika pokojnikova u svakom pogledu izašla što jasnijom, - to je upravo posloivični familijarni njegov život. Nakon velikih dnevnih muka i napora, što ih je sobom donašalo zvanje njegovo, sve bi svoje slobodno vrijeme posvetio ljubljenoj svojoj porodici. Djecu svoju odgajao je u najkrasnijoj harmoniji sa vrijednom i poštovanom
suprugom Stankom u puritanskoj upravo jednostavnosti i skromnosti, ali nije žalio ni truda ni troška, da mu se djeca u svim znamjima i umijenjima što savršenije izobraze.
Sprovod Franje Šverljuge – Na groblju 10. 05. 1921 Jedan mu je sin, Ivica * 23. 06. 1872 † 21. 07. 1875, već u mladim godinama umro. Uz rastuženu suprugu oplakuju pokojnika
četiri kćeri i sin dr. Stanko (2), opće poštovani podpredsjednik i glavni ravnatelj uglednoga zavoda, kojemu je pokojni otac njegov položio toli čvrste temelje.
Dr. Stanko Šverljuga, unuk Matije Mrazovića Sprovod Frana Šverljuge bio je očitim dokazom ljubavi i poštovanja svih slojeva zagrebačkoga pučanstva prema nezaboravnom pokojniku. Uz zastupnike svih privrednih grana - trgovine, obrta, industrije, bankarstva, te agrarnih privreda, - prisustvovali su žalobnom činu i zastupnici oztalih staleža i svih mogućih oblasti i korporacija: tu je bila sivila, vojništva, svećenstva, radništva, seljaštva i veliki broj gospodja i gospodjica. Posmrtni obred vršio je prečasni
kanonik g. dr. Rittig na hrvatskom jeziku.
Tiho i mirno, kao što je volio da sprovadja život, ne ističući nigdje i ni u kojoj zgodi svoju vlastitu ličnost, isto je tako tiho predan materi zemlji Fran Šverljuga. Prema njegovoj izičirtoj, još za života izraženoj želji, moralo se odustati od posmrtnog slova. Razumjeli smo ga. Jer ocijeniti rad i uspjehe jednoga Frana Šverljuge moći će tek poznija pokoljenja, koja će iz historije našeg privrednog života jasnijim okom moći da priberu u svim granama i strukama razasuto temeljno kamenje, što ga je u pravo vrijeme i na pravom mjestu znao da postavi naš pokojnik. Mi pak, slabi prvi epigoni njegovi, možemo samo da se klanjamo velikom njegovom duhu i da potomstvu našemu predamo časnu njegovu spomen i velika njegova djela, da mu budu uzorom i poticalom za pravi, pošteni i u svakom pogledu patriotski rad.
Slava Franu Šverljugi!
DiS, 1. lipnja 1921
____________
1 Matija Mrazović, zagrebački odvjetnik, oženjen s Barbarom Dutković, imao sina Ladislava i kćer Stanku udanu za Frana Šverljugu.
2 Stanko Švrljuga /Šverljuga/ (1880.-1958.), koji je 1929. bio i ministar financija Kraljevine Jugoslavije, a više godina i predsjednik Zagrebačke burze za robu i vrednote. Oženjen s Eleonorom, dvorskom damom na dvoru kralja Aleksandra. Stanko je dobio ime po svojoj majci Stanki Mrazović.
Više o obitelji Švrljuga >
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.30
