CRO-eu.com
Svibanj 20, 2022, 17:15:32 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 2 [3]
  Ispis  
Autor Tema: Sisak  (Posjeta: 29972 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #30 : Listopad 11, 2010, 10:56:22 »


"Sisački tjednik", list koji je ovih dana ugledao sviet, prestao je prvim brojem izlaziti, pošto ga je sisački magistrat obustavio. Kao razlog navodi se, da je list već prvim brojem prekoračio medju svoga programa, upustiv se tobož u politiku.

Mora se iztaknuti, da magistrat neima prava izreći obustavu lista, pošto je u smislu § 9. štamparskoga zakonanalježan u tom samo sud. Čuti ćemo naskoro, što će sud o ovom odljučiti, no moramo primjetiti, da nam se ovo vidi drakonična upravo stogost proti štampe.

Primorac, 14. veljače 1877.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #31 : Listopad 11, 2010, 10:57:55 »


Dr. Grga Tuškan, otvoriti će odvjetničku pisarnu dne 5. ožujka u Sisku u kući gosp. Kubanija, u kojoj je i ljekarna. Želimo da tomu vrlo mladomu mužu procveta sreća u započetom zvanju.

Primorac, 1877.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #32 : Listopad 12, 2010, 14:09:42 »


Slobodni zidari u Hrvatskoj

Od g. 1872. ima u Sisku loža slobodnih zidara, "ljubav bližnjega". Dne 19. svibnja slavila je svoju inštalaciju, kojoj su prisustvovali bili izaslani veliki meštari velike lože sv. Ivana u Ugarskoj i puno braće iz Zagreba i okolice, pak iz Pešte i Beča.

Primorac, 1877.

Vidi > http://www.freemasonry-croatia.org/vlh.htm
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #33 : Veljača 04, 2011, 20:01:26 »



Bitka kod Siska 1593
Klikni za uvećani prikaz


Bojište kod Siska 1593
Klikni za uvećani prikaz
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #34 : Veljača 17, 2011, 12:33:17 »

Poplava u Sisku


Sisak, 29. ožujak 1895

Koncem ožujka poplavila je voda Posavinu, te je veliku nesreću zaprijela i staromdrevnom Sisku. Voda je dostigla vrhunac na 29. ožujak 1895., kad je i prodrla u grad. Mi donosimo dvije slike. Dopisnik "Hrvatske" opisao je nesreću ovako:

Na 29. ožujka u 10:45 sati pukeše na pazitornju dva topa, a u isti čas bio je sav Sisak na nogama, leteći okolo i drhćućim glasom vičuč: Nasip je pukao! Odmah odjel vatrogasaca pohiti u Galdovo, drugima Odru, a treći u bolničku ulicu, da spase ljude i stoku. Satnija vojnika krenu odmah na nasip, nu badava, prekasno je bilo, i voda je jurila groznom silom i šumila kao najveći vodopadi. Sve ja mislilo, da će voda kroz bolničku ulicu i preko tračnica udariti na sam Sisak, nu hvala Bogu, to se ne dogodi, nego veći dio vode udari u polje i spoji pred Siskom Savu i Kupu i proli se na desnu obalu Kupe. Tu se sad zbivao grozan prizor. U t. zv. Pogorelcu (desetak kuća uz desnu obalu Kupe) ostali su ljudi u svojih kuća, premda se je dan prije mogla predvidjeti pogibelj. Voda je udarila u kuće, sobe su za čas bile pune vode, ljudi su se popeli na tavane i krovove, odanle su naricali i zvali u pomoć.

Napregledna množina naroda sabrala se je na lievoj obali, ne znajuć, što da počne. Čamca nigdje ni za liek, pomrčina kao u rogu, voda šumi i urla, žene i djeca s protivne strane viču i zaklinju za pomoć - ali nje ni odkuda. Pa kad se je mislilo, da je već sve propalo - opazi se kod potopljenih kuća svjetlost na vodi. "Čamac, čamac!" sve poviče. I zbilja bio je čamac, a u njemu boriše se proti valova i brzici vode dva sisačka gradjanina i vatrogasca, gg. trgovac Gredlić i stolar Domitrović. Uz vlastitu pogibelj života, ne pazeći ni na što, spasiše ova dva vriedna gradjanina do 20 ljudi, žena i djece. Medju ovim bila je i jedna žena, koja je dan prije rodila, pa su je iz tavana kroz prozor u ladju donieli. Dva tri put prevažali su oni ljude iz Pogorelca u Sisak upravo neopisivom odvažnošću i smionošću. Kad su po treći put vraćali se u Pogorelac, ušao je bio u ladju i jedan gostioničar, pa jedva da se je čamac odmaknuo od obale, sruši se gostioničar nesmotrenošću u vodu i jedino okretnosti i jakosti g. Gredlića ima isti zahvaliti da ga ne odnesoše mutni valovi Kupe. - Ciela Posavina leži pod vidom: Sava, Kupa i Odra teku jednim koritom.

Promjer poplavljenog zemljišta - gledajući iz Siska - može sa računati na 50 kilometara. Sva sela uz Odru, Kupu i Savu pod vodom su i jedini je još Sisak, koji prkosi toj moći, a to može da zahvali željezničkom nasipu.


Sisak, 29. ožujak 1895

Po razlivenoj vodi plove plasti i stogovi siena, krovovi, ograde, dužice, drva, kukuruzovina, ostatci kuća, prozori, vrata, s jednom riečju takova grozota; da nema pera, koje bi to moglo opisati. S jedne strane čuješ bugarenje i plač naroda za izgubljenim blagom i imetkom, s druge naricanje i zvanja u pomoć iz poplavljenih sela - a sveto moraš gledati, pa pomoći ne možeš.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #35 : Srpanj 06, 2011, 10:05:39 »


Oglas dražbe

Uslied odsude mienbenog sudišta prodavat će se 4. serpnja 1894 u povlaštjenom tergovištu Sisku pripadajući Mani Berkiću dio od 9 brodovah, medju kojim ima poviše verlo dobro sagradjenih ladjah i tumbasah – zatim 700 merovah žita, vina, kolah i drugog pokućstva; sve ovo prodat će se za gotove novce.

Narodne novine, ponedjeljak, 2. srpnja 1849

________________
Ljudevit Gaj je u "Narodnim novinama" 5. veljače 1850. objavio da su one postale zvaničnim iliti službenima za Hrvatsku i Slavoniju. Novine 1853. mijenjaju naslov u "Carsko kraljevske službene narodne novine".
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #36 : Ožujak 04, 2012, 19:52:52 »


Sisak nekada i sada

Za Rimljana bijaše Sisak (Siscia) znamenit grad u Posavakoj Panoniji (Panonija savia ili riparicensis). Za doba Augusta (31. priie Kr. - 14. poslie Krista) cvao je taj grad u pravom cvatu, bio položajem svojim trgovačkim gradom, jer se je sticala trgovina iz današnje Slavonije, velika cesta vodila je iz Sirmija (llitrovicc) ovamo na zapad, kuda a i Savom dolazile su sirovine i druga roba, dočim je Sisak bio spojna točka sa sjedištem rimske države, Rimom. I prije Rimljana bijaše Sisak znamenit i tvrd grad pannonskih Ilira. jer ga je Oktavijan 134. pr. Kr. morao punih mjesec dana obsiedati, a kad se je grad predao, mogao je u nj smjestiti i to samo u jedan dio, dvadeset i pet kohorta svoje vojske t. j. 12 000 momaka.

Rimljani ga jošte više utvrdiše i razširiše te smjestiše u nj sve svoje najznamenitije oblasti, a grad povisiše na čast "kolonije". Da je u gradu bilo poganskih hramova, kupališta, veleliepih dvorana, igrališta i raznih spomenika, to ne trebamo niti spominjati. Kad je pako kršćanstvo nadvladalo pogansku vjeru, smještena bje u Sisak i biskupija. Veleliepe izkopine, koje su u novije doba nađene. Glasni su svjedoci nekadanjega sjaja, veličine i blagostanja toga grada. Siscija bijaše i sa vojničkog gledišta znamenit grad po Rimljane, tvrdo opasan zidinama i tornjevima, kojih tragovi se još danas nahode; pa i ceste vodile su na sve strane pokrajine i spajale krajne točke carstva sa Siskom, a preko Aquileje na moru sa Rimom.

Sisak proživio je sjajni svoj viek u to doba, al kad počeše ozvanjati poljane današnje Ugarske i Slavonije pod kopitama silnih barbarskih naroda, nastaju tužni dani i Sisciji (Sisku). Sve do 488. borila se je uspješno rimska vojska po Podunavlju sa Barbarima, al tada počeše bježati rimski žitelji u Italiju, a na tom biegu morali su većinom proći preko Siscije, pa ako i nije još tada bio propao Sisak, al su u njem već uveloiko razna naroda. da više nije bilo ni govora o mirnom i spokojnom životu. Medju prvima razoriteljima rimskog carstva bili su strašni i divlji Huni, sa svojim vojvodom Attilom, koji, kad su (425. pr. Kr.) pošli prama Italiji i razorili Aquileju, nisu sjegurno niti pannonske gradove, a među njima i Sisak, poštedili, da im ne bi namrtali težkog danka. No provala hunska bijaše kratka, te se rimska Panonija opet reć bi oporavi za vrieme vladavine Gotha u Italiji. U to doba obdžavala su se najme dva sjajna crkvena sabora u Saloni (Solin u Dalmaciji) g. 530. i 532., gdje se među ostalimi biskupi  spominje i sisački.

Umah naskoro nastaju crni dani cieloj Panoniji a i Sisku, jedno od silna pritiska byzantijskog činovničtva, koje je izpijalo posliednju kap krvi ondašnjim žiteljem, a drugo sa neprestanih barbarskih navala. U to doba prelaze već jatimice Slaveni preko Dunava, Drave i Save, te ih je puna Panonija i Dalmacija. Jedva da se ta bujica nešto smirila, kad evo ti 568. provaljaju Longobardi u Italiju, a kuda da prodju nego rimskim cestami, a Siscija ležala je upravo na glavnom putu u Aquileju odnosno Italiju. Iza ovih harače i pliene Panoniju Avari ili Obri ta braća HIuna i kašnjih Magjara. Avarski kagan osvoji 570. prevarom Sirmium, a padom toga grada bijahu mu otvorena vrata u Dalmaciju.

Još postoje gradovi rimski, jer ih car odkupljuje za skupe novce. I prije Avara i za Avara prelaze Hrvati u velikih čoporih u rimske pokrajine, te se naseljuju uz vode i šume. Još je jednom pokušao byzantinski car Mauricij, da zauzme veliko risko carstvo, da svlada Avare i s njima sdružene Slovjene, al mu ne podje za rukom. Rimski žitelji sve su više ostavljali ove krajeve, a u njihova sjedišta nastanjivali se Hrvati.

Car Heraklij (god. 610-640.) našao je već ove krajeve puste od rimskog žiteljstva, posvuda su Hrvati, a što ne propade gradova u težkim ratovima, to ih naseliše sada nadoš i Hrvati. Medju one gradove, koji nisu posve propali, spada i Sisak, koji je početkom 7. stoljeća već u ruku Hrvata.

Hrvati naseliv se na razvalinah nekadanjega rimskoga carstva, osnovaše više banovina. Mnogo nam je jasnija seoba Hrvata preko velebitskih nego li onih, koji se naseliše među Dravom i Savom, povjest njihova za dugo nam je tamna, te možemo više nagovieštajuć nego li sjegurno zaključivati ovo ili ono. Tako možemo stalno uztvrdíti, da je nešto rimskoga stanovničtva ostalo i u ovim krajevima, al se to žiteljstvo u brzo posve slilo sa novimi došljaci Hrvati. Tako su i mnogi rimski gradovi, akoprem razvaljeni dobili nove stanovnike Hrvate. Spominju se već u najdavnijoj prošlosti dvie banovine u Posavskoj Hrvatskoj, jedan ban stanuje u Siskn a drugi u Sriemu.

Kada Franci zavojštiše Avare u Panoniji, stoji uz njih i ban sisački Vojimir, te je pomagao Frankom uništiti vlast i silu avarsku. No Franci naplatiše izdajnički ovu pomoć Hrvata, jer si podložiše naskoro i Hrvate, ostaviv im istina njihove vojvode, banove i poglavice. Iz toga tužnog stanja naumio je ban posavskih Hrvata, Ljudevit, koji je stanovao u Sisku, osloboditi Hrvate. Godine 818. podiže Ljudevit Hrvate, da skinu frauački jaram, te je ratovao sve do god. 822. Te godine stisnuše ga Franci po Siskom. Ali zidine Siska bijahu od prvašjihi ratova oštećene, te se nije mogao tu dugo održati proti svoj sili franačkoj, te ie morao uzmaknuti k susjednim Srbom a od ovuda u Dalmaciju, gdje ga ujak njegovog protivnika, bana Bosne dade potajice ubiti.

Poslie smrti bana Ljudevita sdružiše se Hrvati sa Bugarima, te se njihovom pomoći oslobodiše franačkog gospodstva, jer naskoro nalazimo u Sisku bana posavske Hrvatske Ratimira, koji je posve samostalan i neovisan od Franaka (oko 838-40). I njegov nasljednik Mutimir (oko 870.) bio je sjegurno slobodan od Franaka. Njeki misle, da se je na njegovom dvoru u Siskn sustavljao i sv. Methodij, kada je polazio n svoju biskupiju pannonsku. Sisački kukavni ban Ratimir bio je iz početka saveznik Magjara (900 p. Kr.) proti Moravljanom, ali kašnje imao je sjegurno mnogo posla, da se odhrva od njih, te je valjda zvao Tomislava, bana dalm. Hrvatske u pomoć. Tomislav je obrauio Hrvatsku od Magjara te ujedinio Hrvatsku u jedinu državu "Kraljevinu". Pod sjajem Tomislavova plašta potamnjuju pojedini banovi, pa tako i posavski. Od sada kroz mnogo viekova ne znamo mnogo o Sisku kazati.

U toj dobi živio je Sisak kao tvrdja, a bila je i ostala stolica biskupa sisačkih; da li je ta biskupija propala za burnih vremena prigodom dolazka Magjara ili sama od sebe, nije nam znano, samo se spominje na crkvenom saboru spljetskom (927.) da se obnovi sisačka biskupija. Možemo uztvrditi, da je Sisak za cielo vrieme domaće dinastije živio kao tvrdja i stolica bana i biskupa, ali Posavska Hrvatska trpila je veoma mnogo od raznih neprijatelja. Crni dani nastaše gradu Sisku, kad je izumrla domaća dinastija (1091.) Za navale ugarskoga kralja Ladislava propade valjda i Sisak i njegova biskupija, jer su baš u ovim krajevima bili najljući bojevi između Magjara i Hrvata. Tada jei Sisak valjda porušen bio, jer ne možemo drugčije razumjeti, zašto bi bio išao Ladislav osnivati novu biskupiju u Zagrebu. O Sisku ne znamo sada sve do 13. stolj. ništa. Istom iz povelje kralja Andrije II. (godine 1217.) saznajemo, da Sisak sa Odrom pripada već odavna biskupu zagrebačkomu, a valjda od god. 1093. al to nije više grad Sisak, već kao zemlja ili posied. U Sisak se za rana naseliivali stranci. pa se opet Sisak (Seitech) u 14. stolieću znatno oporavio, te je postao središtem županije, koja je zajedno sa Topuskom pripadala biskupu zagrebačkom.

U 14. stoljeća bio je Sisak već u ruku kaptola zagrebačkog, te su mu ga kraljevi Karlo Roberto i Ljudevit I. potvrđivali kao posjed. Gođ. 1334. spominje se po prvi pat župna crkva sv. Križa. Godine 1470. vida kaptol za Sisčane neka vrst štatuta, po kom su si smjeli sami birati "vojvodu".

Odkako su Turci prešli Unu počeli su haračiti po današnjoj Banovini, te je sada Sisak postao na Savi glavnim uporištem Hrvatom proti Turcima.

Godine 1544. dade kaptol sagraditi u Sisku tvrdjavu ili grad, koji još danas stoji, ali je zapušten, te je u novije vrieme prešao u ruke privatnih vlasnika. Silna pogibelj zaprieti Sisku pod konac 16. stoljeće, kada je god. 1591. pao bosanski paša Hasan sa ogromnom vojskom pod Sisak. Tada je bio zapovjednikom u tvrdji kanonik zagrebački Nikola Mikac. Turci se ovaj put povratiše kući praznih ruku, ali već sljedeće godine navali Hasan .paša još većom vojskom, pa i ovaj put obraniše Sisak hrabri branitelji Nikola Mikac uz drugove svoje, Blaža Gjuraka i Matiju Tintića. Hasan nije mogao oprostiti Sisku, te se s toga ponovno baci na nj 1593. sa ne malom vojskom od 25 000 momaka. Ovaj put priskočiše Sisku u pomoć ban Erdödi i general karlovački Andrija Auersperg. Naša vojska od kojih 8 000 momaka zahvati Turke iza ledja, te natjera Turke na Kupu, te što ne poginu od ruku hrvatskih junaka, nadje smrt u hladnoj Kupi, i Hasan se utopi i mnogo paša i begova. To je jedna od najsjajnijih pobjeda u 16. stoljeću.

No veselje kršćansko bijaše prerano, malo zatim diže beglerbeg Tracije Hasan, otac paloga, veliku vojsku, da osveti smrt sina. Sisak bio je na pola razoren još od prošloga rata, dapače isti junačina Blaž Gjurak, zapovjednik mu, ostavio ga, da vida u ratu zadobívene rane. Lako je tako bilo velikoj sili beglerbegovoj na juriš ga osvojiti 24. kolovoza 1593. Preostala posada propade pod mačevima osvojitelja. Turci tom sgodom prešav Savu raziđoše se po cieloj Hrvatskoj i pokazaše se pred Zagrebom.

No Turci se ne naužiše dugo svoga lastovanjs u Sisku. Već god. 1594. dođe u Hrvatsku sam nadvojvoda Maksimilijan, pa se sabralo oko njega 60 000 vojske. Glavni dio te vojske stade obsiedati Sisak i Petrinju, dočim je Gjuru Lenkovića zapala časna zadaća, da svojimi četami u brzih i naprasnih nasrtajih iz gradova Hrastovice, Gore, i ostalih baci Turke na Unu. Turci se u istinu preplašiše, te uzmakoše izpod Siska i Petrinje. Sisak osta tako Hrvatskoj. Još jednom u 17. stoljeću pokušaše Turci osvojiti Sisak, no ne pođe im za rukom. Malo zatim bukne sisačka buna 1653.

Vjekoslav Klaić, pripovieda nam o tom ovako: Poslie obrane Siska od Turaka morali su žitelji kao podanici kaptolski popravljati grad Sisak, dovažati potrebitu građu i druge rabote činiti. Osim toga bijaše pedeset Siačana uviek na oružju, te se zvahu "gjumlije". Uza to morali su vršiti i druge podaničke dužnosti. te bijahu još izvrgnuti samovolji kaptolskih namjestnika. Stanje Sisčana bijaše s toga veoma nesnosno, te se oni za to upravo na Božić 1653. pobune i otresu kaptolskoga podaničtva. Kaptol je badava nastojao poviše puta, da se stvar rieši mirnim putem, on ne uspije, jerbo je ban Nikola Zrinski donekle bio Sisčanom sklon. Napokon jih on ipak po višem nalogu ukroti i prisili, da su 20. travnja 1659. sklopili pismeni ugovor s kaptolem, u kojem bijahu ustanovljene njihove podaničke dužnosti.

Od to doba počeo se opet Sisak pomalo dizati i oporavljati. Žitelji mu se bavili poljodjelstvom i obrtom. Godine 1840. postao trgovištem, pa od to doba počima se znatno dizati. Nije u ono doba bilo u Hrvatskoj niti valjanih cesta a kamo li željeznica. Trgovina je sva stoga išla vodom. Pšenica, kukuruz i duga plovila je Savom do Siska, a od Siska Kupom do Karlovca, a od Karlovca kolima u Rieku i Senj, na more. To su bila zlatna vremena, o kojih još danas Sisčani i Karlovčani bajaju i pripoviedaju.

Pošto je Sisak postao sanoatalnom obćinom, odkupiv se od Kaptola, počeo se istom pravo razvijati. Ovdje nam valja iztaknnti, da je to bilo u ono doba, kada se nije Hrvatske ticala niti jedna željeznička pruga. Ljudi zovu to doba, zlatnom, jer da je onda živio liepo i prosjak i bogataš. Sva trgovina išla je ili vodom ili cestom. Tada proživiše zlatni svoj viek naši gradovi Sisak, Karlovac i Osiek. Sisak je bio od 1840. do 1862. pravim stovarištem sve trgovine između Dunava i Jadranskog: mora. Trgoviana je bila mnogovrstna. Iz Kranjske te iz Trsta dolazila je roba za dolnje krajeve, a iz Banata, Sriema i Slavonije za Jadransko more. Do Jadranskog mora vodile su u ono doba dvie liepe ceste iz Karlovca i to Lujzinska na Rieku, a Josipova u Senj. Karlovac je bio dakle stovarište za Jadranako more, ovamo je dolazila roba Kupom do Siska. Sisak ima zahvaliti svu sreću svojoj rieci Savi. Da vam je bilo onda pogledati Savu, što se na njoj radi? Nije živahniji promet danas niti u riečkoj luci.

Tu su znale stajati po stotine lađa (tumbasi) natovarene žitom građom,osobito dugom, koja se je izdjelavala većim dielom u slavonskih šumah. Stotine radnika bijahu tude zabavljeni. Da si vidio tu žurbu i taj zamor. Jedni prelazili u lađe, drugi izlazili iz njih, noseć vreće pune žita. Bijahu tada pune magaze hrane, kažu, da Sisak nije bio nikada, a da ne bi u njegovih spremištih bilo po milijuna vagana žita. Roba se onda pretovarivala na manje lađe, koje su plovile dalje Kupom do Karlovca; ili se tovarila na kola, pa kolima do Zidanoga mosta. Tu donašaše splavi iz Kranjake razni les i drugu robu, a kolima dolazila kolonijalna  roba iz Trsta za Podunavje. Onda je Ugarska i Rumunjska potezala svu potrebu iz Siska. U Sisku bijahu agenture najvećih kuća iz Budimpešte, koje razpačavahu robu na razne strane. Istina, onda je živo bolje prosti radnik, nego danas gospodin. Trgovina bijaše većim dielom u Novom Sisku. A što je ubilo tu trgovinu? Željeznica!

Prvi udarac trgovini grada Siska zada željeznica Žakanj - Zagreb. Od to doba prestao je Sisak biti komisionalnim središtem za kolonijalnu i drugu robu iz Trsta. Ali ostala sva trgovina je ostala još u Sisku, pa odkako je 1862. otvorena pruga do Zagreba, prenešena je većim dielom trgovina u Stari Sisak. Prema zapadu i sjevero-zapadu nije bio više Sisak ono, što prije ali prama iztoku osta i nadalje još važan. Prostie lađe zamieniše parobrodi, a i to je veoma štetno djelovalo na domaće poduzetnike. Najbolje možemo prosuditi propadanje Siska po propadanju Karlovca. I Karlovac je prepatio taj udarac, no mnogo prije Siska, jer Karlovac je stao propadati već izgradnjom željeznice iz Zagreba a konačno je, možemo kazati, propao izgradnjom pruge Rieka; dok je još Sisak živio, Karlovac je već bio mrtav; imao je samo tu blagodat od željezniea, da su hambari karlovački ostali prazni a kapitalisti da ga ostaviše. Sisak je živio od iztoka. Ali politika magjarska, da sve željeznice imadu svoje stjecište u Budimpešti, naškodi i Sisku. Odkako je presječena Slavonija alfeldskom željeznicom propa i Osiek a i veliki dio sisačke trgovine predje u ruke magjarske, cieli Sriem bude odkinut, jer je bilo jeftinije slati robu preko Pešte na Rieku, nego Savom do Siska. Pruga Sisak-Banja Luka i Brod malo pomogoše Sisak, a zašto ? Žalibože moramo sami priznati, da je i u nama velik dio krivnje.

Nas stigoše željeznice nepripravne. Naši gradovi bijahu do doba željeznica samo emporiji tuđih produkata; pa kad dođeše željeznice ne bijaše kod nas niti traga industriji niti tvorničarstvu. Naši kapitalisti bijahu većim dielom ljudi, koji su pukom srećom do kapitala došli, nije tu bilo raeionalno naobraženih niti trgovaca niti obrtnika a još manje tehničara, koji bi se bili znali snaći u tom kritičnom času. Uviek se viče kod nas, nema kapitala! Istina nema ga toliko, koliko u Belgiji ili Holandiji, ali da naši ljudi imadu smisla za industriju, našlo bi se svega. Kapitaliste su u vječnom strahu da ne izgube svoj novac, pa ga s toga ili čuvaju mrtva ili ako ulažu u poduzeća to u tako maloj mjeri, da se ta poduzeća ne mogu onako razviti, kako bi trebalo, da koristi donose i kapitalistom i gradu. Nema naskoro grada kao što je Sisak i Karlovac, još više ovaj posliednji, koji bi imali sve uvjete za industriju kao oni. Tu je voda, pa obćila, pa radna sila, pa sirovine, ali manjka umne sile reći ćemo a ne kapitala. Njemačka i susjedna Austrija mogle bi se sakriti pred nama. Jedno imamo zdrav i čil narod. Koji je željan zaslužite, gledajte stotine izseljenika u Ameriku, drugo zemljanam je plodna, rodi svim, čim Bog dariva; ali što je korist, kad potrebe naše moramo podmirivati iz tuđih tvornica a naše sirovine moramo prodavati pod ništa. Reči će tkogod: Nemamo mi naobraženih radnika. Hrvat je svačemu navikao, on će brzo naučiti svaki posao. Samo gledajte tvornicu pokućstva u Vratih kod Fužina i tvornicu tkanina kod Karlovca u Dugoj Resi, pa ćete vidjeti, tko je tamo radnik?!

Eto to je upropastilo naše gradove; željeanice ne nađoše u njima indusrije, pa i danas se još malo misli na to. Stvarajte udružbe, ali ne gledajte tu na političku boju ili religioznu razliku, jer kod posla smo svi jednaki - budino Amerikanci u tom pogledu, pa će nam se dići naskoro i gradovi. Procvast će sigurno Sisak i Karlovac neviđenim sjajem; jer ako se skoro ne saberemo, nadkrilit će nas Bosna i Srbija pa će nam biti zatvoren Iztok, koji je danas našim prodaktom otvoren . Ne valja časiti. Sisak je nešto počeo, sa javnimi spremišti. ali treba dalje poći. Gdje su tvornice kože, platna, tkanina, porculana, a što rade naši rudnici? Sramota je, doći će nam tuđinci, pa će odnosit svu dobit u tuđinu, kao što se već događa , n.pr. u Dugoj Resi. Raditi valja o tom, da se što prije spoji Sisak preko Petrinje i Gline sa Karlovcem pa će i tu biti pomoći.

Šume će dobiti vriednost, biti će opet trgovine sa drvom. Sisačani i Karlovčani, kad ste mogli pred pedeset godina navrnut trgovinu u Vaše gradove, uprte se u zdrave ruke, pa nastojte navrnut u vaše ulice obrt i tvorničarstvo. Pa dao Bog, da ja, koji jadikujem tako nad propadanjem tih dvaju naših najznamenitijih trgovačkih gradova, da bi mogao napisat članak o njihovom prvenstvu na polju fabrikacije. U to ime pomoz Bog! Da nam junačka Banovina ne propadne.

Karlovčanin
Banovac 3. siječnja 1891
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 2 [3]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!