CRO-eu.com
Svibanj 16, 2022, 04:50:34 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2] 3
  Ispis  
Autor Tema: Sisak  (Posjeta: 29951 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #15 : Listopad 09, 2010, 13:58:27 »


Plaćanje taksa u ime regalnih prava osjećali su podložnici kao pretežak teret, iako je te takse određivala Zagrebačka županija. Prema njezinoj odredbi od 7. VIII 1806. plaća se u ime mostarine za prijelaz preko mosta na Odri kod sela Odre:
 
1) za puna kola s 4-6 životinja i 2-3 osobe - 15 x,
2) za prazna kola s istim brojem ljudi i životinja - 8 x,
3) za puna kola 2-3 životinje i 1-2 osobe, 12 x,
4) za prazna kola s istim brojem životinja i ljudi - 6 x,
5) za konja s teretom - 3 x,
6) za pješaka s teretom - 2 x,
7) za pješaka bez tereta - 1 x,
8 ) za veliku životinju - 2 x,
9) za malu životinju (tele, ovca, prase) 1 x.

Slične su takse vrijedile i za prijelaz skelom preko Kupe i Save. Jedino je Kaptol nedjelom i blagdanom od takse opraštao one koji su polazili u crkvu, a svećenika uvijek u službenom poslu.

IMOVINA SISAČKE GOSPOŠTIJE

Imovina se Sisačke gospoštije sastoji od zgrada, pokućstva, gospodarskog oruđa i drugih stvari u njima, zatim od gospoštijskih ili alodijskih oranica, vrtova, livada, pašnjaka, vinograda i šuma, onda od žitarica, vina i rakije, stoke i peradi pa, konačno, od urbarijskih daća, desetine i regâlnih prava.

Zgrade

Najvažnija i središnja gosnoštijska zgrada jest grad ili tvrđa (arx, castellum) kod utoka Kupe u Savu, nadomak selu Capragu, od koga je dijeli jedino rijeka Kupa. U selu odn. trgovištu Sisku nalazi se nekoliko krčmi i podruma i veliki zidani magazin. Na marofu u Selima kod Siska sagrađena je zgrada za upravu i nekoliko gospodarskih zgrada.

Tvrđa ili grad

Narod tu zgradu zove grad, jer se tako u nas još u ono doba zove svaka tvrđa, a pisani latinski dokumenti - arx, a to danas znači tvrđa, pa ćemo je i mi u našem prikazivanju tako zvati. Ta je zgrada građena 1544. i služila je sve do Karlovačkog mira 1699. kao vrlo važan branik Turopolja, Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske od Turaka. Tokom XVIII i XIX st. u njoj se nalazi gospoštijska uprava s kancelarijom i arhivom. Zagrebački kanonik koji u toj gospoštiji vrši službu inspektora ili prefekta ima tu posebnu sobu za odsjedanje zajedno s kapelom. Tvrđa ima trougaoni oblik. Na svakome se uglu nalazi po jedna kula. Zgrada je zidana na sprat. Prizemlje služi kao spremište za žitarice i drva. Na spratu ima 10 soba, 4 komore i 1 kuhinja.

Najljepša je soba tzv. palača (palatium, dvorana) . Tu se nalazi željezni sat, četverouglasti veliki sto od meka drva, pokriven zelenim stolnjakom, 7 stolica, presvučenih 1838. zeleno obojenom kožom, krevet s pokrivačem, ormar s raznim priborom za jelo. Tu je bilo 36 tanjura, napravljenih u Zagrebu (e massa Zagrabiensi), 22 noža, 15 mjedenih svjećnjaka, 4 solnjače, kupljene u Pragu (e massa Pragensi), raznoga posuđa od porculana i čaša od stakla. Svi su predmeti svake godine u inventaru popisani s naznakom cijene. Veliki je stol najprije procjenjivan s 18, a kasnije s 6 for.

Prva je soba služila kao kancelarija blagajnika. Tu se nalazila blagajna, ormar, divan, krevet, 2 stolca, 16 kugli od slonove kosti za igranje biljara.
 
Druga je soba bila blagovaonica sa stolom i 6 stolica i stolom za igranje biljara. Zatim su sobe slijedile ovako: soba kanceliste, srednja soba, stara kancelarija, kapela, soba za kaštelana, kancelarija, kuhinja, soba za kuharicu, kula „Zeughaus“, soba za stražu sa 6 pušaka, zatvor s 5 okova, stari zatvor sa zemljanom peći. Kapela je imala oltarnu sliku sv. Ladislava, drveni tabernakul, 2 mjedena i 2 drvena svijećnjaka, 5 kazula, 3 albe-, kalež, 3 misala, banderijsku zastavu iz g. 1779. U kaštelanskoj sobi čuvala su se dva laka topa (Kreutzweiss), a u skladištu 120 topovskih kugli.

Inače je u skladištu, u prizemlju, bilo raznoga poljodjeljskog oruđa i stvari, tako teška i laka kola, sjekire, lanci, škafovi, kalupi za pravljenje cigle, orma za konje itd.

Prema procjeni u inventaru, pokućtvo je i oruđe vrijedilo oko 550-600 for., a razne lanene tkanine (stolnjaci, ručnici, ubrusi, pokrivači, plahte, strošci, vreće) oko 130 for.

Od lanene je tkanine bilo oko 24-60 ručnika, 10 stolnjaka, 48 novih i 20 starih ubrusa, 50 plahta, 5 pokrivača za krevet i 5 pokrivača tegu-mentum Gozypio, 5 madraca i 5 jastuka, 12 jastučnica, 2 gunja za konje i 4 stroška.

Gospodarske zgrade kod tvrđe

U dvorištu tvrđe nalazi se zdenac, zidan, natkrovljen i ograđen drvenom ogradom. Tu je i drveni podrum (cellarium ligneum), zatim šupa za kola i šupa za pšenicu, zatim kula (turris) koju zovu Bela kula. 1815, stanju, a Bela kula bez stropa i krova. Kasnije je stanje popravljeno tako nakon napoleonskih ratova, drveni podrum i šupa za kola bili su u lošem stanju, a Bela kula bez stropa i krova. Kasnije je stanje popravljeno tako da je u tvrdi sagrađen novi podrum, a Bela je kula obnovljena, pa je u svaku od tih prostorija stalo po 5-10 bačava s vinom i rakijom.

Izvan tvrđe stajao je sjenik u koji se moglo spremiti 80 vozova sijena. Dalje prema Capragu na utoku Kupe u Savu bila je kućica za lađare i mala krčma.

U raznim skladištima sisačke tvrđe, osim žitarica, vina i rakije, oruđa i oružja, nalazilo se i drugoga materijala koji u inventaru dolazi pod imenom "Castellanalia" i "Materialia aedilia".


13. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #16 : Listopad 09, 2010, 14:01:41 »


Castellanalia jesu samo ovi predmeti tvrđavskog skladišta: sol kamena i morska, svijeće, smola, predivo tanko i debelo, kučine, konac fini, srednji i debeli, platno tanko, srednje i debelo, dvobojno platno za stolnjake i druge potrebe, vreće, drvo hrastovo i meko.
 
Gospoštija je kupovala godišnje 600-1000 libara kamene soli u Ugarskoj za svoje službenike i stoku. Morsku je sol nabavljala rijetko kada. Na skladištu je ostajalo na koncu godine 200-800 libara soli, kučina oko 200 libri, prediva oko 100 libri, konca oko 20 libri, platna (tkanja) 200-300 ulni, dvobojnog platna 50-200 ulni, vreća oko 50 komada, hrastova drveta 100-700 hvati, a mekog tek nekoliko hvati.

Materialia aedilia tj. aedificialia jest građevni materijal, djelomično uskladišten u tvrđi, a djelomično na drugim mjestima. To su grede (trabes), letve (asseres), šindra (scandulae), daske (lattae), cigle (lateres), crijep, žljebnjaci, živo i gašeno vapno, željezo, veći i manji čavli, hrastovina za bačve, željezni i drveni obruči za bačve. Hrastovu su građu sjekli u gospoštijskim šumama stručni radnici iz Kranjske (Slovenija), a jelovu je trebalo kupiti. Cigla se u velikim količinama iskopavala iz zemlje na području stare rimske Siscije ili se proizvodila u vlastitoj ciglani (antiqua foruna). Tako je 1831. iskopano preko 6000 kom. rimske cigle, a u ciglani ispečeno 188,400 komada. Iz zemlje se iskopavalo i staro kamenje, okruglog i  četvorinskog oblika. 1805. iskopano je 14 komada četvorinskog kamena i 66 komada okruglog. Ciglu su i kamenje iskopavali ne samo težaci za potrebe gospoštije nego i stanovnici Siska u vlastitu korist. Gospoštija se tome nekada protivila, ali je kasnije popustila i jedino tražila da joj se izruče dragocjeni predmeti. To je međutim tražio također Mađarski nacionalni muzej za sebe.
 
Skladište je građevnog materijala bilo snabdjeveno čas više čas manje, prema građevnim potrebama gospoštije. 1828. bilo je na skladištu, 146 greda hrastovih, 70 greda borovih, 359 hrastovih stupova, 464 borovih dasaka 755 hrastovih letava, 1940 kom. hrastove šindre, 444 hrastova obruča za bačve itd.

Zgrade u Sisku

U selu odn. trgovištu Sisku bile su ove zgrade:

1. Drvena krčma (diversorium) s 5 soba, kuhinjom, podrumom, stajom za 20 konja, šupom za kola i kućom za biljar.
2. Zidana mala krčma na sprat; u prizemlju su 3 sobe s kuhinjom, na spratu 4 sobe; ima podrum i staju za 2 krave.
3. Veliki zidani magazin s kapacitetom od 16.000 mjerova žitarica.
4. Stara ili Rimska pivnica ima prostrani podrum koji potječe još od rimskih vremena, zatim drvenu krčmu i uličnu zgradu gdje ordinira kirurg.
5. Drvena mesnica, sagrađena 1811.
6. Zgradica u vrtu kraj crkve.
7. Kasnije je još sagrađena: Velika zidana krčma (diversorium muratum maius).

Stara drvena krčma uz Kupu kraj skele stajala je do g. 1839. Ona je godinama služila kao svratiste putnicima koji su tu imali priliku igrati biljar. U inventaru se spominje 26 kugli od slonove kosti. Od njih je 10 predano Kukuljeviću, budućem kurijalnom komesu.

U Rimskoj pivnici nalazio se 1839. samo stari hrastov stol s četiri hrastove klupe.
 
Kod mosta u Odri sagrađena je oko 1815. nova krčma. Tu se nalazio službenik koji je ubirao mostarinu.
 
Mala je zidana krčma sagrađena oko 1803. To je današnji "Mali Kaptol" U njoj je gospoštija imala samo jedan hrastov stol, 2 peći i 8 šaluzina, a sve je ostalo pokućstvo bilo najamnikove.

Velika je krčma zidana oko 1839. Tu se nalazio jedan veliki biljarski stol, presvučen zelenim platnom, s 12 štapova i 25 kugli za igranje biljara, zatim 3 manja igraća stola, 9 kreveta, 9 ormara, 20 željeznih peći, drveni pozlaćeni lustar in palatio, 10 drvenih zidnih svjetiljaka, 54 šaluzine itd. Zgrada je bila jednokatna i vrijedila je za ono doba kao dobro uređeni hotel. 20 novih željeznih peći stajalo je 1839. 400 for., a 54 šaluzine 216 for. To je današnji "Veliki Kaptol" koji je imao nadoknaditi drvenu krčmu kraj Kupe.

Marof u Selima

Na marofu (allodium) u Selima stajala je zgrada u kojoj se nalazila upravna kancelarija, stan upravitelja marofa, podrum i kuhinja i dr., zatim razne gospodarske zgrade (žitnica, kukuružnjak, staja, šupa za kola, pčelnjak). Od raznoga inventara spominjemo ovo: 1 kola za upravitelja, vrijedna 25 for.; 6 dobro uščuvanih kola za volove i 2 loša kola za volove, vrijede 80 for.; 12 madžarskih plugova (aratra Hungarica) vrijede 45 for.; 2 manja pluga ili "ralice" za sijanje prosa, vrijede 2 for.; stroj (machina) za rezanje repe, vrijedi 12 for.; 2 veće i 2 manje brane sa 60 zubaca, vrijede 20 for. Osim toga, tu je bila maslenjača za pravljenje maslaca, kante za mlijeko i vodu, sjekire, jarmovi za volove, lanci itd.
 

14. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #17 : Listopad 09, 2010, 14:07:39 »


Klijet u vinogradu Vurotu
 
Tu su se nalazila 2 stola, 10 stolica i 1 ormar, a sve je zajedno vrijedilo 2 for. i 20 x.

Lađe i skele
 
Gospoštija je posjedovala dvije lađe, "Sveti Stjepan" i "Sveti Ladislav" za prijevoz žitarica iz Modoša u Banatu Tisom, Dunavom i Savom do Siska. Lađe je napravio 1818. Mikula Kozjak iz Kostajnice, "ladyh delà maisor", za 550 for. Gospoštija je dala ne samo drvo nego i 4711 težaka i 2158 for, u ime otkupa prekorednih težaka. Prema ugovoru sklopljenom 3. XII 1817. u Selima,  svaka je lađa imala biti velika "od pet jezer vaganov" (tj. u svaku je trebalo stati 5000 vagana žitarica), "20 i pol klaftra duga, 3 i pol klaftrov široka, do skelje sedam prednjov gliboka" Osim toga, majstor je imao napraviti 2 dereglije, 2 čamca, 1 lađu ribaricu 3 klaftra dugu a pola klaftra široku te uz nju mali čamac. Za sve vrijeme rada majstor je dobivao od gospoštije hranu i 3 holbe vina (desetinskog) na dan. Prema inventaru od 1828., same lađe vrijede 2800 for., a zajedno s opremom vrijede 7446 for. 55 x. U opremu lađa spadaju: vesla, stol, krevet, ormar, 6 pušaka, peć, sjekira itd. Inače se oprema za lađe čuvala također u tvrđavskoj kuli. Tako dizalica (vulgo ili pučki Vinda), kladivo željezno (malleus ferreus), bravarska pila (lima), strugalo (dolabrum, hoblić) i dr. Do 1833. g. obje su lađe dotrajale, pa je sagrađena nova lađa "Sv. Marija“.

Skele (brodovi, u lat. spisima dereglia) su bile tri: jedna u Sisku, druga u Capragu, a treća u Galdovu. Sve su bile opskrbljene lađicama ili čunjevima. Skela u Sisku bila je lancem svezana za sidro. Skele su 1839. vrijedile 500 for., a svi drugi predmeti (navalia), vezani za prijevoz na vodi, 125 for.

Alodijsko zemljište

Iz velikoga mnoštva raznih dokumenata Sisačke gospoštije iz prve polovice XIX st. ne možemo nikako zaključiti koliko je prostora obuhvaćala ta gospoštija, tj. koliko je imala jutara ili rali oranice, livade, šume i vinograda. Ukoliko postoje oskudni podaci o zasijanom zemljištu različnim žitaricama, iskazana su jutra s veličinom od 1200 kv. hvati po jednom jutru. Zato smo se morali poslužiti s "Popisom sviuh allodialskih i pustoselskih zemljišta" iz g. 1866. da bismo mogli utvrditi koliko je gospoštija posjedovala jutara oranica, livada i šuma u prvoj polovici XIX st. U tom su popisu jutra iskazana s veličinom od 1600 kv. hvati, a to odgovara i današnjem našem računanju. To smo bez štete za istinu mogli učiniti, jer 1866. ima na području Sisačke gospoštije 452 jutra pustoselskog zemljišta: oranica - na 683 jut. alodijske oranice. To sve znači da se zemlja napuštala, a ne kupovala, pa prema tome stanje alodijskog zemljišta uglavnom odgovara stanju toga zemljišta iz prve polovice XIX stoljeća.

Oranice

Alodijskih je oranica, kao što smo čas prije rekli, na području cijele Sisačke gospoštije bilo 683 jutra i 1035 kvadr. hvati. Od toga je u.području ili hataru Odra ležalo oko 70 jutara. Glavno se zemljište nalazilo u rudini Mostna Greda s 32 jutra i u rudini Rakov Bok s 15 jutara.

U Drenčini je gospoštija imala oko 25 jutara, u Jazveniku 8 jut., u Žažini podrug jutra, a u Gredi oko 208 jutara. Važnije su rudine u hataru Greda: Petrovac s 46 jut., Pećina s 20 jut., Dužica s 38., Bikovica s 51 jut.
U hataru Selima, gdje je stajao gospoštijski marof, prostirala su se 163 jutra. Neposredno uz marof bilo je 5 jutara. Na velikoj oranici u rudini Topolje, koja je imala 81 jut., zasađena je 1866. mlada šuma, valjda zbog neplodnog terena.
Na užem području Siska ležale su tzv. nutarnje ili intravilane oranice koje su prema regulacionoj osnovi trgovišta Siska određene za davanje Siščanima. Davanje je išlo dosta sporo, pa je tu gospoštija još u sredini XIX st. posjedovala 40 jut. oranice.

Na širem području Siska, u rudinama Četertek, Skradnjak i dr., prostirale su se tzv. vanjske ili ekstravilane oranice. Bilo ih je 171 jutro. U drugoj pol. XIX st. Siščani su te oranice uzurpirali sebi za pašnjak, a gospoštija je i dalje plaćala porez. Zbog toga je dolazilo do spora.

Livade

Gospoštijskih je livada bilo u svemu 802 jutra. Od toga su ležala u hataru Odra 42 jutra, u hataru Drenčina 505 jut., u hataru Jazvenik podrug jutra, u hataru Sela 13 i po jut., u hataru Greda 160 jut., u hataru Bok 18 jut., u hataru Stupno 35 jut., u hataru Sisak 27 jutara. Veći su kompleksi livada bili: rudina Rakovo Brestovec u Odri s 20 jut., rudina Razlovec u Drenčini s 236 jut., rudina Brestovska Greda u Gredi s 57 jut., rudina Berušina u Stupnom s 34 jut., rudina Strmec u Sisku s 23 jut.

Vinogradi, vrtovi i šljivici

Vinograd Mladina u Drenčini, kasnije zapušten, imao je oko 4 jut., vrt kod marofa u Selima imao je 1 jut., a kod tvrđe u Sisku tek 600 kv. hvati, šljivik Buckovec u Drenčini 3 jut., šljivik kraj marofa u Selima 363 kv. hvati, šljivik Pašinec u Sisku 9 i po jutara. O veličini vinograda u Vurotu začudo nema podataka.

Pašnjaci i šume

Prema dokumentu koji je 1863. sastavio mjernik Fr. Romanić, a 1866. potvrdio Sudbeni stol Zagrebačke županije, imala je Sisačka gospoštija prije segregacije 2107 jut. i 1290 kv. hvati pašnjaka, a 3422 jut. i 1518 kv. hvati šume.

U poreznoj općini Greda bilo je 804 jut. pašnjaka i 1200 jut. šume, a pravo na drvarinu i pašovinu imala su sela: Greda, Sela, Jazvenik, Petrovac.

U poreznoj općini Sela bilo je 809 jut. pašnjaka i 932 jut. šume, a pravo na drvarinu i pašovinu imala su sela: Tišina, Strelečko, Bok, Žabno, Galdovo, Pračno, Odra, Stupno, Drenčina i Vorut. To su pravo ta sela imala i na području općine Bok gdje je bilo 323 jut. pašnjaka i 866 jut. šume, kao na području por. općine Stupno gdje se nalazilo 170 jut. pašnjaka i 225 jut. šume.
(Nakon segregacije ostalo je gospoštiji 1077 jut. pašnjaka i 2112 jut. šume.)

Žitarice i krma za stoku

Gospoštija je nastojala da joj žitnice budu pune raznih žitarica, jer je uz trgovinu trebalo računati s neplodnom godinom, gladi i drugim nevoljama. Zato je ne samo čuvala višak hrane iz prošlih rodnih godina nego je i kupovala banatsku pšenicu od kaptolske gospoštije u Modošu kod današnjeg Zrenjanina.
 
Bačve, vino i rakija

Gospoštiji je trebalo za spremanje, čuvanje i točenje vina i rakije velik broj bačava razne veličine.
Bačve raznih veličina zovu se ovim hrvatskim imenima:

- medvenjak,
- banja,
- sud,
- stertinjak,
- okovanac,
- sudić,
- polovnjak.
Medvenjak sadrži s vedara, a stoji 1818.4 for., dok se za banju tada plaća 45 x.
 
U razdoblju od 1820.-1830. ima gospoštija 24 velike bačve za vino s kapacitetom od 1027 urni (vedara), 19 srednjih bačava s kapacitetom od 264 urne i 25 malih bačava s kapacitetom od 283 urne. Velike bačve imaju po 8 željeznih obruča, a pojedina od njih sadrži 27-75 urni. Srednje bačve imaju po 6 željeznih obruča, a sadrže (pojedina 13-20 urni, dok one male imaju drvene obruče i sadrže ispod 13 urni.

Za spremanje šljiva postoji 11 kaca s ukupnim kapacitetom od 415 urni. Rakija se peče u dva bakrena kazana ili kotla, velika 6 urna, a čuva u 10 većih bačava s ukupnim kapacitetom od 128 urni i u 12 manjih bačava s kapacitetom od 14 urni. Za spremanje kupusa ima 15 kaca s ukupnim kapacitetom od 193 urne.

Za vodu služe 4 kace s kapacitetom od 61 urne.

Bačve su bile prema potrebi smještene u raznim gospoštijskim podrumima. Najviše ih je bilo - 25 - u Rimskoj pivnici, 4 u maloj zidanoj krčmi, 2 u drvenoj krčmi kod Kupe, 19 u podrumu ispod zidanog magazina, u Beloj kuli kod tvrđe 11, u novom drvenom podrumu kod tvrđe 16, kod raznih krčmara 6, u pecari za pečenje rakije u tvrđi 8 itd. Ovako je stanje bilo prema inventaru od g. 1820.

To stanje manje više odgovara i stanju u drugim godinama prve polovice XIX st.
Iz gospoštijskih se inventara vidi koliko je tokom pojedine godine priskrbljeno vina i rakije, koliko je potrošeno i koliko je ostalo na koncu godine.


15. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #18 : Listopad 09, 2010, 14:19:22 »


Stanje vina g. 1830. bilo je ovako: iz prošle godine ostalo je 158 urna alodijskog vina, od čega 1830. nije ništa potrošeno; starog kupljenog i desetinskog vina ostalo je iz prošle godine 489 urna, nabavljeno je 1830. još 297 urna što zajedno čini 787 urna, a od te količine potrošeno je tokom 1830. svega 377 urna; novog kupljenog i desetinskog vina preostalo je iz prošle godine 252 urne, tokom godine 1830. priskrbljeno je još 1558 urni što čini 1810 urni, međutim od toga nije ništa potrošeno. Rakije je preostalo iz prošle godine 1829.- 55 urni, priskrbljeno 1830. još 102 urne, a od toga potrošene 53 urne.

Deset godina kasnije, 1840. bilo je stanje vina ovakvo: staro vino iz g. 1831, kupljeno 1839, ostalo ga 32 urne, sve je potrošeno 1840; staro vino iz g. 1834, kupljeno 1839, ostalo ga je 23 urne, ali je toga vina 1840. kupljeno još 39 urni i potrošeno 53 urne pa ga je tako na koncu 1840. ostalo još 10 urni; 2 urne vina iz 1836, preostale na koncu 1839, potrošene su tokom 1840; vina iz 1837-8. preostala je 381 urna, nabavljeno jos 14 urna, a potrošeno je 365 urni; novog kupljenog vina iz 1839. preostalo je na koncu 1839. 181 urna, kupljeno ga je 1840. još 325 urni, a potrošeno 424 urne, tako da ga je na koncu 1840, ostalo 85 urni; novog alodijalnog vina ostalo je na koncu 1839. 180 urni, u 1840. priskrbljeno ga je 294 urne, a potrošeno 1890 urni, tako da ga je na koncu 1840. ostalo 294 urne tj. cijeli novi urod.; novog desetinskog vina ostalo je na koncu 1839. 82 urne, pribavljeno ga je 1840. 266 urna, a potrošeno 117 urna, tako ga je na koncu 1840. ostalo 349 urna. Rakije je preostalo 78 urni, 1840. priskrbljena 101 urna, potrošeno 119 urni, na koncu 1840. ostalo je 60 urni.

Iz rečenoga izlazi da je 1830. potrošeno gospoštijskog vina samo 377 urna, a 1840. 1171. urna, rakije 1830. 53 urne, a 1840. 119 urna. Razlika je dosta velika, a za to može biti više razloga, napr. bolji ili slabiji urod vinograda pa i bolja ili slabija godina uopće.

Stoka

Gospoštija je imala veliki broj razne stoke, najviše zbog obrađivanja alodijskog zemljišta i gnojenja tog zemljišta, zatim zbog mesa, mlijeka, sira, masla i unovčavanja. U inventaru je svake godine zabilježeno svako pojedino grlo, kako se zove i koliko ima godina. Imena su volova napr.   Šironja čadi, Rumen črleni, Plavonja plavi, Krilovna riđi, Jelen beli, Stojan beli, Zekonja beli, Šironja beli, Rogina beli, Čakojnja beli, Dragojnja beli, Sivonja, Srnota, Ljugen, Perga, Vilas, Rosina, Čakan, Plavec. Bikovi se zovu: Riđan, Miško i Galojna. Krave nazivaju: Širovna, Vida, Milava, Kunava, Plavana, Ljugava, Črlenka, Borava, Riđava, Lozava, Ćikava, Rogava, Radava. Konji se zovu Bogar i Bećar. Imena imadu i ju-nad, a slična su imenima volova i krava. Konji su imali 9 godina, volovi 4-12, krave 4-12, a junad 1-4 godine.

Konja je gospoštija držala 2 do 3 grla za vožnju kola.

Volovi su bili pdijeljeni u tri vrste: jedni su bili ujarmljeni (boves iugales), drugi određeni za tovljenje (in sagina), a treći, još mladi, hranili su se u stadu (in grege). Ujarmljenih je volova bilo 24-32 grla, a upotrebljavali su se za vožnju i oranje na alodijskom zemljištu. Začudo, gospoštija je malo takvih volova uzgajala na marofu u Selima, većinom ih je kupovala; tako 1830. 10 grla, 1829. 8 grla, a 1841. 8 grla čak na sajmu u Bjelovaru. Tovljeni su se volovi prodavali mesarima, a i klali za domaće potrebe. Mladi volovi iz stada, kad bi dosta ojačali, bili bi upregnuti u jaram. Volova u tovljenju bilo je svake godine oko 8-10 grla, a u stadu oko 2 grla. Gospoštija je u svemu držala 30 do 50 grla volova.
 
Krava je bilo 15 do 45 grla, ponajviše muzara, a oko 5 jalovih. One su se godinu-dvije hranile na paši u stadu i zatim klale.

Junadi je gospoštija imala 6-24 grla, od toga su trećina bili junci, a dvije trećine junice.

Teladi se otelilo godišnje do 20 grla, od čega je oko 5 ostavljeno za uzgajanje, a sve je ostalo prodavano mesaru ili klano za domaće potrebe.

Od mlijeka na marofu proizvedena je tokom svake godine dosta velika količina suhoga sira i masla, ali kako je to potrošna hrana, prema podacima u inventaru ostalo je na koncu godine jednoga i drugoga oko 30-40 libara. I koža je od zaklane stoke vrlo brzo upotrebljena tako da je na skladištu skoro nije bilo.

Kratko je vrijeme imala gospoštija i oko 6 grla ovaca.

Perad
Gospoštija je raspolagala s velikim brojem peradi urbarijske-(pijetlovi i pilići) i alodijske (pijetlovi, kokoši, pilići, guske i patke) i s jajima. U toku godine prodano je i poklano kod kuće oko 1000 komada peradi, a na koncu godine ostalo bi u inventaru još oko 500 komada.

Pčele
Na koncu pojedine godine bilo je oko 15 pčelaca i do 70 praznih košnica. Izvrcani se med brzo potrošio tako da ga do konca godine nije ništa preostajalo.


16. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #19 : Listopad 09, 2010, 14:21:42 »


GOSPOŠTIJSKA UPRAVA

Svakako je važno tko je upravljao gospoštijom i kako je njome upravljao. Prihodi gospoštije ne ovise samo o vremenskim i općim ekonomskim prilikama kraja i zemlje nego jednako tako o znanju i zalaganju te o primjenjivanju dobrih i prokušanih metoda rada od strane onih kojima je povjereno upravljanje.

Prije svega treba napomenuti da je Prvostolni kaptol kao vlasnik zadržao sebi pravo odlučivanja ne samo u svim krupnijim pitanjima upravljanja nego se često puta bavio i zbilja sitnim stvarima. Imajući loše iskustvo s raznim svojim službenicima nije imao ni u koga povjerenja, nego je tražio da o svemu bude na vrijeme obaviješten i da sve tačno provjeri.

Zbog toga je razloga postojalo živo dopisivanje između gospoštijske uprave u Sisku i Kaptola u Zagrebu. Uprava je u Sisku izvješćivala vlasnika o svakom izvanrednom poslu i tražila upute za rad, slala je stalne mjesečne, tromjesečne i godišnje izvještaje. Od njih su najvažniji inventari za pojedinu godinu. U njima je opširno prikazan prihod gospoštije u gotovom novcu i prirodninama te stanje gospoštijske pokretne i nepokretne imovine. Upravo iz tih inventara prikupili smo najveći dio podataka za ovaj naš prikaz. Svi su ti izvještaji, kao i obični dopisi, bili kod Kaptola u Zagrebu pomno proučeni i često puta vraćeni s cijelim nizom raznih primjedbi i prigovora.

U starije vrijeme svaka je kaptolska gospoštija, pa tako i sisačka, imala svog posebnog prefekta ili špana. To je bio jedan od zagrebačkih kanonika, biran za tu službu na godinu dana. Od 1770. kanonik inspector bonorum nadzire sve kaptolske gospoštije pa i sisačku. On proučava ekonomske izvještaje, stavlja prigovore, putuje često osobno u Sisak, zadržava se tamo po nekoliko dana, u zamršenijim stvarima savjetnik mu je comes curialis, a ako zbog većih neurednosti treba povesti istragu protiv gospoštijskih službenika u Sisku, dolazi komisija, sastavljena od više kanonika i računskih stručnjaka. Svakom se neurednom službeniku daje prilika da se najprije pismeno opravda, a ako to ne uzmogne, dolazi stvar pred cenzuralni gospoštijski sud koji konačno ustanovljuje računski manjak ili štetu. Neuredni službenik obično prihvaća rješenje toga suda i plaća gospoštiji odštetu. Tako je u godišnjim računima nastala rubrika ili pozicija "Ex convictis censuralibus vigore Iudicii censuralis". Iz nje se vidi koliko je gospoštija koje godine primila u ime odštete od svojih neurednih službenika.
 
Sisačka je gospoštija imala razne službenike. Jedni su bili stalni njezini namještenici, radili su samo za nju i živjeli jedino od plaće koju su od nje dobivali. Drugi su tek neke povremene usluge činili gospoštiji, ona im je zato davala neku manju plaću ili honorar. Treći su bili gospoštijski podložnici i predijalci, inače bistriji i okretniji ljudi, koji su uz svoje poslove kod kuće činili gospoštiji neke određene usluge, pa su zato bili oprošteni od svih ili samo nekih urbarijskih i desetinskih podavanja, a koji put dobivali su i manju plaću u gotovom novcu, o čemu govorimo na drugom mjestu. Narod je sve te službenike zvao "oficeri" prema lat. riječi: officiales.
 
Prvi je i najodgovorniji gospoštijski službenik u Sisku bio provizor ili providnik. On je nadzirao rad ostalih službenika, sklapao u ime Kaptola s najamnicima ugovore, određivao (u sporazumu s drugim službenicima) težacima poslove te se brinuo, da poslovi budu na vrijeme i valjano izvršeni. Ukratko: njegova je dužnost bila unaprijediti u svakom pogledu prihode gospoštije.

Službu su provizora u prvoj polovici XIX st. vršili:

Ivan Bradica,
Đuro Tučkorić,
Ivan Canjuga,
Mirko Varjačić,
Josip Teklić,
Ferdinand Cuderman.

Provizorova kancelarija nalazila se u tvrđi. Tu je uz provizora radio najprije samo jedan pomoćni službenik frumentarius (žitnik), a kasnije dva: rationista (blagajnik) i cancelista (pisar). Njihova je dužnost bila voditi knjigovodstvo gospoštije te za nju primati i izdavati novac. Tu su svake godine sastavljani dopisi svih podložnika i predijalaca s oznakom njihovih obveza prema gospoštiji, zatim s podacima o "određenim težacima" i primljenim podavanjima u gotovom novcu i naravi i konačno s podacima o dugovima. Ti su popisi danas izvrsna arhivska građa. Njome smo se i mi poslužili za pisanje ovoga prikaza. Iz te se građe vidi što su sve radili i kako su radili mnogobrojni gospoštijski težaci, i to ne samo u jednoj godini nego svakoga dana u godini.
 
Da vidimo napr. popis težaka iz g. 1840!

U mjesecu siječnju radilo ih je 165 : 49 na sječi i dovozu drva, 42 na prijevozu vina, a 76 je radilo sa stokom.

U veljači je bilo iskorišteno 725 težaka: 341 je pravio drvene obruče za bačve, 190 ih je radilo u šumi oko ogrevnih drva, 62 su prevozila vino, a 66 je radilo sa stokom.

U ožujku su radila već 1302 težaka: 261 je sjekao i tesao kolce za vinograd, 21 je sjekao vrbe, 66 je sjeklo i vozilo ogrevno i građevno drvo, 532 su radila u vinogradu i u podrumu, 22 su prevozila vino, 102 su čistila šljivike, 5 ih je radilo u vrtu, 12 orača oralo je s volovima zemlju za kukuruz, a 134 za zob, 145 je radilo sa stokom. (Zob je tada i zasijana.)

U travnju je radilo 2389 težaka: 2 su vozila drvo na prodaju, 419 je radilo u vinogradu, 158 je prevozilo i pretakalo vino, 91 je čistio šljivike, 144 su prevozila banatsku pšenicu iz Siska u Zagreb zbog prodaje trgovcima, 1066 je radilo oko kukuruza (runjenje, vožnja u Zagreb zbog razdiobe među kanonike, oranje), 6 je oralo zemlju za proso, 8 je sadilo repu, 32 su razgrtala krtine na livadama, 461 je sa stokom radio.
 

17. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #20 : Listopad 09, 2010, 14:26:02 »


U svibnju je radilo 1367 težaka: 398 je vozilo drva iz šume u tvrđu, na marof i u krčmu, 217 je pravilo liko za vinograd i ondje vršilo drugo kopanje, 84 su vozila vino u krčme, 95 je banatsku pšenicu vozilo iz Siska u Zagreb na prodaju, a domaću pšenicu u polju plijevilo, 90 je oralo za raž, 302 su orala za kukuruz, sadila ga i prvi put ga kopala, 102 su orala i brnala za proso, 4 su orala zemlju za kupus, 10 ih je prvi put kopalo repu, 46 je krčilo šikaru zbog sijanja raži, 18 ih je sa stokom radilo.

U lipnju je radilo 2447 tožaka: 80 je kopalo drugi put vinograd i vezlo ga, 43 su vozila vino i rakiju u Zagreb i u krčme Siska i okolice, 131 je orao za pšenicu, 76 je želo i vozilo ječam, 1688 je kopalo kukuruz prvi i drugi put, 91 je orao zemlju za heljdu i sijao, 229 je oralo i sijalo proso, 4 su se bavila kupusom, 16 je drugi put kopalo repu, 72 su kosila i sušila travu na livadi, 14 je sa stokom radilo.

U srpnju su radila 2093 težaka: 1 je vozio drva na prodaju, 97 je drugi put kopalo vinograd, 108 je vozilo vino i rakiju u krčme, 805 je pšenicu želo i vozilo, vršilo (mlatilo) i vijalo, 52 su žela i vozila raž, 121 je žeo i vršio ječam, 244 su drugi put kopala kukuruz, 80 je želo zob, 20 je kopalo prvi i drugi put kupus, 24 su orala svinjsku repu, 18 je pravilo kanal protiv poplave, 430 je kosilo, sušilo i vozilo travu u livadi, 91 je radio sa stokom.

U kolovozu su bila 2032 težaka: 2 su vozila drva, 158 je treći put kopalo u vinogradu i ondje plijevilo, 28 vozilo vino u krčme, 516 je vršilo i vijalo pšenicu te oralo zemlju za novu sjetvu pšenice, 226 je vršilo i vijalo raž, pravilo snopove te oralo zemlju za novu sjetvu raži, 122 su vršila i vijala alodijski i desetinski ječam, 81 je orao za sjetvu kukruza u budućoj godini, 27 je želo proso, 65 je kopalo svinjsku repu, 41 je krčio trnje zbog sijanja raži, 602 su kosila, sušila i vozila travu na livadama, 93 su se bavila stokom kao volari.

U rujnu su radila 2662 težaka: 2 su vozila drva u Sisak na prodaju, 259 je bralo vinograd, 111 je vozilo mošt i vino, 199 je sudjelovalo u novoj sjetvi pšenice, a 125 u sjetvi raži, 187 je bralo kukuruz i oralo zemlju za kukuruz u slijedećoj godini, 24 su orala zemlju za zob u budućoj godini, 403 su žela, vezala, mlatila i vijala proso, 268 je bralo, sušilo i mlatilo grah, 252 su kosila, sušila i vozila sijeno(!), a 662 otavu, 33 su kosila; sušila i vozila djetelinu, 134 su se bavila stokom kao volari.
 
U listopadu je radilo 1690 težaka: 1 je vozio u Sisak drva na prodaju, 105 je vozilo desetinski mošt u podrum, 20 je vozilo pšenicu s marofa u tvrdu, 116 sudjelovalo u sjetvi ječma, 965 je bralo i vozilo kukuruz te sjeklo kukuruzovinu, 24 su orala zemlju za buduću sjetvu zobi, 139 je želo, mlatilo i vijalo heljdu, 20 je mlatilo i vijalo proso, 56 je mlatilo i vijalo sirak, 8 je spremalo kupus u tvrđi, 16 je bralo i mlatilo grah, 218 je radilo sa stokom kao volari.
 
U studenome radila su 384 težaka: 6 ih je vozilo žir iz Kraljevca u Sisak, 6 vozilo drva, 23 su vozila vino i rakiju u krčme, 9 je peklo rakiju, 4 su čistila kanale u ječmu, 6 spremalo kupus, 73 su iskopavala repu i vozila na marof, 131 je vadio i vozio na marof svinjsku repu, 75 je radilo sa stokom kao volari.
 
U prosincu su jedino 40-orica radila s volovima kao volari.

Ovome treba nadodati:

1) predijalce koji su držali stražu u sisačkoj tvrđi i u Zagrebu na Kaptolu (mjesečno 120-150 ljudi);
2) brodare koji su na skeli kod Capraga prevozili putnike (mjesečno oko 100 ljudi);
3) 10 radnika godišnje u bašči;
4) graditelje plotova (oko 200 ljudi godišnje);
5) oko 100 ljudi godišnje na popravcima zgrada; oko 1000 ljudi godišnje na gospoštijskim novogradnjama (dovoz građevnog drveta, pečenje nove i vađenje iz rimskih ruševina stare cigle, paljenje kreča itd.);
6) oko 500 ljudi uz dugi ili daleki podvoz;
7) oko 1000 prodanih težaka.

Svakako je zanimljiv i nadasve važan odnos između broja težaka, sjetve i žetve tj. zasijane površine, posijanog i dobivenog sjemena. Uzet ćemo opet podatke iz 1840. godine. Jedno se jutro računa tada kao površina s 1200 kvadratnih hvati.
 
Pšenice je posijano 67 vagana na 53 jutra, a dobiveno 683 vagana radom 1069 težaka.
Raži je posijano 9 vagana na 6 jutara, a dobiven je 71 vagan radom 132 težaka.
Ječma je posijano 15 vagana na 222 jutra, a dobivena su 203 vagana radom 222 težaka.
Zobi je posijano 28 vagana na 20 jutara, a dobiveno je 118 vagana radom 272 težaka.
Prosa je posijano 20 vagana na 39 jutara, a dobiveno 113 vagana radom 704 težaka.
Heljde je posijano 9 vagana na 19 jutara, a dobiveno je 95 vagana radom 230 težaka.
Kukuruza je posijano 37 vagana na 111 jutara, a dobiveno je 4105 vagana u klipovima radom 3911 težaka.

Godina 1840. bila je u pogledu poljoprivrede općenito dobra, pa je zato omjer između zasijanih žitarica i dobivenih žitarica dosta povonjan, tj. 1:10. Desetorostruki urod na području Sisačke gospoštije u prvoj polovici XIX st. dosta je rijedak. Napr. već iduće godine 1841. od 65 zasijanih vagana pšenice dobivena su samo 324 vagana, od 27 zasijanih vagana raži dobiven je samo 1.01 vagan, od 14 vagana zasijana ječma dobiveno je 78 vagana, od 32 vagana zasijane zobi dobivena su 132 vagana. Međutim, proso, heljda i kukuruz "spašavaju situaciju": od 18 vagana prosa dobiveno je 250, od 9 vagana heljde dobivena su 134, od 35 vagana kukuruza dobiveno je 2510 vagana u klipovima.


18. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #21 : Listopad 09, 2010, 14:29:16 »


Neke su ekonomske godine bile tako loše da je odnos između posijanog i dobivenog sjemena bio 1:3, 1:2, 1:1 ili još nepovoljniji. U jednoj istoj godini koji put ustanovljen je nepovoljan prirod samo za jednu vrstu žitarica, a za ostale je bio povoljan. Napr. 1839. od 27 vagana raži dobiveno je samo 9, ali od 38 vagana pšenice dobiveno je 325 vagana. 1845. od 6 vagana pšenice nije dobiveno ništa, a od 7 vagana zobi samo 9 vagana. Zato je gospoštija nužno morala stvarati i čuvati veće zalihe hrane u svojim žitnicama.

Omjer između zasijanih površina i uroda svakako je nepovoljan, pa fčak i za najrodnijih godina. Npr. 1835. urod je pšenice osmerostruk, pa ipak jedno jutro od 1600 kvadr. hvati dalo je tek nešto više od 400 kg pšenice. Iste je godine urod raži peterostruk, ali na jednom jutru dobiveno je oko 245 kg. Ječma je na jednom jutru urodilo oko 370 kg, zobi oko 300 kg, prosa oko 290 kg, kukuruza oko 1000 kg. Razlog je takvu stanju svakako opća zaostalost, ali i činjenica da je bilo dosta zemlje i radne ljudske snage i zaprežne stoke, pa se sve to nije mnogo cijenilo. Iz istoga razloga postoji nepovoljan omjer između upotrebljenih težaka i uroda. Iako težaci nisu bili ničim zainteresirani da marljivo obrađuju gospoštijsku zemlju, ipak ne možemo sigurno znati da li je postojao kakav svijesni ili nesvjesni bojkot. Naprotiv je sigurno da je u isto vrijeme seljak podložnik i predijalac sa svojih velikih zasijanih površina dobivao maleni urod, jednako malen kao i gospoštija.

Svake se godine obrađivala odn. zasijavala površina od 150 do 200 jutara (po 1200 kvadr. hvati ima 1 jutro). Zemlja je barem svake treće godine ostajala na ugaru, tj. nije se obrađivala, da bi tako postala prikladna za što obilniji prirod u idućoj godini.

Pokretanje velike radne snage i izvršivanje mnogobrojnih poslova u toku godine za gospoštiju moralo se odvijati po dobro smišljenom planu i na što efikasniji način. Provizor je svakoga tjedna sazivao u svojoj kancelariji u sisačkoj tvrđi posebnu konferenciju (consultatio oeconomica). 0 njoj govorimo na drugom mjestu. Na toj su konferenciji razni pomoćni službenici dobivali zadatke koje je trebalo izvršiti narednoga tjedna. Ti službenici jesu: kaštelan ili upravitelj tvrđe, 2 satrapa ili pandura, vojvoda, vilicus ili upravitelj, špan u Selima, suci (iudices) u Galdovu, Boku, Odri, Drenčini i Gredi. Oni su imali pozvati težake na određeni posao i nadzirati ih, da bi posao bio uspješno izvršen. Za čuvanje polja i vinograda postojao je poseban čuvar ili poljar, a za čuvanje šume određena su tri lugara koja je nadzirao vojvoda.

Na marofu u Selima uz upravitelja ("dvorni") službovali su: gospodarica (allodiatrix), kućna pomoćnica, jedan ili dva pastira i oko šest volara. Od njih je svaki imao brigu za četiri vola (hranio ih je i na njima radio). Poseban se kočijaš brinuo za dva konja. Službenici na marofu primali su ondje stan i hranu.

GOSPOŠTIJSKI PRIHODI

Prihodi Sisačke gospoštije (proventus dominii) bili su različiti: urbarijske daće, činž od regalnih prava, činž od iznajmljenih kuća i zemljišta, desetina i dr. Opisat ćemo pojedine prihode u prvoj polovici XIX stoljeća.
 
Urbarijske daće
Urbarijske daće ili podavanja (daciae urbarialiae) jesu ove: census domalis, capones, pulli, longae vecturae, ligna, laboratores. Na vidimo koliko su iznosile pojedine daće!
 
Census domalis (Daća od kuće)
Ta se daća plaća gospoštiji zapravo za zemljište koje podložnici uživaju na temelju urbarija. Za cijelu sesiju ili selište (sessio) plaća se 22 x - krajcara ili novčića. Tko ima više ili manje od jedne sesije zemljišta, plaća razmjerno više ili manje. Npr. za polovicu sesije plaća se 11 x, a za  podrug sesije 33 x. Malo je bilo kuća koje su plaćale 5-8 x, ali je bilo dosta takvih koje su plaćale 30-40 x, a najviše njih plaćalo je 10-30 x.

Ukupan je broj obrađenih sesija u pojedinim godinama varirao, jer se broj čeljadi u nekim kućama smanjivao ili povećavao, a neke su kuće i izumrle i tek poslije nekoliko godina mjesto njih naseljene druge. Zbog toga sve urbarijske daće u pojedinim godinama variraju. Census domalis iznosi godišnje 98-110 forinti. God. 1840-1841, 1843, 1845-1846. bilo je 268 obrađenih sesija, pa je ta daća iznosila 98 for., a 1836 za 274 obrađene sesije plaća se 110 for.

Capones et pulli (Pijetli i pilići)
Za uživanje jedne sesije zemljišta daje se gospoštiji godišnje po jedan pijetao (capo, kopun) i dva pileta (pulli). Broj je obrađenih sesija varirao od 268-274, pa je gospoštija godišnje primala oko 279 pijetlova i 540 pilića. Kako je malo koja kuća uživala tačno jednu ili dvije sesije, bilo je praktički nemoguće davati tu daću u naravi ili samo u naravi. Zato se mjesto pijetla davalo u gotovom novcu 8 x, a mjesto pileta 4 x. Pa ipak se ta daća predavala gospoštiji tek u trećem tromjesečju. Ta daća, pretvorena u novac, iznosi godišnje oko 72 for., dakle nešto manje od prije opisane daće.


19. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #22 : Listopad 09, 2010, 14:32:36 »


Oko 30 montanista ili gornjaka daje po 1 pijetla ili 15 x. Longae vecturae (Daleki podvozi) To je daleki podvoz (a ne duga, teretna kola). Put od Siska do Zagreba računao se tek kao polovica toga podvoza, a sama kola imala su biti natovarena s 25 mjerova žitka. Takav podvoz davalo je 5 sesija, a sve sesije zajedno davale su godišnje 47-53 podvoza. Da bi se podvozi mogli praktički ostvariti, svake se godine sastavljala "Conscriptio longarum vecturarum". Iz toga se popisa vidi da je 3-5 podložnika, koji su zajedno uživali tačno 5 sesija, davalo jedan podvoz. Npr. u selu Drenčini kuće Grabić, Košić i Krznar prema urbariju imaju tačno 5 sesija pa zato daju godišnje jedan podvoz. Međutim, i podvoz se mogao otkupiti s 8 for. i 10 x. Prema tome, svi podvozi zajedno predstavljali su godišnje vrijednost od 387-425 for. 11 podložnika, koji vrše kod gospoštije različne službe (sudac, lugar, poljar itd.), daju godišnje 2 podvoza (1 na 8 sesija). Predijalisti i inkvilini (bezemljaši) ne daju podvoza.

Drva
Competentia urbarialis određuje da se drva (ligna) daju ovako: sela Drenčina, Galdovo i Vurot, koja imaju svega 48 i 5/8 sesija, daju po jednoj sesiji 48/64 hvata drva, a sva ostala sela, koja uživaju 220 i 4/8 sesija, daju od sesije 56/64 hvata drva. Kako broj obrađenih sesija u pojedinoj godini varira, nužno varira i količina drva: 1841. sječeno je 229 hvati, a 1847. 230 hvati. Međutim, gospoštija je od toga primila samo polovicu drva. Drugu su polovicu zadržali sebi podložnici koji su sjekli i vozili drva.

To im je bila plaća za rad prema odredbi bana Nikole Šubića Zrinskoga, a zvala se "Contractum Zrinianum". Prema tome, gospoštija je zapravo od podložnika primala godišnje oko 115 hvati drva, a to nije moglo pokriti njezine potrebe. Zato je ona upotrebljavala i svoje težake za sječu drva (medio rabottae).

Težaci su 1841. sjekli i dovezli iz šume 112 hvati drva. To znači da je gospoštija otprilike polovicu drva dobivala kao urbarijsku daću, a drugu je polovicu sjekla u "vlastitoj režiji".

Težaci
Različne poslove u korist gospoštije vrše težaci (laboratores). Vršenje tih poslova zove se u latinskim dokumentima rabotta, a u hrvatskim tlaka.

Dužnost tlake vrše podložnici i predijalci neplemići. Podložnici daju za svaku sesiju 92 težaka godišnje, a predijalci neplemići 60 težaka. Ako podložnici i predijalci neplemići vrše kakvu službu kod gospoštije, onda im se dužnost tlake smanjuje za trećinu ili polovicu, o čemu odlučuje u pojedinom slučaju gospodar feuda ili gospoštije. (To su suci, vojvoda, špan, itd.).

I ukupni godišnji broj težaka ovisi o broju obrađenih sesija. Tako podložnici g. 1841. na 269 sesija daju 25,031 težaka, g. 1845. na 268 sesija daju 24,999 težaka, g. 1847. na 270 sesija daju 25,126 težaka.
Predijalci neplemići g. 1841. na 47 sesija daju 2868 težaka, g. 1847. na 48 sesija daju 2906 težaka. Podložnici i predijalci neplemići davali su zajedno godišnje oko 27,000 do 28,000 težaka.
 
Zbog različnih razloga, pojedine kuće nisu u toku godine dale predviđeni (kompletan) broj težaka ili su dale prekoredan broj. U oba je slučaja vršeno poravnanje u idućoj godini bilo u naravi bilo u gotovom novcu. Koja kuća nije dala dosta težaka, mogla ih je otkupiti gotovim novcem; a koja je kuća dala prekoredan broj težaka, primala je od gospoštije odštetu u novcu. Jedan se težak plaćao po 10 x na dan, a koji put i po 16, do 20 x. 1841. gospoštija je platila za prekoredne težake 21 for., a primila za neodrađene dane 28 for.

Gospoštija je običavala svoje težake iznajmljivati drugima ako ih sama ne bi trebala, npr. sisačkom župniku, kapetanu, tamošnjim trgovcima i drugima. Za takve težake primala je gospoštija po 20, 30 i 40 x na dan, dakle dvostruko više prema svojem plaćanju ili otkupljivanju, a u jednoj godini preko 400 for. Tu se vjerojatno radilo o nužnim, ljetnim, težim poslovima, pa je zato i razumljivo što su nadnice bile veće negoli inače.
 
Da bi se različni poslovi mogli uspješno odvijati u korist gospoštije, svakoga je tjedna u sisačkom gradu ili tvrđi vršena tzv. consultatio eoconomica. To je sastanak gotovo svih gospoštijskih službenika. Na njem se raspravljalo o tome što se sve ima raditi u idućem tjednu, koliko je potrebno težaka za koji posao i koje težake treba upotrijebiti za koji posao. O toj je konsultaciji sastavljan zapisnik iz kojega se tačno vidi gospodarski nacrt ili plan. Nakon izvršenoga pojedinoga posla sastavljen je za svaki dan Diarum laboris ili Protbocolum robothale iz kojega se vidi što se je koji dan radilo i koliko je težaka upotrebljeno za koji posao.

"Fiksne zakupnine"
Zovu se census fixi i proventus fixi. Plaćale su se u gotovom novcu. Ima ih više, kao što ćemo odmah vidjeti.

Zakupnine za zgrade i podrume
Ta se zakupnina (census aedificiorum et diversoriorum) ticala drvene kuće kod Rimskog podruma i Sisačkog magacina, zatim Rimskog podruma te velikog i malog zidanog podruma. Iznosila je godišnje 1204-1297 for. Vredniji su objekti bili Veliki podrum i Sisački magacin, jer je najamnina za svaki od njih iznosila godišnje 400-600 for.


20. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #23 : Listopad 09, 2010, 14:34:53 »


Zakupnina za velika regalna prava
Ta se zakupnina ili činž (census Iurium Regalium maiorum, činž velikih kraljevskih prava) plaća od ovih objekata: od skele (traiectus) u Sisku, Galdovu i Capragu; od mosta i krčme (podruma) u Odri; od krčme (educillum) u Strelečkom, Tišini, Boku, Drenčini, Vurotu, Selima, Stupnom, Gredi i Petrovcu, Jazveniku, Glogovom; od mesnice (macellum) u Sisku i Capragu; od 11 mlinova na Savi, 6 mlinova na Kupi i 1 mlina na Odri; od pijacovine (forizatio) u Sisku i Selima. Cijena je u plata iznosila godišnje 2670-3480 for.

Najviše je gospoštiji donosila skela u Sisku - 700 do 1000 for., za- t tim most u Odri - 500 do 800 for., skela u Capragu 280 do 500 for., mesnica u Sisku 300 do 500 for. Krčme su pojedine davale 10 do 70 for., mlinovi 30 x do 6 for., a ukupno: krčme oko 450 for., a mlinovi oko 40 for. Mlinarina za mlinove na Savi dijelila se između Sisačke gospoštije i Moslavačke gospoštije (Erdödy). Svaka je gospoštija dobivala polovicu prihoda.

Zakupnina za mala regalna prava
Ta su prava obuhvaćala: ribarenje (piscatio), hvatanje pijavica (ius sanguisugas capiendi), stovarište za lađe (Shuperplatz) u Vrbinama. (Neki ovamo računaju i pijacovinu.). Najviše je gospoštiji donosilo ribarenje - 50 do 150 for. godišnje. Cijela je uplata za mala regalna prava iznosila godišnje 160 do 290 for.

Ribarenjem se bavilo u Sisku 8 kuća, u Drenčini 15, u Gredi 11, u Žabnu 10, u Selima i Pračnom 4, a u ostalim selima tek po jedna ili dvije kuće. Pojedina kuća plaćala je godišnje gospoštiji 1 do 3 for., prema tome s koliko je mreža lovila. (Isp. s naprijed rečenim o ribarima!)

Stovarište za svoje lade u Sisku imali su trgovci:
 
Stjepan Miletić,
Joakim Velnreiter,
Ivan Kotur i
Luka Brkić.

Zakupnina za livade u Berušinama
Šest kuća u Stupnome na temelju isprave Kaptola kao feudalnoga gospodara od g. 1779. stupilo je u trajni posjed livada u Berušinama i plaćalo je godišnje gospoštiji census fixus po 8 for. i 20 x. To zajedno iznosi godišnje 50 for.

Zakupnina za različna zemljišta
Na sličan način 12 kuća iz Boka i drugih sela preuzelo je na temelju kaptolske isprave različna zemljišta te zä njih plaćalo census Tenutorum diversomm koji je iznosio godišnje 79 do 95 for.

Zakupnina za prodana kućna mjesta u Sisku
To je census fixus a fundis Regulationalibus oppidi Sisek koji je godišnje 800-1000 for. Ukupna se najamnina za livade i pašnjake smanjivala o gradilištima i potkućnicama dobivenim pri regulaciji trgovišta Siska.
 
Takvih je gradilišta - potkućnica 1841. bilo 85, kasnije sve više, 1845. čak 103. Za pojedino gradilište plaćalo se godišnje po 2 for. 40 x, po 3, 5, 7, 10, 11, 12 for. 1847. mogla su se gradilišta u Sisku kupiti u trajno i potpuno vlasništvo. Tada je ondje 6 gradilišta prodano za 3467 for. 30 x. Te je godine gospoštija primila za otplatu duga na gradilišta 463 for., a za kamate 332 for.

Kućarina seoskih željara
 Zove se census Inquilinaris colonialis seu urbarialis. Plaćaju ga bezemljaši koji se u hrvatskim spisima zovu željari, a u latinskom inquilini. Oni posjeduju kuću, ali ne i zemlju. Plaćaju godišnje po 4 for., a samo jedan od njih 16 for., jer uživa i jednu veću potkućnicu. Svi seoski željari plaćaju zajedno 58 do 62 for. godišnje.

Željara ima 11-12 kuća. U Odri su 4, u Drenčini 3, u Selima, Pračnom, Jazveniku i Galdovu po 1 kuća.
840/1. spominje se i jedan subinquilinus ili stanar koji nema ni kuće ni zemlje. To je Jakob Brušković  koji stanuje u Galdovu kod Lovaša.

Kućanna sisačkih željara
Njih ima 18 do 40. Koji posjeduju samo kuću i potkućnicu, plaćaju 4 for. godišnje, rjeđe 5, 7, 8 for. Dva obrtnika i jedan trgovac plaćaju 15 for., apotekar 10 for. Ukupna se svota godinama postepeno smanjuje: 1840. g. 206 for., 1845. g. 121 for., 1847. g. 63 for., jer se i broj željara u trgovištu Sisku godinama smanjuje.

Ostale zakupnine
Zakupnina se plaća gospoštiji od oranica i livada koje su se svake godine putem javne licitacije ili jeftimbe davale u najam.
 
Unutrašnje oranice
Zovu se Tenuta regulationalia necdum vendita intravillana jer su ležale na području trgovišta Siska, obuhvaćene su njegovom regulacijom, ali još nisu nikome prodane pa su se tako davale u zakup. Takvih je oranica bilo oko 90. Pojedina se oranica zakupljivala za 5-8 for. godišnje. Ukupna je zakupnina za sve oranice iznosila godišnje 345 do 454 for.

Vanjske oranice
Zovu se Tenuta regulationalia necdum vendita extravillana exaren-data jer su ležale izvan užeg područja Siska. Davale su se u zakup kao i prije spomenute oranice. Bilo ih je oko 40. Ukupna je godišnja zakupnina iznosila g. 1839, 435 for., kasnije sve manje, a 1848. samo 69 for.

Pustoseline
Zovu se Tenuta deserticea colonicalis excensurata jer ih podložnici nisu mogli obrađivati pa su ih napustili. Napuštenih oranica bilo je oko 150, a nalazile su se u svim selima sisačke gospoštije. Ona ih je svake godine davala u zakup i u ime zakupnine primala za njih 334 do 385 for. godišnje. Zakupnina je za pojedinu oranicu iznosila 2-20 for.


21. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #24 : Listopad 09, 2010, 14:37:21 »


Livade i pašnjaci
Iznajmljene su se livade nalazile u Sisku, na području koje je obuhvaćeno regulacijom, zatim u već spomenutoj Berušini, Rakovu i drugdje, a pašnjaci u Rakovu i Dobijem polju. U Sisku su livade bile podijeljene na 50 čestica ili parcela koje su uglavnom iznajmila dvojica: Sopić i Praunsperger  za 48-76 for. godišnje. Livade u Rakovu donosile su godišnje 800-1000 for. Ukupna se najamnina za livade i pašnjake smanjivala godinama, tako da je 1839. iznosila 1511 for., a 1848. samo 799 for.

Desetina
Gospoštija je dobivala desetinu od žitarica, vina, lana, svinja, pčela, rakijskih kotlova i sijena.

Žitarice
Žitarice su se mjerile po snopovima (manipulus, zapravo rukovet),  križevima ili krstacima (cruces) i mjerovima (metreta). Kako je gospoštija desetinu žitarica dobivala u ljetu za žetve, mogla ju je dobiti samo u snopovima. 21 snop činio je jedan križ, a koliko je snopova išlo u jedan mjerov, to se nije dalo ni približno odrediti jer je to ovisilo o većoj ili manjoj plodnosti pojedine godine.

Pšenice (triticum) desetinske bilo je 1839. g. 1131 snop, 1840. g. 2374 snopa, 1843. g. 1272 snopa, 1846. g. 2449 snopova.
Raži (siligo) desetinske bilo je 1839. g. 241 snop, 1840. 389 snopova, 1843. 427 snopova, 1845. 256 snopova, 1846. 684 snopa.

Ječma (hordeum) desetinskog bilo je 1836. 1538 snopova, 1839. 941 snop, 1840. 1862 snopa, 1843. 480 snopova, 1845. 315 snopova, 1846. 1851 snop.

Zobi (avena) desetinske bilo je 1836. 848 snopova, 1839. 491 snop, 1840, 940 snopa, 1843. 941 snop, 1845 81 snop, 1847. 721 snop.

Prosa (milium) desetinskog bilo je 1836. 10364 snopa, 1840. 6712 snopova, 1834. 4598 snopova, 1845. 8263 snopa, 1846. 6212 snopa.

Hajdine (panicum) desetinske bilo je 1836-1846. poprečno godišnje 100 do 360 snopova.

Sirka ili metlaša (sorgium) desetinskog u razdoblju 1836-1846, bilo je poprečno godišnje 1000 do 4000 snopova.

Kukuruza (far) desetinskoga bilo je godišnje u istom razdoblju 900 do 2000 mjerova.

Vino
Vinsku su desetinu davala gospoštiji naselja: Petrovec, Jazvenik, Vurot, Strmi Potok i Brestovski Vrh, dakle naselja koja su se bavila vinogradarstvom. Na pojedinu je kuću otpadalo 1-6 pinti. Međutim, u Brestovskom Vrhu, gdje su velike površine bile zasađene vinovom lozom, preko polovica kuća davala je u ime vinske desetine 1 do 3 vedra. Osim vina u ime desetine davala je svaka kuća bez izuzetka 1 pintu u ime podvoza. Ukupan prihod desetinskog vina bio je u pojedinoj godini dosta različan, 1550'do 250 vedri godišnje; toj se količini dodavalo svake godine u ime podvoza tačno 12 vedri ili urni.

Lan
Desetinu od lana davalo je samo oko 15 kuća. Gospoštija je tima kućama svake godine iznajmljivala prikladno zemljište za sijanje lana i u ime zakupnine primala 120 do 300 for. godišnje. Desetina se izračunavala prema najamnini: iznosila je tačno deseti dio najamnine. Prema teme se desetina kretala od 12 do 30 for. godišnje.

Gospoštijski težaci i najmljeni tkalac proizveli su za gospoštiju godišnje od lana: 40 libri kudelje, oko 50 libri prediva, oko 100 libri konca, oko 200 ulna raznoga platna.

Svinje
Neki su podložnici davali gospoštiji uškobljene prasce - maiales pa su se zato zvali majalisti. U Galdovu su bila samo 3 majalista, u Odri 8, u Žabnu 7, u Pračnom 3, a u ostalim selima skoro sve kuće. Čini se da su se majalisti posebno bavili uzgajanjem svinja i da su ih žirom hranili u gospoštijskim šumama. Njihove su obveze dosta velike: pojedina je kuća davala gospoštiji godišnje 10-20 prasaca, a neke čak po 28 i 37 komada. Mjesto u naravi mogli su majalisti svoje obaveze dati u gotovom novcu, čini se vrlo povoljno, jer se jedno prase otkupljivalo s podrug krajcare.
 
Svi majalisti zajedno davali su gospoštiji godišnje oko 800 većih prasaca (maiales maiores), oko 700 manjih (maiales minores), oko 200 komada onih koji su još bili u svinjcu (in haris) val jada neodbijeni od sise. To je ukupno iznosilo godišnje: 1839/40. 1860 komada, 1846. 2180 kom. Od toga je u naravi doista dano gospoštiji tek 110 do 170 kom., a ostalo je otkupljeno s 14 do 23 for. godišnje. Prema tome, ta velika obveza u stvari i nije bila tako velika.

Pčele
Pčelara je bilo malo: u Galdovu 2, Boku 3, Strelečkom 1, Tišini 5, Odri 1, Žabnu 5, Stupnom 7, Drenčini 10, Jazveniku 6 itd. Pojedini pčelar imao je 1 do 6 košnica ili panjeva za pčele; trojica su imala 14, jedan 15, a jedan - Saraga Pavlinac u Gredi - 27 pčelaca, Blaž Pavleković u istom selu 30 pčelaca. Ako je pčelar imao preko 10 košnica ili pčelaca, davao je godišnje u ime desetine odgovarajući broj košnica, a ako ih je imao manje od deset, davao je za svaku košnicu po 6 x. Gospoštija je u ime desetine meda primala poprečno godišnje 10 pčelaca u naravi (1843. g. 24 pčelaca, 1846. g. 46 pčelaca) i 20 do 39 for. u novcu.

Broj se pčelaca na području gospoštije godinama povećavao: 1836. bilo ih je 373, 1839. 412, 1843. 663.


22. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #25 : Listopad 09, 2010, 14:43:34 »


Kotlarina
Kotlarinu (kotlovina, census ahoenalis) plaćaju i podložnici i predijalci, bilo neplemići bilo plemići, i to 2 for. godišnje od svakog rakijskog kotla. Ima ga gotovo svaka kuća. To znači da se rakije dosta peklo i popilo.
Gospoštija je u ime kotlarine primila 1821. samo 40 for. godišnje, 1823. 93 for., 1841. 216 for., 1846. 220 for.

Sijeno
U ime desetine od sijena primila je gospoštija godišnje: 1836. g. 3541 libru, 1843. g. 5184 lib., 1846. g. 4990 lib. sijena.

Alodijski prihodi
To su prihodi s alodijskog zemljišta: oranica, livada i vinograda, od stoke i živadi uzgajane na gospoštijskom marofu. Te su prihode priskrbili svojim rukama brojni težaci i stalni namještenici, a pod nadzorom gospoštijskih službenika.
 
Žitarice
Pšenice je priskrbljeno 1828. g. 161 mjerov, 1830. 64, 1839. 325, 1840. 682, 1841. 324, 1845. 182 mjerova.
Raži je urodilo 1828. 27 mjerova, 1830. 37, 1840. 71, 1841. 101, 18.45. 55 mjerova.
I urod ječma bio je različan: 1828. 57 mjerova, 1830. 39, 1839. 120, 1840. 203, 1841. 78 mjerova.
Urod se zobi kretao godišnje od 60 do 135 mjerova.
Prosa je godišnje priskrbljeno od 100 do 250 mjerova.
Hajdine je godišnje urodilo 20 do 130 mjerova.
Kukuruza bilo je godišnje oko 800 mjerova.
Ako isporedimo prihod žitarica s alodijskog zemljišta s prihodom žitarica od desetine, vidi se da je gospoštija primila dva puta više sa zemljišta kojeg je sama obrađivala. Izuzetak čini jedino proso koje je gospoštija primala u velikoj količini od podložnika pa ga je zato manje trebala i manje sijala.
Žitarice su dijelom potrošene kod kuće, a dijelom prodane za oko 2000 for. godišnje.

Vino
Alodijalnog vina iz vinograda u Vurotu koji je velik 16, 972 hvati, a koji je obrađivalo oko 1700 težaka, bilo je 1839. i 1843. 180 vedara, 1845. 65 v., 1846. 162 v.

Rakija
Rakija (crematum) je bila trovrsna: šljivovica, prepečenica i komovača od vinskog koma. Svake je godine ispečeno rakije 24 do 40 vedara, rijetko kada do 60 vedri.

Stoka
Godišnji prihod od stoke iznosio je oko 10 teladi, 1 goveđe kože, 800 libri sušenoga sira i 400 libri masla. Za prodanu stoku, sir i maslo primano je oko 900 for.

Pčele
Na marofu u Selima, u tamošnjem pčelinjaku, uhvaćeno je godišnje oko 10 rojeva pčela, izvrcano 80 libri meda i 2 libre voska. Od prodanog meda i voska primljeno je oko 10 for. godišnje.

Sijeno
S gospoštijskih livada skupljeno je godišnje oko 1000 centenarija sijena (100 libri čini 1 centinarij). Prodano ga je godišnje samo za oko 30 for.

Vrt i voćnjak
Godišnji prihod iz vrta za kupus i si. iznosio je oko 10 for.
 
Ostali prihodi
Predmeti u tvrđavskom skladištu (castellanalia)
S toga je skladišta svake godine prodano nešto malo soli i iščešljanoga lana, zatim meda i smole, a u većoj količini hrastovoga i mekog (ogrevnog) drveta - oko 40 hvati. Za sve to dobiveno je godišnje oko 50-100 for.

Građevni materijal
U većoj se količini prodavala jedino cigla koja je paljena i iz zemlje iskopavana (stara rimska) radi prodaje. Ostali materijal, kao što su hrastovi trupci, letve i šindra, prodavan je kao ostatak nakon dovršene gradnje gospoštijskih zgrada. Za sav građevni materijal primala je gospoštija godišnje 100-600 for.

Podrumarstvo
Gospoštija je prodavala svoje alodijsko i desetinsko vino i vino kupljeno od raznih proizvadača, zatim alodijsku i kupljenu rakiju. Sva ta opojna pića prodavala su se u krčmama (popina, osteria, lat. diversorium) u Sisku (Rimska pivnica, zidana krčma, stara drvena krčma, nova drvena krčma) pa u Capragu, Odri, Selima i Jazveniku. Godišnje je u krčmama popijeno oko 1500 urni vina i 100 urni rakije. Gospoštija je cd točenja opojnih pića dobila 1804. g. 4622 for., a kasnije godišnje 7000-10000 for. Zarada gostioničara je po jednoj urni 6 x.

Nuzgredni proizvodi šume
Osim drva, koje smo spomenuli kao urbarijski prihod, postojali su katkad i nuzgredni prihodi šume, kao hrastova šiška i si. Takvi su prihodi iznosili godišnje oko 30 for.


23. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #26 : Listopad 09, 2010, 14:48:17 »


Fiskalni prihodi
Od imovine (novac, kuća) osoba koje su umrle bez nasljednika gospoštija je u ime fiska primala godišnje 30-100 for.

Kazne i globe
Kazne i globe zbog počinjene štete u polju i šumi i poradi izostanka sa težačkih poslova donosile su gospoštiji godišnje 15-150 for.

Prisilna cenzura gospoštijskih računa
U vezi s prisilnom cenzurom godišnjih gospoštijskih računa, a na temelju cenzorskog suda, dobivala je gospoštija godišnje 15-100 for.

Deponirane jamčevine
Od jamčevina, koje su pri iznajmljivanju krčmi deponirane kod gospoštije, primala je ona godišnje 10% tj. 100-450 for.

Prodani inventar
To su stari plugovi, dereglije, svjećnjaci it.d. Za te stare prodane stvari dobivala je gospoštija godišnje 20-50 for.
Gospoštija je imala i izvanrednih prihoda. A koji put je preuzimala za neko vrijeme i novac drugih gospoštija koji im je kasnije vraćala.
 
Gospoštijski izdaci
Gospoštijski su izdaci (troškovi, rashodi, erogationes dominii) stalni, ali je visina pojedinih stalnih izdataka nesigurna. Gospoštija svake godine plaća prekoredne težake, za vino i rakiju, za novonabavljenu stoku i sol, za građevni materijal i putne troškove, ali u pojedinoj godini izdaci mogu biti manji ili veći. To ovisi o tome da li je godina dobra ili slaba, da li je građena koja nova. zgrada ili je temeljito popravljeno više. starih zgrada ili u tome pogledu nije bilo nikakvih troškova itd. Jedino su plaće službenika bile donekle stalne. Na temelju "Liber rationum Cassae dominii Sisek", koji se izrađivao svake godine, inventara i drugih dokumenata ukratko ćemo opisati izdatke Sisačke gospoštije u prvoj polovici XIX st.

Urbarijski troškovi (urbarialia) tiču se u prvome redu prekorednih težaka što ih je pojedina kuća u pojedinoj godini dala, a gospoštija bila dužna posebno platiti; zatim onih podložnika koji su na gospoštijskom marofu imali stalno zaposlenje. Takvi i ostali urbarijski troškovi iznosili su godišnje oko 30 for.

Vina se kupovalo 500 do 1000 vedara za gospoštijske krčme u Sisku i okolici, i to od kaptolskih gospoštija u Sesvetskom Kraljevcu, Varaždinskim Toplicama i Petrovini, zatim od zagrebačkih kanonika i privatnih vinograda. Izdaci za vino iznosili su godišnje 800 do 2000 for. Za rakiju je plaćeno godišnje 400 do 500 for. raznim prodavačima. Samo se po sebi razumije da su krčmari te troškove gospoštiji nadoknadili. Kupljenog se vina u manjim količinama čuvalo u gospoštijskim podrumima po 3-4 godine.
Ovamo treba uračunati i troškove za različne potrebe podrumarstva, kao što su nabava novih bačava, čišćenje i popravak starih it.d.

"Poljoprivreda" (cultura agrorum). Njezini se izdaci za sjeme za novu sjetvu, ako ga nema u domaćim skladištima, zatim za kopanje jama u vinogradu, čuvanje vinograda it.d. Ti su izdaci 1847. iznosili 172 for.
 
Stoka (animalia) se kupovala za gospoštiju na sajmu, ako je nije bilo dosta u domaćim stajama na marofu. Tako su 1820. kupljena 2 vola za 112 for., a 1847. dva konja s uzdama za 172 for. Lijekovi za stoku nabavljali su se kod trgovca u Sisku.

Grad ili tvrđa u Sisku (castellanalia) imao je skladište drva koje je trebalo piliti, kučina za pravljenje uzeta pa soli za ljude i stoku it.d. Za piljenje drva, pravljenje užeta, sol i dr. u tome skladištu plaćala je gospoštija preko 200 for.
Građevni materijal (materialia) na velikom skladištu u tvrđi i dr. sastojao se od kupljene hrastove šindre, čavala i drugoga željeza, cigle it. d. Gospoštija je za sve to plaćala oko 500 for. godišnje.

Obrtničke usluge kovaču, kolaru, staklaru, kazandžiji i dr. naplaćivane su godišnje s oko 350 for.

Prijevoz žitarica iz Modruša u Banatu stajao je godišnje preko 300 for.

Za popravak zgrada (reparatio aedificiorum) zidaru i dr. plaćalo se oko 25 for. godišnje ako se radilo o malom popravku, a mnogo više ako je trebalo izvršiti veliki popravak.

Patronatski troškovi (patronalia) za popravak župskih crkava, župničkih stanova i škola iznosili su godišnje oko 200 for., ako popravci nisu bili veliki.

Dnevnice javnih službenika (diurna magistratualium) koji su u korist gospoštije izvršivali razne poslove iznosili su godišnje oko 200 for.
To su bili plemićki sudac Farkaš, Jurat König  i dr.

Putni troškovi (expensae itinerales) za razna putovanja gospoštijskih službenika, zatim kanonika, advokata, geometara i dr. iznosili su godišnje oko 300 for.

Dnevnice provizora gospoštijskog iznosile su oko 250 for. godišnje. Kancelarijski troškovi iznosili su godišnje oko 10 for. Izvanredni troškovi iznosili su godišnje od 100 do 400 for.


24. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #27 : Listopad 09, 2010, 14:52:59 »


PLAĆE GOSPOŠTIJSKIH SLUŽBENIKA

Gospoštijski službenici primali su plaću.u gotovom novcu i u naravi. Plaća u gotovom novcu iznosila je 1817.425 for., 1818.543 for., godinama se povećavala, tako da je 1841. iznosila 1160 for., a 1846. 1440 for.
 
U naravi su različni službenici primali: 32-65 vedara, pšenice 30-60 mjerova, raži 25-77 mjerova, ječma 14-127 mjerova, kukuruza 15-91 mjerov, prosa 15-68 mjerova, hajdine 11-43 mjerova, zobi 30-106 mjerova, graha 4-7 mjerova, soli 400-600 funti, govedine, 1135-2300 funti, teletine 100-350 funti, oko 6 konja, 8-12 krava, 14-16 praščića, oko 45 pijetlova, oko 75 pilića, maslaca 30-60 funti, suhog sira 80-90 funti, drva 46-68 hvati, sijena 150-380 centi, slame 126 centi.

Plaće su pojedinih službenika bile ovakve 1841. (a tako je bilo u cijelom 4. i 5. desetljeću XIX st., prije su bile nešto manje):

Provizor 300 for., 20 vedara vina, 16 mjerova pšenice, 16 mjerova raži, 3 krave, 60 centi sijena i 30 centi slame (za neko vrijeme i 2 konja, 4 praseta);

blagajnik (rationista) 160 for., 12 vedara vina, 40 mjerova raznih žitarica, 3 krave, 40 centi sijena i 20 centi slame;

pisar (cancellista) 120 for., 6 vedara vina;
kaštelan 65 for., 10 vedara vina, 23 mjerova raznih žitarica;
kirurg 200 glavica kupusa, 8 mjerova pšenice, 20 centi sijena;
učitelj u Sisku 31 for., kao pripomoć;
učitelj u Selima 30 for., kao pripomoć;
2 satrapa, svaki po 10 mjerova žitarica;
vlastelinski kočijaš 10 mjerova žitarica;
vojvoda 35 for., 4 vedra vina, 16 mjerova žitarica, 21 funtu soli, 70 funti govedine, 1 kravu, 20 centi sijena i 10 c. slame; villicus 35 for., 4 vedra vina, it.d. sve kao vojvoda; špan u Selima 2 vedra vina, a žitka i ostalo kao vojvoda; gospodarica (allodiatrix) 24 for., 3 vedra vina i dr. kao vojvoda; 6 volara ima po 10 mj. žitarica, 10 funti suhog sira i hranu; kućna pomoćnica i 2 kravara primaju isto; arendator mosta u Odri dobiva 10 hvati drva; krčmar u Galdovu 4, u Sisku 8, mesar u Sisku 6, arendator Velikog podruma 12, Malog podruma 6, Rimskog podruma 6 hvati drva; sudac u Galdovu 20 for.; dimnjačar (specicaminarius) 40 for.

Od urbarijskih podavanja oslobođeni su posve ili djelomično ovi službenici: satrap, kočijaš, vojvoda, villicus, špan, kućna pomoćnica, volari i kravari, suci u Galdovu, Boku, Odri, Drenčini, Gredi, poljar i pudar, lugari u Boku, Odri i Gredi.

Zaglavak

Sisačka gospoštija Prvostolnoga kaptola u Zagrebu osnovana je oko g. 1200. kraljevskom darovnicom, a brzo poslije toga povećana je darovnicom zagrebačkog biskupa Stjepana I. Gospoštija obuhvaća 15 sela: Sisak (1838. postao trgovište), Galdovo Kaptolsko, Bok, Tišina Kaptolska, Strelečko, Odra, Pračno, Žabno, Stupno, Sela kod Siska, Jazvenik, Greda, Petrovci, Drenčina, Vurot. Područje gospoštije leži između Kupe od sela Vurota pa do utoka Kupe u Savu, između Save od ušća Kupe do Kaptolske Tišine, zatim između Mrtve Odre i Odre do utoka potoka Lekenika u Odru, odatle se zapadna granica suhim međašima spusta prema jugu na Vurot između Grede i Dužice, Petrovca i Žažine, Drenčine i Male Gorice. Sjedište se gospoštije kroz više stoljeća nalazilo u glasovitoj sisačkoj tvrđi koja je sagrađena 1544-1550. da brani Zagreb i sjeverozapadnu Hrvatsku od Turaka. Istom je u XIX st. preneseno sjedište gospoštije, i to postepeno, u Sisačka Sela jer je tu njezino prirodno središte. Gospoštija je često stradavala od poplava rijeka Kupe, Save i Odre pa je poduzimala i neke mjere za obranu. No od plovnih rijeka Save i Kupe imala je gospoštija i stanovitu korist, jer je u Sisku postojala važna riječna luka sa skladištima za robu, stjecište trgovaca i drugih putnika koji su odsjedali u gospoštijskim krčmama.

U prvoj polovici XIX st., od 1809-1813. gospoštija se nalazi u rukama francuske uprave, a od 1813-1815. u rukama austrijske uprave. 1816. gospoštija je vraćena Kaptolu.

Sad je najveća briga gospoštije da uredi u Sisku trgovište (oppidum). To je bila opća želja sisačkih obrtnika i trgovaca, a i nacionalna potreba, jer je preko Siska riječnim putem prolazila trgovina od Bačke, Banata i Zemuna prema Karlovcu, Zagrebu, Ljubljani i Rijeci. 1822. je napravljen regulacioni plan po kojem su se imale graditi ubuduće ulice i kuće u Sisku. 1828. počeo se plan ostvarivati, oko polovica seljačkih kuća preseljena je iz Siska u okolna sela, seljaci vlasnici zemljišta u sisačkom hataru zamjenjuju svoju zemlju za vlastelinsku zemlju u susjednim selima, a obrtnici i trgovci, domaći i strani, kupuju od gospoštije u Sisku gradilišta, oranice i livade. Predviđeno je bilo oko 250 gradilišta između rijeke Odre i Kupe i starog rimskog zida.

31. prosinca 1838. proglašen je Sisak poveljnim trgovištem. Njegov magistrat započinje djelovanje na Novu godinu 1839. Trgovište u pogledu uprave, sudstva i trgovine ima stanovitu autonomiju, neovisno je o gospoštijskim službenicima u Sisku, ali nije slobodno nego je ovisno o Kaptolu kao zemaljskom gospodaru. Građani s trgovišnim statutom nisu bili zadovoljni.


25. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #28 : Listopad 09, 2010, 14:55:39 »


Po carskom nalogu od kraja XVIII st. postojalo je na području Sisačke gospoštije pet sučija (iudicatus), i to u Sisku, Gredi, Drenčini, Boku i Odri. Svaka je sučija obuhvaćala oko tri sela. Na čelu sučije bili su: sudac, bilježnik i 2-3 prisežnika. Oni su ovisni o gospoštiji  i u korist njenu vršili stanovitu upravnu i sudsku vlast.
 
Na području Sisačke gospoštije živi na početku XIX st. oko 3300 . stanovnika, a u sredini oko 4000 st. Stanovništvo u selima uglavnom stagnira tj. ne povećava se. U Sisku se, kad je ovdje uređeno trgovište, stanovništvo dvostruko povećalo zbog doseljavanja novoga stanovništva.

Podložnici ili kmetovi žive u oko 260 kuća, predijalci neplemići u oko 38 kuća, predijalci plemići u 15 kuća, sisački građani maloposjednici u sredini XIX st. u oko 100 kuća, a građani željari ili bezemljaši i stranci u oko 40 kuća.

Podložnici su u svojim rukama imali oko 273 sesije urbarijskog zemljišta, predijalci neplemići 47 sesija, a to je zajedno sa zemljom predijalaca plemića i građana iznosilo oko 8000 jutara (1 jutro ima tada 1200 četv. hvati). Prema tome, na jednu osobu otpadaju 2 jutra zemlje.

No kako su poplave činile štetu u sisačkoj okolici i oranicama i livadama, i to vrlo često, stanovništvo često oskudijeva na hrani te kupuje od gospoštije banatsku pšenicu i druge žitarice, dopremljene lađama iz kaptolske gospoštije Modoš u Banatu. Kukuruz i proso jest glavna domaća hrana, a pšenice, raži, ječma i zobi ima razmjerno malo. Livade su bile koji put zamuljene od poplava, ali su uglavnom, kao i prostrani pašnjaci, davale dosta krme za dobro razvijeno stočarstvo koje čini glavni i stalni imutak stanovništva. Kako je na području gospoštije malo brežuljaka, nešto u Vurotu, Jazveniku i Petrovcima, vinogradarstvom se bavilo razmjerno malo kuća, i to uglavnom za domaću potrebu. Mnogo je više kuća uzgajalo šljivu i peklo rakiju.
 
Oko 70 suvlasnika imalo je 18 mlinova na Savi, Kupi i Odri. Oko 80 kuća bavilo se ribolovom, a samo neke i hvatanjem rakova. 50 kuća je uzgajalo pčele. 15 kuća se intezivnije bavilo lanom.

Obveze prema gospoštiji: jedne vrijede za podložnike, druge za predijalce neplemiće, treće za željare odn. građane u Sisku. Podložnici daju urbarijske daće i desetinu, a zakupninu samo onda ako su što uzeli u zakup. Predijalci neplemići daju samo težake za stražare i poštare, i to na jednu sesiju 60. Željari su davali samo census, i to godišnje oko 4 for., dok su građani maloposjednici razmjerno veličini posjeda plaćali census terragialis. Obveza je podložnika u gotovom novcu neznatna, desetina se daje prema stvarnom urodu, pa su zato podložnici kao velik teret osjećali davanje težaka za obradu alodijskog zemljišta i sječu drva te davanje dalekog ili dugog podvoza. Dugovi nastaju najviše zbog naplaćivanja zakupnine, i to u prvome redu kod građana, a manje kod seljaka. Oko polovica kuća ima dosta radne snage, čak do desetero čeljadi u jednoj kući, pa zato one nemaju teškoće davanja tlake. Tu teškoću imaju u prvome redu obitelji s malo članova, samci i samice. Zato se oni često uz intervenciju gospoštije priključuju kućama s većim brojem zdrave i mlađe čeljadi.
 
Glavni prihod Sisačke gospoštije jesu zakupnine odn. regalna prava. Prihod golemoga broja težaka, pretvoren u gotovi novac, iznosio je tek oko 500 for. Zato ukinuće feudalnog sustava odn. kmetstva nije gospoštija isprva mnogo osjećala, jer su joj se prihodi tek neznatno smanjili. Istom kasnije, kad su i zakupnine i regalije smanjene ili nestale i kad se trebalo osloniti jedino na marof i alodijalno zemljište u vlastitoj obradi prihodi su se gospoštije osjetljivo umanjili.

Alodijskog zemljišta bilo je: oko 700 jutara oranice (uzimamo 1 jutro po 1600 četv. hvati), oko 800 jut. livade, oko 20 jut. vinograda, voćnjaka i vrtova, oko 2100 jut. pašnjaka i 3400 jut. šume.

Za žitarice omjer između posijanog i požnjevenog sjemena povoljan je samo za rodnih godina, a često je nepovoljan, dok je omjer između zasijane površine i dobivenog sjemena uvijek nepovoljan. Povoljan je omjer ako se na jedan vagan dobije deset ili skoro deset vagana žitarice, međutim, često se puta na jedan vagan dobiju tek dva-tri. Na jednom jutru oranice urodi u najboljem slučaju 400 kg žitarice, a vrlo često manje od toga, što općenito znači nepovoljan omjer. Razlog su takvim prilikama česte poplave, ali i opća zaostalost poljoprivrede.
 
Gospoštija je imala 50-70 grla stoke, uglavnom goveda, i to zbog sprege, mlijeka, mliječnih proizvoda i gnoja. Iako su seljaci stoku kao sigurnu imovinu rado uzgajali, gospoštija je malo pažnje posvećivali stoci tako da je bila prisiljena često puta stoku za spregu kupovati, a što je imala za prodaju to je samo mesar kupovao.

Gospoštija je posjedovala oko 70 bačava s kapacitetom od oko 1600 vedara. U bačvama se čuvalo vino i rakija, a u manjoj količini medica i sirce. Vina je bilo alodijskog, desetinskog i kupljenog, a najviše se cijenilo alodijsko. Na zalihi je gospoštija uvijek imala oko 400-500 vedri vina i 50-60 vadara rakije. Opojno se piće točilo u gospoštijskim krčmama. Čista je zarada samo od kupljenoga vina iznosila oko 3000 for. godišnje. Čisti je prihod u korist vlasnika gospoštije - Prvostolnog kaptola - iznosio godišnje 10000-15000 for. On je ovisio ne samo o brutto-prihodu odn. većoj i manjoj plodnosti i godine nego prvenstveno o izvanrednim izdacima za gradnje i popravke zgrada, i neutjeranim dugovima. S pravnog stajališta, čisti je prihod u centralnoj kaptolskoj kancelariji i blagajni imao ostajati kao rezerva za izvanredne gospoštijske potrebe i troškove, a stvarno je išao za opće kaptolske potrebe koje je pokrivala tzv. Dekanska blagajna pri Centralnoj kancelariji Prvostolnoga kaptola.

Uz čisti prihod u gotovom novcu postojao je i čisti prihod u naravi koji se je dijelio svake godine kanonicima kao članovima kaptola i suvlasnicima gospoštije. To je bila pšenica, kukuruz, proso, riba, sir, maslo itd. Divizija tih prihoda bila je vrlo neodređena jer je ovisila ne samo o urodu u Sisačkoj gospoštiji nego i o urodu u drugim kaptolskim gospoštijama, a u prvome redu o gospoštiji u Sesvetskom Kraljevcu i o predijima u bližoj zagrebačkoj okolici. Ako bi pojedini kanonici za svoje kućanstvo smogli dosta hrane s posjeda bliže Zagreba, onda nije bilo potrebe dovoziti hranu čak iz Siska jer se ona ondje mogla lako unovčiti.

Dr. Josip Buturac


26. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #29 : Listopad 10, 2010, 22:47:39 »


Nove zaokružne obćine u sisačkoj županiji jesu:

1.   Veliko gorička u Velikoj Gorici sa dosadanjim područjem, utjelovljenom cielom obćinom kravarskom i od dosadnje obćine novo čičke sela: Staro Čiče, Okuje, Podotočje i Vukovina. Ova obćina broji 12 520 duša.

2.   Orlanska u Orlih sa dosadanjim područjem, ter joj je utjelovljena obćinanovočička osim gornjeg sela, zatim od obćine oborovačke sela: Oborovo, Novaki (Oborovski) Prečno, Perovac, Preseka i Prevlaka. Ima 10 186 duša.

3.   Martinskoveška u Martinskojevski sa dosadanjim područjem, k tomu još od obćine oborovačke selo: Dubravčak pesni, te broji 6 834 duše.

4.   Selska u Selih, kako je do sad bila i utjelovljena joj je još ciela obćina lekenička, pa ima 8 943 duše.

5.   Topolovačka u Topolovcu ostaje nepromienjena i ima 7 519 duša.

Sa 1. siečnjem 1877. Dakle prestadoše dosadanje samostalne obćine kravarska, novočička, lekenička i oborovačka.

U ovoj podžupaniji dva su sela imenom Poljana; da nebude pometnje, nazvati se ima selo u obćini selskoj "Poljana lekenička", a selo u obćini orlanskoj "Poljana čička"

Primorac
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2] 3
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!