CRO-eu.com
Prosinac 02, 2021, 16:36:42 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2 3
  Ispis  
Autor Tema: Sisak  (Posjeta: 28683 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
sertic

Postova: 49



« : Siječanj 11, 2010, 21:30:21 »


Sisačko moslavačka županija


Segesta, Segestica, iz predrimskog razdoblja, Siscia u vrijeme Rimskog Carstva, Siscium u ranom srednjem vijeku, Sissek, Sziszek, Sciteck, Zysek, Sziscium, Scytzyc, Zitech, Scyteck, Sziszak, pa sve do hrvatskog naziva Sisak.
U 4. stoljeću prije Krista, na području današnjeg Siska, gdje već obitavaju starosjedilačka ilirska plemena, provaljuju Kelti.

Ilirsko-keltsko naselje Segestiku rimska je vojska pokušavala zauzeti u više navrata.

To je konačno uspjelo Oktavijanu, 35. g. prije Krista.
Iz prvobitno sagrađenog vojnog logora rimska Siscija ubrzo se uzdiže u status grada s iznimno jakim vojnim, prometnim i upravnim funkcijama, razvijenom trgovinom i obrtom, a kasnije i poznatom kovnicom novca.

Novac iskovan u njoj koristio se širom Rimskog carstva i upravo zahvaljujući tomu ime Siscija postalo je poznato i ostalo takvim tijekom dugih stoljeća, sve do danas.


Oktavijan August
Evidentirano

"Oprosti tvojim neprijateljima, ali ne zaboravi nikada njihova imena"
John F. Kennedy
sertic

Postova: 49



« Odgovor #1 : Siječanj 28, 2010, 22:20:36 »





..s ove dvije razglednice želim svim ljudima dobre volje uspješan dan..! 8)




Evidentirano

"Oprosti tvojim neprijateljima, ali ne zaboravi nikada njihova imena"
John F. Kennedy
sertic

Postova: 49



« Odgovor #2 : Veljača 21, 2010, 09:37:47 »


http://www.youtube.com/watch?v=5RRpda38uh0
Evidentirano

"Oprosti tvojim neprijateljima, ali ne zaboravi nikada njihova imena"
John F. Kennedy
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Listopad 09, 2010, 13:13:02 »


Sisačka gospoštija u prvoj polovici XIX stoljeća


Sisak se zbog zgodnoga prirodnog položaja na sastavu dviju većih, plovnih rijeka, Save i Kupe, već u starom vijeku razvio u veliko strateško i ekonomsko-trgovačko naselje. Osnovali su ga keltski Skordisci, a Rimljani učinili glavnim gradom pokrajine Panonia Savia. U srednjem je vijeku on malo naselje. Na početku novoga vijeka, 1544-1550., sagrađena je velika i znamenita tvrđava za obranu sjeverozapadne Hrvatske od Turaka, pa je tako značenje Siska opet poraslo. Poslije Karlovačkoga mira 1699. nastaje malo po malo trgovačko mjesto s riječnom lukom za lađe koje su od Banata plovile Tisom, Dunavom, Savom i Kupom do Karlovca.

Sisak, i kao tvrđa i kao trgovačko naselje, u uskoj je vezi sa zagrebačkim Prvostolnim kaptolom koji sve od XII st. do sredine XIX st. drži Sisak s okolišnjim selima u svojoj vlasti kao svoju feudalnu gospoštiju. Oko 1787. uređeni su urbari s popisom podložničkih obveza prema zemaljskom gospodaru.
 
Na početku XIX st. u Sisku i tamošnjoj gospoštiji prouzročili su mnogo nemira napoleonski ratovi. Francuska je vojska zauzela Sisak 2. prosinca 1809. i zadržala se u njemu do 15. siječnja 1810. Troškovi uzdržavanja vojske iznosili su 4529 for. na štetu gospoštije. Više je štete nanijela kasnije francuska građanska uprava koja je formalno ukinula gospoštijske daće, ali ih je stvarno sama ubirala. Od 1811-1813. uzeo je Sisačku gospoštiju u najam Ludovik Adamić  koji je pustio da se harače gospoštijske šume ne samo za gradnju francuskih ratnih lađa nego i za privatne potrebe seljaka. Prema mirovnom ugovoru od 30. svibnja 1814. Francuska je bila dužna nadoknaditi Kaptolu kao zemaljskom gospodaru svu štetu, počinjenu u Sisku. Međutim, nakon prestanka francuske vlasti, Austrija je zavela u Sisku, kao i u svim hrvatskim krajevima od Save do mora, svoju vlast. Sa Sisačkom je gospoštijom tada upravljao Gubernij za Ilirsko-civilnu Hrvatsku sa sjedištem u Karlovcu.

1816. gospoštija je vraćena Kaptolu kao vlasniku. U upravno-političkom pogledu ona je ostala i dalje pod karlovačkim gubernijem odn. pod austrijskom vlasti. Istom 1822. zbog mnogog zauzimanja biskupa Vrhovca gubernij je ukinut, pa je Sisak, kao i drugi krajevi preko Save i Kupe, povraćen Zagrebačkoj županiji i Banskoj Hrvatskoj. Poradi takvih prilika, Sisačka gospoštija od 1810. do 1815. nije Kaptolu dala nikakvih prihoda, a nije ni sačuvala spisa koji bi te prilike pobliže osvijetlili.
 
Najvažniji problem Sisačke gospoštije u prvoj polovici XIX st. jest uređenje trgovišta (oppidum) u Sisku. Trgovišni statut Siska u srednjem vijeku otišao je u zaborav poradi dugotrajnih i krvavih borbi protiv Turaka. U XVI i XVII st. spominje se često u dokumentima oppidum Sisek, ali je to bila prazna riječ bez sadržaja.

U XVIII st. Sisak ima tri godišnja sajma, nekoliko trgovaca i obrtnika, pristanište brodova i skladišta za robu, dovezenu lađama, kirurga i apotekara, ali većina stanovnika su seljaci. Zato gospoštija smatra Sisak svojim običnim selom (pagus, possessio).

Konačno na početku XIX st. odlučuje Kaptol podići Sisak na trgovište i podijeliti mu statut. Već je 1807. sastavljen projekt o budućem trgovištu, ali zbog napoleonskih ratova i drugih teškoća tek je 1822. izrađen regulacioni plan Siska koji je 1828. stupio u život. Prema regulacionom planu trgovište je imalo dobiti nekoliko ulica i oko 250 gradilišta (tenuta intravillana) na prostoru između mosta na rijeci Odri i trgovačke ceste kod tvrđe i između Kupe i starog rimskog zida. Kako su seljačke kuće u starom Sisku stajale na obali Kupe, gdje je trebalo rezervirati mjesto za gradnju trgovačkih skladišta, donesena je odluka da se seljačke kuće presele. Sreća je bila što su te kuće bile uglavnom drvene, pa ih je bilo lako razložiti i opet složiti. Koji su od seljaka podložnika htjeli postati građani trgovišta, premjestili su svoje kuće iz jedne ulice Siska u drugu, iz ulice uz Kupu u ulicu dalje od Kupe, iz tzv. I ulice u tzv. II, III i IV ulicu. Međutim su mnogi od seljaka željeli ostati i dalje podložnici gospoštije pa su iz Siska odselili u susjedna sela.

Tako Logomerec 4 kuće, Komarec 2 kuće, Jagetić, Gregec i Cvetnjć, Ključec,
Marčec, Ćuk 3 kuće, Brigljević i Pavlaković u Galdovo,
Berek, Curić, Rogan i Lacković predijalci u Pračno,
Lovas i Sopić 2 kuće u Odru,
Hatić, Ćuk 2 kuće, Ključec, Lovrić, Dušić u Vurot,
Lovas u Žabno,
Berek, Brigljević, Lovas i Marec, Pavlaković, Ćuk, Ključec i Hrušković 2 kuće u Jazvenik,
Jošić, Stojanović, Ćuk i Lončar u Stupno.

Dakako, nije sve to bilo bez teškoća i troškova. Gospoštija je svakoj obitelji morala u novom selu od napuštene i alodijske zemlje dati toliko koliko je ona ostavila u Sisku. Osim toga, iz svoga skladišta građevnog materijala gospoštija je dala željezne čavle da bi se kuće i druge zgrade mogle nakon preseljenja staviti u prvašnje stanje. Prema regulacionoj osnovi gospoštija je nastojala osigurati svakome građaninu ne samo gradilište i bašču nego također po koju oranicu i livadu (tenuta extravillana). Zato je mjernik Zelenka imao doista mnogo posla, a posao je i godinama trajao. Građani su zemljište uzimali na otplatu, ali tek na koncu 1838. bilo ih je toliko da je Kaptol mogao izdati povelju o osnivanju trgovišta.


1.   od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Listopad 09, 2010, 13:17:15 »


S kupljenim zemljištem mogli su građani slobodno raspolagati, ali su poput cenzualista morali plaćati svake godine svotu u gotovom novcu tzv. census terragialis dominalis razmjerno veličini zemljišta. Gradeći kuće građani su se morali strogo držati regulacione osnove, da bi trgovište imalo što ljepši vanjski izgled. Za gradnju su mogli upotrebiti iskopane rimske cigle, ali dragocjene predmete trebalo je predati Kaptolu jer se za njih zanimao Narodni muzej u Budimpešti i sebi ih svojatao. Građani su bili isključeni od regalnih prava i prava na drvarinu i pašarinu: nisu imali podaničkih dužnosti pa nisu mogli imati ni njihovih prava.
 
Da bi Siščani došli do zemlje, trebalo je seljacima iz susjednih sela oduzeti zemlju koja se nalazila u sisačkom hataru, a za odštetu dati im alodijsku zemlju u njihovu selu. Tako je 51 podložnik i pređijalac zemlju u Sisku zamijenio za gospoštijsku alodijsku zemlju u Galdovu, Boku, Odri i Žabnu. Hatar je sisački bio dosta prostran, ali i podvodan, pa je kanalima trebalo zaštititi Sisak u doba poplave i vodu odvesti podalje od naselja na oranice i livade.
 
Statut poveljnog trgovišta Sisak (commerciale privilegiatum oppidum) izgrađen je već 1835.., ali Siščani nisu bili s njim zadovoljni, a ni Kr. ugarsko namjesničko vijeće nije ga nikada potvrdilo. Razlog je tome što su Siščani htjeli biti slobodno trgovište, izjednačeno s gradovima, a gospoštija je željela sačuvati svoja feudalna prava neokrnjena. Ipak je 31. prosinca 1838. statut u Sisku proglašen, a od početka 1839. po njemu djeluje magistrat sa sucem, bilježnikom, konzulom, 2 senatora i drugim službenicima.

O magistratu ovisi politička uprava, sigurnost i trgovina. Pred njim se i, sudi u prvoj instanciji, a u drugoj sudi kaptolski comes curialis, u trećoj kraljevski stol, jer je zagrebački kaptol na temelju posebnog privilegija izuzet od županijskog suda (sedes iudiciaria). Pred magistratom se sastavljaju kupoprodajni ugovori koje potvrđuje kaptolski comes curialis. O gospoštijskim službenicima u Sisku magistrat je neovisan. Međutim, trgovište ima tek 2% od takse pri sklapanju kupoprodajnog ugovora, jednu trećinu od sajmova, građani imaju pravo točenja samo od Miholja do Božića (29. IX - 25. XII), jer je Kaptpl zadržao sebi sva regalna prava. Trgovište je dobilo i svoj posebni grb u kojem se nalaze tri rijeke: Sava, Kupa i Odra.

Škola je u Sisku osnovana već na koncu XVII st., čim su prestali turski ratovi. U prvoj polovici XIX st. djeluju dvije škole: jedna u Sisku, a druga u Selima. Za uzdržavanje škole brinu se u prvome redu stanovnici, a gospoštija daje učiteljima godišnju potporu. Dok škola u Sisku radi bez većih teškoća, škola u Selima teško životari, tu učitelj mora prihvatiti i dužnost bilježnika u mjesnoj sučiji da bi se mogao uzdržavati.

Pojedini sisački podložnici često se žale protiv gospoštije odn. njezinih službenika, pa čak i predijalci plemići, osobito Lackovići. Većinu žalba rješava gospoštijski sud u Sisku ili ih rješava comes curialis u Kaptolu u Zagrebu. Pred Kraljevskim stolom vodila se parnica podložnika sisačke gospoštije od 1845-1847. protiv Kaptola. Parnica postaje brzo bezpredmetna, jer 1848. dolazi do ukinuća kmetstva. Ono je imalo više odjeka medu građanima nego li medu seljacima, jer seljaci i dalje rade na gospoštijskoj zemlji, i to kao nadničari, a građani nastoje prigrabiti regalna prava i zemlju koju još nisu otplatili, ali im to ne uspijeva, barem ne trajno. Tek 1874. Sisak postaje slobodni kraljevski grad, pa se njegova kompetencija znatno povećava u cjelokupnom javnom životu.

Tvrđa je sisačka nakon ukinuća kmetstva postala za Kaptol nerentabilna jer je njezino uzdržavanje tražilo velika materijalna sredstva, a glavni gospoštijski posjed nalazio se u Sisačkim Selima, 6 i po km daleko od Siska. Zato je 1872. tvrđa prodana obitelji Pajanović. Od nje je prešla u ruke najprije trgovcu Planeru u Sisku, zatim trgovcu Majeru u Zagrebu. Danas je vlasnik tvrđe Narodni odbor grada Siska koji je ondje uredio muzej.
 
Od sedamdesetih godina XIX st. do 1945. Sisačka je gospoštija (zapravo veleposjed) imala svoje sjedište i upravu u Sisačkim Selima. Njezini su posjedi 1945. postali općenarodna imovina.

STANOVNIŠTVO

Sisačka je gospoštija svake godine sastavljala popis stanovnika - svojih podložnika i predijalaca s oznakom njihovih obveza i podavanja.  Iz tih se popisa može ustanoviti koje obitelji žive na području gospoštije od pamtivijeka tj. od XVI st., a koje su se doselile kasnije i nastanile se u pojedinim selima. Ako te stare popise isporedimo s najnovijim državnim popisima, možemo lako i to utvrditi: koje od nekadašnjih podložničkih i pređijalskih obitelji još i danas borave na svojoj djedovini, a koje su u posljednjih stotinu godina izumrle ili odselile.

U prvoj polovici XIX st. nalazilo se na području Sisačke gospoštije oko 260 kuća podložnika, oko 38 kuća predijalaca neplemića, 15 kuća predijalaca plemića. Dok je Sisak bio selo, nalazilo se u njemu oko 40 uglavnom podložničkih kuća, a kad je 1838. postao trgovište, broj se stanovnika povećava. Godine 1848. ima 100 građanskih kuća maloposjednika i 42 kuće željara (inkvilina) i stranaca.

Predijaki stanuju ponajviše u Gredi (8 kuća), a ima ih i u Sisku i u selima bliže Siska. Svoje su povelje dobili od Kaptola još u doba turskih ratova, a rjeđe kasnije. Predijaki neplemići daju doduše težake, ali manji broj od podložnika, i to samo za službu stražara i poštara. Zato se i u XIX st. pojedini okretniji i bogatiji podložnici preporučuju Kaptolu za pređijalsku službu nudeći drage volje propisanu taksu od 1000 for.


2. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Listopad 09, 2010, 13:20:53 »


Kad se oko g. 1800. počeo Sisak sve više razvijati kao trgovački centar i preko njega išle lađe od Zemuna prema Karlovcu, a trgovina iz južne Ugarske prema Kranjskoj, Rijeci i Istri, Sisačka je gospoštija htjela sa svoje strane poduprijeti tu trgovinu i iskoristiti je za sebe. Na početku XIX st. grade trgovci u Sisku velika skladišta za robu, pa zato i gospoštija želi u staroj tvrđi urediti slična skladišta.
 
Iako su sukobi dosta česti između trgovišnog magistrata i gospoštije, koja želi još uvijek sačuvati neokrnjena svoja feudalna prava, Sisak se malo po malo, kroz razne teškoće, diže i napreduje, od sela postaje gradsko naselje, pa se i broj njegovih stanovnika malo po malo povećava.

Kao što je Sisak kao trgovište bio i dalje ovisan o gospoštiji, tako su, i još više, bile o njoj ovisne seoske sučije (iudicatus). One su, osnovane, po carskom nalogu od kraja XVIII st., u selima Greda (za Gredu, Petrovce i Sela), Drenčina (za Drenčinu, Vurot, Jazvenik), Bok (za Bok, Strelečko i Tišinu), Sisak (za Sisak s Galdovom i Novo selo), Odra (za Odru, Stupno, Žabno i Pračno). Na čelu se sučije nalazio seoski sudac s bilježnikom, 3 prisežnika i 2-3 pandura. Stanovništvo u selima u prvoj polovici XIX st. uglavnom stagnira.

G. 1806. živi na području Sisačke gospoštije 3291 stanovnik; od toga ima sposobnih za rad 946 muškaraca i 1039 žena, 143 su starci, 160 starice, a 1003 djeca. Ti brojevi, ukoliko se tiču i sela izvan Siska., ostaju u prvoj polovici XIX st. skoro nepromijenjeni. Djeca se računaju do uključivo 15. g., a sposobni za rad sa 16 g. i dalje.
 
Za svako naselje donosimo, evo, dva popisa obitelji. U prvom su popisu nabrojene one obitelji koje su tu živjele 1806., a u drugom koje su se kasnije doselile i održale se do 1848. Ako je koja obitelj bila razgranjena u više kuća, iza imena obitelji stavljamo broj kuća. Iza izumrlih ili odseljenih obitelji mećemo znak x.

SISAK

Obitelji 1806:

Berek 3 kuće,
Curić x,
Lončar, Lovas 2 x,
Ćuk 5,
Lovrić 2,
Dušić x,
Hatić 2,
Marčec x,
Brigljević x,
Pavlaković x,
Hrušković 2 x,
Ključec 3,
Ivšić,
Miletić x,
Šidak x,
Zečić,
Blažeković x,
Periček,
Maleković x,
Ogulinec x,
Kraina x,
Šimić x,
Tomaško x,
Veselović x,
Dudić x,
Radičević x.

Ubrojeno je 8 obitelji željara ili bezemljaša iz Novoga Sela koje je kasnije pripojeno Sisku.
 
Od 18061816. doselila se u Sisak samo jedna željarska obitelj Byff

Od 1817-1827. doselile su se ove obitelji u Sisak odn. Novo Selo:

Zorec ili Zorić x,
Milčinović x,
Lerš x,
Miketić x,
Sopić 3,
Lacković x,
Stojanić x,
Liebenfeld x,
Juda x,
Černić x,
Skavrin x,
Hergešić,
Kireta x,
Brkić x,
Jakopović x.
Među njima su i dvije udovice, a svi su oprošteni 1827. od podavanja gospoštiji, jer su valjda samo stanari.


3. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Listopad 09, 2010, 13:23:21 »


Od 1828-1848. doselile su se u Sisak ove obitelji:
 
Veltenreiter x,
Vrbančić, Fulja 2,
Gliha x,
Zidar x,
Novaković 2 x,
Sigur x,
Hirš x,
Kotur x,
Božurić x,
Poldrugač x,
Čaić x,
Teklić x,
Šajovec,
Praunsperger x,
Khern x,
Šafarić x,
Janušić 2,
Haler, Vužanić x,
Rogan 2 x,
Pukčec x,
Augustin,
Klobučar x,
Stojnić x,
Šipuš, Dubričić x,
Jerebić x,
Špišić x,
Grahovec,
Kuštreba,
Pavletić x,
Grüner x,
Smidt x,
Bešenić x,
Klasnić x,
Pužak x,
Abel x,
Horak x,
Vaihard x,
Berghofer x,
Ledinski x,
Gregec,
Đurak x,
Lovričkovac x,
Jakšić, Dudić-Bormeta x,
Opec x,
Roksa, Janeković, Rupan x,
Haić x,
Tomašević x,
Blazina,
Čavrak,
Horvat,
Mlinarić, Sternburg, Trpin x,
Bukovački, Kun x,
Cilić-Dirih x,
Fabec x,
Liberman x,
Brožović x,
Ivanović x,
Kosek x,
Markun x,
Hefner,
Plavić x,
Sremec ili Sremić x,
Kos, Franić x,
Vodošček x,
Suntić x,
Vugrinić x,
Direnbaher x,
Vukas x,
Vularić x,
Blagaj,
Ivanuš x,
Šebek x.
Iz ovoga se popisa jasno vidi kako je najstarije stanovništvo novoosnovanoga poveljnog trgovišta u Sisku uglavnom izumrlo. Možda se još koje od tih imena nalazi na grobnom spomeniku, ali iz sjećanja ljudi njih je nestalo. Koji je tome zapravo razlog, ne može se tako lako reći bez potanja izučavanja toga pitanja. Svatko bi lako mogao pomisliti na vlažno područje kod sastava dviju većih rijeka, ali je istina i to, da jednako tako izumire i nestaje naše gradsko stanovništvo i podalje od rijeka i vlage, kao npr. u Požegi.

1806. imao je Sisak 384 stanovnika, od toga za posao sposobnih 105 muškaraca i 110 žena, 15 staraca, 17 starica i 137 djece. Kuća je tada bilo 39.

1818. ima Sisak 620 st. , 1830 - 709 st., 1839 - 683 st., 1848 - 742 st. katolika, 16 pravoslavnih i 48 Židova. 1827. ima 59 domaćinstava, a 1848 - 142.


4. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #7 : Listopad 09, 2010, 13:26:51 »


Galdovo (Kaptolsko)
 
Obitelji 1806:
Logomerec 3, Cvetnić, Pavlinić, Komarec 2, dakle svega 6 kuća.
Od 1807-1816. doselile su se obitelji: Gregec, Jagetić i Lovas. One s prije spomenutim obiteljima 1816. čine 12 kuća.
Od 1817-1827. nije se doselila nijedna nova obitelj.
Od 1828-1841. doselile su se obitelji: Ključec, Brigljević x, Marčec, Ćuk 3, Pavlaković, Tomaško, Brušković x.
Od 1842-1848. doselila se obitelj Kramarić.
1841-1848. ima 21 kuća.
1806. ima u Galdovu 58 stanovnika, od toga sposebnih za rad 16 muškaraca i
17 žena, 1 starac, 3 starice i 21 dijete.
1818. ima 119 stanovnika,
1830-1839. - 238 st. (Galdovo Desno i Lijevo), 1848 - 174 st.
Ovo se Galdovo nalazi na desnoj obali Save i zove se Kaptolsko Galdovo jer pripada kaptolskoj Sisačkoj gospoštiji, za razliku od drugoga Galdova na lijevoj obali Save koje se zove Erdödsko Galdovo jer spada pod moslavačku gospoštiju grofova Erdödija.
 
Bok

Obitelji 1806.:
Domitrović 4,
Jezdec 4,
Ivšić 3,
Kovačić, Crnko, Matačić x,
Mađer 2 x,
Jakopović x 3,
Malović 2,
Kranjec x,
Šoštarić x,
Hubelić.
Od 187-1816. doselile su se obitelji: Baljak i Bradica.
Od 1817-1848. nije se doselila nijedna nova obitelj u Bok.
1806. ima 469 stanovnika, od toga sposobnih za rad muškaraca 120 i žena 148, 37 starca i 33 starice, a djece 123.
1818. ima 376 stanovnika, 1830 - 391, 1839 - 372, 1848 - 421.

Tišina (Kaptolska)

Obitelji 1806.:
Bezuh, Mikoč 2 x,
Galovec x,
Benčić 2,
Panek x,
Mađer x.
Kasnije doseljene obitelji: Filipić (1827) i Jagodić (1841).
1806. ima 113 stanovnika, od toga sposobnih za rad 36 muškaraca i 41 žena, 3 starca i 1 starica, 32 djece.
1818. ima 188 stanovnika, 1830.- 170, 1839.- 170, 1848.- 168.

Strelečko
 
Obitelji 1806.:
Pašica 2 x,
Kleić x,
Đuračić,
Ćuk 2 x,
Brlečić x,
Čipor x,
Šestek, Tomsa x,
Janković x.
Kasnije doseljena obitelj: Paša 2 (1841).
1806. ima 162 stanovnika, od toga sposobnih za rad 39 muškaraca i 50 žena, staraca 6 i starica 1, a djece 68.
1818. ima 185 stanovnika, 1830.- 180, 1839.- 180, 1848.- 180.

Odra
 
Obitelji 1806.: Lukačević, Sajtušić x, Fekić, Tuškanec, Vrabec x, Gašparić x, Brodarec 3, Logomerec x, Gredlić x, Selanec, Štefec 2 x, Samec x, Tumpić 2.
Kasnije doseljene obitelji: Gorup (1816), Bradić 1827), Kolenić x (1841) i Ši-mec čizmar željar (1848).
1806. ima 241 stanovnik podložnik, od toga sposobnih za rad 67 muškaraca i 65 žena, 7 staraca i 10 starica, 80 djece.
1818. ima 432 stanovnika, 1830.- 404 st., 1839.- 402 st., 1848.- 405 st. Ovdje su uračunati i podložnici i predijaki, zato je velika razlika u broju stanovnika 1806. i 1818.

Pračno
 
Obitelji 1806.:
Vražić x,
Brodarec, Šantić, Gruica, Benčić, Gorup x.
Kasnije doseljene obitelji: Goršeta (1827) Željar x, Curić (1841), Berek (1848) x.
1806. ima 71 stanovnik, od toga sposobnih za rad muškaraca 18 i žena 21, staraca 6 i starica 4, a djece 24.
1818. ima 60 st., 1830.- 59 st., 1839., 59 st., 1848.- 59 st.

Žabno

Obitelji 1806.:
Luketić x,
Sever x,
Tuškanec 3,
Kolenić x,
(H)relec 3 x,
Gerzum x,
Štefec x,
Košić,
Jakšić 2 x, Brižić, Lušćan.
Obitelji 1806.: Luketić, Sever, Tuškanec 3, Kolendić, (H)relec 3, Gerzum, Štefec, Košić, Jakšić 2, Brižić, Lušćan.
Kasnije doseljene obitelji: (V)lasić 2 i Mintaković 1816.
1806. ima 193 stanovnika, od toga sposobnih za rad 56 muškaraca i 58 žena, staraca 3 i starica 7, a djece 55.
1818. ima 210 st., 1830.- 201 st., 1839.- 196 st., 1848.- 220 st. Broj kuća iznosi tokom prve pol. XIX st. 17-21.


5. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #8 : Listopad 09, 2010, 13:28:26 »


Stupno
 
Obitelji 1806.:
Janeković 3,
Marović 2,
Dernić 3,
Čulig 3,
Đureković x,
Hergešić 3,
Cerjan x,
Kockar.
Kasnije doseljene obitelji: Marekin i Šimunjer 1816., a Lončar 1841.
1806. ima 209 stanovnika, od toga sposobnih za rad 66 muškaraca i 63 žeut, 4 starca i 8 starica, a djece 69.
1818. ima 226 st., 1830.- 248 st., 1839.- 227 st., 1848.- 240 st. Kuća ima u to doba 18-19.

Sela (kod Siska)
 
Obitelji 1806.:
Kelović-Beneković, Ječić x,
Šiprag, Vučić, Vušić x,
Sekulić, Čaglić x,
Galinović, Krčelić, Drnić 2,
Janeković x,
Ivanković, Selanec x,
Domitrović 3,
Benčić x.
Kasnije doseljene obitelji: Gregurinić 1816., Palčić 1841.
1806. ima 241 stanovnik, od toga sposobnih za rad 75 muškaraca i 76 žena, staraca 9 i starica 4, a djece 72.
1818. ima 322 st., 1830.- 329 st., 1839.- 312 st., 1848.- 362 st.  Kuća ima u to doba 20-21.

Jazvenik

Obitelji 1806.:
Buković, Selanec x,
Piškorić 2 x,
Šiprak 3,
Okunec x,
Krčelić x,
Drnić 2 (kovač),
Samec x,
Beneković x,
Južak x,
Cerjan.
Kasnije doseljena obitelj: Domitrović 1848.
1806. ima 158 stanovnika, od toga sposobnih za rad 47 muškaraca i 55 žena, 8 staraca i 9 starica, a 40 djece.
1818. ima 175 st., 1830.- 172 st., 1839.- 179 st., 1848.- 147 st. Broj kuća kreće se oko 14-16,

Greda

Obitelji 1806.:
Šaraga 2,
Keleković,
Fratrić x,
Folnožić 2,
Grudenić 2,
Đurić x,
Čeh, Režić, Mikočević, Pirjak, Cetrić 3,
Pavuković 3,
Cvetnić 3,
Berečić x, Car, Česnik x,
Cicak x,
Skofač x,
Cetin, Periček 2,
Zrinski x,
Kukolić, Terzov, Mikočević, Tomašević, Hubelić x,
Petreković 2,
Petrak x,
Holnik x,
Pavleković 2,
Domenuš x,
Balak x,
Boe, Hajenić, Vincek.
Kasnije doseljena obitelj: Slovak 1816 x.

(Obitelji predijalaca neplemića u Gredi 1848.: Domenuš x, Tominić x, Šaraga, Bezuh, Lovras x, Fratrić 2x.)

1806. ima 547 stanovnika podložnika, od toga sposobnih za rad 179 muškaraca i 173 žene, 26 staraca i 31 starica, a 161 dijete.
1818. ima 839 st., 1830.- 805 st., 1839.- 851 st., 1848.- 853 st. Uračunati su î podložnici i predijaki.
Broj se kuća kreće u prvoj pol. XIX st. oko 48-51.


6. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #9 : Listopad 09, 2010, 13:31:45 »


Petrovci
 
Obitelji 1806.:
Pastorčić, Mikočević, Domitrović, Bogović x.
U prvoj polovici XIX st. nije se doselila nijedna obitelj.
1806. ima 39 stanovnika, od toga sposobnih za rad 7 muškaraca i 8 žena, starca su 2 i starice 2, a djece 14.
1818-1848. broj se stanovnika kreće od 59 do 62 u 4 kuće. Zanimljivo je što 1866. ima 7 kuća, ali samo 27 st., dok 1931, ima 168 st.

Drenčina
 
Obitelji 1806.:
Grabić 3,
Berleković, Marović, Robović x,
Vidušić, Posavec, Rompes, Hanzić x,
Kockar, Dolenec, Stoić x,
Horvatinović x,
Blagaić 2,
Tuškanec x,
Kopres, Lovreković, Kos, Košić x,
Mađer, Krznar x.
Kasnije su doseljene obitelji: Čipor i Novak 1841.
1806. ima 370 stanovnika, od toga sposobnih za rad 108 muškaraca i 133 žene, 15 staraca i 26 starica, a 89 djece.
1830. ima 462 st., 1839.- 483 st., 1848.- 488 st, Broj se kuća u to doba kretao od 23-29.

Vurot
 
Obitelji 1806.:
Cezarić x,
Čipor, Kušeković x,
Pelinek x,
Pendelić, Dolenec, Brižić.
U prvoj pol. XIX st. nije se doselila nijedna nova obitelj.
1806. ima 56 stanovnika, od toga sposobnih za rad 17 muškaraca i 19 žena, 2 su starca i 4 starice, a djece 13.
1818. ima 69 st., 1830.- 85 st., 1839.- 91 st. 1848.- 85 st.  Broj je kuća 6-7.

OBITELJI PREDIJALACA (ZAKUPNIKA) PLEMIĆA I NEPLEMIĆA

Obitelji predijalaca plemića:
Krajačić 6 i
Ivšić u Boku,
Šiprak 2 i
Mađer u Drenčini,
Srebrinić i Kovačić 2 u Odri,
Lacković i Kovačić u Pračnom i
Lacković u Sisku.
Plemićkih je kuća bilo u svemu 15.

Obitelji predijalaca neplemića:
Sopić 4 u Sisku i Odri;
Trohar 3 u Odri;
Klarić 2 (lugar);
Rogan u Pračnom;
Čulinović 4 u Stupnom; Čičerek 2 u Selima;
Domenuš 2 u Gredi;
Tominić 2, Šaraga, Bezuh, Cetin, Lovras, Fratrić u Gredi;
Posavec 2 u Petrovcima;
Rujevčić u Vurotu;
Vranić 3 u Strelečkom;
Ivanušić 3 u Tišini;
Rogan 3 u Sisku;
Benčak 2, Lacković i Kovačić u Sisku.
Predijalica neplemića bilo je u 31-41 kući.

Još u prvoj polovici XIX st. postojale su u Sisku i okolici velike zadruge s 20 i više članova. Takvih je zadruga malo bilo u Sisku, jer tu uglavnom stanuju obrtnici, trgovci i drugi bezemljaši, a manje seljaci. Međutim, zna se da je 1806. bilo u Sisku 5 kuća s preko 20 osoba, u 2 kuće bilo je 26 čeljadi, u jednoj 29, u jednoj 30, a u jednoj čak 42 čeljadeta. U isto vrijeme bilo je u 9 kuća 1-3 čeljadeta, u 25 kuća 4-8 osoba, prema tome u većini kuća stanovalo je razmjerno malo osoba.
 
U selu Boku 1806. ima 24 kuće: u 9 živi 20 i više osoba, a ni u jednoj manje od 10. Štaviše, u jednoj ima 30 osoba, u jednoj 34 i u jednoj 37.
 
U Odri, koja je sa Siskom oduvijek bila usko vezana u svakom pogledu, ima 1806. 19 kuća, a samo u 3 živi preko 20 osoba, dok u 5 kuća stanuje manje od 10 osoba. Većina kuća su dakle srednje zadruge s 10-20 članova.
 
Preko 20 Čeljadi imaju u Selima 2 kuće, u Gredi 2, u Drenčini 8 kuća, a ima i cijelih sela bez ijedne kuće s 20 i više stanovnika.

Na području Sisačke gospoštije u prvoj polovici XIX st. u većini kuća živi 10-20 osoba.
 
Velike su zadruge bile od koristi i gospoštiji i podložnicima jer su one lakše davale tlaku ili težake. Takve su zadruge raspolagale poprečno s 15 osoba sposobnih za rad, pa su u roku od deset dana mogle podmiriti tlaku na alodijalnom zemljištu, odnosno, ako bi po dvije osobe i stotinu dana radile gospoštiji, najveći je dio radne snage uvijek bio zaposlen kod kuće. Naprotiv, srednje i male zadružne kuće s urbarijskim posjedom od 24 jutra i radnom snagom od 4-6 osoba osjećale su tlaku kao vrlo veliki teret. Pa ipak su se veće zadruge često, svake godine po koja, raspadale zbog nesloge u njima. Gospoštiji su podnošene molbe za dijeljenje zadruga u manje dijelove ili za istup pojedinaca iz zadruge, a kao razlog spominjali su se slučajevi nesloge do kojih je dolazilo to je opća pojava u Hrvatskoj jer je jedva bilo moguće uskladiti prihode zadruge s potrebama pojedinih zadrugara (odjeća, obuća itd.). Tom je prigodom popisana sva zadružna imovina. Iz popisa se vidi da je zadruga raspolagala velikom imovinom, s deset i više komada krupne stoke, tako da je pri diobi svakoj strani moglo dosta toga zapasti.


7. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #10 : Listopad 09, 2010, 13:36:07 »


Zbog raspadanja zadruga neke kuće nisu imale dosta radne snage pa nisu mogle obrađivati urbarijsko zemljište ni gospoštiji davati razna podavanja. Najteže je bilo baš s davanjem tlake. Tako su nastale mnoge pustoseline ili deserta tj. zemljišta, koja su podanici napustili i stavili na raspolaganje gospoštiji. Ona je ta zemljišta ili iznajmljivala svake godine putem javne licitacije ili ih je davala podanicima koji su trebali i željeli i tražili više urbarijskog zemljišta. No samo time nije cijeli problem bio riješen, jer se koji put radilo o nemoćnim starcima ili udovicama koji nisu mogli raditi, a morali su živjeti. Oni su se posredovanjem gospoštije priključivali srednjoj ili velikoj zadruzi. U njoj su dobivali uzdržavanje sve do smrti s time da joj oporukom ostave svu pokretnu imovinu. Zadruga se time redovito zadovoljila, ali je koji put tražila od gospoštije i nepokretnu imovinu tj. kuću i zemlju starca ili udovice bez zakonskih nasljednika. Gospoštija je takvu kuću i zemlju smatrala svojom fiskalnom imovinom i prodavala je u svoju korist odn. izručivala novonaseljenim podložnicima. Ima međutim slučajeva da gospoštija odobrava zahtjev zadruge te joj predaje i kuću i zemlju staraca i udovica koji su u tuđoj kući našli sklonište u posljednjim danima života.

EKONOMSKE PRILIKE STANOVNIŠTVA

Obradive površine


Iz dokumenata o prihodima gospoštije vidi se ne samo to koliko su pojedina sela davala nego i koliko su imala odn. s kojom su imovinom raspolagala. Štaviše, ostale su nam zabilježene obveze pojedine kuće prema gospoštiji. Iz toga se dade zaključiti u kakvim je ekonomskim prilikama živjela pojedina kuća. To se još bolje vidi iz diobenih zapisnika i oporuka kojih se u arhivu dosta sačuvalo.

Najprije treba da ustanovimo koliko je koja kuća imala poprečno zemljišta, odn. koliko je jutara otpadalo na jednu osobu. Urbarijskog je zemljišta na području cijele gospoštije bilo oko 320 sesija, i to 273 sesije u rukama podložnika i 47 sesija u predijalaca neplemića. Kako cijela sesija iznosi 24 jutra, na području je gospoštije bilo urbarijskog zemljišta 7680 jutara. Nemamo podataka o tome koliko su zemlje uživali predijalci plemići, ali možemo pretpostaviti da je te zemlje na 15 plemićkih kuća bilo oko 320 jutara. Prema tome, ukupno stanovništvo od circa 4000 osoba imalo je circa 8000 jutara zemlje. Iz toga slijedi da su na jednu osobu otpadala 2 (dva) jutra. Kako je za normalni život seljačke obitelji dosta da ima jedno jutro srednje plodnog zemljišta po jednoj glavi zaključujemo da je stanovništvo Siska i okolice u prvoj polovici XIX st. moglo, imati dovoljno zemlje za uzdržavanje života.
 
To dakako vrijedi za dobre, plodne godine, bez veće poplave. Sisačka je okolica nekada, u XVII st., bila na dobru glasu poradi svoje plodnosti zvali su je: žitnica Hrvatske- Horreum Croatiae. Bilo je međutim i u XVII i u XVIIII i u prvoj polovici XIX st. loših, oskudnih godina. No najviše je nevolja dolazilo od poplava dviju velikih rijeka Save i Kupe i treće manje rijeke Odre koje se sve u Sisku sastaju. Poplava je koji put uništila skoro sav prirod u polju, pa je u starije doba trebalo ići u Slavoniju kupovati pšenicu i kukuruz, a u XIX st. u Banat. Sreća je što je Sisak vodenim putem povezan ne samo sa Slavonijom nego i s Banatom, i to rijekama Savom, Dunavom, Tisom i Tamišom. No jos je veća sreća što je zagrebački Kaptol kao zemaljski gospodar imao svoju gospoštiju u Banatu- Modoš. Odanle se ionako sva hrana preko Siska prevozila za Zagreb i Karlovac, pa su u doba oskudice iskorišteni sisački magacini i za potrebe tamošnjeg stanovništva.
 
Ni gospoštija ni njezini podložnici nisu mogli biti ravnodušni prema poplavama i velikoj šteti koja od njih dolazi. Uništeni su često puta bili ne samo usjevi nego i livade, pa je premalo bilo krme za stoku. A ukoliko je ostalo nešto sijena, ono je bilo blatno, pa bi se stoka od njega razboljela i ugibala. Zato je gospoštija najmila mjernike, pravila planove o regulaciji rijeka i podizanju nasipa te nešto i činila da ukroti opasne vode te zaštiti sebe i svoje podložnike. Međutim, sve ono što je tokom prve polovice XIX st. učinjeno u Sisku i okolici išlo je vrlo sporim tempom i nije bilo dosta uspješno. Stanovništvo je u to doba imalo doista dosta zemlje, ali često puta nije od nje imalo velike koristi.
 
Rekli smo da poprečno dolaze dva jutra urbarijskog zemljišta na jednu osobu. Ako međutim pogledamo konkretno ekonomsko stanje pojedinih kuća, vidimo da u nekim kućama na jedno čeljade dolaze i po tri jutra. To znači da je ondje čeljad bila marljivija i okretnija. Naprotiv, ima kuća gdje na jednu osobu dolaze manje od dva jutra.

U velikom selu Gredi 1806. kuća Josipa Šarge ima 17 čeljadi, a 48 jutara, ali 14 osoba sposobnih za rad. U istom selu i vremenu Keleković ima 30 jut. na 3 osobe, Fratrić 42 jut. na 24 osobe, Folnošić 54 jut. na 11 osoba, Grudenić 24 jut. na 8 osoba, Đurić 24 jut. na 6 osoba itd.
 
Neka sela s obzirom na broj stanovnika očito obiluju više zemljom, a druga manje. Selo Odra ima oko 400 st. i 20 sesija, a Greda oko 850 st. i 67 sesija. No treba uzeti u obzir i to da su neke zemlje bolje, a druge su lošije, pa je zato i nemoguće tražiti neki točan omjer između broja stanovnika i površine zemljišta. Začudo, čini se, kao da se je baš u Sisačkoj gospoštini pazilo na taj omjer. Eto, Petrovci imaju 5 sesija na 70 st., Vurot 6 ses. na 85 st., Tišina 8 ses. na 170 st., Galdovo 10 ses. na 170 st., Strelečko 10 ses. nä 180 st. itd.


8. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #11 : Listopad 09, 2010, 13:39:25 »


Ratarstvo

Stanovnici su Sisačke gospoštije na obradivim površinama sijali, pšenicu, raž, ječam, zob, proso, hajdinu ili heljdu, kukuruz, sirak, repu, kupus, lan. Zna se da su pšenica, raž, ječam i zob često puta bili uništeni djelomično ili posve od poplave, pa je zato narod više uzgajao kukuruz, proso i hajdinu jer to mu je bila sigurna hrana.

Koliko je koja kuća privrijedila godišnje žitarica, na žalost, o tome imamo tek jedan izvještaj iz g. 1806., i taj je nepotpun (A. Sess. f. 3, n. 186). Te godine, zbog nerodice ili poplave, samo je dvadesetak kuća, najviše u Drenčini, raspolagalo s nešto malo pšenice, raži, ječma i zobi pa je trebalo nabaviti iz Modoša u Banatu 141 mjerov žitarica i dati narodu. Iz spomenutog se izvještaja vidi koliko je koja kuća 1806., imala kukuruza, prosa i sirka pa graha, krumpira i kupusa. Najvažnija je svakako hrana tada bila kukuruz i proso. Kuća Josipa Šarage u Gredi za 17 čeljadi ima 21 mjerov kukuruza, 70 mjerova prosa i 10 mjerova kupusa, Keleković za 3 čeljadeta 2 mjerova prosa, Fratrić za 24 čeljadeta 50 mjerova kukuruza, 100 mjerova prosa i 7 mjerova kupusa. Samo je 8 kuća imalo više mjerova (kukuruza i prosa zajedno) nego li čeljadi, a sve druge kuće u Gredi njih 43 imale su poprečno 4 mjerova na 10 ukućana (neke baš ni zrna).

Slične su prilike tada i u drugim selima Sisačke gospoštije. Malo koja kuća ima krumpira, a graha poprečno dolazi na jednu kuću tek jedna četvrtina mjerova. Kupusa svi imaju u razmjerno velikim količinama. To valjda znači da je dobro uspjevao i da su ga mnogo trošili. Na žalost, izvještaj prikazuje izuzetno stanje velike nerodice, pa nam ne može poslužiti kao opća slika ekonomskog stanja u Sisačkoj gospoštiji u prvoj polovici XIX st.

Točniju nam ekonomsku sliku za pojedinu kuću daju izvještaji o podavanju desetine u žitaricama g. 1836., 1837. i 1838. Brojevi međutim u desetinskim izvještajima kazuju samo deseti dio od stvarnoga uroda, zato ih moramo uzeti desetorostruko da ustanovimo stvarni urod. Kako se u velikim brojevima snopova i krstaka nije lako snaći (21 snop čini jedan krstak ili križ), mi ćemo ih preračunati u mjerove ili vagane. To je preračunavanje svake godine ispadalo drugačije, čak na svakoj njivi drugačije, pa se zato moramo držati prosjeka koji je ustanovila gospoštijska kancelarija.
 
Pšenice 1836. stanovništvo Sisačke gospoštije nije uopće proizvelo poradi velikih poplava, 1837. je proizvelo 600 mjerova ili vagana, 1838 - 300 vagana. Zanimljivo je, kako to saznajemo iz inventara, da je 1835. bilo 321 vag., 1839.- 325 vag., 1840.- 682 vag., 1841.- 324 vagana. Prema tome je poprečni godišnji urod pšenice tih godina bio 320 vagana, a izvanredni se urod kretao oko 600 vagana. Prema poprečnom godišnjem urodu pšenice na pojedinu osobu otpada tek desetina vagana tj. oko 5 kg. Ako međutim konkretno pogledamo urod pšenice u pojedinoj kući 1837. i 1838. vidimo dvoje: prvo, da jedna trećina kuća, čak one sa 48 jutara zemlje, nije uopće sijala pšenice, pa prema tome na pojedinu osobu ne dolazi ništa; i drugo, da se u nekim kućama proizvodi pšenice mnogo više od poprečnoga uroda.

Napr. u Selu Boku 1837. Ivo Domitrović za 18 čeljadi ima 12 vagana pšenice, Ivan Jezdeš za 29 čeljadi - 10 vagana, Ivan Crnko za 16 čeljadi - 9 vagana, Ivan Hubelić za 11 čeljadi - 25 vagana itd. Štaviše, vidimo i to da u jednome selu u istoj godini jedna kuća proizvodi razmjerno više, a druga manje. Prema tome proizvodnja pšenice ovisi o sretnijem geografskom položaju pojedinog sela (Galdovo je i 1838. zbog stalne poplave ostalo bez pšenice kad su je sva druga sela imala), o vremenskim prilikama pojedine godine i o marljivosti i okretnosti ukućana u pojedinim kućama. Nemamo potanjih podataka o tome da li su i koliko su pojedine kuće proizvodile pšenicu i ostale žitarice za domaće ili strano tržište.
 
Raži u padanika Sisačke gospoštije 1836. i 1837. nije uopće bilo, a 1838. samo 40 vagana. To znači 1 vagan na 100 stanovnika. Zanimljivo je da je 1835. bilo 400 vagana raži, dakle deset puta više. Inače se zna da je općenito sijalo malo, a neka je sela (Galdovo, Bok, Strelečko, Tišina, Žabno, Pračno, i Sela) nisu sijala ni onda kad je dobro uspjevala.

[/b]Ječam[/b] se sijao više u jeseni, manje u proljeću. Ako je međutim u jeseni bilo nepovoljno vrijeme za sjetvu, onda se sijao samo u proljeću. U selima Sisačke gospoštije urodilo je 1836. - 340 vagana ječma, 1837. - 510 vagana, 1838. - 370 vagana. Inače je urod ječma veoma varirao; tako 1835. ima ga 1570 vagana, 1839. samo 170 vagana, 1840. - 750 vagana. Čini se da je urod ječma ovisio ne samo o povoljnom vremenu nego i o većem zalaganju seljaka, ako se predviđalo da će druge žitarice podbaciti. Začudo, da Vurot i Jazvenik 1837. i 1838. ne siju ječma, a 1 837. ni Pračno ni Petrovci, iako su te godine bile povoljne za njegovu sjetvu i urod. Malo se ječam uzgajao također u selima Galdovu, Odri, Žabnom, a više u Gredi, Boku i Stupom, valjda zbog hrane za velika krda svinja. Dok se općenito u selima sije dva puta više pčenice nego li ječma, u Gredi većina kuća ima više ječma nego pšenice.

Tako Stjepan Petreković iz Grede ima 1837. u kući 8 čeljadi i 10 vagana ječma, Đuro Petreković 13 čeljadi i 12 vagana, Ivan Pavleković 9 čeljadi i 3 vagana, Hajetić 11 čeljadi i 9 vagana, Vincek 17 čeljadi i 4 vagana. Ako usporedimo broj vagana ječma i broj prasadi u pojedinoj kući, vidimo da na jedan vagan dolaze poprečno po dva praseta.


9. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #12 : Listopad 09, 2010, 13:44:39 »

 
Zobi je na urbarijskom zemljištu bilo 1836. - 180 vagana, 1837. - vag., 1838. - 210 vagana. To je i inače prosječni godišnji urod zobi. Međutim, zna ona koji put i podbaciti (1827. ima 140 vag., 1839. - 100 vag.), a koji put i dobro urodi (1840. - 430 vag., 1841. - 410 vag.). Jedan vagan zobi dolazi poprečno na 20 osoba. U nekim selima zob više siju, tako u Boku, Strelečkom i Drenčini, a u drugima malo ili ništa, tako u Galdovu, Tišini, Stupnom i Selima. Ako je godina srednje ponijela, selo Odra ima 25 vagona zobi, a ako je loša, onda nema baš ništa. Prema tome, čini se, urod zobi ovisi u prvome redu o vremenskim prilikama, a zatim o položaju pojedinih sela. Najimućnije kuće u Drnčini s 15-20 čeljadi imaju 1837. po 8 vagana zobi, a to je mnogo više od poprečnoga broja.

Prosa je urodilo 1836. - 820 vag., 1837. -510 vag., 1838. -990 vagana. Međutim, znalo je njega koji put biti i više; tako 1827. - 3120 vag., 1830. - 3190 vag., 1841. - 1080 vagana. Poprečno ga je dakle bilo skoro 1000 vagana godišnje, a to je jedan vagan na četvero čeljadi. Proso je u močvarnom sisačkom kraju najotpornija prehrambena biljka pa zato i najsigurnija hrana. Njega ima svake godine u svakom selu i skoro u svakoj kući. Jedino u selu Galdovu za najvećih proslava, kad je i inače sva poljoprivreda uništena, ostaje polovica kuća bez prosa. U selu Gredi kuća Keleković s 3 čeljadeta ima.1838. - 7 vagana prosa. Folnošić s 11 čeljadi 3 vagana, Pirjak s 14 čeljadi 9 vagana, Cetrić s 9 čeljadi 6 vagana, Škofač s 15 čeljadi 12 vagana, Tomašević s 11 čeljadi 18 vagana, itd. Iz popisa žitarica pojedinih kuća jasno se vidi da one kuće koje manje siju pješnicu i ječam više imaju prosa i obratno, koje se više hrane pšenicom i ječmom, manje jedu proso.

Heljda ili hajdina se uzgajala u manjoj količini. Na području cijele gospoštije bilo je godišnje 20 160 vagana. Događalo se, skoro svake godine, da u dva do tri sela nije uopće bilo heljde, a u pojedinom selu tek se svaka deseta kuća bavila privređivanjem te žitarice. Pojedina je kuća dobivala godišnje 3-30 snopova odn. 1,5-15 kilograma heljde.

Sirak (sorgo) proizvodio se svake godine u drugoj količini, od 300 do 2600 vagana. Zašto je bilo tako, nismo mogli istražiti. Proizvodnja je ü Galdovu bila neznatna, u Odri, Žabnu i Selima u polovici kuća, a u drugim selima skoro u svim kućama. Pojedine su kuće imale 5-25 snopova sirka.

Kukuruz  se računao samo u klipovima, a ne u zrnu. Bilo ga je boljeg i lošijeg, i to obično u omjeru 10:1. 1836. ima ga 12440 vagana, 1837. - 17390 vagana, 1838. - 2188 vagana. Drugih godina kreće se godišnja proizvodnja od 8000 do 20000 vagana. Prema tome bi prosječna godišnja proizvodnja kukuruza bila 15000 vagana. Prema računanju nekih, omjer između kukuruza u klipu i kukuruza u zrnu jest 2:1, pa bi zrna bilo 7500 vagana. Iz toga dalje slijedi da na jedno čeljade u Sisačkoj gospoštiji otpada skoro dva vagana kukuruza koji je, dakle, glavna hrana u tom kraju. On jednako dobro uspijeva u svim selima i ima ga svaka kuća, i to od 40 do 400 vagana u klipu.

U Boku kuća Ivšić s 14 čeljadi ima 140 vagana, Šoštarić s 10 čeljadi 100 vagana, Hubelić s 11 čeljadi 90 vagana, Kranjec s 21 čeljadetom 200 vagana itd. 1837 seljaci su također proizvodili: grah, kupus, krumpir i repu, ali u kojoj količini, ne znamo, jer od toga nisu davali gospoštiji desetine.

Od sijena je, čini se, desetinu davao samo maleni broj podložnika, pa zato iz sačuvanih računskih podataka ne znamo koliko su jutara iznosile livade, koliki je bio opći urod sijena, koliko su pojedine kuće imale sijena. Iz podataka se vidi jedino to koliko su neke kuće 1836-1838 dobile sijena i da urod u pojedinim godinama veoma varira. Poplava je naravno u isti čas uništavala ne samo usjeve nego i livade, ali je međutim bilo i takvih godina kad je prirod žitarica zbog nepovoljnih klimatskih prilika posve podbacio, a prirod je sijena bio izvrstan.
 
STOČARSTVO

Podložnici i predijalci Sisačke gospoštije uzgajali su konje, volove, krave, telad i svinje. Kako se jedino od svinja davala desetina, jedino o njima imamo za svaku godinu tačne podatke, a o ostaloj stoci samo za godinu 1806.

Konje je 1806. imala skoro svaka seljačka kuća u Sisku i okolici. U Sisku polovica kuća nema konja, jer u toliko kuća žive obrtnici i bezemljaši, u Boku i Drenčini imaju konje sve kuće bez izuzetka, u Gredi od 51 kuće u 43 uzgajaju konje, u Selima od 20 kuća u 17 itd. Rijetka je kuća samo s jednim konjem, najviše ih ima po 4 konja, više ih je sa 6 konja, a u nekima se uzgaja 7 do 8 konja.

Kuća Kelović u Selima na 18 jutara i 6 čeljadi ima 2 konja, 3 vola, 4 krave i 6 prasaca, kuća Ječić na 32 jutra i 9 čeljadi 2 konja, 2 vola, 2 krave, 2 teleta i 7 prasaca, kuća Sekulić na 24 jutra i 13 čeljadi 6 konja, 2 vola, 3 krave, 3 teladi i 10 prasaca, itd.

Volovi su na području Sisačke gospoštije jednako potrebni kao i konji. Ima ih skoro svaka kuća, po dva do četiri grla, a neke i šest. Upotrebljavali su se za oranje, a nakon deset godina života tovili su se i prodavali mesaru. Vol, dakle, za razliku od konja, ne gubi godinama vrijednost, nego je u kući najsigurnija vrijednost, najbolja valuta.

Kravu ima svaka seljačka kuća, a ako je nema, to je valjda samo na kratki čas - kakva privremena nevolja. Veći broj krava uzgaja se u Boku gdje od 24 kuće u 7 kuća imaju po šest krava, u jednoj 8, u dvije 5, u četiri kuće 4 krave, itd. U ostalim selima poprečno uzgajaju po 2-3 krave u jednoj kući. I telad uzgajaju najviše u Boku, 3-4 grla u po jedinoj kući. U ostalim selima dolazi na jednu kuću 1-2 teleta.


10. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #13 : Listopad 09, 2010, 13:47:48 »


Koliko je svinja imala pojedina kuća i svi podložnici zajedno, o tome ne postoje podaci. Kao desetina dolazili su u obzir samo prasci, pa zato jedino o njima imamo podatke. 1839., 1840. i 1845. na području cijele gospoštije bilo je preko 1800 prasaca, 1843. skoro toliko, 1836. preko 2600, a 1846. preko 2100 prasaca. Više su se uzgajale svinje u Boku i Drenčini: tu je na tri osobe dolazilo dvoje prasaca, a vjerojatno troje svinja uopće, dok je u drugim selima 4, 5 i 6 osoba raspolagalo s dvoje prasaca. U Galdovu, Odri i Žabnu skoro polovica kuća 1838. nema uopće prasaca. U Boku u 8 kuća ima 14-39 prasaca, u Tišini jedna kuća ima 29 prasaca, a ostale 1-3 praseta, u Vurotu 3 kuće imaju 14-15 prasaca, a 3 ništa. Prema tome, čini se, polovica podložnika Sisačke gospoštije bavila se u velikoj mjeri uzgajanjem svinja za domaću potrošnju i prodaju, a druga je polovica valjda jedva imala za sebe ili je bila prisiljena kupovati svinje za tov.

VINOGRADARSTVO

Podložnici i predijalci Sisačke gospoštije imali su vinograde u rudinama: Brestovski Vrh 37 kuća, Vurot 28 kuća, Strmi Potok 18 kuća, Jazvenik 87 kuća, Petrovci 50. Ti su podložnici i predijalci inače živjeli u manje ili više udaljenim selima odakle su prema potrebi dolazili u svoje vinograde u proljeću i jeseni. Iako je sisački kraj inače ravan i podvodan, skoro polovica stanovništva bavila se uz druge ratarske poslove i vinogaradarstvom. Nemamo podataka o veličini pojedinog vinograda, ali znamo koliko je koji vinogradar dobio u jeseni vina. I urod vina, kao i poljoprivreda, ovisi o klimatskim prilikama pa ga jedne godine ima više, a druge godine manje.

1836. bilo je u svemu 1450 urni ili vedri vina, 1837. - 1350 vedri, 1838. - 840 vedri. I druge godine znatno variraju: 1839. - 1790 v., 1840. - 2490 v., 1843. - 1970 v., 1845. - 390 v., 1846. - 2420 v., 1848. - 670 vedri. Prema tome, na jednu vinogradarsku kuću otpada poprečno 8 vedri vina na godinu, a na jednu osobu iz takve kuće 3/4 vedra.
Ako međutim pogledamo urod vina u nešto boljoj g. 1836. i nešto lošijoj 1838., vidimo da u boljoj godini u Brestovskom Vrhu dvije kuće imaju 40 vedri, dvije 30 vedri, devet kuća 20 vedri, a sve ostale skoro po 10 vedri. U lošijoj godini na istom mjestu tri kuće imaju po 20 vedri, trinaest po 10 vedri, a ostalih 19 kuća po 20-150 pinti. Iz svega ovoga izlazi da je većina vinogradara sisačke okolice imala vina samo za domaću potrebu, pogotovo za loših godina, a prodajom vina moglo se baviti tek dvadesetak vinogradara. Važno je napomenuti da su od svih vinogradara Sisačke gospoštije samo 18 montanisti, i to iz raznih sela (5 iz Odre, 3 iz Stupa, 3 iz Žabna, itd).

Na Savi je 1837-1838. bilo u svemu 11 mlinova, od toga 7 u Strelečkom i 4 u Hrastelnici. 1845. ima 8 mlinova u Strelečkom, a 3 Hrastelnici. Mlinovi nisu stajali na desnoj obali Save nego u sredini rijeke, zato je i sisačka i moslavačka gospoštija uzimala od njih census u ime regalnih prava. Vlasnik mlina nije jedna kuća, nego bi se tri do pet kuća složile, mlin izgradile i prihod dijelile. Na rijeci se Kupi nalazilo 6 mlinova, a na Odri jedan. Bilo je međutim i posve malih, kućnih mlinova za vlastitu potrebu. Njihovi su vlasnici od gospoštije tražili da budu oslobođeni od plaćanja regalne takse. Jedan veći "suhi" mlin stajao je u Sisku 1845. s velikim  kapacitetom. Vlasnici su mlinova na Kupi bili iz Drenčine i Grede.

Rijeka Sava, Kupa i Odra toliko su u prvoj polovici XIX st. obilovale ribom da se hvatanjem ribe bavila ne samo gospoštija, koja ju je prodavala u Zagrebu, nego i njezini podložnici i predijalci uz naplatu censusa u ime regalnih prava. U Galdovu su bila 2 takva ribara (Logomerec i Tomaško), u Boku 2 (Krostić i Malović), u Strelačkom 3, u Tišini 4, u Odri 7, u Žabnu 13 (skoro sve kuće), u Stupnom 5, u Pračnom 3, u Drenčini 9, u Vurotu 4, u Selima 5, u Gredi 15, u Sisku 8 ribara, dakle svega 80 kuća. Riba se jela svježa i sušila, a vjerovatno i prodavala. Malo koje godine, i malo se uopće ljudi bavilo hvatanjem rakova.

Pčelarstvom se bavilo 50 kuća, dakle razmjerno malo. Opširnije o pčelama govorimo u poglavlju o prihodima gospoštije.

Ostala privreda
 
Lan je vjerojatno uzgajala svaka kuća, ali je desetinu od lana davalo samo 15 kuća. Zato potanjih podataka o lanu nemamo.

Da se je rakije u selima Sisačke gospoštije dosta proizvodilo, vidi se po broju rakijskih kazana ili kotlova. U Galdovu ih ima 9, u Boku 15, u Odri 12, u Žabnu 17, u Stupnom 14, u Pračnom 6, u Drenčini 23, u Vurotu 5, u Jazveniku 13, u Selima 8, u Gredi 25, u Petrovcu 3. Predijalci neplemići imaju 21, a predijalci plemići 10 kotlova, dakle preko 180 kotlova. Rakija se pekla od šljiva i vinskoga koma, a koliko je bilo pojedine godine ispečeno, ne zna se.

PRIHOD POJEDINE KUĆE I NJEZINE OBAVEZE PREMA GOSPOŠTIJI

Na koncu je potrebno da utvrdimo kakav je bio prihod pojedine kuće i kolike su bile njezine obaveze prema gospoštiji, odnosno, kakav je bio standard života u Sisku i okolici u prvoj polovici XIX st. Istina je, mi bismo to mogli utvrditi manje-više za svaku kuću, ali zbog jednostavnosti računa uzet ćemo samo nekoliko kuća s jednom sesijom ili 24 jutra zemlje. Sve takve kuće daju godišnje gospoštiji: 22 x u ime censusa dominialis, 1 pijetla (vrijedi 8 x), 2 pileta (vrijede 8 x), jednu petinu dalekoga podvoza (vrijedi 1 for. 38 x), težake za izradbu i dovoz iz šume u Sisak drva nešto manje od jednoga hvata, 92 težaka za različne poslove (vrijede 15. for. i 2 x). Sve te stalne urbarijske obveze iznosile su oko 18 for., ali su se zbog nestašice novca i drugih razloga rijetko i samo djelomično otkupljivale. Desetinske obveze nisu stalne jer se svake godine daju prema stvarnom urodu odn. prihodu, i to od pšenice, raži, ječma, zobi, prosa, hajdine, sirka, kukuruza, od prasaca, pčela, vina, sijena; jedino se u ime desetine za rakijski kotao plaća stalna svota od 2 for. godišnje ako podložnik ima kotao, a desetinu od lana ako je za sijanje lana dobio od gospoštije prikladno zemljište.


11. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #14 : Listopad 09, 2010, 13:51:58 »

 
Grudenić Đuro iz Grede  uživa 1 sesiju zemljišta i prema tome ima odgovarajuće urbarijske obveze. 1816. ima 3 osobe sposobne za rad, i 5 djece, dakle svega 8 ukućana. Te inače nerodne godine on ima 4 vagana kukuruza u zrnu, 1 vagan prosa, 3 vagana sirka, 1 vagan kupusa, nešto malo krumpira, graha i povrća, 3 vedra vina, 2 konja, 2 vola, 2 krave, 1 tele, 6 prasaca. Đurin nasljednik Josip  uzeo je u najam gospoštijsku livadu uz godišnju najamninu od 6 for., najamnine valjda nije plaćao pa je 1819-1821. bio gospoštiji dužan 26 for. Da bi sebi olakšao podavanje daća gospoštiji, postao je njezin volar, ali čini se bez uspjeha. 1837. on ima 20 snopova pšenice, 100 snopova raži, 100 snopova ječma, 600 snopova prosa, 50 vagana kukuruza u klipovima, 14 prasaca, ne bavi se ni vinogradarstvom ni ribarenjem. 18,38. u istoj se kući spajaju dvije obitelji Grudenić i Peleš, pa se ekonomsko stanje poboljšava: kuća ima 40 snopova pšenice, 20 snopova raži, 190 snopova ječma, 250 snopova prosa, 50 snopova sirka, 80 vagana kukuruza u klipovima, 18 prasaca, rakijski kazan. 1841. kuća Grudenić-Peleš dugovala je gospoštiji u ime najamnine 9 for. i taj je dug isplatila. Tako na koncu godine nije dugovala ništa. 1845. ta kuća slabo stoji: nema zrna pšenice, raži, zobi ni prosa već samo 120 snopova ječma, 70 snopova sirka i 50 vagana kukuruza u klipovima, 5 prasaca, ali i rakijski kazan.
 
Prvi susjed Đure Grudenića u Gredi bio je Lovro Đurić  koji je također uživao samo 24 jutra zemlje. On ima 1806. 4 čeljadeta sposobna za rad i dvoje djece, u svemu 6 osoba. Zbog nerodice i on je tada imao samo 1 vagan kukuruza u zrnu, 2 vagana prosa, 1 vagan sirka, 2 vagana kupusa, 1/4 vagana graha, 2 konja, 2 vola, 1 kravu, 1 tele, 4 prasaca. Smatrao je, kao i susjed Grudenić, da je to za prehranu obitelji dosta i nije tražio od gospoštije nikakve pripomoći u žitaricama. Lovrin nasljednik Blaž Đurić  dužan je 1820. u ime starog duga 9 for., za neodrađeni dugi podvoz 2 for. 24 x, otplatio je u toku godine tek nešto više 'od 1 for. i zato ostaje na koncu godine dužan 10 for. i 28 x. 1837. ima Blaž 180 snopova pšenice, 120 snopova ječma, 180 snopova prosa, 20 vagana kukuruza u klipovima, 2 prasca, a kasnije je nabavio i rakijski kotao!

Sekulić Stjepan iz Sela  ima 1806. 8 čeljadi sposobnih za rad, a svega 13, 1 vagan kupusa, 4 konja, 1 kravu, 1 tele, 8 prasaca. Kako je ostao bez žitarica, traži od gospoštije 4 vagana. Njegov je nasljednik Mato iznajmio od gospoštije livadu uz godišnju najamninu od 7 for., najamninu je slabo otplaćivao pa tako ima na koncu 1820. 20 for. duga. Dalji nasljednik Sekulić Bonek ima 1838. 30 snopova pšenice, 40 snopova ječma, 300 snopova prosa, 210 snopova sirka, 40 vagana kukruza u klipovima, 1 prase, ali i kazan za pečenje rakije! 1845. nema ni pšenice ni ječma ni raži ni zobi već samo 90 snopova prosa, 100 snopova sirka i 40 vagana kukuruza u klipovima, a to znači u zrnu: 1 vagan prosa, 3 vagana sirka i 20 vagana kukuruza.

Itd. Mogli bismo nizati i dalje kuću za kućom i selo za selom. Konačno bismo se uvjerili da se opća ekonomska slika podložnika Sisačke gospoštije uglavnom podudara sa stanjem pojedinih kuća. Neke su se kuće, zapravo malo njih, doista ekonomski uzdigle nad ostale, ali u većini kuća godišnji je prihod jedva toliki da podmiruje domaće potrebe. Razlog slabom prirodu nisu samo poplave, već valjda i to što svijet nije bio zainteresiran da više proizvodi. Baš u podvodnim krajevima treba misliti na budućnost pa stvarati viškove, ali u Sisku je stvarala viškove gospoštija, pa se valjda činilo kao suvišno da to čine i podložnici. Inače su se u Sisku kao prometnom trgovačkom mjestu viškovi žitarica dali uvijek unovčiti, pa je doista nerazumljivo zašto ljudi nisu više proizvodili bar proljetnog ječma i zobi. 
 
Neobično je da je u jednoj godini 150 čestica oranica napušteno od podložnika i stavljeno na raspolaganje gospoštiji ali je značajno da se odmah našlo drugih 150 podložnika koji tu zemlju uzimaju u zakup da bi tako povećali svoj prirod sa zemljišta. Gospoštija je nudila u zakup i svoje livade za koje su se zakupnici još više jagmili, jer je prihod od stoke bio mnogo sigurniji nego od žitarica. Zakupnine su gospoštiji mnogo nosile, ali su se često plaćale sa zakašnjenjem. Upravo su one uzrok mnogim i velikim seljačkim dugovima.

Ako tačnije razgledamo iskaze dugova podložnika prema gospoštiji, opažamo da rijetko tko duguje nešto na urbarijskim daćama. Plaćanje "zemljarine" podmirivalo se s cca 30 x, a ostalo se davalo u naravi. Davanje običnih težaka čini se da nije zadavalo većih teškoća, jer su oni svake godine na vrijeme podmireni s 99%. Neizvršeni daleki podvoz dolazi češće kao dug. Pijetli i pilići nisu bili velika daća i lako su se otkupljivali u gotovom novcu. Sječa drva dolazi koji put kao dug, ali su podložnici od te sječe imali polovicu, pa su i sami bili zainteresirani da sječu na vrijeme obave. Desetina od žitarica i lana ubirala se za žetve i branja na njivi, pa zato nema nikada zaostataka. Kod ubiranja dese-tinskog vina ostale bi 3-4 kuće dužne.

1820. iznosili su dugovi podložnika prema gospoštiji oko 13000 for. Najveći se dio tih dugova vukao iz prijašnjih godina i slabo otplaćivao. Za daleki podvoz dugovala je u nekim selima oko polovica kuća, čak više godina, tako da je Sisak bio dužan 21 for., Žabno 28 for., Odra 13 for., Tišina 23 for., Drenčina 41 for., Vurot 15 for., Jazvenik 30 for., Sela 23 for., Greda 110 for., Petrovci 12 for. Poiedine su kuće dugovale 2-5 for. Za iznajmljene livade dugovala je četvrtina kuća; pojedina kuća 7 do 34 for. Ukupni je dug pojedinih kuća iznosio poprečno 50 for., a bilo je i takvih koje su dugovale preko 100 for.
 
Mnogo je povoljnije stanje dugova bilo 1841. Svi su dugovi iznosili zajedno 5587 for., od toga je na podložnike otadalo samo 857 for., na strance (extranei) u Sisku 1917 for., a ostali dugovi ticali su se sisačkih građana, predijalaca i željara. U Galdovu nije bilo tada ni jednog dužnika, u Drenčini je bio jedan s dugom većim od jedne for., u Vurotu jedan sa 117 for., u Selima jedan sa 74 for. i jedan sa 172 for. Svi su drugi dužnici - ni polovica kuća - dugovali poprečno 2 for. Dugovi su nastali zbog neodrađenog dugog podvoza i zbog neisplaćene najamnine za livade.

 

12. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1] 2 3
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!