CRO-eu.com
Rujan 23, 2019, 17:33:37 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Tragom starih ličkih kirijaša  (Posjeta: 9785 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Siječanj 10, 2010, 12:10:59 »


Tragom starih ličkih kirijaša

KAD JOŠ NIJE BILO ASFALTA

Dasnašnja je Lika sva ispresijecana mnoštvom prometnica. Kad je mir Likom prolazi željeznička pruga s brzim dizel lokomotivama i više širokih asfaltnih cesta po kojima se odvija frekventan automobilski promet. Sve to omogućava Ličanima brze veze i s najudaljenijim krajevima, kud se nekad, dok se vozilo diližansama i kolima, putovalo danima i danima.

Međutim, nije u Lici oduvijek tako bilo. Nekad, i ne baš tako davno, u njoj nije bilo asfalta. Umjesto njega, postojali su obični kolski putovi, a o željeznici sve do 1925. također nije bilo ni govora. To je bilo doba starih ličkih kirijaša, kad se čitav dan putovalo od Gospića do mora i kad je svaki velebitski grm bio opasan, jer je neprestano prijetila opasnost da iza njega vreba vučja ili hajdučka glava. Nađe se još poneki od starih ljudi koji pričaju kako je onda bilo drugačije nego danas, drugo vrijeme - drugi običaji, kako onda nije bilo jurnjave po cestama i kako se onđašnjim ljudima nekako manje žurilo, nego nama današnjima.

Ipak, usprkos toj ogromnoj razlici u običajima i u duhu vremena, doba kad su ličkim cestama išli kirijaši, često praćeni od hajduka, nije tako davno te i danas još ima njegovih živih svjedoka - starih ličkih kirijaša, koji su i u svojoj poodmakloj dobi još uvijek, kako Ličani kažu, ljudine od oka. Pođimo njihovim tragom i dočarajmo sebi u mislima vrijeme kad su oni krstarili po starim ličkim putovima koji se danas kriju duboko ispod asfalta.

LIKA - domovina kirijaša


Kirijaši

Domovina je kirijaša kršna Lika, zemlja kamena, vrištine i vukova, kroz koju se u doba prije željeznice odvijao veliki dio hrvatskoga tranzitnog prometa. Ovaj je promet iz unutrašnjosti na more i obratno išao preko Like u više pravaca, od kojih su najvažniji bili pravci: Gospić-Karlobag preko Oštarija, zatim Otočac-Senj preko Vratnika i Gračac-Dalmaciia preko Zrmanje, Otrića i Alana.

Osim tih pravaca, koji su povezivali unutrašnjost s morem, bilo je u Lici i drugih kirijaških putova, koji su pojedina mjesta u unutrašnjosti povezivali međusobno, ili su ih povezivali s glavnim prometnicama. Svim tim pravcima i putovima prošlo je nebrojno mnogo kirijaša iz naših raznih krajeva i prevezlo se na tone i tone najrazličitijih prehrambenih i industrijskih roba. Od svih kirijaša, međutim, najpoznatiji su bili Ličani, jer im je kirijašenje bilo, tako reći, od djetinjstva njihovo glavno zanimanje. Biti kirijaš nekad je Ličaninu bilo isto što i Dalmatincu i Primorcu biti ribar ili pomorac, jer kao što je ovo škrtost zemlje silila da idu na more, tako je i Ličane goli krš prisiljavao da budu kirijaši i da kirijašenje koriste kao glavno zanimanje. Industrijski nerazvijena zemlja i privreda koja je bila isključivo poljoprivredna i siromašna, jer Lika nije imala ništa drugo, osim svoga lijepoga, ali golog krša - nudili su Ličanima posao kirijaša kao jedino sredstvo za opstanak. Zato su mnogi stari Ličani bili kirijaši i kirijašenje se u mnogim starim ličkim kućama štovalo kao obiteljsko zanimanje i kao obiteljska tradicija.

VELEBIT - najteža dionica


Šlajs konjima

Među kirijašima postojala je podjela, tako da su mnogi od njih bili specijalizirani za prijevoz nekih određenih artikala (kukuruzaru, vinari itd.) a neki su se, opet, bavili svaštarenjem i prevozili su najrazličitiju robu, već prema prilici i potrebi. Neki su, opet, radili kao stalni kirijaši kod pojedinih većih trgovaca i gostioničara u Gospiću, Otočcu i po drugim ličkim mjestima, ali većina kirijaša nije imala stalno zaposlenje i svoje je usluge nudila svakome tko bi ih trebao, zarađujući toliko da bi jedva krpali kraj s krajem.

No bez obzira na to kojoj su od spomenutih grupa pripadali, svi su kirijaši uglavnom bili siromašniji sloj ličkog stanovništva i njihov je život bio težak i bez praznikovanja i odmora. A na svojim su putovanjima često bili izvrgnuti najrazličitijim opasnostima i tegobama, kojih je najviše izviralo iz Velebita. Zato je Velebit, ma koliko lijep i zanosan u svojoj prirodnoj romantičnoj divljini, među kirijašima bio na glasu kao njihova najteža i najopasnija dionica.

Osnovna tri zla kojima je Velebit ugrožavao putnika, a ugrožava i danas, jesu: oštra planinska klima s čestim uraganskim burama i nadaleko poznatim sniježnim olujama, tzv. mećavama, zatim podmukli krvožder vuk te veliki broj serpentina koje otežavaju brz i normalan promet i njegovu suigurnost, osobito u zimskim danima. Ovim zlima se u staro doba kirijaša znao još pridružiti i lički hajduk i velebitski razbojnik, koji najčešće prema nikomu nije imao samilosti.

Teško je reći koje je od nabrojenih zala bilo veće i opasnije. Da li je to bura, koja na pojedinim mjestima, kao npr. na Zrmanji, Ortić, na Uri i na Banderi nedaleko od Šušnja znade biti tako jaka da s ceste baci u provaliju i najteža natovarena kola, zajedno s kirijašem i konjima, ili je to mećava, koja za manje od sata vremena sav kraj zamete i pretvori u bijelu sniježnu pustinju u kojoj nestane svaki trag putovima. Možda je vuk još opasniji, jer kada ogladni zna biti gori, valjda, i od samog leoparda i ne ustručava se na očigled kirijaša baciti za vrat konjima i razderati ih upregnute u kola. Već je i izdaleka strašno čuti kako gladni vuk zavija u sniježnoj pustinji Velebita. Kod razbojnika su opet, smanjena divljina i snaga, nadomještene lukavstvom razuma, koji kad se na zlo dade, može biti gori od bilo kakve prirode.


1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Siječanj 10, 2010, 12:16:18 »


Sva su ta zla bila redoviti pratitelj kirijaša, bila su im suputnici koji su napadali i pojedinačno i skupa, kako gdje i kako kada. Mnogo je kirijaša u toj borbi zaglavilo, ne dovršivši nikada započeto putovanje i mnogo je djece ostalo siročadi, a mnoge Ličanke udovicama. Ipak, sve to nije moglo biti kočnica drugima, jer ih je život gurao naprijed. U surovoj borbi s prirodom i s gladi nije moglo biti puno razmišljanja, kolebanja, straha i sentimentalnosti ...


KIRIJAŠ - poseban tip čovjeka


Šlajs volovima

Za svladavanje takvih prepreka tražio se i poseban tip čovjeka, jer svatko nije mogao, niti je bio vičan svakodnevno se boriti s vukovima, s burom i mećavom i s razbojnicima.

Stari su Učani, medutim, bili od svoga djetinjstva navikli na najrazlićitije prirodne poteškoće, kojima je Lika - i ona stara i ova ondašnja - uvijek bila bogata. Njih su Velebit i goli lićki krš odnjegovali i stvorili su od njih ljude otporrie i izdržljive, takve da mogu prkositi najrazličitijim zlima. Nije zabadava i carica Marija Terezija, kao što se zna, u svoju carsku gardu primala ponajviše Učane, u čijem je srcu udaralo srce od junaka, niti je slućajno da je baš kršna Lika dala "najjače" ljude na svijetu: junaka Marijana Matijevića i junakinju Marijanu Matijević. Za prvog se priča da je, među onim, u Americi pred mnoštvom znatiželjnika svladao i pravog, pravcatog medvjeda, rvajući se snjim. A podsjetimo li se i izbližega pogledamo staroga Likotu, ukazat će nam se on kao ljudeskara od blizu dva metra, širokih pleća, snažnih mišića, velikoga brka i neustrašiv kao planinski vuk s Velebita. Pa još kad se obuče u lijepu ličku narodnu nošnju, kad na sebe stavi aljinac, brevenake, ječermu, natikače i crvenu ličku kapu s resama - prava je dika i užitak pogledati ga lako se pomisli da to i nije stvarni, živi čovjek, već kakav junak iz pjesama. Uz to je i čvrst karakter resio stare Litane, kojima je ljudska riječ bila prava svetinja i pridržavanje nje glavno mjerilo ljudskosti i čovjeka!


Glavne postaje - BIRTIJE


Sa-marica

Na kirijaškim su putovima glavne postaje bile birtije. Bilo ih je puno. Radite su uglavnom na svim glavni punktovima. U njima se odmaralo, sklanjalo od nevremena, konačito, snabdijevalo, zabavljalo, veselilo ...

Na putu od Gospića prema Karlobagu poznata je bila birtija Ilije i Frane Polića na Oštarijama. Još u travi vis-a-vis nedavno obnovljene crkve sv. Elizabete na Oštarijama strše kameni ostaci ove nekada čuvene birtije, u čijem je vrtu još uščuvan u obliku spomenika bunar iz kog ide voda Ljubica, i usred ljeta studena da ju ne možeš odmah piti.

Koji kilometar dalje od ove Polićeve, na Mamudovcu ispod Ure bila je birtija Ivana i Marte Brkljačić. Ivan Brkljačić je bio državni austrijski cestar, a Austrija je svojim cestarima dozvoljavala da u državnoj cestariji otvore i gostionicu za okrepu putnicima. Tako su Ivan Brkljačić i njegova žena Marta i počeli sasvojom birtijom, koja se pretvorila u pravo i dobro opskrbljeno kirijaško svratište. Pravoslavni su kirijaši, kojih je ovuda prolazilo puno, prozvali Ivana Brkljačića Jovom i tako je on od Ivana Brkljačića postao "did Jovo" i za Hrvate, i za njegovu rodbinu, i za sve koji su ga znali. Međutim, did Jovo je volio gucnuti i to je uglavnom bilo 'njegovo bavljenje birtijom, koju je vodila baba Marta kao pravi poslovni čovjek.

Na Laktincu, na ulazu u Karlobag, bilo je veliko kirijaško svartište Dane Mažurana i njegove žene Marice, koja je bila kći dida Jave s Mamudovca

Sve su ove birtije imale posebnu, lijepo uređenu sobu za "gospodu". Zvali su je "gospocka soba", a u njoj je uglavnom bio bolji namještaj i na zidu velika slika cara Franje Josipa s velikim pokumportima. U dvorištu je bio veliki "šufin" u koji su kirijaši spremali svoje konje i kola kad bi u birtiji i konačili, ili bi se sklonili od nevremena.

Poput spomenutih, postojale su i birtije za kirijaše na Vratniku, u Gračacu, na Otriću, na Zrmanji i po drugim mjestima kuda su stari lički kirijaši prolazili na svojim dugim trasama .

... Prošlo je, medutim, sve i danas su još samo uspomene ostale i sjetno sjećanje na kirijaško vrijeme i na kirijaše u Lici čije su staze sasvim utrle. Lokomotive i automobili potisli su kirijaše i zajedno s njima mnoge lijepe stare ličke običaje.

Nikola Bićanić
"Lika – Hrvatska dika"

Mala  kirijašica  Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
sertic

Postova: 49



« Odgovor #2 : Siječanj 11, 2010, 23:01:50 »

Godina 1926., Ličani iz Brinjsko-Jezeranskog kraja šlajsadu balvane iz Kapele na 26 upregnutih konja

Evidentirano

"Oprosti tvojim neprijateljima, ali ne zaboravi nikada njihova imena"
John F. Kennedy
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Prosinac 08, 2012, 17:48:56 »


Kirijaši, Čuvajte se slabih trgovaca

Podpisati Mile Sertić vozio je iz Karlovca od gospodina J. Birnbauma staklenu robu u Gospić za više trgovaca. Svi trgovci platili su kiriju po običaju 5 kr. po 100 kg. a gospodin Ljubojević &. Comp. Pejnović nije mi htio platiti nego po 4 kr. 100 kg.

Možete si misliti ovoliku daljinu (119 km. - sto devetnaest kilometara) iz Karlovca u Gospić uz ovako veliku skupoću. Danas je 1 kg. siena 10 nč., a 1 vagan zobi 3 for. i ostalo sve skuplje. Nije se čuditi, da jatomice moraju ljudi svaki dan bježati u Ameriku, kad ovakove gulikože ne dadu teškom, mukom zaslužene zarade.

Molim gospodu čitatelje: Je li ovo pravedno? Iz Karlovca do Gospića ima 119 km., pak za 4 kr. 100 kg robe voziti. Može li čovjek sebe i marvu danas prehraniti?

Koliko nam otimaju našu zaradu, s' tim još više što nas prisiljavaju, da im mi moramo unašati robu u magazine, podrume i tavane i t.d. i ako je ovo koje mjesto zakrčeno s' njihovom robom, još nas na oto prisiljavaju, da im zakrčena mjesta otvorimo i doveženu robu spremimo.

Da se ovakovome nepravednom postupku proti nama na put stane, moramo nastojati, braćo kirijaši, oblastima se pritužiti, pak naš kirijaški zakon uvesti, po kojem bi se znali ravnati.

Ovakovim načinom rade trgovci, što hoće s' nama i doći će vrieme, da će ju sami voziti. Mi lakše možemo mi biti bez trgovačke zarade, nego ovi bez nas.
Za ovaj put dosta.

Mile Sertić, Jezerane, 16. kolovoza 1907
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!