CRO-eu.com
Svibanj 27, 2020, 21:47:57 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2]
  Ispis  
Autor Tema: Jezerane u prošlosti  (Posjeta: 22820 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
sertic

Postova: 49



« Odgovor #15 : Svibanj 30, 2010, 17:47:20 »

..evo jednog stroja,
iz bogate arhive slika i uspomena Krste Vukovića - Juniora, iz negdašnje legendarne i slavne Jezeranske pilane od slavnoga gazde Krste Vukovića..
dal' je to jedan od onih slavnih 6/8 Jezeranskih Gater-a..?
ja neznam sa stopostotnom sigurnošću o kojem se tu stroju radi, ali bi Grof ili netko tko zna što je to, to zasigurno bolje znao..

Evidentirano

"Oprosti tvojim neprijateljima, ali ne zaboravi nikada njihova imena"
John F. Kennedy
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #16 : Lipanj 23, 2010, 12:17:52 »


Jezeranska satnija oko 1850.


Karta brinjske i jezeranske satnije oko 1850.
Klikni za uvećani prikaz
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #17 : Lipanj 26, 2010, 12:40:19 »

Jezeranska pošta preko Struppijevoga mosta

U prvo vrijeme, sve dok nisu bile željezničke pruge prometu predane, nisu imale pošte samo zadaću, koju danas imaju, naime da otpremaju pisma, tovare i novčane pošiljke, već su one posredovale i putnicima u putovanjima. Stoga su uz ceste, kojima je prolazila pošta, bile gostionice, koje su putnicima pružale prenoćišta i hranu.

U Krajini obavljaju poštu isprva konjanici (Reltpost).

Naredbom austrijske kancelarije od 26. srpnja 1716. bile su uređene definitivno pošte u karlovačkoj Krajini. Od godine 1750. plaćao je za obična pisma primatelj 8 krajcara, dok predavatelj nije ništa plaćao. Prtljaga, koju nije mogla konjanička pošta sobom ponijeti, otpremala se kolima u tjednu jedanput.

Od godine 1783. uvedene su i posebne poštanske postaje; razmak od jedne postaje do druge bio je najmanje po jednu njemačku milju ili po 2 sata, a katkada i više.

Od Karlovca do Senja; bile su ove postaje: Generalski stol, Josipdol, Jezerane. Žuta lokva i Senj.



Pošta za Jezerane prevozila se je preko Struppijevog jezeranskoga mosta

Do godine 1804. bile su pošte u rukama vojnoga erara, koje je davalo u zakup poštu pojedinim zakupnicima pošte, koji su je preuzimali posebnim ugovorom na više ili manje godina.

Ovakovi zakupnici pošte zvali su se poštari ili Postmeisteri. U Jezeranama i Žutoj Lokvi zakupnici su bili Vukovići od Jezerana Podkapelski

Lijevo: poštanska postaja u Jezeranama, desno: poštanska postaja u Žutoj Lokvi
 


Mirna Frković ispod jezeranskog
mosta na jarugi 1928.

Više > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1770.0

________________________________
Južnom padinom Kapele silazi cesta jugoistočnim smjerom do Pod Kapele (km 68,35 kota 751) gdje oštro zakreće prema sjeverozapadu do Razvale (km 69,55 kota 710) i dalje serpentinom do Potoka (km 70,25 kota 678). Skrenuvši ovdje u južni smjer silazi cesta dalje preko Sertića (km 71,10 kota 586) zapadnom padinom Sertić-brda do Jezerana (km 73,80 kota 505) prelazi neposredno pred mjestom inundacionu depresiju potoka Jaruge dugim kamenim zidanim nasipom sa širokim svođenim propustom.

Više > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1730.0
Više > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1729.0

Foto: Mladen Sertić od Jezerana,
Srijeda, 20. 01. 2010., 16:20
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #18 : Prosinac 27, 2010, 09:51:14 »


Dva glavna sgoditka izplatila je ovih dana mjenjačnica komercijalne banke, nekad M. Hönigsberga i to na ugarsku srećku 200 000 forinti i na solnogradsku 20 000 forinti. Ovaj posljednji dopade krajišnika Sertića u Jezeranah.

______________
Solnogradska uprava – Salzburg (MD)

Primorac 30. siječnja 1878.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #19 : Veljača 19, 2011, 00:35:25 »


Jezerane – zakleta zajednica


Jezeranci u Beču oko 1911. Vlasnik vie slike je Krsto Vuković iz Siska
i on garantira autentičnost, ča bi se vako reklo po naši! Va je fotka
povijesna istina o našimi ljudi iz našega jezeranskoga kraja ki su
volili uživancije i malkoc duglja avanturistička putovanja po bielom svitu.
(Mladen Sertić)
 

Ova fotografija, kao i mnoge druge fotografije Jezerana i Jezeranaca, nastala je u vrijeme kada većina Ličana nije znala snimiti događaje i sačuvati ih za dokumentiranje povijesti. Ova fotografija je ujedno i dokaz, da su Jezeranci živjeli u jednoj jakoj i ekonomsko bogatoj zajednici.

Susjedna sela, sa svojim malim brvnarama, s jednim zavidnim okom divila su se jezeranskoj arhitekturi – raskošnim katnicama.

Trgovci, gostioničari, učitelji, posjednici i svećenik povukli su za sobom sve mještane i tako sačinjavali u Jezeranama jednu malu koloniju, "otvorenu" za susjedna sela i živjeli su u njoj veoma ugodno. Razlog tomu bio je: Svaki Jezeranac posjedovao je jednu osobinu koju je stekao dugotrajnim iskustvom i naukom. Dok je jedan bio najbolji stolar, drugi kovač, trgovac, lovac ... bilo je i takvih koji nisu bili poslodavci ali cijenjeni zbog svojih duhovitih razgovora, dobre volje i dobrog karaktera. Jedan od tih bio je pokojni poštar Tomo Sertić koji je uživao povjerenje svih Jezeranaca.

Jezeranci su bili otvoreni za kulturno-zabavni užitak.

Tom naprednom selu, oduvijek orijentirano prema zapadnoj Europi, bile su posjete u bečkim opernim kućama i kazalištima neophodne kao zrak za disanje.

Beč je svjetski poznat kao "grad glazbe" Haydna, Mozarta, Beethovena, Brahmsa, Brucknera, Schuberta i Straussa ali i lijepih "bečkih pjesama“ koje su kasnije osvojile pozornice cijeloga svijeta.

[...] Beč je jedan svjetski grad, poslovanje ide kao podmazano
Svaki šesti je motoriziran ... [...]


Wien is’ a Weltstadt, das G’schäft geht wie g’schmiert
Und jeder Sechste ist motorisiert.
Mit dem Auto fahrst, wo ein grean’s Kranzerl dir winkt
Ein vernünftiges, zünftiges Weanerliad klingt,
Dort wohnt sogar noch heut’
Echte Gemütlichkeit
Wie in der Backhendlzeit.
Aber das Backhendl schmeckt nicht allein
Daß’s besser runterrutscht, braucht ma’ an Wein
Und nach dem sechsten Glas
Draht si’ die Welt im Kraas
Und wer uns zuaschaut, sagt: „ Die zwaa san klass!“

www.wien-vienna.at/wienerlied.htm  
http://www.wvlw.at/

Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #20 : Ožujak 08, 2011, 22:28:04 »


Jezerane ili Jezerin

Selo Jezerane spominje se prvi put g. 1476. pod imenom "Jezerin". Tada je u Jezeranama postojala crkva sv. Marije. Kad je g. 1499. Juraj Tomković iz Brinja za 9 dukata prodao "selo Škinje" samostanu sv. Nikole na Gvozdu, bijaše među svjedocima toga hrvatski pisanog ugovora također "pop Grdin, plebanuš sv. Marije u Jezerah". Kasnije propade u Jezeranama župna crkva sv. Marije. Vjerojatno je spališe Turci, koji su tečajem 16. vijeka često pustošili u onom kraju.

Iza oslobođenja Like i Krbave od Turaka g. 1689. nastadoše mirniji dani, te se naskoro pomnožalo žiteljstvo u Jezeranama i u okolici. Senjski biskup Martini Brajković g. 1700. predlaže, da se posebna rimokatolička župa osnuje u Jezeranama, gdje je tada bila samo filijalna crkva. Ipak nije odmah došlo do toga, već je u Jezeranama uređena t. zv. lokalna (mjesna) kapelanija, koja je spadala pod župu u Brinju. Prava je župa osnovana u Jezeranama tekar g. 1790. Kraj lijepoga župnoga dvora sagrađena je g. 1824. u Jezeranama nova rimokatolička župna crkva sv. Jurja.

Kad je princ Hildburghausen g. 1746. uredio otočku krajišku pukovniju, pripadoše joj i Jezerane. Ali već g. 1765. budu Jezerane odijeljene od otočke i pripojene ogulinskoj pukovniji. Tada je u Jezeranama osnovana treća krajiška satnija, koju su g. 1857. činila sela:

  1.   Jezerane,
  2.   Crnjac (gornji i donji),
  3.   Drežnica (gornja, srednja i donja),
  4.   Holjevčevoselo,
  5.   Mokro,
  6.   Podmaljen,
  7.   Razvale,
  8.   Sertićselo,
  9.   Glibodol,
10.   Čarapovoselo,
11.   Jelvica,
12.   Kamenica,
13.   Kut (veliki i mali),
14.   Križpolje,
15.   Lipica,
16.   Mesićselo,
17.   Muratovoselo,
18.   Pernarselo,
19.   Petrovselo,
20.   Sprajčevoselo,
21.   Stajnica,
22.   Vidakovićselo i
23.   Vujakovoselo.

Cijela je ta satnija g. 1857. brojila 709 kuća s 9117 stanovnika, od toga 6671 rimokatoličke, a 2446 grčko-istočne vjeroispovijesti. G. 1834. bijaše ta satnija znatno manja, jer je imala samo 9 sela sa 448 kuća i 5369 žitelja, od toga 5351 rimokatolika, a samo 18 grčko-istočnih. Tada se na području jezeranske satnije nalazilo 3450 jutara oranica, 2384 jutra livada, 343 jutra vrtova i voćnjaka, 1998 jutara pašnjaka i 8807 jutara šuma. Uz poštanski ured imalo je selo i erarijalnu školu, koja je u Jezeranama otvorena g. 1832. Prigodom popisa, koji se obavio 31. prosinca 1910., imalo je samo selo Jezerane 331 žitelja, od toga 324 rimokatolika. I jezeranska općina, koja je utemeljena iza ukinuća Vojne Krajine, ima gotovo same rimokatoličke žitelje.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #21 : Veljača 26, 2012, 09:26:15 »


Vatra. Od 25. na 26. rujan 1895 u noći, porodila se je u Jezeranama na nepoznati način vatra u kući Pavla Sertića, koja mu je sve zgrade sa pokretninama uništila. Plamen je zahvatio i zgrade Vukovića, koji je, samo trganjem krovova, mogao svoje spasiti od posvemašnje propasti. Šteta je dosta velika, nu sreća je ipak ovdje ta, da su sve zgrade bile osigurane.

Banovac, 5. listopada 1895.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #22 : Prosinac 08, 2012, 16:40:29 »



Mirko (Miroslav) Parac
Jezerane 2. svibnja 1905

Jezerane - Trgovac - Mirko Parac
Odgovor #4 : Siječanj 01, 2010, 16:54:38

Dragi Mladene, ovo nam je dokaz da je još 1905 obitelj Parac imala jedno veliko poduzeće. U ovom oglasu ima i drugih dokaza, te se može slutiti kakva je sudbina zadesila tu marljivu obitelj.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #23 : Prosinac 27, 2012, 23:07:47 »


Kako se svadbuje u Jezeranama

Svatovski su običaji slijedeći: U večer pred vjenčanje dođu momci i djevojke k mladenki "na krunicu". Poslije večere se igra ličko kolo. Jedna od žena uplete krunicu od parenke, koja se stavi do jabuke. Pred rastanak daruje mladenka momcima maramice, a oni nju daruju novcem.

Drugi se dan u jutro saberu svatovi kod mladenca na rakiju. Svi posjedaju u kola, pa idu po mladu. Konji su okićeni trobojkom. Ne smije manjkati barjalk, kojeg drži mladoženjin brat ili netko od najbliže rodbine.

Kad stignu svatovi k mladenki, ona se sakrije, a pred kuma izvedu koju od djeveruša i pitaju ga: "Je li to prava?" On odgovara da nije. To opetuju nekoliko puta, dok ne izvedu mladenku i kum tad veli: "To je prava, po koju smo doši!" Sad svatovi zadju u kuću. Kum stavi vjenčane prstene na tanjur, u koji se ulije vino i ovo mladenci zajedno piju. Tko više popije, taj je gospodar u braku! Za vrijeme objeda mlada ne jede meso, da ne bi uginulo blago u kući, u koju ona dolazi. Poslije se igra kolo. Oko 5 sati posjedaju svatovi u kola. Prije odlaska blagoslove roditelji kćer. Djevojke obično zapjevaju:
"Počelo se sunce nagibati,
moramo se majko rastajati".

U kolima se vozi barjak, zajedno s krunicom i jabukom, na vrhu koplja.

Kad svatovi dođu u kuću mladoženje, na pragu kuće ih blaigoslovi mladoženjin otac, zatim uđu u kuću. Tu se mlada sjedne na tronogi stolčić, a u krilo joj stave maleno muško dijete, koje se zove "nakrilče". To znači, da bi prvo dijete bilo -sin. Nakrilče dobije jabuku i maramicu. Ona zatim mora brzo nestati, baciti tronogi stolčić na tavan. Ako se stolčić zaustavi gore, to znači sreću za kuću. Za vrijeme večere slobodno mlada jede meso. Poslije večere se pjeva i igra ličko kolo. Oko polnoći se obuku dvije žene u kramarice. Jedna stavi koš na leđa s darovima. Najprije ih ne puste u kuću, jer da ih ne poznaju. Tu nastaju razne primjedbe, kako tko znade. Na koncu ih puste u kuću i sad stanu darivati. Najprije kuću s riječima:

"Došla mlada u nov dvor,
darovala klin i stol".

To znači, da je darovala ručnik i stolnjak. Mlada daruje sve ukućane i svatove. Svekra i svekrvu obuče, što se kaže, od pete do glave. Svatovi dobivaju i vunene čarape ili rupce. Muškarci je daruju novcem, a žene ponjavama, ručnicima itd.

Sad se mladenci povuku u drugu sobu. Tu jedu po običaju pečenu kokoš.

Mladoj se skida vijenac i koprena s glave. Djeveruše se jagme pobrati ukosnice, jer koja ih prva pobere, ta će se prva udati. Obično se poslije skidanja vijenca gosti zabavljaju, ali bez mladenaca.

Mladenka ne ide osam dana kući. Poslije osam dana ide k majci i to zovu "napovrate".

Jezeranka, Hrvatica, 1. lipnja 1940
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!