CRO-eu.com
Prosinac 02, 2021, 15:54:57 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Podlapac  (Posjeta: 8385 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Siječanj 07, 2010, 22:32:26 »


                                                                Škola u Podlapcu

U ljetopisu podlapačke škole koji se vodio od 1952. do 1990. ima i zapis o njenim prvim počecima. Zapis je napravljen prema pričanju 90-godišnjeg starca Petra Rosandića-Petrajka. Prema njegovoj priči škola je otvorena oko 1860. a prvi učitelj zvao se Vukelić. Nakon Vukelića došao je Petrajkov brat (narod ga je zvao Ler) i učiteljevao 25 godina. U to su vrijeme u podlapačku školu išla i djeca iz Srednje Gore, Mekinjara, Tolića, Pišaća i Svračkova Sela. Dok je Rosandić radio, odvojio se najprije Mekinjar jer je tamo sagrađena škola, a nakon toga odvojila se i Srednja Gora. Poslije Rosandića na mjesto učitelja dolazi Stošić. U njegovo vrijeme gradi se škola u Pišaću, a uskoro i u Svračkovu Selu tako da iz susjednih sela još samo tolićka djeca idu u podlapačku školu. Sljedeći učitelji kojih se Petrajko sjeća bili su Josip Barar i Luka Milinković.

Kao i svakoj usmenoj predaji, tako i ovoj Petrajkovoj treba prići sa izvjesnom skepsom. Premda o školi u prošlosti postoje oskudni podaci razasuti po razni školskim šematizmima i kalendarima koji nisu redovito izlazili, ipak se moglo doći do koliko toliko pouzdanih podataka.

Škola u Podlapcu postoji od 1779. godine.1 Te je godine naime u cijeloj Lici bilo samo tri trivijalne škole i to u Svetom Mihalju (Lovincu), Gračacu i Podlapcu, dok su u većim mjestima kao što su Otočac i Gospić djelovale glavne i gradske škole sa dva do tri učitelja i normalne škole (normalke) sa tri učitelja. Normalke su bile uzorne škole s najkvalitetnijim učiteljskim kadrom.

Podlapačka škola otvorena je pred kraj vladavine Marije Terezije (1740.-1780.) godine. Nema podataka u kojoj se kući održavala nastava ni o tome je li za te potrebe sagrađena posebna zgrada, ni kako se zvao prvi učitelj. Zasigurno je bila otvorena za potrebe djece krajiških časnika. Nastava se odvijala na njemačkom jeziku, a školu su pohađala samo muška djeca, i to ne obavezno: tko nije htio dati svoje dijete u školu, nije ga ni dao. Godine 1802. škola je imala 25 učenika.2

Od 1830. nastava se izvodi na hrvatskom jeziku i vjerojatno je od tada puno više djece pohađalo školu. Od 1871. škola kao opća pučka škola postaje obavezna za svu djecu pa su i djevojčice morale pohađati nastavu, no dugo je vremena trajao otpor roditelja i na sve su načine izbjegavali slati u školu žensku djecu uz izgovor "ženskom čeljadetu ne treba škole." 3 Bez obzira na obaveznost školovanja bilo je dosta i muškaraca i žena, naročito žena, potpuno nepismenih, što znači da školski zakoni i nisu bili tako strogi.

Školska zgrada sagrađena je 1846. Podatak koji na to upućuje potječe iz Službenog glasnika Kraljiveske Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade, Odjel za bogoštovlje i nastavu, u kojem se 1911. imenuju učitelji u Podlapcu. Tu između ostalog, uz imenovane učitelje stoji: O, Ž, N OB, 1848. Te skraćenice znače: O – općina, tj. mjesto u kojem je škola je općina, Ž – župa, selo je uje-dno i katolička župa koja obuhvaća sela gdje žive katolici, a živjeli su u Podlapcu, dijelom u Toliću i Pišaću i nešto u Mekinajaru, N OB znači niža obospolna škola, tj. mješovita, škola koju pohađaju djevojčice i dječaci, 1846. znači da je škola osnovana te godine. U to vrijeme treba razlikovati školsku općinu i političku općinu. Školska općina obuhvaća ona sela iz kojih su djeca obavezna pohađati određenu školu. Godine 1911. školsku općinu sačinjavali su Podlapac i Tolić. Političku općinu sačinjavaju sela koja administrativno pripadaju određenoj općini. Te, 1911. političku općinu sačinjavala su sela Podlapac, Srednja Gora, Mekinjar, Tolić, Pišać i Svračkovo Selo. Administrativno središte, tj. zgrada sa svim činovničkim osobljem bilo je Podlapac.


Stara i nova škola, na stubištu:
Stanko Poljak-poštar i Stipe Janžić-Giganov

Školska zgrada sagrađena je kojih tridesetak ili četrdest metara od stare općinske zgrade (danas više ne postoje ni stara općina ni stara škola) i smještena je skoro u središte velikog školskog voćnjaka. Od nje još uvijek postoje vidljivi temelji. Imala je dvije učionice dimenzija 10,30 x 5,90 x 3,10 m, školsku kuhinju i učiteljski stan. U školskom stanu stanovao je ravnajući učitelj (ravnatelj) a ostali učitelji morali su tražiti smještaj u selu, što je bilo vrlo teško jer Podlapčani što zbog siromaštva, što zbog prekorbojnih članova obitelji u stiješnjenom prostoru, što zbog ustručavanja pred “gospodom” nikada nisu uzimali državne činovnike "na koštu". Učitelj, ako nije bio domaći čovjek, mještanin (to se u povijesti ove škole dogodilo svega tri puta), imao je golemih muka dok ne bi našao smještaj.


klikni na kartu da se poveća

Nešto niže, odmah uz cestu, sagrađena je 1871. nova škola tako da od te godine u selu postoje dvije škoe i obje su bile pune djece. Nova škola imala je također dvije učionice, hodnik, drvarnicu i dva zahoda čučavca: muški i ženski. Mještani su je zvali donja škola, a staru – gornja. Voda se donosila isprva s bunara Radevca a kasnije iz crkvene "šterne", a kada bi bile velike suše, donosila se sa Zvijezde, vječnog izvora ispod Rosulja.

Obje školske zgrade devastirane su u Drugom svjetskom ratu. Nisu spaljenje, nego je jednostavno poskidano i otkinuto sve što se dalo skinuti i razvučeno po okolnim srpskim selima ili za potrebe raznih partizanskih radionica. Godine 1946. obnovljena je donja škola, a gornja je ostala u ruševinama i njeno je kamenje postupno razvučeno.

___________________________
1 Bogdan Cuvaj, Građa za povijest školstva, knjiga I, Zagreb, 1907., str. 518
2 Ibid., knjiga II, str. 452
3 I poslije Drugog svjetskog rata određeni broj starijih ljudi opirao se slanju ženske djece u školu usprkos strožim zakonskim kaznama

1. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Siječanj 07, 2010, 22:35:44 »


Godine 1966. napravljena je modernija školska zgrada koju će mještani odsad zvati novom školom, a donja (stara) je dugo ostala neiskorištena da bi poslije u nju bila smještena pošta, mjesni ured i ambulanta koja je radila jednom tjedno a dolazilo je medicinsko osoblje iz Udbine. U novoj školi imaju četiri učione, kabinet za tehnički odgoj, prostor za knjižnicu, zbornica i dva zahoda. U sklopu zgrade su tri učiteljska stana: dvosobni, jednosobni i garsonjera, a u zgradi bivše " milicijske stanice" također su adaptirana dva učiteljska stana. Nova škola nema sportske dvorane, a za igralište je uzurpirano crkveno zemljište (Popova njiva) odmah ispod crkve
.
Kako se zvao prvi učitelj u školi otvorenoj 1846., ne zna se. Je li to bio Vukelić, kako navodi stari Petrajko, možda je i istina jer se prvi učitelj obično pamti. Učitelj za kojeg se zna sa sigurnošću da je radio 1850. i 1857. je Božo Ratković 4. Je li Ratković radio prije i poslije navedenih godina, odakle je došao i kamo je premješten, teško je odrediti. Kontinuirani dolazak i odlazak učitelja može se pratiti od 1883. do 1924. kada je izlazio Službeni glasnik Odjela za bogoštovlje pri Vladi u Zagrebu.

Petrajkov brat Rosandić kojeg je narod zvao Ler imenovan je za učitelja  u Podlapcu 17. veljače 1870. godine 5. Godinu dana prije spominje se kao član nadzornog odbora škole u Jošanu, što upućuje da je započeo službovati u Jošanu 1869. Ostao je u Podlapcu sve do 1909. Službeni glasnik od 1909. u rubrici Umirovljeni navodi da "Rosandić Stjepan, ravnajući učitelj u Podlapcu, odlazi u mirovinu – trajno.6" Od četrdeset godina učiteljevanja proveo je u Podlapcu, svom rodnom selu, punih trideset i devet. Potječe iz Jagodnjeg, a kuću je sagradio nedaleko škole uz cestu koja koja vodi prema Rosuljama, odmah ispod Brda Laščeva i uz Dragu Dasovićevu. Od kuće su ostali kemeni temelji i mještani taj lokalitet nazivaju ROSANDIĆEVE ZIDINE, a stari ljudi Kuća Lerova. Iz Lerove loze Rosandića potječu Rosandići u Kaniži kod Gospića odakle je i naš čuveni sveučilišni profesor, metodičar i pisac mnogih udžbenika dr. Dragutin Rosandić.

U tih skoro četrdeset godina njegova rada nije bilo nekih značajnijih događaja u selu, bar nema podataka o njima. Kako je izgledala nastavna praksa i sam školski sustav u njegovo vrijeme, najbolje se može vidjeti iz "Zakona o uredjenju pučke nastave i obrazovanja pučkih učitelja u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji" donesenog 1888. U njemu između ostalog stoji: paragraf 16.

Niže pučke škole imaju četiri razreda, od kojih četvrti razred za one učenike, koji neprelaze u više pučke ili srednje škole, traje dvie godine...
paragraf 18.

Ako se na kojoj nižoj pučkoj školi s jednim učiteljem tri godine izasebice prijavi preko 80 učenika, onda treba namjestiti i drugu učiteljsku silu; ako li taj broj istim načinom naraste preko 160 dotično preko 140 učenika, onda treba namjestiti još treću i četvrtu učiteljsku silu...
paragraf 19.

U I. i II. razred mužkih i obosplonih nižih pučkih škola mogu se namjestiti i učiteljice
Učiteljice namještene u obospolnih nižih pučkih školah dužne su u tom slučaju podučavati žensku djecu i u ručnom radu i kućanstvu.
paragraf 20

U pučkoj školi učitelj mora biti one vjere, kojoj pripada mladež školu polazeća.

U konfesionalno mješovitih školah učitelj, ako je jedan, mora biti one vjere, kojoj pripada većina učenika; nastane li pako potreba, da se namjesta dva ili više učitelja (par. 18.), tada se ima obzir uzeti i na one manjine, kojih vjeroizpovijesti pripada bar četvrti dio ukupnog stanovništva školu uzdržavajuće obćine.
paragraf 50.

Nastavni predmeti u nižoj pučkoj školi jesu sliedeći:

a)   nauk vjere, a za učenike grčko-iztočne vjeroizpovijesti još čitanje crkveno-slovjenskoga pisma; (ćirilice, op. a.)

b)   materinski jezik (par. 4.), čitanje, pisanje, slovnica, vježbe u govoru i pismenom izrazu, a gdje nije hrvatski ili sbrski jezik nastavnim, ima se isti kao obavezni predmet učiti;

c)   računstvo i geometrijsko oblikovanje;

d)   najvažnije iz zemljopisa, poviesti, fizike i prirodopisa na temelju čitanaka;

e)   krasopis

f)   risanje

g)   svjetovno i crkveno pjevanje;

h)   gimnastika;

i)   praktična uputa u najvažnije struke gospodarstva
K tomu, za žensku djecu, ženski ručni rad i uputa u kućanstvo.
paragraf 53.

Opetovna obuka traje dvie do tri godine.
paragraf 61.

Opetovnica se drži dva puta na tjedan pod dvie ure, neračunajuć u ovo vriema nauk vjere...
paragraf 62.

Obuka u opetovnici ima se protezati na najpotrebitije za život predmete.
Dotičnu učevnu nastavu propisat će zemaljska vlada.7
Godine 1904. Službeni glasnik donio je u veljači sljedeće izvješće: "Kra-ljevska Hrvatsko-slavonska-dalmatinska vlada, Odjel za bogoštovlje i nastavu, dozvolila je da se jednorazredna pučka škola u Podlapcu raširi u dvorazrednu i pri tom ustroji drugo mjesto za učiteljicu katoličke vjeroizpoviesti s temeljnom plaćom od 800 K (kruna op. a.), bezplatnim stanomu naravi i stanarinom od 200 K na godinu."

____________________________
4 Školski kalendar za običnu godinu 1877., Hrvatski Pedagoško književni zbor, zagreb, 1877.
5  Prosvjetni šematizam 1884/1885., Zagreb, 1885.
6 Službeni glasnik. Kraljevske Hrvatsko-slavonske-dalmatinske vlade, Odjel za bogoštovlje i nastavu, Zagreb, 1909
7. Zakon ob uredjenju pučke nastave i obrazovanja pučkih učitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavonji, glava druga: O nižoj pučkoj školi, Zagreb, 1888.

2. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Siječanj 07, 2010, 22:41:11 »


Jednorazredna škola znači da je to škola s jednim učiteljem koji obučava sva četiri razreda plus razred opetovnice, a dvorazredna je sa dva učitelja.

Ovo "raširenje" znači da se unatrag tri godine zaredom povećao broj školske djece na oko 160 đaka (možda nešto manje ili više). Zanimljivo je da se odluka donosi za učiteljicu katoličke vjere, a iste godine, točnije 13. kolovoza, imenovana je Anka Milošević" kandidatkinja pučke škole iz Otočca privremenom učiteljicom niže pučke škole u Podlapcu.8

Anka Milošević sudeći po prezimenu bila je pravoslavne vjere. Interesantno je da se u oglasu Službenog glasnika traži učiteljica katoličke vjere, a u Podlapac dolazi pravoslavka. Najvjerojatnije će biti da je u oglasu došlo do tiskarske greške jer su se službene i općinske vlasti Podlapca držale 20. paragrafa poglavlja o nižoj pučkoj školi Zakona o uređenju pučke nastave iz 1888. jer je u njihovoj školi bilo dosta djece pravoslavne vjere ili kako se onda zvalo “grčko-iztočne vjeroizspoviesti” koj su tada dolazila iz Tolića i Svračkova Sela. Škola u Svračkovu Selu napravljena je 1907. Anka Milošević bila je pripravnica, tj. tek je završila učiteljsku školu i do položenog državnog ispita (danas se to kaže stručni ispit za zvanje učitelja) imala je status privremene učiteljice. Nakon što je položila državni ispit, postala je prva učiteljica. U Podlapcu je ostala do 1912. kad je na vlastitu molbu premještena u Brinje.

Anka Milošević radila je sa Stjepanom Rosandićem sve dok on nije umiro-vljen 1909., a onda je za ravnajućeg učitelja (ravnatelja) imenovan Stjepan Dubravčić koji je do tada bio učitelj u Štikadi 9. Dubravčić ostaje do 1911. kada je premješten u Ribnik a za ravnajućeg učitelja dolazi Nikola Stošić koji je do tada radio u Ramljanima.10 Stošić će također dugo ostati ravnateljem podlapačke škole, sve do 1922. kada je po vlastitoj želji premješten u Zavalje.11 Stošić je ostao u Podlapcu jedanaest godina i za njegovo vrijeme promijenile su se tri učiteljice. Najprije je otišla Anka Milošević i na njeno mjesto je došla Ljubica Polić12[/b] koja ostaje do 1914., a nakon nje dolazi Vajdoher Marija ostaje do 1922. kao i Stošić kada je premješten po vlastitoj želji u Lički Osik.13


Ludmila Ric, Rudolf Ric i Kata Vlainić s
učenicima pred novom(donjom) školom

Poslije Stošića dolaze potpuno novi prosvjetni djelatnici. Najprije dolazi iz Karlovca učiteljska kandidatkinja Mara Javurek 14, a 1923. raspisuje se natječaj u Službenom glasniku pokrajinske uprave, odjeljenja za prosvjetu i vjere ( sad je to već karađorđevićevska država, a Službeni glasnik potpuno je promijenio koncepciju):

"Natječaj za ravnajuće mjesto učitelja i učiteljice rimokatoličke vjere na dvorazrenoj školi u Podlapcu. Učitelj imade stan u naravi i vrt."

Te 1923. dolazi mlada učiteljica Ludmila Crnić.15 Ne zna se do kada je ostala Mara Javurek, a iste 1923. dolazi također mlada učiteljica Marija Pađen "kandidatkinja pučkog učiteljstva u Gospiću imenovana privremenom učiteljicom niže pučke škole u Podlapcu"16. U službenom glasniku više nema podataka o Podlapcu za iduću godinu, no izgleda da se broj djece u idućim godinama naglo povećao. Kako službeni glasnik poslije 1924. više ne izlazi, podaci o podlapačkoj školi sve su oskudniji. Sada povremeno izlaze prosvjetni šematizmi i u jednom takvom za 1932. godinu stoji da u Podlapcu radi četvero učitelja: Jelinić-Vlainić Katauč., Obrdović Marija uč., Ritz Ljudmila uč., Ritz Rudolf uč.17

U statističkim podacima sačuvanim u Školskom muzeju u Zagrebu, za školsku godinu 1939./40. piše sljedeće:


Srez Udbina
Općina Podlapac
šk. g. 1939/40

Statistički podaci
Broj stanovnika školske općine: 1853

Škola osnovana: 1871.
Školska zgrada

2 sobe  š =
1 soba  d =
              š =
              v = 
  6,50 m
10,30 m
  5,90 m
  3,10 m

Škola ima tri sobe

Postoji školska kuhinja. Voda za piće udaljena 600 m. Učiteljski stan 1. U mjestu se ne mogu naći stanovi za učitelje. Udaljenost škole od pošte 100 m. Od željezničke stanice 33 km.

(Podaci se odnose na gornju školu, i godine postanka škole u selu ne podudara se s onom iz Službenog glasnika od 1911. gdje stoji da škola postoji od 1846. op. a.)

Školski vrt: 1 ral, 303 m
Obuka: cjelodnevna, izmjenična
Na školi službuje: učitelji 4
                               vjeroučitelj 2
 
Službeni učitelji:





Ritz Rudolf
Ritz Ludmila
Vlainić Kata
Obradović Marija
Grbić Milan – paroh
Butković Petar – upr. žup

(Učitelji Ritz Rudolf i Ritz Ludmila prekriženi i pokraj njihovih imena piše: premješteni, a dodani su novoi djelatnici: Laktić Jelka i Lajić Mirko)

I.   razred
II.  razred
III. razred
IV. razred
   
m 43
m 31
m 27
m 31
   
ž 32
ž 32
ž 27
ž 19
   
ukupno 87
ukupno 63
ukupno 54
ukupno 50

Narodnost: svi Jugosloveni
Dijalekt: štokavsko-ijekavski
Obavezni na polazak škole: m. 143   . ž.   137   svega 280

Upisani u školu: m 132     ž      122   svega 254
Od upisanih nikako ne polaze školu:  m. 21    ž. 30 svega 51

Neupisani:  m  11    ž. 15 svega 26
Ne polaze u školu zbog siromaštva i zbog udaljenosti
Ne postoji javna knjižnica, čitaonica, prosvjetno društvo.

___________________________
  8.   Službeni glasnik Kraljevske hrv.-slav.-dalm. vlade, Zagreb, 1904.
  9.   Ibid., 1909.
10.   Ibid., 1911.
11.   Službeni glasnik pokrajinske uprave, odjeljenje za prosvj. i vjere, Zagreb, 1922.
12.   Službeni glasnik Kraljev. Hrv.-slav.-dalm. vlade Zagreb, 1912.
13.   Službeni glasnik pokrajinske uprave, odj. za prosvjetu i vjere, zagreb, 1922.
14.   Ibid., 1922.
15.   Službeni glasnik pokrajinske uprave, odjeljenje za prosvjetu i vjere, Zagreb, 1923.
16.   Ibid., 1923
17.   Prosvjetni šematizam Kraljevine Jugoslavije, Knjiga I, zagreb, 1932.

3. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Siječanj 07, 2010, 22:49:52 »


Upravitelj
Vlainić Kata
učiteljica 18

Zanimljivo je da u rubrici narodnost piše da su sva djeca Jugoslaveni a ne Hrvati ili Srbi ili Romi jer je u školi bilo djece svih ovih nacionalnosti. U administrativnom nazivlju dijelom je nametnuta srpska varijanta gdje umjesto kotar piše srez.

Od učiteljskog kadra najzanimljiviji je svakako Rudolf Ritz. Podlapčani su ga zvali Rude, Rude učitelj. Rođen je u Gospiću 10. travnja 1902. Otac mu se zvao Nikola, a majka Ivanica rođ. Kolak. Rudolf Ritz došao je vjerojatno na mjesto ravnajućeg učitelja u Podlapac 1923. ili 1924. Tu se upoznao s učiteljicom Ludmilom Crnić i vjenčali su se u podlapačkoj crkvi 1929. U Podlapcu su im se rodile dvije kćeri, a nakon premještaja i sin.19

Dok je Ludmila bila tiha i mirna (mještani su je zvali Mila) Rudolf je bio njena sušta suprotnost: otvoren, razgovorljiv, aktivan na više područja. Tako je uredio školski voćnjak da je bio uzor za sve škole udbinskog i koreničkog kotara. Bio je strastven lovac a u školskom voćnjaku je držao kravu, konje, pčele, zečeve, fazane i srne.

Tadašnja djeca iz susjedstva, koja su kao i sva djeca na svijetu voljela krasti voće, zapamtila su srndaća koji se volio zatrčati u nezvana gosta i dobro ga udariti glavom. Ritz je inače bio strog učitelj i često je posizao za šibom, tako barem pričaju njegovi đaci.  Skoro nema muškarca u selu koji ne tvrdi da je kao đak dobio od njega batina, dok žene sliježu ramenima i tvrdeći da se ne sjećaju je li koja od njih bila išibana.

Za Ludmilu (Milu) svi tvrde da je bila blage naravi i "dobra ka duša". Rudolf se, izgleda, više posvećivao izvanškolskim aktivnostima i poslovima oko upravljanja šklolom nego samom nastavom.


Rudolf Ritz * 10. 04. 1902. u Gospiću,
sin Nikole i Ivanice rođ. Kolak
† na Križnom putu

U partiznaskoj literaturi označen je kao “zloglasni ustaški terorist”,20 da je Podlapčanima nabavio oružje i da ih je u borbama predvodio protiv partizana, premda od 1940. više nije dolazio u Podlapac. Je li imao kakvu ulogo oko nabavljanja oružja za obranu sela, ne zna se. Zna se da je u postrojbama hrvatske vojske imao časnički čin. Preživio je rat, ali je zarobljen kod Bleiburga. Na Križnom putu od Beliburga prema Hrvatskoj, prema pričanju njegove kćeri Ivanice koja je bila s njim, u Škofjoj Loki partizani su ga odveli u neku zgradu na ispitivanje zajedno s mnoštvom drugih muškaraca i više se nije vratio. Ona ga je zadnja vidjela.

Ludmila je poslije rata radila kao učiteljica i bila je pod strogom paskom zbog Rudolfove vojne i političke djelatnosti tijekom Drugog svjetskog rata.

Škola u Podlapcu prestala je djelovati šk. g. 1940/41. kada su svi učitelji napustili selo. Nikakva dokumentacija nije sačuvana. Završetak rata dočekali su goli zidovi. Voćnjak ili kako ga mještani zovu: školski šljivar, nije u potpunosti uništen, no više nije obnavljan.


Podlapački učitelji
od 1846. do 1941.


Prema podacima iz službenih glasila, školskih šematizama, raznih kalendara i arhivske građe moglo bi se približno točno kronološki odrediti redosljed podlapačkih učitelja:

  1.   ? Vukelić ( ? ) 1846. – 1850. (podaci nesigurni)
  2.   Božo Ratković ( ? ) 1850. - 1870. (zadnje godine nesigurne)
  3.   Stjepan Rosandić (Podlapac) 1870 – 1909.
  4.   Anka Milošević (Otočac) 1904. – 1912.
  5.   Stjepan Dubravčić (Štikada) 1909. – 1911.
  6.   Nikola Stošić (Ramljani) 1911. – 1922.
  7.   Ljubica Polić ( ? ) 1912. – 1914.
  8.   Marija Vajdoher ( ? ) 1917. – 1922.
  9.   Maja Javurek (Karlovac) 1922. - ?
10.   Marija Pađen (Gospić) 1923.
11.   Ludmila Crnić (Gospić) 1923. – 1940.
12.   Rudlof Ritz (Gospić) 1923. ili 24. – 1940.
13.   Marija Obradović  ( ? ) ? – 1941.
14.   Kata Jelinić-Vlainić (Gospić) ? – 1941.
15.   Jelka Laktić ( ? ) 1940. – 1941.
16.   Mirko Laić ( ? ) 1940.- 1941.

(Moguće se da su Marija Pađen i Marija Obradović iste osobe. Marija Obradović bila je supruga mjesnog trgovca koji je imao trgovinu odmah uz školu. op. a.)

__________________________
18.   Iz arhiva Školskog muzeja u Zagrebu
19.   Bračni par Ritz premješten je 1940. u Klanac kod Pazarišta
20.   Stevo Sunajko, Kotar Udbina od aprilskog rata do ustanka ( u Kotar Korenica i kotar Udbina u NOB-u...), str. 258

Autor: Jure Karakaš, " Selo Podlapac i njegovo stradanje tijekom II. svjetskog rata (1941.-1945.)".

Ova monografija ličkog pisca Jure Karakaša podastire tužnu pripovijest o životu Podlapca, sela s ruba Krbavskog polja. Priča zadire u mnoga područja za koja je bilo potrebno strpljivo i sistematsko istraživanje, kako na terenu, a bome i na području literarnog te povijesnog područja.
V J E S N I K . Srijeda, 8. svibnja 2002.

S osobnom dozvolom autora
za forum priredile: LR i MD


4. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Ožujak 13, 2011, 23:39:11 »


Podlapac

Današnje selo Podlapac dobilo je svoje ime po 974 metra visokom brdu Lapac, ispod koga se nalazi. Tu je nekada bio "grad" (utvrđeni dvorac) knezova Krbavskih, a zvao se "Podlapčec". U ispravi od godine 1509. spominje se, da knez Ivan Karlović posjeduje u Krbavi 3 grada, poimence: Udbinu, Komić i Podlapčec. Turci su taj grad zauzeli godine 1527., pa ga u svojoj vlasti držahu do godine 1689. Koncem 17. vijeka doseliše se u okolicu toga grada novi žitelji. Podlapac je sredinom 18. vijeka postao sjedištem krajiške satnije. Tamo je godine 1779. otvorena pučka škola (t. zv. trivijalka), koja je godine 1802. imala 25 učenika. Podlapac je godine 1834. imao 100 kuća s 1295 žitelja. Prigodom popisa godine 1857. brojio je Podlapac 116 kuća, u kojima je stanovalo 1098 žitelja, od toga 1070 rimokatoličke, a 28 grčko-istočne vjeroispovijesti. Za rimokatolike postoji u Podlapcu posebna župa sa crkvom sv. Jurja. Ova je crkva sagrađena 9. lipnja 1718., kad je u Podlapcu bio kapetan Jurica pl. Holjevac, a župnik Mijo Marinić, rodom Senjanin. Župna je crkva produljena godine 1747., kad je dobila i toranj. Kad je 1. siječnja 1872. u Podlapcu osnovana upravna općina, zvalo se to selo još "Podlapača". Na molbu tamošnjih žitelja preporučila je godine 1903. glavna skupština ličko-krbavske županije hrvatskoj vladi, da selo Podlapača promijeni svoje ime u "Podlapac". Vlada je tu promjenu imena dozvolila 11. siječnja 1904.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!