Jako sam te volio
Jako si me voljela
to vidim po čvrstom tkanju pletenih čarapa
provirili su mi palci
ali to nisi ti kriva
nego nisam imao vremena odsjeći nokte
Katkad u rovu navučem čiste
šuplje čarape na promrzle ruke
i razmišljam o čemu si ti razmišljala dok si ih plela
i vidim tvoje ruke
čiste kao središte ljubavnog šapata
kako premeću igle pravo-pravo
nikada krivo
mogu ih čuti kako pucketaju u tišini
Govore mi da sam lud što čarape nosim kao rukavice
jer može početi napad
kažiprst mi neće biti slobodan da povuče okidač
a ja sam im rekao da sam lud što nisam uz tebe i što se ne igram
kao mačić s tvojim klupkom vune
Kad se...
ako se...
ikada vratim
nemoj nikada zakrpati ove rupe na palcima
kroz te je šupljine tvoj lik dobivao puninu
i groba me vuna podsjećala koliko je samo mekana tvoja put
Bio sam glup što sam se kao dijete sramio
kad mi je majka predložila
da naučim plesti i heklati
rekao sam da je to za babe
i od jelove daščice izradio pištolj
Sad sam velik
ali samo još danas ili sutra a onda ću ispresti oblak na smrtnom vretenu
i od njega isplesti vječnost bez ijedne rupe
A ako se ipak vratim
Milo moje zlato ljubavi jedina
ljubit ću te dugo dugo i nježno
i možda rat zaboravimo.
Diana Rosandić