Pronio je glas o Lici i o Hrvatskoj

[Marica]

Pronio je glas o Lici i o Hrvatskoj

Val strahote koji je 1945. godine zapljusnuo Hrvatsku izbacio je iz krila Domovine viteza IVICU FRKOVIĆA - GUCINA. I netom je prekoračio granicu, počele su se redati križne postaje poratnih muka. Najprije su mu djecu, djevojčice Mirnu i Jasnu, i dječaka Vladu, vratili u ždrijelo srbokomunističkog balkanskog Moloha. Zatim su njega odvojili, kao i Džaferberga Kulenovića, od žene rastavili i zatvorili u posebni zatvor, iz koga je uspio pobjeći u "slobodu" ondašnje Europe.

Vitez Ivica Frković - Gucin
*  subota, 3. veljače 1894. u Gospiću
†  četvrtak, 20. studenog 1980. u Buenos Aires
u navršenih 86 god., 8 mj., 2 tj i 3 dana

S vremenom se sastao sa ženom Ljerkom (rođenom Vuković Podkapelski iz Jezerana u Lici)*, ali ni Mirne ni Jasne, svojih omiljenih djevojčica, nikad više nije vidio, jer ih je balkanski krvožedni Moloh progutao u obilju drugih Hrvata kod Bleiburga. Sin Vlado je spasio glavu, ali je pregrmio nevolje Hrvatskog Križnog Puta, danas živi sa svojom obitelji u Buenos Airesu. ** Imena Mirne i Jasne kite dva bistra jezera plemenite zemlje Argentine.

Po dolasku u Buenos Aires, naime, (u travnju 1948. godine) šumarskog inženjera Ivicu Frkovića je zaposlilo argentinsko Ravnateljstvo šuma, znajući već od ranije za njega kao za vrsnoga i dokazanog stručnjaka. To je Ravnateljstvo Ivici Frkoviću povjerilo vodstvo nad zamašnim poslovima u svezi s ispitivanjem šumskog i rudnog blaga države Argentine i radi toga Frković je obišao prašume argentinskog toploga Sjevera, kao i led Ognjene Zemlje, a Hrvati, i mi Ličani među njima, trebamo se ponositi djelima koje je na tim putovanjima uz duž i poprijeko Argentine ostvario ing. Ivica Frković sa svojim kolegama (također političkim prognanicima iz Hrvatske) Ličaninom Ivanom Asančaićem, Maksom Hranilovićem, njegovim bratom Slavkom Hranilovićem i Jurom Petrakom.

Ti su naši istaknuli zemljaci pod vodstvom Ivice Frkovića otkrili do tada nepoznate planine, rijeke, jezera, slapove, potoke, uvale i doline i krstili ih našim Ličkim i hrvatskim imenima. Tako danas postoje u dalekoj Argentini na dnu američkog kontinenta imenjakinje naših rijeka Bosne i Like (na argentinsko-čileanskoj granici u Paraques Nacionales "Neuquen", krštene u studenom 1952. god.), Bosuta, Cetina, Korane, i Une ( u Parques Nacionales "Neuquen", krštene od siječnja do travnja 1953. god.) te Drine, Drave, Mure i Save ( u "Neuquenu" krštene 19. siječnja 1954. god.).

Mirna i Jasna koje je balkanski krvožedni Moloh progutao,
Vlado je spasio glavu na Križnom putu

U istom području postoje i dva divna jezera s imenima "Jasna" i "Mirna" te dva prelijepa veličanstvena vodopada s imenima "Mime" i "Budak". Mime je ime ing. MIME ROSANDIĆA, poznatog hrvatskog nacionaliste pravaša iz Centralske ulice u Gospiću, koji je u Kavranovoj grupi ušao u domovinu iz inozemstva 1946. godine te nakon hvatanja u Okružnom sudu u Zagrebu osuđen na smrt i pogubljen.

Tako zahvaljujući našem stručnjaku i junaku iz drugog svjetskog rata, hrvatskom vitezu iz Like Ivici Frkoviću argentinske planinske ljepotice podsjećaju na naše Ličanke i Ličane koji su kao hrvatski mučenici ušli u svetost Domovine Hrvatske krajem drugog svjetskog rata. Ta naša imena ušla su u sve argentinske i svjetske atlase, a učenici ih u Argentini uče kao zemljopisne pojmove.

1. od 2

[Marica]

Ivica Frković se rodio 1894. g. u Ličkom Novom kraj Gospića, u obitelji kremenitih Hrvata Frkovića - Gucinih, u plemstvu hrvatskog duha i žulja, u obitelji koja je najviše svoje "dice" žrtvovala na oltar Domovine. Od desetorice Frkovićevih sinova samo je jedan umro prirodnom smrću na svom ognjištu. Bio je to Ante (Gaja) koji je hrvatske bure i oluje proveo u dalekoj Americi kao radnik, vratio se kući 1946. godine i razočaran umro 1967. u kući u Gospiću.

A ostali:

Stipe - kao hrvatski vojnik u austrijskoj vojsci poginuo u prvom svjetskom ratu,

Peto - kao mladić ubijen od srpskih žandara usred Senja 9. svibnja 1937. zajedno s još petoricom mladih Gospićana i jednom djevojkom,

Marko - poginuo u svojoj 29. godini kao ustaški logornik u Gospiću, 1942. godine,

Luka - otac šestero djece, izrešetan četničkim strojnicama na kućnom pragu u Ličkom Novom 1942. u 59. godini života,

Martin - kao pričuvni hrvatski časnik i predsjednik HSS-e za kotar Benkovac u bitci s četnicima junački je pao kod Klise u Divoselu s nepune 43 godine, ostavljajući iza sebe devetoro djece[/u], koja će nastaviti njegovim stazama.

Jurica * - prvi pučki veliki župan Like i Krbave, napadnut je iz zasjede i od hrvatskog izroda u Podgorju mučki ubijen nedaleko od grada Senja 1944. god. Imao je 34 godine života, a sa Sušaka je prevozio hranu za svoju župu u Gospić. Prsa su mu resila razna odlikovanja, među kojima i Poglavnikovo odlikovanje Hrvatskoga viteza, a iza sebe je ostavio ženu Dragicu i djecu Juraja i Jurju. (vidi sljedeći odgovor) 

Josip (Braco) - zrakoplovni hrvatski časnik u pratnji ministra Puka s kojim je vraćen iz Austrije 1945. god., da bi nakon Križnog puta otkriven u velikom logoru kod Kovina (u Srbiji) i mučen dopraćen u Gospić gdje je nakon smrtne presude umro na srbokomunističkom mučilištu.

Ljerka rođ. Vuković Podkapelski i Ivica Frković
U Buenos Aires, Argentina 1956.

Od svih Frkovića Gucinih, samo su ing. Ivica i dr. Mate izbjegli nožu srbokomunista. Oba su umrli u dalekoj Argentini, glavnom utočištu naših preživjelih s Bleiburga. Umrli su nakon što su perom i djelom pronijeli glas o svojoj napaćenoj slavnoj hrvatskoj djedovini  u čije uskrsnuće nikad nisu posumnjali. U pismu jednom prijatelju 1968. god. ing. Ivica Frković je napisao i ovo: " ... Ja sam, doduše, na dan sv. Blaža navršio 74 godine, ali uza sve to, još moje nade nisu izgubljene da ćemo doskora doživieti uzkrsnuće Hrvatske!"

Dvadesetak godina nakon toga, 1990. god. kao ptica Feniks uskrsla je naša draga Hrvatska i obistinile su se riječi našeg ličkog hrvatskog viteza. Nažalost, obistinjenje tih svojih riječi i ostvarenje svojih nada Ivica Frković, kao ni njegov brat dr. Mate Frković i obilje naših mučenika i prognanika, nije doživio. Umro je u Buenos Airesu za svojim radnim stolom 20. studenoga 1980. god. kao doživotni starješina Hrvatskog Domobrana.


____________________________________
* Rođeni stric gospođe Ljerke Frković, Janko Vuković Podkapelski, prvi je izvisio hrvatsku zastavu na zapovjednom brodu "Viribus Unitis" u prvom svjetskom ratu i postao prvim zapovjednikom Hrvatske Ratne Mornarice 1918. godine.

** Vladin sin mu je Tomislav istaknuti argentinski atletičar.

N. Bićanić

2. od 2

Vidi >  Senjske žrtve > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1754.0

> Senj - Žrtve četničkog terora  >http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1709.0

[Marica]

Mirna Frković ispod jezeranskog mosta na jarugi 1928. Ta mala dijevojčica, tada oko 3-4 godine stara, ubijena je 1945.na Križnom putu od krvavih komunističkih ruku Zahvaljujem se Krsti Vukoviću Jezeranskom i Mladenu Sertiću za ovu jedinstvenu fotografiju (MD)

Vidi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=6.0

[Marica]

Smrt hrvatskog borca Jurice Frkovića

Velikog župana župe Gacka i Lika

Dne 29. veljače ov. god. pao je od razbojničke ruke Jurica Frković, ustaški bojnik i Veliki župan župe Gacka i Lika. Toga dana on je pošao poštanskim samovozom iz Sušaka u Senj. Na putu ga u zasjedi dočeka jedna partizanska banda koja je otvorila puščanu vatru na samovoz. Jurica Frković odmah je izkočio iz samovoza i pograbio oružje, da uzvrati vatrom na napadače. Za njim je odmah skočio iz samovoza jedan dužnostnik. koji je u skoku bio ranjen u nogu. Njemu je odmah skočio u pomoć Jurica Frković. Podignuo ga te ga ponio niz brijeg i smjestio ga u zaklon kraj ceste, ali kada mu je htio povezati ranu pogodilo ga tane strojopuške u prsa. Smrtno ranjen srušio se u grabu. Nadošla jedna vojnička kolona preuzela je ranjenike te ih odvezla u Senj. Medjutim na putu je smrtno ranjeni Jurica Frković izpustio dušu. Svojem pratiocu u zadnjim časovima je rekao:

"Recite Poglavniku, da sam svoju dužnost izvršio. Ženu mi i malog Marka pozdravite. Majci recite, da je tako moralo biti. Braću mi moju pozdravite."

Mrtvo tielo Jurice Frkovića odpremljeno je u Gospić, gdje je uz veliko množtvo naroda sahranjeno.

Poglavnika je na sprovodu zastupao Poglavnikov svečanostnik pukovnik Machiedo, zatim njegova braća vitez ing. Ivica Frković i Doglavnik pukovnik dr. Mato Frković, uz brojne predstavnike oružanih snaga, a posebno ustaške vojnice PTS-a, zatim predstavnici državne uprave i svih gospićkih oblasti. Na sprovodu nošeno je 62 vienca, medju kojima se osobito izricao vienac Poglavnika.

Od pokojnika oprostilo se više govornika, a odred ustaške vojnice odao je počast paljbom.

Veliki župan Jurica Frković rodio se 28. VIII. 1910. u Ličkom Novom kraj Gospića.

Sudjeluje u ličkom ustanku g. 1932., radi čega je bio osudjen na 7 godina težke tamnice. Nakon izdržane kazne vraća se u Gospić, gdje nastavlja svojim nacionalističkim radom, uslied čega bude ponovno zatvaran, dok na koncu ne bude i zatočen u logorima u Šidu, Lepoglavi i konačno u Krušćici, gdje dočeka 10. travanj 1941. a time i N. D. H.

Nakon ostvarenja N. D. H. on je obnašao razne dužnosti, koje je vršio svim silama na dobrobit Poglavnika i hrvatskog naroda, a svoj život je dao za domovinu kao Veliki župan župe Gacka i Lika u vršenju svoje dužnosti.

Veliki župan Jurica Frković je peti brat iz obitelji Frković, koji je dao svoj život za nezavisnost Hrvatske.

Ustaški bojnik i Veliki župan Jurica Frković — s nama je!

Hrvatsko jedinstvo, 11. 03. 1944