Pronio je glas o Lici i o Hrvatskoj
Val strahote koji je 1945. godine zapljusnuo Hrvatsku izbacio je iz krila Domovine viteza IVICU FRKOVIĆA - GUCINA. I netom je prekoračio granicu, počele su se redati križne postaje poratnih muka. Najprije su mu djecu, djevojčice Mirnu i Jasnu, i dječaka Vladu, vratili u ždrijelo srbokomunističkog balkanskog Moloha. Zatim su njega odvojili, kao i
Džaferberga Kulenovića, od žene rastavili i zatvorili u posebni zatvor, iz koga je uspio pobjeći u "slobodu" ondašnje Europe.
Vitez Ivica Frković - Gucin
* subota, 3. veljače 1894. u Gospiću
† četvrtak, 20. studenog 1980. u Buenos Aires
u navršenih 86 god., 8 mj., 2 tj i 3 dana
S vremenom se sastao sa ženom
Ljerkom (rođenom
Vuković Podkapelski iz Jezerana u Lici)
*, ali ni
Mirne ni
Jasne, svojih omiljenih djevojčica, nikad više nije vidio, jer ih je balkanski krvožedni Moloh progutao u obilju drugih Hrvata kod Bleiburga. Sin
Vlado je spasio glavu, ali je pregrmio nevolje Hrvatskog Križnog Puta, danas živi sa svojom obitelji u Buenos Airesu.
** Imena Mirne i Jasne kite dva bistra jezera plemenite zemlje Argentine.
Po dolasku u Buenos Aires, naime, (u travnju 1948. godine) šumarskog inženjera Ivicu Frkovića je zaposlilo argentinsko Ravnateljstvo šuma, znajući već od ranije za njega kao za vrsnoga i dokazanog stručnjaka. To je Ravnateljstvo Ivici Frkoviću povjerilo vodstvo nad zamašnim poslovima u svezi s ispitivanjem šumskog i rudnog blaga države Argentine i radi toga Frković je obišao prašume argentinskog toploga Sjevera, kao i led Ognjene Zemlje, a Hrvati, i mi Ličani među njima, trebamo se ponositi djelima koje je na tim putovanjima uz duž i poprijeko Argentine ostvario ing. Ivica Frković sa svojim kolegama (također političkim prognanicima iz Hrvatske) Ličaninom
Ivanom Asančaićem, Maksom Hranilovićem, njegovim bratom
Slavkom Hranilovićem i Jurom Petrakom.
Ti su naši istaknuli zemljaci pod vodstvom Ivice Frkovića otkrili do tada nepoznate planine, rijeke, jezera, slapove, potoke, uvale i doline
i krstili ih našim Ličkim i hrvatskim imenima. Tako danas postoje u dalekoj Argentini na dnu američkog kontinenta imenjakinje
naših rijeka Bosne i Like (na argentinsko-čileanskoj granici u Paraques Nacionales "Neuquen", krštene u studenom 1952. god.), Bosuta, Cetina, Korane, i Une ( u Parques Nacionales "Neuquen", krštene od siječnja do travnja 1953. god.) te Drine, Drave, Mure i Save ( u "Neuquenu" krštene 19. siječnja 1954. god.).
Mirna i Jasna koje je balkanski krvožedni Moloh progutao,
Vlado je spasio glavu na Križnom putu
U istom području postoje i dva divna jezera s imenima "Jasna" i "Mirna" te dva prelijepa veličanstvena vodopada s imenima "Mime" i "Budak". Mime je ime
ing. MIME ROSANDIĆA, poznatog hrvatskog nacionaliste pravaša iz Centralske ulice u Gospiću, koji je u Kavranovoj grupi
ušao u domovinu iz inozemstva 1946. godine te nakon hvatanja u Okružnom sudu u
Zagrebu osuđen na smrt i pogubljen.
Tako zahvaljujući našem stručnjaku i junaku iz drugog svjetskog rata, hrvatskom vitezu iz Like Ivici Frkoviću argentinske planinske ljepotice podsjećaju na naše Ličanke i Ličane koji su kao hrvatski mučenici ušli u svetost Domovine Hrvatske krajem drugog svjetskog rata.
Ta naša imena ušla su u sve argentinske i svjetske atlase, a učenici ih u Argentini uče kao zemljopisne pojmove.
1. od 2