Vojno utvrđivanje Udbine
Udbina se našla u obruču u kojem je trebalo stvoriti sistem obrane.
Strategiju obrane činile su dvije obrambene linije. Na ovim prostorima prilike na terenu u četničkim redovima bile su sve bolje. Četnici koji su ojačali svojom vojnom organizacijom i došli u posjed pješačkog naoružanja osvajanjem talijanskih posada:
Korenice, Donjeg Lapca, Mekinjara i Ploča, |
te zarobljavanjem kolone za snabdijevanje Udbine.
Prvu vatrenu liniju činilo je šest (VI.) zona, koje su bile isturene
kao predstraže u selima. Zone su opisane svojim djelovanjem, te prihvaćanjem manjih borbi iz bunkera što je omogućavalo žiteljima uzbunjivanje i bježanje u Udbinu. Vojna posada Udbine imala je na vrijeme oglašenu uzbunu za djelovanje druge (II.) obrambene linije iz obruča u Udbini.
1. Zapovjednik udbinske obrane i posade
Špoljarića, s činom domobranskog satnika, u civilu učitelj, nije imao naročite vojne vještine, poznavanje vojne strategije i taktike. To će doći do izražaja u borbama koje će uslijediti u osvajanju Udbine i obrani Udbine. Uslijedit će i
njegovo samoubojstvo izvršeno podmetanjem pod sebe ručne bombe (granate) u Stožeru obrane, u kojem se nalazilo i skladište streljiva koje je zapalio prije smrti, da neprijatelju ne padne u ruke.
2. Zamjenik zapovjednika obrane
Leonard Grandova (Gumeni), s činom domobranskog satnika, rodom iz Hrvatskog zagorja. Nakon povlačenja iz Udbine sa svojom satnijom 1943. godine preuzima obranu Bilaja. Sa svojim osjećajima, uplovljava u bračnu luku s
učiteljicom Mrvovićkom rodom iz Bilaja.
3. Odbor obrane Udbine koji ima 7 članova, na čelu s
Ilijom Sertićem, sinom Tomana, narodnim zastupnikom HSS-a, i voditeljima straža u zonama I.-VI.
I. zona; voditelj straže je
Mića Bićan, s ukopanim bunkerom na Rajković Griću iz kojeg se vrši naoružana obrana i odvraćanje neprijatelja.
II. zona; voditelj straže je Luka Mikulčić (Francuzer), s ukopanim bunkerima iznad kuće Mesićevih, na oštrom zavoju ceste i odvojka iz Točka. Taj je bunker polukružni s ugrađenim puškarnicama u smjeru groblja i kuća Mesićevih. Drugi bunker je iznad kuća Sertićevih (Gričić).
II. zona; voditelj straže je
Ivan Krznarić (Grgica pandur), s ukopanim bunkerom i zasjedom kod Gečet mosta i na brdu Firaunovu.
IV. zona; voditelj straže je
Ivan Stosić (Nadonja - Amerikanac), s ukopanim zasjedama ispod brda Samara, kod kuće
Arapa Rosandića i kod kuća
Blažanin.
V. zona; voditelji straže su
Ilija Tićaki
Tomo Šušnjar, s ukopanim zasjedama kod
Gajerovih kuća i kod gaja Šušnjarova.
VI. zona; voditelji straže su
Joso Cvitković,
Lukica Vrbanac i
Marko Bakrač. Patroliranje i osmatranje u ovoj zoni dosta je otežano. Na ovom prostoru živi miješano stanovništvo katolika i pravoslavaca. Katolički živalj ovog područja povlači se na spavanje u Udbinu.
Zapovjednički stožer Udbine nalazi se u kući
Brace Čorka, koja je bi¬la napuštena.
Četnički je vojvoda pobjegao s Talijanima. Prvo skladište streljiva bilo je u istoj kući.
Drugo skladište streljiva smješteno je u podrumu kuće
Nikole Zdunića, trgovca. Iz ovog skladišta bilo je dobro snabdijevanje streljivom istočne i južne obrambene linije.
Sastav obrane broji 270 cijevi, od toga:
a) domobrani i pričuvni sastav
19. satnija 12. pješačke pukovnije od 120 ljudi,
b) oružnici i pričuvni sastav - jedan vod od 50 ljudi,
c) oružnici pomoćni - jedan vod od 30 ljudi,
d) civili pod oružjem - jedan vod od 70 ljudi.
Ovom naoružanju pripadaju 4 teške strojnice "Švarcloz" iz 1. svjetskog rata i 4 lake strojnice "zbrojovke". Teže pješadijsko naoružanje: ručne minobacače, bacače od 80 m/m nisu posjedovali, a to bi i te kako koristilo obrani. To je nadoknađeno ručnim bombama zvanim "
krastače", koje su bile defenzivnog djelovanja za neprijateljsku živu silu pred obrambenim linijama rovova.
Fortitikacijski objekti obrane Obrambenu liniju Udbine čine fortitikacijski objekti od 4 bunkera s teškim strojnicama.
I. bunker od betona nalazi se na najvišoj točki Udbine, Gradini, na trigonometrijskoj točk s nadmorskom visinom preko 840 metara. Na sve četiri strane ima oveće puškarnice u obliku raširene lepeze iz unutarnje strane bunkera. Unutar bunkera smješena je teška strojnica. Zapovjednik obrane i bunkera je vodnik
Samardžić.
II. bunker lociran je na prometnici u smjeru groblja i Donjeg Lapca, a izgrađen je od drvenih oblica, obasut velikim naslagama zemlje i ukopan je u zemlju. S teškom strojnicom i posadom pokriva obrambeno područje Lapat. Zapovjednik obrane i bunkera je vodnik
Ante Grgurić.
III. bunker izgrađen je na prometnici kod kuće
Jandre Kovača. Ova prometnica povezuje Lovinac. Vatreno djelovanje iz bukera pokriva: Šanac, Vrbu, Šušnjare, Crnkoviće i Gemić dragu. Izgrađen je od drvenih oblica i obasut velikim naslagama zemlje.
IV. bunker izgrađen je uz kuću
Ivića Begića, uz put Udbina-Rebić koji ide preko Samara prema Sabljacima. Bunker je izgrađen kao i prethodni. Vatreno djelovanje ima prema Tićcima, Samaru, šumovitoj dragi Ljeskovači i Gradini.
Svi su bunkeri natkriveni oblicama na kojima je lim,
a na limu debeli sloj zemlje s travnatim busenima. U bunkerlma se moglo ugodno boraviti uz vatru u peći, zaštićen od oborina.
U bunkerima je posada boravila danju i noću. Ispred bunkera bile su kroz noć stalne straže. Teške strojnice u bunkerima bile su usmjerene na glavni smjer napada. Redenici sa streljivom bili su dohvatni prvom pomoćniku strojnice.
Ciljač (
vizirnik) imao je redenik u strojnici i određeni noćni vatreni kut.
Pravi domoljubi su pod zemljom (MD)1. od 2