CRO-eu.com
Studeni 12, 2019, 21:34:56 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Prve izbjeglice u Hrvatskoj  (Posjeta: 2162 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Siječanj 03, 2010, 01:38:31 »


Prve izbjeglice u Hrvatskoj

Početkom srpnja 1941. godine, Udbina ima prve žrtve kojima je na svirep način okončan starački život. U zaselku Suvaja -Mutilić od četničke ruke izmasakrirane su Luja Crnković i Jele Crnković. Kuće su im opljačkane. Ono malo sirotinje što su imale odnijeto je iz kuće i zapaljeno. U kućama su i izgorjele (Ratni zapisi 1941.-1945. tbr. 97 i 116). Bio je to strašan prizor za Hrvatske oružane snage koje dolaze nakon noćnih događanja koje su izvršili četnici.

Starice se nisu mogle odvojiti od svog ognjišta i sirotinje. Ostale su prenoćiti u kućama, dok je ostali živalj Mutilića išao na spavanje u Udbinu. Zločinci nisu imali kriterije ubijanja (vojnici muškarci sposobni za rat). Trebalo je ubiti sve što je Hrvatsko. To je načelo genocida koji se primjenjuje u Domovinskom ratu 1991. godine. Molim čitatelja da malo zastane na ovoj usporedbi nakon pedeset godina!

Iz usporedbe valja učiti i naučiti?

Dati tome neku definiciju, u Domovinskom ratu 1991.-1995. da; "genobarbarska bića, koje nakon pedeset godina ponavljaju njihovi potomci!!" ...

Obitelji Juretić i Kovačić, koje su bile miješane sa pravoslavcima, ne spavaju mirno u svojim kućama. Danju su odlazili obavljati poljodjelske radove, a noću su tražili mirnije i sigurnije spavalište. Suvajski pokolj i vatra probudili su strah i oprez koji je prisutan u svakom živom biću ovih prostora.

U proljeće 1942. godine obitelj Juretić i Kovačić preseljavaju se u Udbinu s pokretnom imovinom i stokom, i udomljuju se kod svojih prijatelja dijeleći zajedno stambeni prostor, Nesigurno i uz rizik išli su obavljati tijekom dana poljodjelske radove. Na njivama je bilo i "prepucavanja", Od domaćih susjeda bili su zastrašivani riječima "da im se može svašta dogoditi od tuđih četnika" kojih tu ima. Za njihove odsutnosti kuće su im pljačkali i demolirali. Da, to je bilo prije pedeset godina!

Druge su izbjeglice iz sela Rebića. Tamo je mješano stanovništvo, katoličko i pravoslavno. Iako susjedi nisu pokazivali agresivnost, zastrašivani su od Mekinjaraca koji su napali i uništili talijansku kolonu. Za odmazdu Talijani su zapalili dio Mekinjara.

Napuštajući svoje ognjište, sele u Podudbinu u kuće prijatelja. Poljodjelski radovi bili su ugroženi zastrašivanjima i svađama. Obrađivane su bliže zemlje koje su gravitirale prema Podudbini.

Početkom proljeća 1942. godine svi će Udbinjani čuti jeku oružja koje odzvanja dolovima i gajevima Ćojluka. Puščana vatra pomiješana sa strojničkom vatrom stvara čudnovatu jeku, na koju narod nije navikao.

Seljani Rebića zajedno su otišli kolima dopremiti sijeno za ishranu stoke, koje je ostalo u njihovim štalama i sjenicima 1941. godine.

Postrojba jednog voda koju je vodio poznavalac terena iz lovačkih dana Martinčić Krznarič, dakle zaštitna jedinica, zauzela je položaje na brdu iznad Rebića kao zaštitnica od četnika (odmetnika). Položaji su zaposjednuti rano ujutro u raspoređenim zasjedama prema pravilima borbene taktike kako bi oružjem odvratili napadača.

Četnici su krenuli u napad na Rebićane koji su tovarili svoje sijeno.

Napad i pucnjava u tome ih je prekinula jer su odmetnici naišli na zaštitnu postrojbu koja je imala osiguranje i zaštitu. Došlo je do sučeljene bitke i pucnjave s obje strane. Tada je domobranska strojnica dugim rafalima prisilila odmetnike na privremeno zatišje. Panika kod Rebićana bila je tolika da su napuštali selo u bijegu s punim, polupraznim ili praznim kolima natovarenog sijena.

Bježalo se u smjeru Podudbine. Napadnuti seljaci nisu bili izloženi direktnoj neprijateljskoj pješadijskoj vatri, već su bili zaštićni brdom koje se protezalo iznad Rebića. To je jedan od razloga što nije bilo ljudskih žrtava. Postojala je mogućnost da zaštitni vod ne uspije zadržati neprijatelje. U tom slučaju seljaci bi se našli izloženi inezaštićeni neprijateljskoj vatri.

U među vremenu, dok se vodila borba, drugi vod došao je u pomoć i zauzeo položaj kod kuće Ivana Bulića, iza zida koji je okruživao hrastov gaj. U obnovljenom napadu odmetnici su potiskivali zaštitni vod koji se povlačio u pravcu Bulićeva gaja.

Dočekani od prve zasjede, koja je bila vatreno djelotvorna, mnogi su odmetnici završili ovozemaljski život u rebićkim kamenjarima. Vod se povlačio u smjeru Bulićeva gaja, prema sjeveroistoku. Povlačenje je bilo pod stalnom vatrom četnika. Prvi je vod produžio s povlačenjem prošavši uz Bulićev gaj. To je bila za neprijatelja zamka. Odmetnici osokoljeni svojom djelotvornišću više su nasrtali želeći se domognuti Bulićeva gaja. Naletjeli su na drugu zasjedu koja je žestokom vatrom iznenadila četničke odmetnike i napravila rasulo u četničkim redovima. Razbježali su se bez mrtvih na bojnom polju.

Ovaj događaj bio je tema dana u prepričavanju mještana i vojske. Potvrđeno je da su četnici nastupili oblikom vojne formacije, i da se ne radi o pojedinačnim slučajevima napada.

Za seljane Rebića ovo je bio ponovljeni šok. Više im nisu bila pristupačna njihova ognjišta i obradive zemlje. Selo Rebić imalo je nekoliko dobrostojećih kuća, nova gospodarstva izgrađena američkim dolarima zarađenim žuljevima očeva. Blagodat je u tome što Rebić leži na području plodnog dijela Krbavskog polja.

Rekao bih da je ovaj događaj početak nestajanja Udbine, koja se kroz pedeset godina ne samo zaboravila, već i izbrisala?!

Enklava katoličanstva na Krbavi doživjet će sudbinu nestanka; kao Tir u državi Feničana!

Milan Marušić

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!