Godine 1836. mostu je dodan gornji kat. Na taj su način ublaženi strmi usponi i padovi, te ublaženi oštri zavoji u prilazu mostu. Prema sačuvanim izvornim nacrtima i fotografijama vidljivo je da su na prvom dijelu mosta
sa svake strane bila postavljena po
četiri kipa. Iznad stupova su bili veliki kipovi koji predstavljaju rimske vojnike. Manji kipovi iznad upornjaka su nestali.
Prije Drugoga svjetskoga rata bila su sačuvana njihova postolja. S obje strane mosta na ogradama su se nalazile ploče s napisima. Na prvoj ploči od bijelog vapnenca bio je tekst:
ARDUAE VIAE MONUMENTO
QUA
ANNO MDCCLXXV III MAJI
ROMANUS IMPERATOR JOSEPHUS II
PATRIAE PATER PRIMUS VENIT
NOVAMQUE EXTRUI
AUGUSTE IUSSIT
FELICISSIMO EXECUTORE COLONELLO
STRUPPI
(U spomen napornu putu / kojim je godine 1775. u svibnju / Rimski car Josip II., / otac domovine, prvi došao / i višnjom voljom naredio / da se nov put izgradi /pod vodstvom presretnog izvođača pukovnika Struppija.)
Na drugoj ploči od tamnog vapnenca nalazio se tekst:
FERDINANDUS I
AUSTRIAE IMPERATOR PIUS FELIX
AUGUSTUS
PONTI
A DIVO JOSEPHO II ROMANORUM
IMPERATORE
INTER PRAERUPTA EXTRUCTO
NOVUM FACILIOREM ACCESSUM
SUPERINSTRUIT
VIAMQUE TOTAM REFECIT
MDCCCXXXVI
PER KAJETANUM KNESICH SUPREMUM
VIGILIARUM PRAEFECTUM
Ploča: 1,18 m dužine i 0,5 m širine Doljni nadpis "Per Kajetanum Knesich …": 95 cm dužine i 7 cm visina slova. |
(Ferdinand I., imperator Austrije, pobožni, sretni, uzvišeni, mostu od božanskog Josipa II., rimskog imperatora podignutom među strmim obalama nadogradio je novi lakši prilaz i čitavu cestu obnovio 1836. po Kajetanu Knežiću vrhovnom zapovjedniku graničara. )
Na mostu se na svakom katu nalaze po tri otvora premoštena polukružnim svodovima. Svodovi imaju veličinu 5,6 m, a stupovi su debeli 2,6 m. Visina drugoga kata mosta (
niveleta) nalazi se iznad vode 12,35 m. Između ograda (
parapeta) most je širok 7,8 m, a skupa s ogradama 9 m. Širina kolnika je 6,0 m. Visina ograda iznosi 2 X 0,6 m. Pješačke staze imaju širinu 2 X 0,9 m. Gornji kat je visok 5,6 m.
Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bio je srušen veći dio gornjeg kata mosta, tri svoda i njihovi stupovi. Kasnije je preko tih ostataka bio izveden provizorni drveni prijelaz. Godine 1956. u Zavodu za drvene i masivne mostove Tehničkog fakulteta u Zagrebu
prof. dipl. ing. Kruno Tonković i njegovi suradnici izradili su tehnički elaborat za obnovu mosta u njegovom izvornom obliku.
Stupovi gornjeg kata u vrijeme Knežićeve dogradnje bili su zidani izravno na donji dio mosta. Na upornjacima su nakon ratnih oštećenja sačuvane pete svodova, što je omogućilo rekonstrukciju svodova.
Donji kat mosta završava s vijencem koji ima polukružni profil s visinom od 15 cm. Knežić je prilikom dogradnje mosta donio zanimljivu odluku, izravno je na donji dio mosta dozidao gornji kat koji ima istu veličinu kao i donji dio mosta. Građevinski radovi na obnovi mosta na Tounjčici završeni su 1973. godine.
Kipovi i spomen ploče s mosta djelomično su sačuvani. Jedan je od kipova izložen u blizini mosta na maloj uzvisini u blizini Tounjčice, dok se drugi kip sa spomen pločom iz godine 1836. nalazi u dvorištu Frankopanskog kaštela u Ogulinu.
LITERATURA:
Lopašić, Radoslav, Karlovac, Zagreb, 1879., (Pretisak, Zagreb, 1993.), str., 57, 65-66.
Fras, Franjo Julije, Topografija Karlovačke vojne granice, Gospić, 1988., str. 71, 212.
Klaić, Vjekoslav, Krčki knezovi Frankopani, Zagreb, 1901., str. 42-43.
Lopašić, Radoslav, Hrvatski urbari, Zagreb, 1894., (Pretisak, URBAR MODRUŠKl, Ogulin, 1997., str. 53.
Szabo Gjuro, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1920., str. 167.
Laszowski, Emil, (Knežić, Josip Kajetan), Znameniti i zaslužni Hrvati 925.-1925., Zagreb, 1925.
Horvat, Josip, kultura Hrvata kroz 1000 godina, II., Zagreb, 1939.-1942.,str. 185.-188.
Vrignanin, Božičević, Župa Modruš, Zagreb, 1943., str. 86-87.
Despot, Miroslava, Historijat trgovačkih putova između Rijeke i zaleđa, Rijeka Zbornik, Zagreb, 1953., str. 127.
Tonković, Kruno, O mostu u Tounju, Ceste i mostovi, godina v., broj 9, Zagreb, 1957., str. 335-337.
Szavits Nossan, Stjepan, 125. godišnjica prvih željezničkih projekata u Hrvatskoj (1838.-1963.), zbornik Gradskog muzeja Karlovac, Karlovac, 1964., str. 85-96.
Tonković, Kruno, Tounjski most, Građevinar, godina XXV.
(XCIII.),broj 11-12, Zagreb, 1973., str. 348-352.
Tonković, Kruno, Priče o građenju, Zagreb, 1976., str. 62-63.
Radeka, Milan, Kordun, Zagreb, 1989., str. 117.
Nossan, S., Stjepan, Ceste Karlovac - Senj od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljeća, Senjski zbornik, god. IV., 1970., str. 127.-165. (Vinko Struppi, Filip Vukasović, Josip Kajetan Knežić, str. 168-205.)
Karaman, Igor, Privreda i društvo Hrvatske u 19. stoljeću, Zagreb, 1972., str. 56.
Ivanković, Marinko, Pavlini u Krbavskoj biskupiji, Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Zbornik, Rijeka-Zagreb, 1988., str. 96.-97.
Horvat, Anđela, (Knežić, Kajetan), Enciklopedija hrvatske umjetnosti 1., Zagreb, 1995., str. 439.
Prof. Ivan Tironi

2. od 2