CRO-eu.com
Rujan 24, 2020, 11:58:15 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Knežićeva Jozefinska cesta (1833-1845)  (Posjeta: 10624 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Prosinac 27, 2009, 02:20:35 »


Knežićeva Jozefinska cesta (1833-1845)


Iako se na Struppijevoj1 staroj Jozefinskoj cesti putnički i trgovački promet unatoč nepovoljnoj trasi već  uhodao, a intenzitet prometa porastao izgradnjom i poboljšanjem senjske luke, to su izgradnjom Lujzine ceste Karlovac-Rijeka (1803-1811) nastupile posve nove prometne prilike.

Lujzina cesta, građena prema modernim i neosporno povoljnijim elementima sa znatno većom propusnom moći, skrenula je velik dio trgovačkog prometa od Karlovca na Rijeku tako da je frekvencija stare Jozefine počela naglo opadati, a time i senjska luka sve više pustjeti. Trgovina grada Senja i promet senjske luke bili su u najvećoj mjeri ugroženi.

Uvidjevši tu opasnost odlučilo je Dvorsko ratno vijeće u Beču u sporazumu sa Krajiškim glavnim zapovjedništvom u Zagrebu izgraditi novu moderniju cestu od Karlovca do Senja s istim građevnim elementima kao što je i Vukasovićeva Lujzina cesta. Predstudije za gradnju nove ceste povjerene su graničarskom majoru Josipu Kajetanu Knežiću (1786-1848) koji se već istakao svojim remek-djelom - gradnjom tzv. Velebitske ceste od Obrovca preko Praga, Kraljičinih Vrata, Malog Halana i Sv. Roka do Stare pošte u Lici.

Vodile su se mnoge diskusije o tome kako bi trebalo odabrati trasu nove Jozefine. Bilo je  prijedloga da se od Karlovca do Skradnika, u duljini od 44 km, zadrži trasa Struppijeve ceste iz  1779. godine, a od Skradnika da se izgradi cesta za Ogulin odakle bi skrenula preko Musulinskog Potoka, Jasenka, Drežnice i Krivog Puta na Senj. Duljina prelaženja nove ceste od Skradnika do Senja iznosila bi 100 km te bi prema tome ukupna duljina  iznosila 144 km. Ovim prijedlogom želio se izbjeći prijelaz preko Velike Kapele na nadmorskoj visini 884 m jer bi kulminacija tako predložene trase bila na koti 700.

Knežić je predložio kao daleko bolju alternativu da se pravac Struppijeve ceste uglavnom zadrži od Karlovca do Josipdola u duljini od 48 km. Dalje bi se položila posve nova trasa do Senja koja bi u serpentinama prelazila Veliku Kapelu, a isto tako s Vratnika spustila u Senjsku Dragu.

Duljina ovako preložene i produljene ceste iznosila bi 67 km, a ukupna duljina od Karlovca do Senja 115 km.

Dvorsko ratno vijeće u Beču, kao vrhovna upravna vlast Vojne krajine nije prihvatilo varijantu preko Ogulina i Jasenka zbog toga što bi građevni troškovi radi znatno veće duljine bili neizmjerno visoki. Osim toga  cesta bi prolazila  kroz puste i slabo napučene šumovite krajeve pa bi promet bio neznatan i povezan velikim poteškoćama, naročito zimi. Kako je Knežićeva alternativa bila znatno kraća i povoljnija , to je ban Franjo Vlašić  kao zapovjednik Vojne krajine, Knežiću povjerio razradu detaljnog projekta kao i  gradnju ceste.

Godine 1833. nakon provedenih opsežnih priprema započela je gradnja nove ceste  istovremeno na raznim dionicama. Najprije su počeli radovi na prijelazu preko Velike Kapele i to god. 1833. na sjevernom usponu, a god. 1834. na južnom silazu. Godine 1836. počela je gradnja dionice od Vratnika prema Senju s vrlo teškim usjekom kroz kotlinu Senjske Drage.

O najpovoljnijem silasku s Vratnika bilo je mnogo diskusija jer se javio i senjski trgovac Marković sa svojim prijedlogom. Ženijski pukovnik Statzer, koga je Dvorsko vijeće odaslalo u Senj se odlučio  za Knežićev prijedlog, koji je i usvojen.

U međuvremenu su počeli  građevni radovi i na svim ostalim dionicama ceste, a 1835. godine započela je nadogradnja gornjeg reda svodova na Struppijevom mostu preko Tounjčice.


Struppijev od 1775. i Knežićev most od 1836. preko Tounjčice. Snimljeno 1875.

U razdoblju od 1833. do 1843. dovršena je nova cesta od Senja  uključujući most preko Tounjčice u duljini od 76 km, a u razdoblju od 1843. do 1845. ostatak ceste od mosta preko Tounjčice do Karlovca u duljini od 39 kilometara.

U početku je na težim dionicama izgrađena  cesta  s polovinom širine kako bi se promet mogao čim prije otvoriti pa su te dionice kasnije proširene na punu mjeru.

Gradnja ceste od Senja  uključivši do  mosta preko Tounjčice stajala je pod neposrednom upravom Knežića dok je nastavak ceste od Karlovca stajao samo pod Knežićevim direktivnim nadzorom jer je u to vrijeme boravio pretežno u Senju zaposlen izgradnjom luke te studijama željezničkih projekata za spoj Siska sa Senjom.

1. od 5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Prosinac 27, 2009, 02:24:14 »


Velike visinske razlike nivelete svladao je Knežić razvijenim serpentinama; sjeverni uspon na Veliku Kapelu kraćim i oštrim, a silazak sa Kapele do Jezerana kao i s Vratnika u Senjsku dragu dugačkim serpentinama. One su omogućile pridržanje maksimalnog nagiba od 5 do 6%, kao i lagan prijevoz kola i tereta bez naročitog napora i bez potrebe jačeg kočenja.

Na gradnji ceste bilo je zaposleno prosječno oko 1000 krajišnika uz dnevnicu od 10 novčića te oko 200 minera, klesara i zidara većinom iz Hrvatskog primorja i Like.

Trasa nove Jozefinske ceste može se podijeliti na nizinski sektor Karlovac-Josipdol u duljini od 48,70 km i na brdski sektor Josipdol-Senj u duljini od 66,30 km.

Od Karlovca do Josipdola slijedi nova cesta zadržavajući smjer Struppijeve stare Jozefine uz izvjesne korekcije i preloženja u ovisnosti o novim modernim elementima trase dok od Josipdola do Senja ide posve novim pravcem.

Zadržavši istu polaznu točku kao gotovo 60 godina ranije Struppi, tj. križanje stare Jozefine s u međuvremenu već izgrađenom Lujzinom cestom kod beliska "Josephine Principium" u Karlovcu (km 0,00 kota 112) povukao je Knežić trasu ravnim pravcem na uzvisinu Svarče (km 2,05 kota 130), a odavde u dolinu Mrežnice na stari Tulić-mlin (km 3,95 kota 118) pa preko Gornjeg Mrzlog polja (km 6,00 kota 120) do Duge Rese (km 8,60 kota 135), nastavivši dalje uzvodno Mrežnice preko Sv. Petra na Mrežnici (km 10,10 kota 130) i Mrežničkih Poljica (km 11,10 kota 130) do Belavića (km 12,25 kota 135).

Kao i Struppijeva stara Jozefina, tako i Knežič ovdje napušta dolinu Mrežnice pa se manjim serpentinama uspinje na sedlo Mrežnički vijenac (km 13,75 kota 180) odakle se blagim padom i jugozapadnim smjerom preko Kapelice na Vijencu (km 14,35 kota 170) te zatim oštrom serpentinom spušta u Ponikvu (km 15,20 kota 155) odakle se opet lagano uspinje do Prednjeg Zvečaja (km 5,70 kota 160) i ide dalje horizontalno kraj starog Zvečaj-grada (km 16,80 kota 160) visoko nad koritom Mrežnice do Zvečaja (km 18,00 kota 160).

Cesta se dalje nastavlja  jugozapadnim smjerom obilazeći kraćim serpentinama kraške ponore do Gornjeg Zvečaja (km 21,00 kota 170). Prelazi manju uzvisinu i obilazi terensku depresiju Bukovske Jame ide cesta, ostavlja tok Mrežnice na istoku, preko Bukovske šume (km 24,00 kota 191) laganim usponom na Generalski Stol (km 25,60 kota 200) i dalje preko Dolnjih Zatezala (km 27,70 kota 192) gdje skreće  južnim smjerom kroz krašku depresiju kod Mirića (km 28,95 kota 185) do Dolnjih Dubrava (km 30,40 kota 210) gdje se spušta u dugu vijugavu dolinu kod tzv. Vražjeg vrela. Zatim ide blagim usponom preko Kukića (km 33,40 kota 210) i Stanišića (km 35,10 kota 235) podno Škare brda na Zdenac (km: 38,50 kota 230) i laganim padom do duboko usječene kotline Tounjčice koju prelazi dvokatnim kamenim tzv. Josipovim mostom (km 39,00 kota 221).

Prešavši Tounjčicu penje se cesta s nekoliko serpentina preko Kukače (km 40,90 kota 245) na sedlo Košare (km 43,90 kota 321) prešavši jugoistočni izdanak Krpeljskog brijega.

Skrenuvši iz južnog u jugozapadni smjer ulazi cesta na prostrano Carevo polje te stiže preko Skradnika (km 45,10 kota 320), Čakovca (km 46,45 kota 325) i Božičevića (km 47,23 kota 327) do Josipdola (km 48,70 kota 344) prelazi inundacionu depresiju kod Skradnika te potok Munjavu kod Čakovca i Božičevića kamenim svođenim mostovima.


Most Knežićeve Jozefinske ceste preko potoka Munjave u Josipdolu.
Snimio ing. S. Nossan 1959.

U Josipdolu napušta Knežićeva cesta Struppijevu trasu i skreće lijevo južnim smjerom prešavši dva puta kamenim svođenim mostovima potok Munjavu do mjesta Munjava (km 49,90 kota 355) te dalje jugozapadnim smjerom laganim usponom do Rendulića (km 52,90 kota 400), prelazi dva puta potok Munjavu te dva puta potok Rožić kamenim svođenim mostovima. Ovdje počinje glavni uspon na Kapelu.

S tri serpentine penje se cesta zapadnom padinom visoko iznad doline potoka Rožića do fontane Rožić (km 54,90 kota 450) te dalje s nekoliko oštrih serpentina prelazi na istočnu padinu brda Kocelj do Modruša (km 57,20 kota 530).

Od Modruša, gdje je ušla u uže područje Kapele, uspinje se cesta zapadnim obronkom Gvozdac-brda na Beli brezak (km 59,45 kota 583) odakle skreće serpentinom na Makovnik (km 60,65 kota 619) i dalje djelomično ravno a djelomično kratkim i oštrim serpentinama do Bresta (km 62,20 kota 692) ispod brda Mali Makovnik, zakreće oštro u sjeverozapadni smjer kojim se kroz gustu šumu uspinje do Vršine (km 63,55 kota 750). Ovdje naglo zaokreće u južni smjer te preko Carskih kuća ("Sredi Kapele" km 64,45 kota 820) s nekoliko kraćih i vrlo oštrih serpentina stiže Knežićeva cesta na sedlo Vrh Kapele (km 65,85 kota 884) najvišu točku nivelete između Karlovca i Senja na sastavu Velike i Male Kapele.

2. od 5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Prosinac 27, 2009, 02:31:30 »



Sedlo Vrh Kapele 884 m. Snimio ing. S. Nossan

Južnom padinom Kapele silazi cesta jugoistočnim smjerom do Pod Kapele (km 68,35 kota 751) gdje oštro zakreće prema sjeverozapadu do Razvale (km 69,55 kota 710) i dalje serpentinom do Potoka (km 70,25 kota 678). Skrenuvši ovdje u južni smjer silazi cesta dalje preko Sertića (km 71,10 kota 586) zapadnom padinom Sertić-brda do Jezerana (km 73,80 kota 505) prelazi neposredno pred mjestom inundacionu depresiju potoka Jaruge dugim kamenim zidanim nasipom sa širokim svođenim propustom.

Prošavši Jezerane zakreće cesta naglo prema zapadu obilazeći brdo Maljen sa sjevera i zapada do Kralića (km 75,80 kota 585) zakreće zatim u južni smjer do Jelvice (km 77,10 kota 574) i produljuje jugozapadnim smjerom do Križpolja (km 79,35 kota 555). Muljom serpentinom penje se zatim cesta na Glavicu (km 80,95 kota 571) na uzvisini Holjevci odakle se kraćim serpentinama blago spušta do Kipa (km 82,00 kota 558) i dalje u početku duljom serpentinom, a zatim ravnim potezom do Brinja (km 84,10 kota 480) gdje prelazi potok RadetićStruppijevim kamenim mostom s dva svodena otvora.

Od Brinja spušta se cesta zapadnim smjerom do Vranić-Sela (km 86,35 kota 462) odakle se blago uspinje do Klanca (km 87,65 kota 500) i dalje horizontalno nastavlja do Prokika (km 89,75 kota 500). Ovdje zakreće cesta u južni smjer, prelazi uzvisinu Prokički grabar (km 91,35 kota 530) duljom serpentinom spušta se u depresiju Žute Lokve (km 91,70 kota 490)

Od Žute Lokve skreće cesta u jugozapadni smjer, uspinje se na sedlo Mačkovac (km 94,80 kota 560), odakle produžuje blagim usponom najprije jugozapadnim, a zatim sjeverozapadnim smjerom preka Donjih Melnica (km 96,70 kota 580) i Gornjih Melnica (km 98,10 kota 606) te visoko iznad sela Vratnik (km 99,40 kota 660) do sedla Vratnik (km 100,40 kota 698), stigavši tako do zadnje planinske barijere pred morem koju prelazi kraćim usjekom.


Strupijeva, Vukasovićeva i Knežićeva cesta sa željezničkom prugom
Klikni na fotografiju da se poveća

Sa sedla na Vratniku poveo je Knežić trasu prema zapadu južnom padinom pod Orlovim gnijezdom do zaokreta Orlova gnijezdo (km 101,75 kota (24) gdje se cesta oštro vraća u istočni i jugoistočni smjer do Majorije (Sv. Mihovil  km 102,45, kota 595) odakle silazi kraćim serpentinama južnim smjerom do Kaluđera (km 104,20 kota 490) gdje zakreće u sjeverozapadni smjer te s nekoliko kraćih serpentina stiže do mosta Pristolac (km 105,30 kota440). Dalje silazi serpentinama do kote 365 gdje oštro zaokreće prema jugoistoku do Gornjih Lopaca (km 107,40 kota 350) nakon što je dvaput prešla udolinu koja se od Sv. Mihovila spušta prema Sv. Križu. Prešavši most Petrovo vrelo silazi cesta preko Dolnjih Lopaca (km 108,15 kota 320) zakreće prema zapadu do Krajača (km 108,70 kota 280) stiže  na dno Senjske drage na desnoj strani bujice kojom produžuje do Sv. Križa (km 109,95 kota 214).

Nakon kraćeg puta u sjevernom smjeru prelazi Kneževićeva cesta kamenim svođenim tzv. Malim mostom (km 110,35 kota 195) na lijevu stranu bujice i  tako ulazi u duboko usječenu kotlinu Senjske drage kojom prolazi u zapadnom smjeru do Velikog mosta (km 112,75 kota 80) na izlazu iz kotline.

Prešavši sa lijeve strane bujice na desnu, produžuje cesta zapadnim smjerom do starih zidina grada Senja gdje završava kod Struppijevih Velikih vrata (Josiphinae Finis, km 115,00 kota 8 ).

Usporedi li se trasa stare Struppijeve Jozefine i nove Knežićeve ceste, upada u oči veliki napredak cestograđevnog umijeća. Dok se stara Jozefina, iako je u doba gradnje u drugoj polovini XVIII stoljeća predstavljala znatno dostignuće, pokazala prilično primitivnom u pogledu vođenja trase i nivelete, to pokazuje Knežićeva nova Jozefina moderno i tehnički savršeno rješenje problema racionalne gradnje planinskih cesta u hrvatskom kršu, pravo remek-djelo svog majstora.

Elementi trase uzeti su po principima po kojima je tridesetak godina ranije građena Lujzina cesta. Maksimalni nagib nivelete ne prekoračuje 5 do 6 %, ostaje dakle u granicama koje i danas još vrijede za ceste. Širina ceste iznosi 5 do 6 m, na najužim sektorima oko 4,50 m (izuzetno samo na sjevernom usponu pred Vrhom Kapele). Na mnogim sektorima iznosi širina ceste i do 7 m, naročito u krivinama.

Kolovoz ceste omeđašen je masivnim rubnim kamenima pojedinačne duljine i do jednog metra, širine 30 do 50 cm, debljine 40 do 60 cm. Ovi su rubni kameni ( kordoni ) stabilizirali kolnik u poprečnom smjeru. Na mnogim  dugačkim odsjecima postavljeni su uz kamene rubne trake masivni kolobrani. Odvodnja ceste izvedena je temeljito i solidno sistemom paralelnih kamenom taracanih jaraka  koji se na prigodnim mjestima izlijevaju na teren. Propusti za vodu ispod ceste izvedeni su eliptičkim kamenim svodom, rjeđe su prekriveni ravnim kamenim pločama.

Posljedica suvremenog vođenja trase i nivelete Knežićeve Jozefinske ceste bila je vrlo velik opseg minerskih radova na cijelom potezu od Karlovca do Senja. Najopsežnija miniranja izvršena su na prijelazu preko sedla Košare, na prijelazu preko Velike Kapele od Rendulića do Jezerana, na potezu od Prokika preko Žute Lolve i Mačkovca do Melnica, na prijelazu preko sedla na Vratniku, na silasku ceste od Vratnilak u Senjsku dragu te naročito na prolazu kroz tijesnu kotlinu između Sv. Križa i Senja.

3. od 5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Prosinac 27, 2009, 02:38:42 »


Podzidi i potporni zidovi građeni su od obrađenog kamena u suho, tj. bez veznog sredstva, tako pravilno, vješto i solidno da im se s pravom i danas još divimo. Ovi zidovi svjedoče o izvanrednoj vještini naših klesara i zidara, mahom Primoraca i Ličana.

Kameni podzidi izvedeni su gotovo na cijeloj duljini ceste, naročito na Mrežničkom vijencu, kod Prednjeg Zvečaja, kod starog Zvečaj grada, kod Gornjeg Zvečaja, između Kukače i sedla Košare, na prijelazu preko Velike Kapele od Rendulića do Jezerana, u Jezeranama, na potezu od Vranić-Sela preko Žute Lokve do Vratnika, na silasku s Vratnika do Krajača, te u kotlini Senjske drage. S pravom se  može reći da je Knežićeva Jozefina "zidana cesta".


Podzid Kneževićeve Jozefinske ceste s propustom
pred Senjom, 1959. godine

Najveći i najznačajniji objekat na novoj Jozefinskoj cesti je tzv. Josipov most preko Tounjčice niže mjesta Zdenac. Već je Struppi ovdje podigao kameni svođeni most s 3 otvora po 5,70 m čiste širine na dva srednja stupa debljine po 2,55 m. Pošto je kolnik Struppijeve ceste na tom mostu bio na koti 215,00, to su obostrane prilazne rampe k mostu bile vrlo strme. Knežić se odlučio da na stupove starog mosta postavi još jedan viši red svodova, tako da most sada bude dvokatni i time dignuo niveletu ceste na povišenom mostu na kotu 221,00, otkrilike 16 m nad pećinastim dnom Tounjčice čime je znatno olakšao pristup na most.

Ovu smionu odluku mogao je Knežić donijeti zato što su stupovi i upornjaci Struppijevog mosta solidno fundirani na raštenoj stijeni tako da su  mogli bez opasnosti podnesti i povećano opterećenje nadograđenog dijela mosta.

U vezi s povišenjem mosta pregrađene su i obostrane od kamena zidane prilazne rampe. Tako je nastao dvokatni most ili vijadukt, jedinstven po svom postanku i obliku; on predstavlja vrijedno i estetsko inženjersko djelo i time  postao značajan i rijedak spomenik kulture našeg građevnog inženjerstva bivše Vojne krajine.

Na parapetne zidove nadograđenog mosta smjestio je Knežić s prvobitnog Struppijevog mosta po dva vojnička klasična ukrasna kipa, a na desni sjeverni parapet još i staru spomen ploču Josipu II i Struppiju iz god. 1775.

Osim toga na lijevi je južni parapet stavio novu spomen-ploču; veličina gornjeg dijela ploče bila je 118 x 50 cm, a donjeg 95 x 7 cm.

Natpis je na gornjem dijelu ploče glasio:




a na donjem dijelu:
 
Per Kajetanum Knesich Supremum Vigiliarium Praefectum"

(Ferdinand I., imperator Austrije, pobožni, sretni, uzvišeni, mostu od božanskog Josipa II., rimskog imperatora podignutom među strmim obalama nadogradio je novi lakši prilaz i čitavu cestu obnovio 1836.
Po Kajetanu Knežiću vrhovnom zapovjedniku graničara.)

Knežić je na novoj cesti izgradio još i slijedeće značajnije mostove:

1.

2.

3.


4.


5.


6.


7.

8.

9.

10.
     
kameni svođeni most preko potoka Rakovca između Karlovca, raspona 3,00 m,

kameni svođeni most preko potoka između Sv. Petra na Mrežnici i Mrežničkih Poljica raspon 1,00 m;

dva kamena svođena mosta preko potoka Munjave između Josipdola i sela Munjave, raspon 3,25 odnosno 3,80 m:

dva kamena svođena mosta preko potoka Munjave između sela Munjave i Rendulića, prvi inundacioni most raspona 2,90 m, a drugi s dva raspona svaki po 3,35 m preko samog potoka;

dva kamena svodena mosta preko potoka Rožića između sela Munjave i Rendulića, prvi preko inundacije raspona 5,00 m, a drugi preko samog potoka raspona 5,50 m;

kameni svođeni most preko inundacije potoka Jeruge u Jezeranama, raspona 8 m, cesta prelazi ovdje inundacionu depresiju zidanim nasipom duljine 150 m, visine do 7 m, a širine 6,50 m;

kameni svođeni most preko potoka Pristolca na silasku sa Vratnika, raspona 3,50 m;

kameni svođeni most Petrovo vrelo između Gornjih i Donjih Lopaca, raspona 3,50 m;

kameni svođeni most preko bujice ispod Sv. Križa na ulazu u kotlinu Senjske drage, raspona 7 m;

kameni svođeni most na izlazu iz Senjske drage, raspona 12,00 m


4. od 5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Prosinac 27, 2009, 02:44:43 »


Inundacionu depresiju kod Skradnika, potok Munjavu kod Čakovca i Božičevića kao i potok Radetić u Brinju prelazi Knežičeva cesta starim Struppijevim mostovima.

Završetak Knežićeve ceste u Senju ide izravno u pravcu na Velika vrata za razliku od Struppijeve ceste koja je prilazila Velikim vratima obilaznim putem sa sjevera.

Dvije spomen-ploče uklesane u raštenu stijenu podsjećaju na gradnju i dovršetak prijelaza Knežićeve ceste preko Velike Kapele; jedna se nalazi na lijevoj nasječenoj stijeni nešto pred Carskim kućama, veličine 78x78 cm s natpisom:

ANNO MDCCCXXXIII CONSTRUCTA

a druga na lijevoj nasječenoj stijeni pred velikim zidanim nasipom u Jezeranama, veličine 60 x 70 cm s natpisom:

ANNO MDCCCXXXIX CONSTRUCTA

Kod vrila Rožić (km 54,90) između Rendulića i Modruša na usponu prema Velikoj Kapeli podigao je Knežić god. 1834. lijepu fontanu u obliku obeliska s natpisom:

ARDUA
VIAE JOSEPHINAE
IMPER. FRANCISCUS
SUPERAVIT

GRATI PROCEDITE
VIATORES
MDCCCXXXIV


Iznad fontane nalazi se na padini vrelišna komora s natpisom nad ulaznim vratima:

FRANZENS BRUNN

Ovu fontanu u obliku obeliska podigao je Knežić kao spomenik na gradnju nove Jozefinske ceste kojom je napuštena strma i teška stara Struppijeva cesta, zadnje godine vladanja Franje II.

Za vrijeme gradnje nove Jozefinske ceste imao je major Knežić svoje sjedište u jednostavnoj prizemnoj graničarskoj kući pokrivenoj drvenom šindrom južno ispod Vratnika.

U kući tlocrtne veličine 10x10 m bila je smještena kancelarija, stambena soba, kuhinja, komora i nusprostorije. Tu je prizemnicu narod prozvao "Majorijom", a ona svjedoči pod kakvim čednim i skromnim prilikama je Knežić stvarao svoje veliko djelo.


PREKO PUTA "Majorije" zahvatio je Knežić vrelo bistre planinske vode krasnom fontanom u klasicističkom stilu prozvanom "Carsko vrilo", vrijedan spomenik Knežićevih estetskih osjećaja u duhu svoga vremena. Fontana ima slijedeće natpise:


a) na zapadnoj strani prema cesti

FONS CAESARIS
FERDINANDUS I
AUSTRIAE IMPERATOR
MDCCCXXXVII
Proposit atque peregit J. Caet. Knesich
supr. vig. preaefectus

b) na južnoj strani

CESARSKO VRILLO
FERDINAND I
CESAR AUSTRIANSKI
1837
Naumio y izveo J. Cajet. Knesich
C. Kr. major

c) na sjevernoj strani

KAISER - QUELL
FERDINAND I
KAISER VON ÖSTERREIH
1837
Entworfen und ausgefüihrt durch J. Cajet. Knesich
K. K. Major

Poviše nje je mauzolej Marka Ožegovića Barlabaševačkoga (1839.), kružna tlocrta.

Iznad fontane sagradio je Knežić u klasicističkom stilu crkvicu Sv. Mihovila, a  iza nje u stancu kamenu grobnicu u kojoj je po vlastitoj želji poslije svoje smrti 15. rujna 1848. sahranjen kao vječno počivalište uz jedno od svojih najvećih inženjerskih djela.


Na ulazu u grobnicu postaviše zahvalni Senjani svom počasnom građaninu lijepu spomen-ploču čiji natpis veliča Knežićevo djelo.

Stjepan Szavitz-Nossan, sz, 1970, str. 150-159
~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Carsko vrilo i crkvica Sv. Mihovila  nisu "Majorija“. Majorija je kuća majora Knežića. (MD)

Za forum priredile: LR i MD

5. od 5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Prosinac 28, 2009, 12:29:39 »



Klikni na fotografiju da se poveća

Jozefinska cesta na karti Karla Josipa Kipferlinga iz 1803. godine.
Vidljiva je trasa koja iz Senja preko Vratnika vodi Modrušom
i Josephtalom - Josipdolom te dolinom Mrežnice u Karlovac
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!