CRO-eu.com
Kolovoz 05, 2020, 16:25:46 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Struppijeva Jozefinska cesta (1775-1779)  (Posjeta: 10409 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Prosinac 27, 2009, 01:20:01 »


Struppijeva Jozefinska cesta (1775-1779)


Turmarenje: prenošenje robe na konjima i mulama
Turmar: osoba koja prenosi na taj način robu (M D)

Građevni radovi na cesti započeli su ljeti 1775. spočetka na najtežim dionicama, tj. na Velikoj Kapeli i u Senjskoj Dragi, no brzo zatim, nakon dovršenih priprema, gradilo se svim mogućim pospješenjem po cijeloj 100 km dugoj trasi.

Radi što bržeg napredovanja radova podijeljena je cijela trasa od Karlovca do Senja na pojedine građevne odsjeke podređene pojedinim cestograđevnim ravnateljstvima. Na čelu svakog ravnateljstva stajao je časnik kao cestograđevni inspektor. Građevni radovi bili su vojnički organizirani, iako se radilo pretežno civilnim radništvom uz nadnicu od prosječno 10 novčića. Za prijevoz građevnog materijala, uglavnom kamena, služila su volovska zaprežna kola uz nadnicu od prosječno 25 novčića. Na taj način došlo je siromašno krajiško pučanstvo do prijeko potrebne zarade.

Minerskim radovima znatnog opsega, koje su vršili mineri iz Furlanije, rukovodio je minerski majstor Cachiaro iz Trsta, pa je za miniranie stijena utrošeno ukupno oko 25 tona baruta. Najteži minerski radovi izvršeni su u dolini Mrežnice kod Zvečaja, kod mosta na Tounjčici, na sedlu Košare, na prijelazu preko Velike Kapele između bivšeg samostana Sv. Nikole i Jezerana, između Žute Lokve i Melnica te u Senjskoj Dragi između Sv. Križa i Senja.

Na nekim mjestima između Tounjčice i Senja, gdje je nasječena stijena bila zdrava i glatka, uklesali su mineri svoje minerske znakove nevjerojatnom preciznošću, a na nekim mjestima još i carsku krunu sa inicijalima Josipa II.

Minerski znakovi kod Josipova mosta na Tounjčici.
(Snimio ing. S. Nossan. 1958).

Ovi minerski znakovi i danas su još vidljivi, iako od zuba vremena teško načeti, kod nizvodne lijeve glave Josipova mosta preko Touničice, na odsjeku od bivšeg samostana Sv. Nikole preko Vrha Kapele do blizu Razvale na 4 mjesta, te na silasku ceste s Vratnika u borovoj šumi iznad Gornjih Lopaca niže ostataka porušenog kamenog mosta preko potoka Pristolca. Carska kruna sa inicijalima Josipa II sačuvana je na tri mjesta između Sv. Nikole i Razvale.

O postojanju ovih minerskih znakova i inicijala Josipa II nije se ništa znalo. Jedino su već prije bili zapaženi tajnoviti znakovi u borovoj šumi nad Gornjim Lopcima, ali nitko ih niie znao tumačiti.

Tek iscrpnim istražnim radovima na terenu u godinama 1936-1938, te 1957-1961 uspjelo je autoru detaljno izmjeriti i snimiti sve ove znakove, ustanoviti njihovu lokaciju i odrediti značenje.

Ovi minerski znakovi jedinstvena su pojava u historijatu gradnje naših starih planinskih cesta u hrvatskom kršu, pa su Struppijevoj staroj Jozefinskoj cesti, zajedno sa drugim njezinim značajkama, dali posebnu karakteristiku i visoko estetsko značenje.

Na gradnji ceste bilo je zaposleno 1000 krajišnika za težačke radove te još oko 200 minera, klesara i zidara.

Trasa Struppijeve Jozefine položena je tako da je prolazila naseljima i drugim istaknutim točkama, slijedeći uz to približno potez nekog starog puta. U duhu onog vremena cesta je građena na način da se što više moguće prilagodi topografiji terena, kako bi se izbjegli veći transporti masa, te usjeci, nasipi i umjetni objekti. Stoga je cesta imala mnogo tzv. izgubljenih padova i vrlo strmih odsjeka, naročito na prijelazu preko Velike Kapele i na spustu s Vratnika u Senjsku Dragu. Maksimalni nagibi na navedenim sektorima dostižu mjestimice 20%, a izuzetno čak i do 30%.

Širina Struppijeve ceste bila je vrlo različita, prosječno' iznosila je oko 5 m, no bilo je duljih odsjeka širine 6 pa i 7 m; u kotlini Senjske Drage nije širina ceste prelazila 4 m radi teških terenskih uvjeta.

Na mnogim odsjecima građena je cesta spočetka smanjenom širinom, kako bi se promet mogao što prije otvoriti, pa je kasnije proširena na određenu mjeru. Tako je pod upravom pukovnika Pase-a cesta na prijelazu preko Velike Kapele spočetka izvedena širinom od samo 3,50 m, pa je kasnije proširena na 5 m.

Čudno je, a i teško razumljivo, što su stare ceste u hrvatskom kršu građene tokom XVIII stoljeća sa širinom od 5 do 8 m, iako se transport robe radi velikih strmina, loše kaldrme, slabog održavanja i. drugih neprilika odvijao na konjima i mularna, dakle minimalnim intenzitetom.

Struppijeva cesta izvedena je u duhu cestograđevne tehnike XVIII stoljeća vrlo solidno. Na pretežno pećinastoj podlozi terena izvedena je kamena kaldrma u obliku grubog taraca od neobrađenih plosnatih kamena. S obje strane kolovoza položene su rubne trake, tzv. kordoni, od teških masivnih kamena, koje su služile stabilizaciji gornjeg stroja ceste. Na opasnim mjestima postavljeni su kameni kolobrani.

Na strmijim odsjecima položene su kosa preko kolovoza kamene traverze s užljebinom radi bržeg odvoda oborinskih voda sa ceste, kao i u svrhu stabilizacije kolovoza.

Ruševni ostaci ovakvih kamenih dijagonalnih traverza vidljivi su na prijelazu preko Velike Kapele između Sv. Nikole i Jezerana, te na silasku s Vratnika.


1. od 7
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Prosinac 27, 2009, 01:28:20 »


Na strmijem terenu podignuti su potporni zidovi od djelomično obrađenog kamena u suho, tj. bez veznog sredstva. Propusti izvedeni su jednostavno sa ravnom kamenom pokrovnom pločom.

Bušenje vrtača za miniranje stijena vršilo se isključivo ručnom snagom, i to nabijanjem željeznih dlijeta teškim minerskim batovima. Veliku je većinu tih bušotina zub vremena raspadanjem trošnih stijena uništio. Ipak su stijecajem prilika neke Struppijeve minerske bušotine, odnosno unutarnje kalote paljenih mina, ostale sačuvane (pomnim sam istraživanjem na terenu u godinama 1936-1938 i 1957-1959 pronašao i lokalizirao). Promjer tih bušotina iznosi 25-40 milimetara.

Ostaci tih minerskih bušotina vidljivi su, među ostalima, na silasku ceste ispod Zvečaj grada u dolini Mrežnice, na izlazu iz Bukovske Jame, kod lijeve nizvodne glave mosta preko Tounjčice, na sedlu Košare, na prijelazu preko Velike Kapele između Sv. Nikole i Razvala, na odsjeku između Žute Lokve i Dolnjih Melnica, te u Boriku iznad Gornjih Lopaca.

Na prijelazu preko Velike Kapele pronađene su 3 minerske bušotine koje ili nisu bile paljene ili nisu eksplodirale, pa su tako u cijelosti sačuvane. Jedna bušotina nađena je između prvih minerskih znakova na desnom pećinastom nasjeku iznad Sv. Nikole, a druge dvije na silasku s vrha Kapele na lijevom pećinastom nasjeku približno 8 m nizbrdo od carske krune sa inicijalima J. II.

Dobrom organizacijom rada i izvanrednim zalaganjem svih zaposlenih uspjelo je građevne radove dovršiti do kraja 1779. tj. za cigle 3 1/2 godine, što odgovara prosječnom godišnjem učinku od približno 30 km, ili 2 1/2 km mjesečno. Uvaži li se okolnost da se u zimsko doba kroz nekoliko mjeseci radi vremenskih nepogoda i visokog snijega nije uopće moglo raditi. onda je taj efekat stvarno bio znatno veći te mogao mjesečno doseći i do 5 km gotove ceste.

Ukupni građevni troškovi dosegli su iznos od približno 350.000 austrijskih forinti, a specifični građevni troškovi po kilometru gotove ceste: na odsjeku Karlovac-Josipdol 2.500 a. for. (47,15 km), Josipdol-Jezerane 4.500 a. for. (20,05 km), Jezerane-Vratnik 3.500 a. for. (24,55 km) i Vratnik-Senj 5.500 a. for. (8,25 km).

Od Senja do Karlovca bila je cesta obilježena lijepo izrađenim miljokazima u obliku piramida, koji su bili smješteni idući od Senja prema Karlovcu ovako:

I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
XIII
   

milja
milja
milja
milja
milja
milja
milja
milja
milja
milja
milja
milja
milja
   

(km 92,41)
(km 84,83)
(km 77,24)
(km 69,66)
(km 62,07)
(km 54,48)
(km 46,90)
(km 39,31)
(km 31,73)
(km 24,14)
(km 16,56)
(km   8,98)
(km   1,39)
   

pred Vratnikom
pred Žutom Lokvom
pred Brinjem
iza Trtnja
pred vrhom Kapele
iza Kocelja
iza Josipdola
pred mostom na Tounjčici
pred Donjim Dubravama
iza Bukovske Jame
pred Novim Brdom
pred Dugom Resom
iza Švarče

Od ovih miljokaza nijedan nije više sačuvan.

Ukupna duljina Struppijeve Jozefinske ceste iznosila je prema, tadanjim mjerama 13 1/4 njemačkih (germanskih) milja ili 100 km.

Da se, putnicima po staroj Jozefini olakša vremensko orijentiranje postavljene su usput na viće mjesta sunčane ure.

Željezne kazaljke bile su postavljene na horizonstalnoodsječenim kamenim postamentima u obliku baze kaneliranog grčkog stupa, na čijoj su gornjoj horizontalnoj površini bile uklesane numeracije satova. Ti su kameni postamenti imali dolje prošireni podnožak i odgovarajući temelje.

Postamenti sunčanih ura sačuvani su danas još samo?
1) u Mrežničkim Poljicima uz rub ceste,
2) u Generalskom stolu na trgu,
3) u Jezeranama pred ulazom u školu,
4) u Brinju na lijevom (južnom) parapetu svođenog kamenog mosta preko potoka Radetića,
5) u selu Vratniku preko puta crkve (sada u Gradskom muzeju Senj).


Sigurno su i na nekim drugim mjestima Struppijeve Jozefine bile smještene ovakve sunčane ure, ali su tokom vremena nestale.

Potez stare Jozefine može se podijeliti na nizinski sektor Karlovac Josipdol (47,15 km) i na brdski sektor Josipdol-Senj (52,85 km).

Trasa stare Jozefine počela je u Karlovcu (km 0,0 kota 112) i odvajala se od stare Karolinske ceste za Rijeku blizu zapadnog kraja šanaca tvrđave.

Južnim smjerom spočetka kroz ravan teren popela se trasa na Švarću (km 2,05 kata 130), prešla ovu terensku uzvisinu te se kod Tulić Mlina (km 3,95 kota 118) spustila u dolinu Mrežnice, kojom je proslijedila uzvodno preko Gornjeg Mrzlopolja (km 6,00 kata 120), Duge Rese (Varao, km 8;60 kota 135), Sv. Petra na Mrežnici (km 10,10 kota 130) i Mrežničkih Poljica (km 11,10 kota 130) do Belavića (km 12,25 kota 135).


Struppijev most preko potoka Radetića u Brinju
sa sunčanom urom na mostu.
Snimio ing. S. Nossan 1957.


2. od 7
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Prosinac 27, 2009, 01:32:23 »


Ovdje je započeo blagim serpentinama uspon na sedlo Mrežnički vijenac (km 14,05 kota 180), odakle se cesta lagano spuštala južnim smjerom preko Kapelice na Vijencu (km 14,65 kota 170) u Ponikvu (km 15,40 kota 155) odakle se preko Prednjeg Zvečaja (km 15,80 kota 160) uspela na Novo Brdo (km 16,35 kota 170) izbivši visoko nad dolinom Mrežnice.

U dalnjem toku spuštala se trasa kraj nekadanjeg frankopanskog Zvečaj-Grada (km 17,80 kota 160) strmo u dolinu Mrežnice (km 18,35 kota 130) da se zatim opet uspne do Zvečaja (km 19,00 kota 160). Dalje napustila je stara Jozefina dolinu Mrežnice i popela se na visoravan između Mrežnice i Dobre, proslijedivši preko Gornjeg Zvečaja (km 22,00 kota 170) te kroz plitku depresiju Bukovske jame (km 25,05 kota 180) do Generalskog Stola (Lipovac, km 26,70 kota 200).

U južnom smjeru spustila se odavle trasa kod Dolnjih Zatezala (km 28,80 kota 192) u krašku dolinu kod Mirića (km 30,05 kota 185) odakle se blago uspinjala na Donje Dubrave (km 31,50 kota 210), a odavle opet silazila u dugu i vijugavu krašku dolinu kraj Vražjeg Vrela sve do Kukića (km 34,25 kota 210) gdje je napustila dolinu i popela se lijevo na Škare-brdo (km 35,55 kota 245) da se zatim prilično strmo spusti u krašku depresiju nazvanu Potok (km 36,50 kota 225) koju je prešla kamenim svođenim mostom da se zatim popne na Zdenac-brdo (km 37,65 kota 270) a odavde spusti u zaselak Zdenac (km 38,55 kota 230) i dalje do duboko usječene doline Tounjčice, koju je prešla kamenim svođenim Josipovim mostom sa 3 otvora (km 39,05 kota 215).

Prešavši na desnu stranu Tounjčice penjala se stara Jozefina preko Brletića (km 41,00 kota 315) na sedlo Košare (km 42,35 kota 321) gdje je ušla na prostrano Carevo polje, te preko Skradina (km 43,55 kota 320), Čakovca (km 45,10 kota 325) i Božičevića (km 45,70 ko ta 327) stigla do Josipdola (km 47,15 kota 344) na početak brdskog sektora, prešavši u Skradinu inundacionu depresiju kamenim svođenim mostom, a potok Munjavu kod Čakovca i Božićevića isto takvim mostovima.

U Josipdolu počeo je uspon na Veliku Kapelu. U početku blagim a kasnije sve to strmijim usponom penjala se cesta preko Turkalja (km 48,75 kota 380) do Salopek Sela (km 51,55 kota 460) te dalje brdskim hrptom i kratkom oštrom serpentinom na Gornji Modruš (km 53,50 kota 590) prolazeći ispod ruševina mođruške gradine.

Spustivši se nešto do Kocelja (km 54,65 kota 550) jugoistočnim smjerom, zaokrenula je ovdje stara cesta naglo na jug, te uzela smjer na Kapelu. Prošla je kraj nekadanjeg Lazareta  (km 55,15 kota 565)26 te preko Kosanjka (km 57,70 kota 665) stigla do bivšeg samostana Sv. Nikole (km 58,90 kota 650) gdje je ušla u guste šume Kapele. Kraćim serpentinama penjala se cesta dalje preko Vršine (km 60,45 kota 750) na Carske kuće ("Sredi Kapele", km 61,05 kota 820) i dalje sveudilj gustom šumom na Vrh Kapele (km 61,85 kota 884), najvišu točku stare Jozefine između Karlovca i Senja.

Znatnom strminom spuštala se sada cesta južnim smjerom prema ličkoj visoravni, te je preko Razvale (km 63,70 kota 710), Sertića (km 64,50 kota 586) i Milomoje (km 65,70 kota 510) stigla u Jezerane (km 67,20 kota 505).

Skrenuvši u juoozapadni smjer penjala se cesta na sedlo Maljen (km 68,75 kota 640) te dalje silazila preko Trtnja (km 70,40 kota 560) do Krišpolja (km 71,80 kota 555), odakle se uspinjala serpentinom na Glavicu (km 73,55 kota 571), a odavle se preko Kipa (km 74,90 kota 558) spustila do Brinja (km 76,95 kota 480) i dalje do Vranić Sela (km 78,55 kota 462).

Zaokrenuvši postepeno u južni smjer popela se stara Jozefina na Klanac-vrh (km 81,05 kota 540) odakle se spustila na Prokike (km 81,90 kota 500), popela na Prokićki Grabar (km 83,30 kota 530) te strmo spustila u depresiju Žute Lokve (km 84,05 kota 490).

Jugozapadnim smjerom penjala se cesta kratkim serpentinama na sedlo Mačkovac (km 85,25 kota 560) odakle se spustila u melničku depresiju do Donjih Melnica (km 87,85 kota 519) otkuda je u sjeverozapadnom smjeru slijedio uspon prema Vratničkom sedlu. Preko Gornjih Melnica (km 89,40 kota 606) te kroz selo Vratnik (km 90,15 kota 617) izbila je stara Jozefina na sedlo Vratnik (km 91,75 kota 700), zadnju planinsku barijeru pred morem.

Ovdje je počeo najstrmiji i najteži odsjek Struppijeve ceste, Jugozapadnim smjerom spuštala se cesta kraćim i vrlo oštrim serpentinama do doline potoka Pristolca, koji je prešla kamenim svođenim mostom (km 93,35 kota 430)29 stigavši odmah zatim do Gornjih Lopaca (km 93,70 kota 350) te dalje do Sv. Križa (km 94,90 kota 214), ušavši time u kotlinu Senjske Drage, kroz koju se probijala prešavši četiri puta bujicu kamenim svođenim mostovima.

Napustivši konjon Drage išla je cesta desnom obalom bujice do Zlatne kule, gdje je skrenuvši na jugozapad duž gradskih zidina uz Turaš-kulu stigla do Kaštela, gdje suprobijena tzv. Velika ili Josipova vrata na završetku Struppijeve stare Jozefine (km 100,00 kota 8 ).


Struppijeva Velika vrata
"Josephinae finis" u Senju.


3. od 7
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Prosinac 27, 2009, 01:42:43 »


Na početku Jozefinske ceste u Karlovcu postavio je Struppi estetsko izrađeni obelisk iz klesanog kamena. Ispod lovor-vijenca, carske krune i natpisa JOSEPHINAE PRINCIPIUM stoji na prednjoj strani obeliska uklesan ovaj itinerar:


Obelisk u Karlovcu



DISTAT --
Fluv.: Savus
Zagrabium
Warasdinum
Fluv: Dravus
Czaktornya
Fluv: Mura
Kermentinum
Savaria
Gynsium
Sopronium
WIENNA
   

AB IST HOC
LAPIDE















MILL:
---
---
---
---
---
---
---
---
---
---
---



GERM:
6 1/2
7 1/2
 17 1/2
 17 3/4
19       
21       
29       
32 3/4
35 1/2
40 1/2
49 1/2


Pučko slavlje u Senjskoj dragi, kod crkve sv. Križa, oko 1900.

Itinerar na stražnjoj strani obeliska glasi:



DISTAT --

FIuv: Mressnica pon: Thogu
Merussium sive Modrussa
Mont: Capellae magn: Vertx
Vertex Mont: Vratnik
SEGNIA
 
AB IST HOC
LAPIDE
 


MILL:   
 
---       
---       
---       
---       
---       
 


GERM:

5       
7       
8 1/4
12 1/4
13 1/2
 

Završetak ceste označen je na Velikim ili Josipovim vratima u Senju carskom krunom i nadpisom JOSEPHINE FINIS na Struppijevom novom portalu. Lijevo uz portal uklesan je u kamen slijedeći itinerar:




DISTAT ---
Vertex Mont: Vratnik Mont:
Capellae magn: Vertx
Merussium sive Modrussa
Fluv: Mressnica pon: Thogu
Carlostad: & Fl. Colapis
Fluv: Savus
Zagrabium
Warasdinum
Fluv: Dravus
Czaktomya
FIuv: Mura
Kermentinum
Savaria
Gynsium
Sopronium
WIENNA
   
AB IST HIS
TERMINIS
 



MILL:
---
---
---
---
---
---
---
---
---
---
---
---
---
---
---
 



GERM:

  5 1/4
  6 1/2
  8 1/2
13 1/2
20       
21       
31       
31 1/4
32 1/2
34 1/2
42 1/2
46 1/4
49       
54       

Najveći objekt na Struppijevoj Jozefini bio je most preko Tounjčice kod mjesta Zdenac blizu Tounja u km 38/39, gdje je neki primitivni i mnogo niži most na starom putu za Senj već od prije postojao. Građen od klesanog kamena sa 3 svođena otvora od po 5,70 m čistog raspona i sa 2 srednja kamena stupa debljine 2,55 m svaki, premostio je taj krasni vijadukt, prozvan takođe Josipov most u čast inicijatora gradnje nove ceste, pečinasto korito duboko usječene Tounjčice u visini od 10 m, sa širinom kolovoza od okruglo 7,00 m na koti 215,00. Oba srednja stupa kao i obostrani upornjaci fundirani su na raštenoj stijeni riječkog korita.


4. od 7
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Prosinac 27, 2009, 01:51:17 »



Josipov most preko Tounjčice porušen u II. svjetskom ratu.
Snimio S. Nossan, 1959.

Od zdenca spuštala se cesta laganom serpentinom na most, a na drugoj strani lagano se opet penjala na visinu okolnog terena kamenim zidanim nasipom. Most je građen god. 1777. te je arhitektonski predstavljao vrlo harmoničnu, istaknutu i na daleko poznatu građevinu. Duljina mosta s obostranim rampama iznosila je okruglo 70 m. U duhu tadašnjeg vremena i u ambijentu Vojne krajine bila su na oba mosna parapeta postavljena po 4 izvanredno lijepa i umjetnički isklesana simbolična kipa vitezova sa kacigom i štitom. Osim toga je na sjevernom (desnom) parapetu postavljeno spomen-ploča veličine 105/55 cm sa natpisom:

ARDUAE VIAE MONUMENTO
QUA
ANNO MDCCLXXV. III. MAJI
ROMANUS IMPERATOR JOSEPHUS II
PATRlAE PATER PRIMUS VENIT
NOVAMQUE EXSTRUI
AUGUSTE IUSSIT

a ispod ploče bio je u kamenom parapetu mosta uklesan natpis;

Felicissimo Executore Colonello Struppi

Struppi je na staroj Jozefini sagradio još i ove mostove:

1) kameni svodeni most preko potoka Rakovca između Karlovca i Švarče (km 0/1) raspona 2,00 m,
2) kameni svodeni most preko potoka između Sv. Petra na Mrežnici i Mrežničkih Poljica (km 10/11) raspona 1,00 m,
3) kameni svođeni most na Potoku (km 36/37) raspona 3,70 m,
4) kameni inundacioni most u Skradniku (km 44/45) raspona 4,00 m,
5) kameni svođeni most preko potoka Munjave kod Čakovca (km 45/46) raspona 4,00 m,
6) kameni svodeni most preko istog potoka kod Božičevića (km 45/46) raspona 3,50 m,
7) kameni svođeni most preko potoka Radetića u Brinju (km 76/77) sa 2 otvora sa po 2,00 m raspona, u južni parapet ovog mosta ugrađena je sunčana ura, a u sjeverni parapet prigodom rekonstrukcije mosta god. 1801. postavljena je kugla promjera 45 cm ispod koje je u parapet uklesan natpis "F. II. 1801", inicijal tadanjeg vladara Franje II.
8. kameni svođeni most preko potoka Pristolca (km 93/94) iznad Gornjih Lopaca raspona 6,00 m visina 5,50 m sada u ruševinama,
9) kameni svodeni most između kapelice u Sv. Križu i ulaza u kotlinu Senjske Drage (km 95/96) raspona oko 2,00 m preko vododerine koja se s desnih obronaka slijeva u dolinu; postojanje tog mosta, kome se danas zameo trag, spominje Hacquet (1785) i putni dnevnik' kralja Franje II (I) iz god. 1818,
10) u kotlini Senjske drage (km 95/98) između Sv. Križa i Senja na duljini od približno 2 1/2 km prelazila je Struppijeva Jozefina četiri puta s jedne strane bujice na drugu radi teške prohodnosti duboko usječene kotline i u cilju da se izbjegnu odsjeci ugroženi rušenjem kamenih gromada s visokih i strmih hridina.

Prva 3 mosta: km 95,65 kota 195, km 96,00 kota 175 i km 96,90 kota 135 imala su po jedan kameni svod raspona 6 do 8 m, dok je četvrti "Veliki most" na izlazu iz kotline (km 98,05 kota 77) radi veće širine doline na tom mjestu imao više kamenih svodova na kamenim stubovima. širina kolovoza između parapetnih zidova iznosila je prosječno 5 m. Tim nekadanjim starim mostovima u kotlini Senjske drage, napuštenim zajedno sa napuštanjem stare Jozefine koncem tridesetih godina XIX stoljeća, nestao je svaki trag, i za njih se više ne bi ni znalo da nisu označeni:

a) u mapama zemaljske izmjere Josipa II iz osamdesetih godina XVIII stoljeća,
b) u putnom dnevniku Franje II iz god. 1818,
c) u mapi natporučnika Kling-a iz god. 1818,
d) u Knežić Ratkovićevoj map i stare i nove Jozefinske ceste iz god. 1844.


Most Struppijeve Josefirzske ceste preko potoka Munjave
kod Božičevića. Snimio S. Nossan, 1959.


5. od 7
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Prosinac 27, 2009, 02:00:45 »


Osim navedenih značajnijih mostova izveden je na Struppijevoj cesti i veći broj manjih propusta širine 60-80 cm, pokrivenih ravnim kamenim pločama, od kojih su neki sačuvani na odsjeku između sela Vratnik i istoimenog prijevoja.

Inundaciom most u Skradniku, oba mosta preko potoka Munjave kod Čakovca i Božičevića kao i most preko potoka Radetića u Brinju rekonstnirani su u razdoblju od 1800. do 1803. prema nacrtima krajiškog građevinskog ravnatelja majora Kollhofer-a.

Kako bi se Struppijeva cesta što više moguće prilagodila terenu, to na istoj nije bilo nekih naročito visokih podzida na odsjecima: od Gornjeg Modruša preko Vrha Kapele do Jezerana, od Žute Lokve prema Melnicama i Vratniku, na silasku od Gornjih Lopaca do Sv. Križa, te u kotlini Senjske Drage, gdje se ostaci tih podzida još jasno vide pred zadnjim velikim mostom. Na ostacima podzida jasno se razabire tadanja građevinska i zidarska tehnika takvih objekota.

Izvanredna strmina na odsjeku od sedla na Vratniku do Sv. Križa u Senjskoj Dragi, koja je mjestimice dosegla nagib čak i do 30%, kočila je u najvećoj mjeri promet kolima i propusnu moć ceste. Stog razloga predložio je Filip Vukasović god. 1787. cestu od Vratnika do Sv. Križa po južnom obronku Drage podno brda Oštro, povečavši tako duljinu puta na tom odsjeku od 3,50 km na 5,55 km, te smanjivši nagib niveleta na prosječno 20 do 12%.
Pred Sv. Križem prešla je preložena cesta s juga dolazeći manji pritok bujice svođeniIn propustom, a samu bujicu s lijeve na desnu stranu tzv. Filipovim mostom na mjestu gdje se danas nalazi napajalište. Mostu, koji je bio građen od više kamenih svodova na kamenim stubovima, nestao je svaki trag.


Veliki most Kneževićeve Jozefinske ceste na izlazu Senjske drage,
Snimio ing, S. Nossan, 1937

Nakon tog prelaženja izmijenio se itinerar od Vratnika do Senja kako slijedi:

Vratnik sedlo (km 91,75 kota 700),
Oštro (km 94,10 kota 470),
Sv. Križ (km 97,30 kota 214),
1. most (km 97,70 kota 195),
2. most (km 98,05 kota 175),
3. most (km 98,95 kota 135),
4. "Velilci most" (km 10010 kota 77)
Senj (km 102,05 kota 8 ).

Širina preložene ceste, od koje je preostalo samo još malo kamenog teraca i tragova niskih podzida, iznosila je 4 do 5 m. Danas se Vukasovićeva preložena cesta nalazi u zapuštenom i dobrim dijelom ruševnom stanju. S Vratničkog sedla na duljinu od približno 1 km nosi ovaj put obilježje šumskog kolnika, dalje niže cesta je uslijed vododerina i naplavljenog brdskog kršja posve zatrpana i nestala, dok je između Oštrog i Sv. Križa preostala samo još kao zapušteni šumski put. Snjegobranim kamenim parapetima, koje je Vukasović podigao na Vratniku god. 1791. da cestu zimi zaštiti od snježnih nanosa za kola i putnike od udara bure, zameo se svaki trag.

Dovršenjem Vukasovićeva prelaženja god. 1787. napušten je potez Struppijeve ceste od Vratnika do Sv. Križa, a dovršenjem Knežićeve nove Jozefine god. 1845. napuštena je i Vukasovićeva devijacija s Vratnika.

Po dovršenju stare Jozefinske ceste pristupilo se organizaciji održavanja. Pod upravom graničarskih časnika bilo je na potezu od Karlovca do Senja stalno zaposleno oko 220 cestara krajišnika, tj. prosječno po dva cestara na kilometar ceste. Te cestare dala je svaka graničarska regimenta na svom području, i to:

slunjska za sektor Karlovac-Zvečaj,
ogulinska za sektor Zvečaj-Prokike, a
otočka za sektor Prokike-Senj.

Osim redovnog održavanja ceste u dobrom stanju bili su cestari dužni uklanjati snijeg sa ceste, ali kod izvanrednih snježnih mećava nije bilo moguće spriječiti zastoj prometa kroz više tjedana.

Od dovršetka gradnje do kraja 1782, vršio se prijenos trgovačke robe isključivo konjima. Početkom 1783. pristupilo se vojnički organiziranom prijevozu trgovačke robe zaprežnim kolima. Istodobno su u svrhu ubrzanja poštanskog i trgovačkog prometa otvorene poštanske postaje ili tzv KAMBIJATURE, za izmjenu konjske zaprege i poštanskih konja (kurira) u Generalskom Stolu, Josipdolu, Gornjem Modrušu, Jezeranama, Brinju i Vratniku.


Brinjska pošta 1911.
Klikni na fotografiju da se poveća

Kada je god. 1785-1789. po nalogu Josipa II izgrađena tzv. "Dalmatinska poštanska i trgo vačka cesta" od Žute Lokve preko Otočca, Gospića, Gračaca, Male Papine i Zrmanje do dalmatinske granice, premještena je kambijatura i pošta s Vratnika u Žutu Lokvu, koja je time postala važna poštanska postaja na dugom putu od Beča preko Zagreba, Karlovca i Like za Dalmaciju.

Radi boljeg nadzora i održavanja stare Jozefinske ceste na prijelazu preko Vratničkog sedla, gdje je cesta radi neobično teških terenskih i vrmenskih prilika brzo propadala, delegiran je kasnije časnik s nekoliko vojnika u selo Vratnik, gdje je u tu svrhu podignuta posebna zgrada.

Danom 1. studenog 1786. počeo je na staroj Jozefini redovni poštanski promet brzim diližansama od Beča preko Zagreba i Karlovca do Senja.


6. od 7
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Prosinac 27, 2009, 02:08:59 »


Brza diližansa na relaciji Beč-Karlovac vozila je dnevno, i to na liniji Beč-Laxenburg-Wimpassing-Gross Höflein-Oedenburg (Šopron)-Warasdorf-Güns (Kisek)-Steinamanger (Subotšte )-Körmend-Lövö-Basca-Lendava-Čakovec-Varaždin-Breznica-Sv. Ivan-Popovec-Zagreb-Rakov Potok-Jaska-Karlovac, pošto je prethodno obnovljena stara cesta od Zagreba do Karlovca pod nazivom "Banska glavna trgovačka i poštanska cesta", koja je god. 1750: nanovo građena i proširena, dok je 1754-1755. u Karlovcu izgrađen drveni kolni most preka Kupe između Tvrđave i Banije. Povadam dovršenja Struppijeve Jozefine, cesta od Zagreba do Karlavca ponovno je god. 1787. rekonstruirana i proširena s obzirom na uvedeni brži poštanski promet. Od Karlavca do Senja vozila je brza diližansa* dva puta tjedno

* Diližansa, je poštanska kočija za redovni poštanski prijevoz putnika i robe dok još nije bilo željeznice. Diližansa je imala dva do tri odeljka (kupea). Kočijaš je sjedio na visokom sjedištu (boku), a na krovu se nalazio prtljag.

Za brz i siguran prijevoz vojne i trgovačke robe osnovano je u Karlevcu gad. 1790. erarsko komercijalno transportno poduzeće s glavnicom od 75.000 austro for. a pod upravom Krajiškog glavneg zapovjedništva. Ravnatelj tog poduzeća bio je graničarski pukavnik Casimir kome su bila dodijeljena po dva kapetana, natporučnika i potporučnika i oko 400 vojnika, koji su se starali za pravilne i brzo odvijanje prijevaza.

Poduzeće, koje je raspolagalo sa 120 kola, 20 jahačih konja i preko 500 zaprežnih konja, imalo je 10 kovača, 10 kolara i 6 sedlara, koji su se brinuli da vozila i oprema konja budu stalno u dobrom stanju. Ergela za uzgoj konja bila je u Kamenskom, a glavne radianice spomenutih obrtnika u Rakovcu.

Na usputnim kambijaturama, gdje su se mijenjali konji, bio je također po jedan kovač i kolar za tekuće popravke na vozilima.

Gad. 1799. dokinuto je erarsko transportno poduzeće, vojna roba prevozila se i dalje vojnim transportima, dok je prijevoz civilne trgovačke robe prepušten krajiškom stanovništvu, koje je tako kirijašenjem došlo do novog vrela prihoda u interesu poboljšanja svog inače teškog ekonomskog stanja.


Otočac-Poštanska diližansa za prijevoz putnika i pošte 1935.

U prvom deceniju XIX stoljeća razvio se na staroj Jozefinskaj cesti vrlo intenzivan trgovački i putnički promet, pa su kod mnogih poštanskih postaja podignuta konačišta za putnike, staje za konje i skladišta za robu. Dvorsko ratno vijeće u Beču, kao vrhovna upravna vlast Vojne krajine, promicala je razvitak prometa na staroj Jozefinskej cesti svim sredstvima, pa je u tu svrhu prepustila i neke vojne objekte za konačišta i staje.

U ta doba stekao je naračitih zasluga za održavanje Struppijeve ceste i njenih objekota već spomenuti građevinski ravnatelj kod glavnog krajiškog zapovjedništva u Zagrebu major Kollhofer von Sturmfest.

Kako ni Vukasovićev silazak s Vratnika nije u potpunasti zadovoljavao potrebe kolnog prometa, te je god. 1803. stavljen prijedlag da se izgradi posve nova i suvremena cesta od Vratnika do Sv. Križa, ali su Napoleonski ratovi, koji su ponavo izbili god. 1805, spriječili provedbu ovog projekta.

God. 1804. izrađen je idejni projekt nove cestovne veze Karlavca s Gospićem. Od Karlovca do Josipdola koristila bi se Struppijeva Jozefina, a dalje preko Plaškaga i Perušića do Gaspića izgradila bi se nova cesta, kako bi se skratio zaobilazni put preko Žute Lakve i Otočca, ali su Napoleanski ratovi i ovaj projekat osujetili.

U zbirci karata Ratnog arhiva u Beču nalaze se pahranjeni originalni nivelmanski protokoli s gradnje Struppijeve stare Jazefinske ceste 1775-1779, kao vrlo interesantni i karakteristični svjedaci tadašnjeg načina nivelmanskag rada na terenu.

Pri ocjeni cestograđevnag značenja Struppijeve Jazefine treba to činiti mjerilam druge polovine XVIII stoljeća.

Planinske ceste onoga doba gradile su se i u drugim dijelavima Evrape velikim strminama i mnoštvom izgubljenih padova. Svrha je bila povezati postojeća mjesta i naselja što kraćim putem, što brže i jeftinije, sa što manje zemljoradnja, izbjegavajući po mogućnosti umjetne objekte.


Upute za izmjeru zemljišta uz regulaciju
kontribucije cara Josipa II (1784.)

Budući da je promet u ona doba bio dosta rijedak, a prijenos robe vršio se konjima i mulama, te strmine uspana nisu bile od naročite važnosti.

Nasuprot tome polagala se velika važnost na sblidnost i masivnost izvedbe, pa je Struppijeva cesta u tome pogledu bila potpuno na visini i predstavljala odlično i na daleko poznato cestograđevno remek-djelo, koje se u suvremenoj literaturi onoga vremena pohvalno isticalo, a pokazuju to također do danas sačuvani ostaci te ceste.

Obelisk u Karlovcu, Velika vrata u Senju, sunčane ure, miljokazi, minerski znakovi, spomen-ploče i mostovi dokazuju visoki estetski osjećaj svog projektanta i izvođača te predstavljaju odličan spomenik našeg planinskog cestograđevnog umijeća druge polovine XVIII stoljeća.

Prof. dipl. ing. Stjepan Szavits-Nossan
sz IV., 137 - 150
_____________________________________
Poštanski promet

Prijevoz poštanskih pošiljaka i putnika obavljali su vlasnici pošta, Postmajstori. Nakon podržavljenja pošte 1722. god. država je počela organizirati prijevoz pošte i putnika.
Prva kola za prijevoz putnika tzv. diližansa proradila je u Beču 1749. god. U Hrvatskoj diližanse počinju prometovati poč. 19. st. kada su izgrađene bolje prometnice. Prva cesta koja se počela graditi 1726. god. bila je Karolinška cesta (Karlovac - Rijeka) koja je spajala unutrašnjost Hrvatske s morem. Ta se cesta zvala i Poštanska cesta. Drugi cestovni pravac prema moru, Jozefinska cesta Karlovac - Senj, počinje se graditi 1744. god.. Diližanse počinju prometovati na relaciji Čakovec - Varaždin - Zagreb - Karlovac i dalje prema moru 1804. god. Druga relacija bila je Osijek - Zemun, pokrenuta 1805. god.
Godine 1868. u Hrvatskoj je postojao 101 poštanski pravac u ukupnoj dužini od 3.732 km. Nakon ukidanja Vojne krajine 1871. god. njezine se pošte, s ukupno 85 poštanskih pravaca u ukupnoj dužini od 3.074 km pripajaju poštanskoj upravi civilne Hrvatske.
Putnici koji su putovali poštanskom kočijom morali su imati putovnicu.

Izvor: http://www.mdc.hr/ht/hr/index.html

Za forum priredile: LR i MD

7. od 7
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!