Struppijeva građevno-tehnička dalekovidnost i mnogostrano iskustvo vidi se i po tome što je na rekognosciranje terena poveo vještog minerskog majstora
Cachiaroa iz Trsta, da usput ispita vrstu i čvrstoću brdskih stijena u kojima će trebati izvršiti opsežne minerske radove pri gradnji nove ceste.
Pod neposrednom Struppijevom upravom građena je na trošak Dvorskog ratnog vijeća u Beču nova cesta 1775-1779 u duljini od 13 1/4 tadašnjih austrijskih poštanskih milja ili okruglo 100 km.
U čast svog inicijatora dobila je nova cesta naziv Via Josephina, tj.
Jozefinska ili Josipova cesta, dok joj je službeni naslov glasio
"Glavna trgovačka i poštanska cesta". Unatoč poteškoćama na nekim vrlo strmim dijelovima omogućila je nova cesta prijevoz robe i pošte zaprežnim kolima preko Velike Kapele i Vratnika.
Da je ovu dugu cestu uspjelo dovršiti za
nepune tri i pol godine zasluga je organizacione sposobnosti Vinka Struppija, koji je za cijelo vrijeme gradnje boravio na terenu, obilazio gradilišta i svrsishodnim dispozicijama omogućio brz napredak radova, unatoč teškim terenskim i klimatskim prilikama planinskog područja. Struppijevu neobičnu vještinu i snalažljivost može se ocijeniti iz činjenica da je ovo bila njegova prva planinska cestogradnja takva opsega, koju je trebalo dovršiti u nevjerojatno kratkom roku.
Pošto se gradnjom ceste po izričitom nalogu Josipa II trebalo odmah započeti, nije preostalo vremena za detaljnije studije kao ni za komparaciju varijanata, pa je Struppi trasu nove ceste određivao neposredno na terenu, prema položaju naseljenih mjesta i topografskim prilikama, što je dovelo do izvjesnih nedostataka u osnovnim elementima ove komunikacije. Cesta je na nekim dijelovima položena vrlo strmo, naročito na prijelazu preko Kapele i na silasku s Vratnika u Senjsku dragu, što je otežalo promet zaprežnih kola.
Strnppijeva Jozefina nosi obilježje planinskih cesta svoga vremena građenih tokom XVIII stoljeća: znatna
širina od 4 do 6 m, vanredno solidna građevna izvedba u kamenu, masivne kamene rubne trake, masivni podzidi od naravnog kamena djelomično obrađenog i u suho položenog, prirodnim kamenom taracani kolovoz, mostovi od kamenih svodova, kameni kolobrani, kamene dijagonalne traverze za stabilizaciju kolovoza na većim strminama, dijagonalni kameni žljebovi za odvodnju kolovoza i dr.
Probivši se kroz kotlinu Senjske drage četverostrukim prijelazom kanala, položio je Struppi trasu ceste od Sv. Križa gotovo u pravcu na Vratnik, pa dalje
preko Žute Lokve, Brinja, Križpolja na Jezerane, gdje je počeo izravni uspon preko Razvala na sedlo Vrh Kapele, kulminaciju ceste na visin od 884 m nad morem. Cesta se dalje spuštala kroz guste šume uz nekadanji samostan Sv. Nikole preko Modruša i Turkalja do Josipdola, proslijedivši položitom niveletom preko Zdenca, Generalskog Stola i Zvečaja do Karlovca.
Najznačajniji građevni objekat Struppijeve Jozefine bio je kameni most sa 3 svođena otvora preko Tounjčice kod Zdenca nedaleko Tounja.
Kao esteta i u duhu onog vremena Struppi je most
ukrasio iz kamena isklesanim likovima vitezova koji su podsjećali na ambijent Vojne krajine, a osim toga
postavio je na parapet mosta latinski pisanu ploču u spomen 3. svibnja 1775, kada je Josip II na konju prošao starim putem i odredio da se gradi nova cesta.
Struppi je izgradio i druge kamene svođene mostove od kojih su najvažniji: most preko depresije u mjestu Potok, tri mosta između Skradnika i Josipdola,
most u Brinju, most preko potoka Pristolca na silasku s Vratnika,
te četiri mosta u kotlini Senjske drage.
7Svoj estetski osjećaj i kulturno shvaćanje graditeljstva pokazao je Struppi na način koji staroj Jozefinskoj cesti daje posebno obilježje među cestama onoga vremena, pa je ona u tom pogledu kod nas jedinstvena.
Tako je početak ceste u Karlovcu obilježio krasnim kamenim obeliskom s lovor-vijencem, carskom krunom i natpisom JOSEPHINAE PRINCIPIU.M te latil1skim itinerarom u njemačkim miljama do Senja i do Beča, a završetak ceste u Senju novim kamenim portalom na Velikim vratima sa carskom krunom i natpisom JOSEPHINAE FINIS i latanskim itinerarqm u miljama do Beča.
od Senja do Karlovca postavio je Stuppi uz cestu umjetnički izrađene
miljokaze, a za vremensku orijentaciju putnika
sunčane ure postavljene na kamene podnoške izrađene u obliku kaneliranog grčkog stupa.
Na potezu od Senja do mosta preko Tounjčice dao je Struppi u zdrave jedre dijelove stijena uklesati posebno oblikovane
minerske znakove, a na nekim mjestima i inicijale Josipa II sa carskom krunom. Sve je ovo uklesano u zdravu stijenu tako precizno i bez ozljede stijene, da takav rad i vještinu danas jedva možemo shvatiti.
8Struppijeva je zasluga da je umjesto teško prohodnog i zapuštenog puta izgradio za ono doba valjanu cestu, koja je omogućila promet zaprežnim kolima i pružila gradu Senju toliko potrebnu i željkovanu trgovačku komunikaciju s užim i širim zaleđem.
Od kakva je značenja bila nova cesta vidi se i po tome što je predstavljala važnu kariku
u mreži poštanskih cesta koncem XVIII stoljeća, kada je njome išao promet brzih poštanskih diližansa sve do Beča.
I pored nedostataka stare Jozefinske ceste u pogledu trase inivelete, potrebno je kod ocjene Struppijevih djela i zasluga uzeti u obzir pravilno mjerilo za prilike i stanje cestograđevne tehnike u drugoj polovini XVIII stoljeća.
Utom svjetlu ostaje lik Vinka Struppija kao jednog od naših najzaslužnijih inženjera i cestograditelja svoga vremena.

2. od 3