CRO-eu.com
Listopad 29, 2020, 09:02:42 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2] 3 4 ... 7
  Ispis  
Autor Tema: Četnici; udruženja - program - zločini  (Posjeta: 144414 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #15 : Prosinac 08, 2009, 23:50:51 »


60.
1942., druga polovica. Lika
Letak "Srpskih dobrovoljačkih četničkih odreda u Lici" upućen Srbima Like u kojem ih obavještavaju o svojim ciljevima i pozivaju u borbu protiv "partizana i ustaša". 216

BRAĆO SRBI IZ LIKE! 217

NISMO SAVEZNICI USTAŠA NE RADIMO ZA NIČIJI RAČUN NEGO SAMO ZA SPAS SRPSKOG NARODA Da spasimo taj napaćeni narod i da ga oslobodimo ZULUMA I TERORA PARTIZANA I USTAŠA

Nismo internacionalci, nego Srbi. Ne želimo niti ikad hoćemo saradnju sa ustašama. Nismo mi braća, kako to Vi Partizani nas nazivate, jer mi ne možemo  ćutke preći preko onih svetih 800.000 218 nevinih grobova koji su rasejani po svim našim poljima, šumama i grmovima.

Nemojte Vi Partizani da silom stvarate tako bratstvo Srba i Hrvata - Ustaša. 219 To više neće nikada biti jer mi to ne želimo i nećemo. MI SMO SRBI I KAO TAKOVI DAĆEMO I SVOJE ŽIVOTE SAMO ZA SPAS SRPSKOG NAROD.
Nas vode Srpski oficiri koji su ostali verni svojoj zakletvi datoj Kralju i Otadžbini.

Nas ne vode Hrvati-Ustaše kao što isti vode Vas Partizane.

Mi nismo ubili ni jednog Srbina do sada, a nećemo to niti u buduće sem koji je svoje ruke okrvavio Srpskom krvlju.

Mi nismo popalili niti prouzrokovali palenje ma i jedne Srpske kuće ili sela kao što ste to učinili Vi partizani.

Mi ćemo tući Ustaše na svakom mestu gde ih nađemo, a nećemo ih propuštati i štedi ti kao što to radite Vi Partizani.

Zašto ne dadoste otpor Ustaškoj vojsci koja prođe kroz južni Kordun. Zašto ne ubiste ni jednog Ustaškog vojnika, a znali ste sačekati hiljade Italijanskih vojnika koji su bolje naoružani i brojniji nego ustaška vojska?

Zašto ovo učiniste i nateraste Italijansku vojsku da pali Srpska sela i domove a Ustaše propustiste koji ipak popališe Srpske kuće po Kordunu na koje su naišli.

Zašto pozivate Hrvate da osvete ubijstvo Ustaše Karla Brkljačića220 kojeg je smakla Četnička ruka još za Jugoslavije, a ne pozivate Srpski narod da se osveeti za onih 800.000 svetih Srpskih grobova koje napraviše saradnici toga Karla Brkljačića na čelu sa krvoločnim Pavelićem?

Mi Vaše "teške" udarce još nismo osetili, a Vi naše jeste. Jeste i to gorko jer za to lažete sve i sva na popa Đujića 221 Četnika-heroja koji Vam je razbio Vaše redove na tromeđi Bosne, Like i Dalmacije i zadao teške gubitke te su Vam bolnice u Lapcu, Srbu, Mogoriću i ostale pune teško ranjenih Vaših razbojnika, a onaj krš na tromeđi pun grobova Vaših Partizana-Ustaša.

Zašto ne kažete narodu istinu o majci Srbiji gde je đeneral DRAŽA MIHAJLOVIĆ proterao te Vaše razbojnike i sada je samo Srbin gospodar u Srbiji, a nikave Mate, Jure, Stipe, Ante, Cazoni i mnoge druge Ustaše kao što je to kod Vas?

Zašto ne kažete narodu kako ste se proveli u Crnoj Gori gdje je hrabri Crnogorski narod pod vodstvom đenerala Blaže Đukanovića očistio svoju zemlju od te crveno-ustaške gamadi i smaknuo Vašeg Pijadu 222 i Gotvalde koji su Vam bili vođe Vaše narodno-oslobodilačke vojske?

Zašto ništa ne spominjete Bosnu gde su došli DRAŽINI ČETNICI i već davno otpočeli sa čišćenjem, spojili se u Hercegovini sa četama đenerala ĐUKA NOVIĆA, očistili Hercegovinu i naskoro biće i u Vašoj blizini?

Zašto ništa ne spominjete operacije Četnika Dinarske Četničke Divizije koju je do sada vodio Pop Četnik MOMČILO ĐUJIĆ po krajevima na tromeđi Bosne, Like i Dalmacije.

MI NISMO USTAŠKA BRAĆA! MI SMO SRBI-NACIONALISTI! MI SMO SRBI-ĆETNICI KOJI RADIMO ZA SPAS SRPSKOGA NARODA I NJEGOVU SLOBODU OD VAŠEG I USTAŠKOG TERORA, A ZA DOBRO NAŠEG MLADOG KRALJA I OTADŽBINE SRBIJE!

MI SMO SINOVI SRPSKO-PRAVOSLAVNE VERE I DRUGU NE PRIZNAJEMO!. MI POŠTUJEMO SVOJU SLAVNU NACIJU U ISTORIJI KAKOVE NEMA NI JEDAN DRUGI NAROD NA BALKANU!

MI NISMO KRVOLOCI, TO STE VI!
Vi se bojite nas. Naši redovi su svaki dan jači i jači, a Vaši slabiji. Nas je sve više i više, a Vas manje i manje.
ISTINA I PRAVDA POBEĐUJU, A ZA NJIH SE MI BORIMO.
KUCNUO VAM JE DVANAJESTI ČAS. Pripremate narod na svoju propast i hoćete još u poslednjim trzajima da ga okrenete protiv nas Srba, nas četnika.
VARATE SE !

SVI PARTIZANSKI ODREDI PLAŠKOG 223, JASENICE, GOMIRJA, SRPSKE MORAVICE, ZALOŽNICA, BRLOG, PODUM, DOLJANI I PLAVČA DR,AGA POBILI SU SVOJE PARTIZANSKE VOĐE, PRIHVATILI NAŠU BRATSKU RUKU I STUPILI U ČETNIČKE ODREDE OSTAJUĆI VERNI SVOJOJ NACIONALNOJ IDEJI: SRPSTVU I SRPSKOM NARODU. U ŠKARAMA IZVRŠEN JE UDAR PROTIV PARTIZANSKI VOĐE POD VODSTVOM SRPSKIH OFICIRA. 224

TLO VAM SE IZMIČE, ALI NEĆETE DA PRIZNATE KAO ŠTO TO DO SADA NIKADA NISTE UČINILI PREMDA STE PRETRPELI MNOGE NEUSPEHE.

MI SMO SRBI I SAMO SRBI. - MI SMO ČETNICI I OSVETNICI. - MI SMO ZAŠTITNICI BEDE I SIROTINJE SRPSKE, JEDINA UZDANICA SRPSKOG NARODA U OVIM TEŠKIM VREMENIMA.

MI SE BORIMO SAMO ZA OVAJ NAROD, A PROTIV SVIH NJEGOVIH TIRANA I ZULUMČARA A TO STE PRVI VI I USTAŠE.

SMRT PARTIZANIMA I USTAŠAMA !

S VEROM U BOGA ZA SPAS SRPSKOGA NARODA!
SRPSKI DOBROVOLJAČKI
ČETNIČKI ODREDI U LICI.

_________________________________________

216 HDA, Fond: Četnici, dok. inv. br. 615. Prijepis, strojopis, latinicom
217 O četničkom pokretu u Lici u to vrijeme, o suradnji četnika s Talijanima, vlastima NDH i Nijemcima kao i o njihovim aktivnostima vidi: Fikreta Jelić-Butić, Četnici u Hrvatskoj 1941.-1945., Zagreb, 1986., poglavito na str. 132 do 142.
218 Ova proizvoljna brojka, ničim dokumentirana, samo pokazuje kako su četnici zidali brojeve navodno stradalih Srba u NDH. Tako je za samo 60-ak dana (travanj-lipanj 1942.) u dokumentima ličkih četnika navodni broj ubijenih Srba od ustaša u NDH povećan za 300.000. Dovoljno je pripomenuti da je od rujna 1941. gotovo polovina područja NDH, većinom nastanjenog Srbima, bila izvan dosega njezinih vlasti, pošto se nalazila pod vlašću Talijana i partizana. Vidi dok. br. 54.
219 Četnici su bili dosljedni u identifikaciji Hrvata s ustašama. No ustašama su nazivali i sve partizane Srbe antifašiste, a što se vidi i iz ovoga letka.
220 Bio je saborski zastupnik HSS-a. Ubijen je, prema zapovjedi četničke organizacije u Gospiću, u rodnom Trnovcu, kod Gospića 9. travnja 1936.
221 Momčilo. Opširnije vidi: J. Popović, M. Lolić i B. Latas, Pop izdaje četnički vojvoda Momčilo Đujić, Zagreb, 1988.
222 Odnosi se na Mošu Samuela Pijadu, publicista i akademskog slikara iz Beograda, jednog od najistaknutijih članova rukovodstva KPJ između dvaju ratova. Pijade se od 1925. gotovo neprekidno nalazio na robiji i u logoru, gdje je uspješno djelovao među robijašima i internircima. Nakon kapitulacije Jugoslavije u travnju 1941., kao član CK KPJ, upućen je u Crnu Goru, gdje pomaže tamonošnjem komunističkom rukovodstvu oko dizanja ustanka protiv talijanskih okupatora. Tada je izabran i za člana Vrhovnog štaba NOPO Jugoslavije. Nije ubijen kako se gore tvrdi. Četnici su često uzimali upravo njega, i još neke istaknute partizanske rukovodioce Židove, za iskazivanje svoga antisemitizma. U proljeće 1942. M. Pijade priključuje se partijskom i vojnom rukovodstvu NOP-a s kojim ostaje do kraja rata. Istakao se u svom radu na izgradnji partizanske vlasti na područjima pod partizanskim nadzorom kao vijećnik i potpredsjednik AVNOJ-a, poznat kao Čika Janko. Nakon rata je proglašen za narodnog heroja.
223 Četnički puč u Plaščanskoj partizanskoj četi organizirao je Đuro Vidaković, zapovjednik 3. voda 2/3. travnja 1942. u Ličkoj Jasenici. Četnici su tada uhitili i zaklali nekoliko istaknutih partizanskih rukovodioca među kojima Židove španjolske borce Roberta Domanija, komandanta Drugog kordunaškog partizanskog odreda i Adolfa Steinbergera, komesara Odreda, nakon rata proglašen narodnim herojima. Zatim su četnici s potpunim osloncem i zaštitom talijanskog garnizona u Plaškom uspostavili svoje grupe, stacionirane uz Plaški te u Plavča Dragi i Ličkoj Jasenici. Vidi: dr. Ješa Romano, Jevreji Jugoslavije 1941.-1945. žrtve genocida i učesnici NOR-a, Beograd, 1980., str. 228. te F. Jelić-Butić, Četnici u Hrvatskoj 1941.-1945., n. dj. str. 136-142.
224 Ovaj četnički udar u Škarama izveo je u 3. četi partizanskog bataljona "Božidar Adžija" Đuro Kliska, komandir voda u toj četi, s grupom četnika noću 1. lipnja 1942. godine.

Str.298. – 300.

8. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #16 : Prosinac 08, 2009, 23:53:19 »


73.
1942., rujan 18. Gračac
Iz predstavke djelatnika civilne vlasti NDH u Gračacu talijanskoj Vojnoj komandi mjesta Gračac o ubojstvima i prijetnjama četnika tijekom kolovoza i rujna 1942. godine.264

"Comando presidio militare265
Gračac

Mi podpisani državni činovnici Nezavisne Države Hrvatske u Gračacu, kao predstavnici civilne vlasti u Gračacu, u odsutnosti Dević Jakova kotarskog predstojnika u Gračacu, koji je odsutan po službenom poslu, konstatiramo:
da se je jučer dne 17. IX. 1942. u 17.30 sati dogodio nemili slučaj da je iz zasjede dočekan i na zločinački način vatrenim oružjem po nepoznatim napadačima 266 oboružanim puškama ubijen mirni prolaznik naš kolega Tomljenović Vladimir, činovnik kotarske oblasti u Gračacu i to na glavnoj cesti Gračac - željeznička postaja Gračac na mjestu ispred kuće zv. Kukić pred vratima mjesta Gračaca; da su 14. VIII. 1942. u 20 sati na isti zvjerski način od nepoznatih napadača nedaleko iste kuće u vlastitoj kući ubijeni: starac Knežević Dane star 75 godina, nevino djete Čubelić Nada, staro 3 godine, a na istoj cesti i Petar Tiljak star 55 godina; a zatim u noći na 15/16. IX. 1942. ubijena je na zvjerski način u vlastitoj kući na istoj cesti stara i bolesna žena Knežević Luja, stara 69 godina.

Tim povodom mi kao predstavnici civilne vlasti Nezavisne Države Hrvatske u Gračacu, a naročito usljed događaja, koji se odigrao jučer, dolazimo do žalosnog zaključka, da su tim ugroženi naši životi, kako u uredima, tako i na ulici tim više, što se na ulici vide i susreću naoružani civili 267, za koje se ne može uviek i za sve uzeti, da su prema nama činovnicima Nezavisne Države Hrvatske prijateljski raspoloženi, a po naravi stvari imaju mogućnost, da slobodno .dolaze i u državne odrede ... " 268

Za Dom spremni!
U Gračacu, dne 18. rujna 1942.

_________________________________________
264 HDA, A NDH, dok. br. 26.025. Prijepis, strojopis, latinicom.
265 Vojno zapovjedništvo mjesta Gračaca, tj. njegov zapovjednik imao je praktično cjelokupnu vlast u mjestu i njemu su bili podređeni predstavnici civilnih i vojnih vlasti NDH u mjestu i na ručju gračačkog kotara, kao i predstavnici četničkih vojnih postrojbi (koje su bile sastavni dio tal. postrojbi) te četničkih civilnih vlasti na području Gračaca.
266 Bili su to pripadnici četničkih postrojbi iz okolice Gračaca koje su u to vrijeme ojačavali posadu talijanske okupacijske vojske u Gračacu, što proizlazi iz drugih dokumenata.

Str. 334. – 335.


92.
1942., studeni 4. Gospić
Izvješće Ustaškog stožera Gacka i Lika Glavnom ustaškom stanu u Zagrebu o ubojstvu petorice Ribničana po četnicima iz Metka. 334

M.P. 335

Priepis.

Prilikom partizanskog napadaja na selo Ribnik, uspjelo je petorici ljudi probiti partizanski obruč prema selu Metku. Kako je poznato u Metku se nalaze četnici s talijanskom vojskom. Četnici su držali i drže i sada svoje straže do Ribnika- tako je bilo i te noći. Ova petorica su se namjerili na četničku zasjedu, i ovi su ih pozvali k sebi uvjeravajući ih da im se neće ništa dogoditi, ovi su im povjerili i došli k njima. Kad su došli neki su od četnika tražili da se puste:SEKULIĆ GAŠPAR, SEKULIĆ BLAŽ i SEKULIĆ ANTE, a da se ubiju SEKULIĆ FILIP i MIHALJEVIĆ STJEPAN. Druga se je grupa protivila i tražila smrt svih, ovi su drugi uspjeli. Ubojica ove petorice su NJEGOVAN ĐURO TOMIČIN, NJEGOVAN MIĆA ĐURIN i IVANČEVIĆ ĐURICA pok. Jurile bivši jugosl. podnarednik. Isti su svi iz sela Počiteljaj a nalaze se sada među četnicima u Medku. Ubijne su pokopali u jednom dolu kod željezničke stražarnice br. 76.

Ovo je kazao ribničkim čobanima seljak MILAN NJEGOVAN JOVIŠIN iz Počitelja. Još su to rekli partizani iz Vrebca majci ubijenog BLAŽA SEKULIĆA, MARICI i JELI SEKULIĆ, a istima su to kazali bivši četnici, a sadašnji partizani DANE LJUBOJEVIĆ TODELIN i sin JOVICE BABIĆA, ime mu neznamo, koji su isti bili sa ubojicama na straži.
Iste će ženske svjedočiti to prisegom. To se je sve desilo u subotu u jutro 3. listopada.

Da je priepis vieran originalu tvrdi




USTAŠKl STOŽER GACKA I LIKA
Broj: 34 T. /42.
Predmet: Sekulić Gašpar i dr. Ustaše
ubijeni po četnicima 337
 
M.P
 
Stožernik
Samar(d)žija 336 v. r.


Gospić, dne 4. studenog 1942.

___________________________________
334 HDA, A NDH, Fond: Hrvatski državni sabor NDH 1942.-1945., br. 260/1942., kut. 2. Prijepis, strojopis; latinicom.
335 Zaprimni pečat Hrvatskog državnog sabora br. 260, oznaka 8., od 4. studenog 1942.
336 Pravo prezime mu je Samardžija te je greška nastala kod prijepisa.
337 Prema poslijeratnim podacima za njih se navodi da su bili zemljoradnici i hrvatski vojnici (najvjerovatnije članovi Pripremne bojne). Bili su stari: Ante 22, Blaž 18, Filip (vj. Jace) 25 i Gašpar (Gaja) .4 te Stjepan Mihaljević 38 godina. Na popisu je još 5 ribničkih Hrvata četničkih žrtava. Vidi: Hrvatske žrtve - poimenični podaci - Ribnik, Gospićki spomen zbornik, Gospić, 1995., str. 108-116.

GLAVNI USTAŠKI STAN - ZAGREB
USTAŠKA NADZORNA SLUŽBA Ured II - ZAGREB
ZAMJENIKU OBĆE UPRAVNOG POVJERENIKA – GOSPIĆ
VELIKOJ ŽUPI GACKA I LIKA - GOSPIĆ

Podastire se u prilogu priepis izviešća po gornjem predmetu, uz napomenu da su navedeni podatci u izvješću p(r)ovjereni i točni.
ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!
Stožernik
Josip Samar(d)žija  v.r.

Str. 373. – 374.

9. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #17 : Prosinac 08, 2009, 23:57:23 »


106.
1943., siječanj 23. Plaški
Zapovijed zapovjednika četničkih odreda u Lici i Gorskom kotaru o izvršenju kazne smrti strijeljanjem nad trojicom suradnika narodnooslobodilačkog pokreta. 35


NAREDBA broj 76. 

Komandanta četničkih odreda u Lici i Gorskom kotaru za 23 januar 1943.godine. - Plaški.-

I.

Iz iznetih razloga u proglasu četničke komande od 23 januara 1943 godine.

NAREĐUJEM:

1.- Da se danas izvrši kazna smrti streljanja Mlilan Grbe (Špire), Jovana Grbe i Radovana Pogrmilovića.-

2.- Kaznu će izvršiti žandarmerija. 36

3.- Porodice Milana Grbe (Špire) i Jove Grbe od sada pa do daljeg naređenja, izdržavaće svaka po 10 izbeglica, na način kako to odredi izbeglički odbor.-
U koliko se ovog nebi držale ima se oduzeti sva nepokretna i pokretna imovina i iskoristiti u korist izbeglica.-
Prednju naredbu pročitati pred strojem svima četnicima.-



Dostavljeno:
Majoru g. Đekiću 37, k-tu sektora
Plaški, k-tu 6, 7 i 8 bataljona i
Predsedniku odbora za izbeglice.

M.P. 38

Tačnost prepisa overava:
A đ u t a n t 39
KOMANDANT,
Đeneralštabni pukovnik
Ilija Mihić s. r. 

___________________________________
34 Potpis nečitak, izuzev čina.
35 AOS SR], Četnička arhiva, kut. 152., reg. br. 41/3. Prijepis, strojopis, ćirilicom.
36 Strijeljanje je izvršeno na groblju u Plaškom.
37 Nikola. Jedan od pseudonima Slavka Bjelajca.
38 Okrugli pečat: ČETNIČKA KOMANDA – PLAŠKI – JESENICA
39 Potpis nečitak

Str. 440. – 441.


107 .
1943.; siječanj 29. 40 Sinj
Izvjšće fra Krste Križanića, ravnatelja gimnazije u Sinju, Marku Došenu, predsjedniku Hrvatskog državnog sabora o pokolju hrvatskog pučanstva od četnika u Vrličkoj krajini 26-28. siječnja 1943. godine.41
 


Javljaju iz Sinja: 42

M. P. 43


Kod nas se prilike nimalo do sada ne popravljaju, pače teško i bolno pogoršavaju. Talijani slijede svoju ubilačnu akciju bez ikakva skrupula, protiv našeg golorukog i nesretnog naroda ....

Nešto ću ti44 ispričati o našim nevoljama i krvavom plesu, koji se zaigrao po suznoj i suroj Dalmaciji. U utorak 26. siječnja (1943) napali su četnici pod vodstvom Talijana Vrliku 45. Najprije su je u nedjelju bombardirali. Oštećena je crkva, ulaz u župsku kuću i neke privatne zgrade. Talijani su u utorak poslali, ispred sebe 3 kilometra 1.200 četnika.Između njih je bilo 8 bersaljera. Oni su prošli kroz Maovice. Prije nego su četnici došli u Vrličku krajinu, partizani su se povukli u Dinaru, u Vištića goru. Između jednih i drugih nije bilo nikakva sukoba!!! Čim su četnici došli u Maovice stali su klati katolike.

Jednom su Kalašu svrdlima iskopali oči, odsjekli ruke i tako ga ostavili! Živu su djecu bacali u vatru. Na samom jednom mjestu ubili su ih 13, raskasapivši ih noževima. Što se dosada zna ima ih na Maovicama mrtvih 28. Tako je doznao i povjerio u prvi mah p. pukovnik Potočnik, ali izbjegli seljaci vele da ih ima preko osamdeset mrtvih u samim Maovicama. Tad su četnici pošli put Vrlike pjevajući i kličući Anti Paveliću, samo da zavaraju narod i da ispred njih ne pobjegnu. I taj im je sotonski trik potpuno uspio. Nesretni su Vrličani mislili da dolaze ustaše! Međutim su bili krvoloci, poživinčene ljudske spodobe, zvjeri sa paklenim instiktom klanja i uništavanja! Čim su došli u Vrliku izvjesili su srpsku zastavu na crkvu, onda su pozvali rodbinu onih koji su pobjegli u obližnja sela, da se vrate, da im jamče da im neće biti ništa. I neki su se vratili. Čim su došli, odmah su ih poubijali, a neke su žive bacili u vatru. Ubili su Miću Erdeleza, Serđa Konjevodu, a spalili Jovu poštara.U Vrlici su ih ubili 13, pa su pošli dalje u Kosore, Jaker te na Kijevo. Najgroznije je nastradalo Kijevo, ali još nemamo točnih vijesti o rezultatu užasne krvarine. Sinoć nam je rekao Potočnik da se zna za 150 žrtava !!! 46

Najpomirljivija je perfidija i barbarstvo najpodlijeg poganstva, što ustaše bili, njih preko 300, na Ribariću, ali su im Talijani zakrčili put topm tenkovima i strojnicama, da ne mogu nikako poći svojima u pomoć, pa niti da pokopaju svoje mrtve!!! Skočio je Potočnik i ust. satnik Botić 47 na Ribarić i došlo je do teških prizora između jedne i druge komande. Ipak je uspjelo 150 crnaca da probije Kordon "junačke vojske" i da dođe do Vrlike i bar bilo kako po mrtve. Morali su se odmah vratiti, jer im je sa strane "savezničke" javljen ako se odmah ne vrate da će svi pred ratni sud, a da će streljati i Potočnika i Botića. Oni su se bijedni vratili i Vrlika je ostala - ničija i svačija, jer su četnici projurili preko Kijeva u Knin, a partizani će se vjerojatno vratiti u Vrliku, jer Talijani nijesu ostavili svoj presidij!!!! Otišli su iz Vrlike i prepustili je partizanima! Pobratili su se sa četnicima i poklali naš nevini svijet .... i odoše, a vlast ne ostaviše, dok našima nikako ne dadu da osvoje i sačuvaju našu krasnu i čestitu Vrliku. Paklena zloća!!!!

Da Ti je bilo vidjeti, jučer poslije podne nepregledne procesije Vrličana, bježe u Sinj, nose svoje siromaštvo sobom. Krcat je Sinj izbjeglica iz Vrlike. Računa se da ih danas ima do 3.000. Užasna poteškoća za smještaj i prehranu. Okupirano je staro i novo sjemenište i dvorana Katoličkog doma. Moramo se svi žrtvovati da bilo kako i bilo koliko spasimo naš bijedni i nesretni narod.

Svi su naši uvjereni, da, ako ne stigne hitna pomoć da će ista sudbina stići i Sinj.

f. Krsto Kržanić, ravnatelj
gimnazije u Sinju, v. r.

___________________________________
40 Datum se utvrđuje iz sadržaja izvješća
41 HDA, Fond: Hrvatski državni sabor, Predsjednički spisi, broj 211/8, 1943., kutija 2. Prijepis, strojopis, latinicom.
42 Dopisano pri prijepisu za potrebe Sabora.
43 Zaprimni pečat: Predsjednički spisi broj 211/8.
44 Odnosi se na Marka Došena, predsjednika Hrvatskog državnog sabora.
45 U napadu je sudjelovalo 1.120 četnika Dinarske četničke divizije pod zapovjedništvom vojvode Momčila Đujića i 2.000 četnika iz Hercegovine pod zapovjedništvom vojvode Petra Bačevića. Napad je izveden radi čišćenja Podinarja od partizana, a u sklopu ofenzive "Weis". Talijani su im dali potrebnu opremu, oruđa, streljiva i motorna vozila te dodijelili skupinu svojih časnika, energičnih, sposobnih i iskusnih u ovakvim akcijama četnika. Na torne području nalazila su se tri partizanska bataljuna s ukupno nešto manje od 600 boraca partizana. Poslije borbi kod Crne glavice i manjih borbi kod Uništa, partizani su se povukli 25. siječnja 1943. iz Vrlike u Dinaru. Cijela operacija trebala je trajati 15 dana, ali četnici su morali napustiti Vrliku i okolna sela zbog partizanske ofenzive iz jugoistočne Like i od Bosanskog Grahova prema Kninu. Da nije bilo tako, vjerojatno bi i broj žrtava i zločina četnika na području Vrličke krajine bio tada mnogo veći. Opširnije o tome vidi: J. Popović, M. Lolić i B. Latas, Pop izdaje ..., n. dj., str. 226-234.
46 O imenima i prezirnenirna identificiranih žrtava vidi dok. br. 108.
47 Ćiril.

10. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #18 : Prosinac 08, 2009, 23:59:03 »


108.
1943., veljača 2. Sinj
Kotarska oblast Sinj dostavlja Velikoj župi Cetina povjerenstveno izvješće o zlodjelima četnika nad hrvatskim pučanstvom u Vrličkoj krajini s iskazima svjedoka i popisom ubijenih od 25. do 29. siječnja 1943. godine.48


KOTARSKA OBLAST
T. Br. 95 od 2. veljače 1943.
Sinj


Pljačka, paljenje i ubijenje
naroda vrljičke krajine od
strane četnika49

Velikoj župi Cetina 

Omiš

Dostavlja se prednji izvještaj povjerenstva sa odnosnim prilozima s molbom na znanje izvješćem da o prednjem nije izvještena nijedna viša oblast osim kratkog izvještaja oružničke postaje Ribarić br. Taj. 48. od 27. siječnja 1943., koji je dobila i Ta Velika župa izravno.50

Za dom spremni!
Zamjenik kotarskog predstojnika
kotarski podpredstojnik
Dr. Martinović
Dr. Martinović51 v.r.

M. P.52

POVJERENSTVENI IZVJEŠTAJ
O ZLODJELIMA ČETNIKA U VRLIČKOJ
KRAJINI
Sinj, 31. siječnja 1943. godine

ZAPOVJEDNIČfVU II. SEKTORA OBĆEG VOJNIČKOG
POVJERENJIČTVA KOD SUPERSLODA

Određeno povjerenstvo Vašim dopisom Op. broj 520/tajno, sastalo se je dne 30. I. 1943. godine u 8 sati u Posadnom zapovjedničtvu u Sinju.
U nemogućnosti, da se povedu izvidi i izvrši pravi uviđaj na licu mjesta, povjerenstvo se je jedino moglo poslužiti iskazima svjedoka-očevidaca.
Ispitivanjem svjedoka-očevidaca, čiji se iskazi prilažu53, povjerenstvo je utvrdilo sliedeće:
Prilikom akcije provedene protiv partizana u Vrličkoj krajini, sa strane taljanskih oružanih snaga, zašli su četnici u selo Kijevo dne 25. siečnja t. g. i dne 27. siečnja t. g. Također su zašli u selo Maovice dne 26. siečnja t. g., u selo Kosore dne 26. siečnja t. g., te u Vrliku dne 25. siečnja t. g . U svim tim mjestima  su četnici izvršili pljačku paljenje kuća, te ubijanje katoličkog pučanstva, anaročito su nastradale Maovice i Vrlika.

U selo Kijevo četnici su naišli dne 25. siečnja t. g. pred večer, nakon što je čitav dan iz pravca Knina dopirala topovska pucnjava. Ova grupa četnika razdijelila  se je u dva dijela i dok je jedna blago postupala sa seljacima, druga je u jednoj kući zatvorila oko 200 žena, muškaraca i djece, te ih čitavu noć zlostavljala. Ova grupa nije pljačkala selo, već je samo tražila hranu za tu večer. Dana 26.siečnja t. g. ovi četnici su napustili Kijevo i otišli u pravcu Vrlike.

Dne 27. siečnja 1943. godine naišla je druga grupa četnika iz pravca Knina. Ova grupa čim je ušla u selo Kijevo, počela je odmah sa paljenjem staja i kuća, pljačkanjem hrane i blaga. Pri tom su ubili dva seljaka.
Ova grupa je dne 28. siečnja t. g. krenula prema Vrlici, ali se je nakon pola sata vratila i prošla kroz selo Kijevo paleći i pljačkajući od reda kuće, goneći blago i  odnoseći sve štogod su mogli iz odnosnih kuća.

Ukupan broj četnika, koji su u oba navrata bili u Kijevu, iznosio je oko 2.000, a očevidci pričaju, da je s njima bilo i 20 talijanskih bersaljera, koji jedino da su po selu tražili kokoše i jaja, koje nisu plaćali.

Za vrijeme boravka četnika u Kijevu, ubijeno je 5 seljaka, a sa sobom su odveli u pravcu Knina 7-8 seljaka, koji se više nisu povratili, to se vjeruje, da su ubijeni.

Od 450 domova, koliko broji selo Kijevo, oko polovine je uništeno i popaljeno.

Sa ovom posljednjom grupom četnika bili su i pravoslavni seljaci iz obližnjih sela  Polače, Stikova, Kosova i Turića, koji su sa sobom doveli svoje žene i djecu, te su im ista pomogla nositi opljačkanu robu.

U selo Kosore naišli su četnici dne 26. siečnja t. g. oko 2 sata poslije podne. Iste predvodio jedan pravoslani pop. 54 Četnici su se razišli po kućama pljačkajući i rasipujući spremljenu hranu, koju sobom nisu mogli ponijeti. U ovom selu zapalili su 2 kuće Lelas Boži, te jednu kuću Lelas Anti i Lelas Josipu iz razloga što su neki od njihovih ukućana u ustašama. Nadalje su otjerali po jednog konja Lelas Marku, Lelas Iliji pok. Cvitka i Lelas Luki pok. Jure. U ovom selu ubijen je odnosno zaklan jedan seljak.

___________________________________
54 Bio je to pop Petar Stoisavljević.

U selo Maovice koje je najteže nastradalo, nahrupilo je 4.000 četnika, dolazeći iz pravca sela Štikova dne 26. siečnja 1943. godine. Čim su ušli u selo, odmah su počeli paljenjem, pljačkom i klanjem, vičući: "Pali i kolji sve što je katoličko ". Sa ovim četnicima bili su skupa također i pravoslavni seljaci sela Maovce i to iz komšiluka Đurića, Cvitkovaca, Primetica i Potkovića, koji su im pokazivali koje su kuće katoličke.
Četnici su ujedno ucjenjivali seljake time, da će im poštedjeti život, ali kad bi dobili novac, opet bi iste zaklali. Iz ovog sela četnici su ponijeli sa sobom sve blago, hranu i robu, do koje su mogli doći.

U ovom selu četnici nisu samo klali seljake, već su ih i bacali u vatru, a seskog glavara Niku Blaževića su još na vatri i pekli.
U ovom selu je poginulo 23 seljaka, 5 ih je ranjeno, a troje djece je nestalo, a među poginulim imade također dvoje djece.
Od 360 dimova, koliko broji selo Maovice, izgorjele su sve kuće koje su bile pokrivene ševarom i gredama.

U Vrliku su četnici naišli dne 25. siečnja t. g. oko 8 sati u jutro. Odmah po svome dolasku izvjesili su zastavu na pravoslavnoj crkvi i dali zvoniti o zvona, te su uvjeravali narod, da se neće nikome ništa dogoditi, te da se svi, koji su dan rije pobjegli pred bombardiranjem od talijanskih zrakoplova, povrate svojoj kući.
Čitav dan 25. siečnja t. g. prošao je u Vrlici u miru, ali pred večer su nadošle nove grupe četnika, te su popalili i opljačkali komšiluk Barišića.

U Vrlici su četnici ubili 13 ljudi, a među njima Uljarević Đorđa sudskog služitelja, pravoslavca i Rnjak Jovu listonošu, također pravoslavca i to obojicu jer da služe ustašama, a Rnjak Jovu suviše, što je iz pravoslavne vjere prešao u katoličku. Čitav komšiluk Barišić je opljačkan i uništen.

Za vrijeme ove akcije četnika po katoličkim selima, osim što su viđeni selu Kijevu oko 20 bersaljera, u drugim selima nisu viđeni talijanski vojnici niti je talijanska vojska bila u blizini tih sela, niti je nakon izlazka četnika u ista ušla.

U svim selima četnici su tražili, da im se kaže, koje su kuće seljaka, koji su otišli u ustaše. Ujedno su svima psovali majku Hrvatsku, a u Vrlici su vikali:"Doli Pavelić, živio Kralj Petar II", a također da su vikali: "Gdje Vam je Pavelić"

Povjerenstvo nije moglo da ustanovi tačan broj mrtvih, jer nije moglo da izađe na lice mjesta, a za mnoge seljake, koji su izbjegli iz gore navedenih sela  pred četnicima, ne zna se da li su još skriveni ili su ih pak četnici putem ubili, a većina svjedoka iskazala ono što je vidjela, da su četnici u prvom naletu učinili jer su i ovi svjedoci pobjegli pred njima.

Također se ne može da utvrdi ni broj zapaljenih kuća, ni broj otjerane stoke, kao i šteta učinjena otimanjem seljacima hrane i robe i to iz razloga, što bi se procjena mogla izvršiti jedino na licu mjesta, jer su mnogi oštećeni seljaci i nadalje ostali kod svojih uništenih i popaljenih kuća.

Prilaže se iskaz ubivenih, ranjenih i nestalih.

Članovi povjerenstva:
1.   Kotarski predstojnik: Dr. Dušan Martinović v. r.
2.   Ustaški satnik: Ciril Botić v. r,
3.   Pričuvni prav. poručnik: Mrduljaš v. r.
 

M. P.55

___________________________________
55 Zaprimni pečat Kotarske oblasti u Sinju, Taj. Br. 95. od 2. veljače 1943.


11. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #19 : Prosinac 09, 2009, 00:00:56 »


Zapisnik

preslušanja Barišić Milke pok. Jokeiz Vrlike povodom zlodjela počinjenih od strane četnika
Sastavljen u uredovnici Posadnog zapovjedničtva u Sinju
Prisutni:
   
1.) Kotarski predstojnik: Dr. Dušan Martinović
2.) Ustaški satnik: Ćiril Botić
3.) Poručnik: Mrduljaš Mirko

I.
Obća pitanja:

I.
Zovem se Barišić Milka pok. Joke, rodom iz sela Vrlike, obćina Vrlika, kotar Sinj, Velika župa Cetina, rođena 1926. godine, rimokatolkinja, neudata, nepismena, domaćica, sudom niti suđena niti osuđivana.

II.
Stvarna pitanja:

II.
Dana 24. siečnja t. g. narod je počeo bježati iz Vrlike radi toga, što su nad istom letjeli talijanski avioni. Dne 25. siečnja t. g. ujutro oko 8 sati nadošli su u četnici, te su počeli pozivati narod, koji se je razbježao, da se vrati svojim kućama i da se neće nikome ništa dogoditi. Četnici su na pravoslavnoj crkvi izvjesili srpsku zastavu i počeli vikati: 'Zivio Pavelić, živili domobrani!". Ujedno su naarod umirivali, da su oni skupa sa domobranima i da neće nikome ništa biti, te se je narod počeo vraćati svojim kućama. Dne 25. siečnja uglavnom je prošlo mirno. Noću od 25. na 26. I. t. g. počele su pristizati u Vrliku veće grupe četnika i zatvorili su sve izlaze iz Vrlike i noću počeli klati katoličke obitelji.

Koliko mi je poznato, četnici su tu noć zaklali osim mog oca Barišić Joke,. majke Mare, strine mi Anice Barišić ud. Bože, još zaklali odnosno ubili naše susjede
- Markijoli Pavicu i kćer joj Katu,
- Turudić Iliju i ženu mu Maru,
- Vrančić Petra pok. Stipana,
- Erdelez Miću, sudskog poslužnika,
- Duju Turudića pok Stipana, listonošu
- Rnjak Jovu, pravoslavca,
- Konjevoda Sergija pok. Frane i
- Uljarević Đorđa sudskog poslužitelja-pravoslavca.

Četnici su također zapalili sve naše kuće i odnijeli što su mogli: novac, hranu i robu, te blago. Ja i moj brat Petar smo izmakli smrti, jer smo se bili sakrili. Kad sam vidjela sve ovo, ja i moj brat smo pobjegli put Sinja sa ostalim seljacima i bježeći vidjeli smo kako Vrlika gori.

III.
Imate li još što kazati
možete li svoj iskaz
prrisegom potvrditi?

III.
Nemam više što da kažem, a svoj iskaz mogu prisegom potvrditi. Zapisnik mi je pročitan i sve su moje riječi unj točno zapisane.

Otisak palca desne ruke Barišić Milke, ovjerava:
Dovršeno 30. siečnja 1943. godine u 9 sati.
Prisutni:
   
1). Kotarski predstojnik: Dr. Martinović v. r.
2). Ustaški satnik: Ćiril Botić v. r.
3). Poručnik: Mrduljaš Mirko v. r. 

M. P. 56

___________________________________
56 Na kraju svih zapisnika zaprimni su pečati Domobranskog zapovjedničtva u Sinju broj Taj. 74., od 30. i 31. siječnja 1943.


Zapisnik

preslušanja Vujić Joze Božina iz Kijeva, povodom zlodjela, koje su počinili črtnici. Sastavljen u uredovnici Posadnog zapovjedničtva u Sinju

Prisutni:
   
1. Kotarski predstojnik: Dr. Dušan Martinović
2.   Ustaški satnik: Botić Ćiril
3.   Prič. prav. poručnik: Mrduljaš Mirko 

I.
Obća pitanja:

I.
Zovem se Vujić Jozo Božin, rodom iz sela Kijeva, obćina Vrlika, kotar Sinj,
Velika župa Cetina, rođen 1914. godine, rimokatolik, oženjen, pismen, zemljoradnik, sudom niti suđen niti osuđivan.

II.
Stvarna pitanja:

II.
U ponedjeljak ujutro dne 25. siečnja o.g. čula se je u Kijevu pucnjava  topova, koja je dopirala od strane Knina preko sela Polače. U Kijevu se je znalo da će doći četnici, jer su nam to pričali pravoslavni seljaci iz Polače. Istog dana pred večer približili su se selu Kijevu grupice četnika, koje su se raspršile po selu tako da im tačan broj ne bi mogao kazati. Ova grupa ostala je u Kijevu do utorak ujutro. Ista grupa je bila podieljena u dvije manje grupe i svaka je zašla u svoj dio sela. Ova grupa koja je zašla u dio sela gdje ja stanujem, nije zlostavljala seljake, već je samo tražila hranu za tu večer. Oni su jedino pokupili iz kuća 30 mladića, a među njima i mene te su nas poveli do kuće Bajana i silili nas da-vičemo 'Živio Kralj Petar, dole Pavelić" i ujedno su nam zaprietili, da u koliko dođu opet partizani u naše selo, i oni četnici ponovo naiđu, da će nas sve pobiti.

Čuo sam da ona druga grupa četnika koja je bila u drugom dijelu sela, da je skupila u jednoj kući oko 200 što žena, što muškaraca i djece, te ih zlostavljala preko nooći. Obe ove grupe četnika nisu ništa zapalili, već su jedino pri ulazu u selu ubili Kereta Božu i Vujić Franu. U utorak ujutro, kad su četnici otišli iz našeg sela, otišli su u pravcu Vrlike i ponovo su u srijedu naišli drugi četnici, koji su bili iz Knina. Ovi drugi četnici su počeli pljačkati naše kuće, paliti pojate i kuće a ujedno su ubili Kereta Ivana i Milković Ivana i još nekog Cicvarića. Ujutro u četvrtak oko 8 sati, krenuli su prema Vrlici, ali poslije pola sata opet su se vratili i tada su počeli redom iz svake kuće da odnose što su mogli, da goneblago, a ujedno su palili od reda kuće i staje. Također su sobom poveli i neke seljake, jedno 7-8, od kojih poznajem Miju Čavka, Vujić Ivana pak. Mate i Vujić Ivana pok. Mije. Dok sam bio u selu, do petka t. j. 29. 1., ovi se ljudi nisu povratili, te se misli da su ubijeni. Točan broj ubijenih i onih koje su otjerali četnici, ne zna se točno, jer se je mnogo naroda pred njihovim dolaskom razbježala, te sene zna, da li su isti još sakriveni ili su ih pak četnici putem ubili. Kijevo ima 450 dimova, a ja mislim, da je više od polovice popaljeno. Četnici su bili Crnogorci i Hercegovci, ali među njima je bilo i pravoslavnih seljaka iz sela Polače, Štikova, Kosova sa kojima su došle njihove žene i djeca i isti su gonili ono što su nama opljačkali. Također je bilo pravoslavnih seljaka iz sela Tvrdića. Kad je naišla prva grupa četnika, iza njih su naišli talijanski vojnici oko 10-20 na broju. Četnici su također bili obučeni u talijanska odijela, ali ti su imali brade i kokardu na kapama, dočim ovi talijanski vojnici su imali na kapi pera i prema tome mislim da su to bili bersaljeri. Sa drugom grupom nije bilo talijanskih vojnika, a niti sam primjetio kretanje talijanske vojske u blizini sela. Meni su četnici otjerali 2 krave i svu robu, tako da trpim štetu od 80.000 Kuna. U selo Kijevo došlo je po prilici 2.000 četnika. Talijani koji su bili u Kijevu samo su tražili kokoške i jaja, ali nisu plaćali.

III.
Imate li još što kazati i možete li
svoj iskaz prisegom potvrditi?

III.
Nemam više što da kažem, a svoj iskaz mogu prisegom potvrditi. Zapisnik mi je pročitan i sve su moje riječi u nj točno zapisane.

Vujić Jozo v. r.

Dovršeno 30. siečnja 1943. godine u 20 h

Prisutni:
   
1). Kotarski predstojnik: Dr. Martinović v. r.
2). Ustaški satnik: Ćiril Botić v. r.
3). Poručnik: Mrduljaš Mirko v. r.

M.P.

12. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #20 : Prosinac 09, 2009, 00:04:33 »


Zapisnik

preslušanja Milković Pilipa pok. Jure povodom izvršenih zlodjela četnika u selima okolice Vrlike. Sastavljen u uredovnici Posadnog zapovjedničtva  u Sinju

Prisutni:
   
1). Kotarski predstojnik: Dr. Dušan Martinović
2). Ustaški satnik: Botić Ćiril
3). Poručnik: Mrduljaš Mirko

I.
Obća pitanja

I.
Zovem se Milković Pilip pok. Jure, rodom iz sela Maovica, obćina Vrlika, kotar Sinj, Velika župa Cetina, rođen 1906. godine, zemljoradnik, rimokatolik, pismen, sudom niti suđen niti osuđivan.

II.
Stvarna pitanja:

II.
Dana 26. siečnja o. g. ujutro oko 7 sati nahrupili su iz pravca sela Štikova četnici, njih oko 4.000 u selo Maovice. Na njihov dolazak seljaci su se razbježali, a ja sam se sakrio u jednoj špilji više komšiluka Milkovića, odakle sam promatrao šta se u Maovicama događa. Četnici su bili sami bez Talijana, a prepoznao sam ih po tome što su neki imali kokarde na kapi, a bili su raznoliko obučeni.

Četnici, čim su ušli u selo, odmah su počeli sa paljenjem kuća i bacanjem živih ljudi u vatru kao i ubijanjem. Ujedno su i pljačkali kuće. Tako sam vidio kada sam sišao u selo u srijedu, nakon što su četnici otišli, slijedeće mrtve seljake, četnici bacili u vatru:

Topić Matu pok. Ivana, nakon što su ga zaklali;
Marka pok. Ilije, zaklan i bačen u vatru;
Režić Šimu kćer Milinu;
Matu Kojundžić, izboden noževima i bačen u vatru;
Denić Ante zaklan i bačen u vatru;
Osim ovih, četnici su najprije zaklali i još živa pekli seoskog glavara Niku Blaževića. Osim ovih zaklanih, bilo noževima, bilo ubijenih, su još sliedeći seljaci:

Kata Mišić žena Milina,
Božo Brtan pok. Nikole,
Ivan Brtan pok. Mate,
Petar Brtan pok. Mate,
Kate Brtan kći Ivana,
Ivan Škorić pok. Ante,
Pera Škalić žena Ivana
Mile Škalić Stipin i Ika Škalić žena Mile,
Varnica Jere pok. Mije,
Milković Boja Pilipova,
Ante Milković pok. Ilije,
Mile Milković pok. Ilije,
Blažević Boja

Još su u vatru bacili i Jozu Milkovića pok. Mate. Teško ranjene smo našli seljake:
Skorup Mašu ženu pok. Petra, ranjena ispod plećke;
Denić Juru pk. Paške prebijenom kičmom.

Ispečenog smo našli Milković Antu pok. Ivana, kojem su oči i ruke izgorili, te Milković Ivana pok. Nikole, koji je ranjen. Također smo našli zaklanog Božu Škalića pok. Joze. Osim ovih seljaka, vjerojatno je još netko izgorio odnosno zaklan, jer sam putem vidio još nekoliko mrtvih seljaka, kojima su otkinute uši i izvađene oči. Vidio sam također na cesti prema Vrlici zaklane iz Vrlike listonošu Jovu Rnjka, Erdelez Milu činovnika na pošti. Gotovo sve kuće su u Maovicama od 360 dimova, izgorjele, a koje su bile pokrivene ševarom i od greda. Četnici su na koncu otjerali sve blago koje su uhvatili i iz kuća svu hranu i robu. Ujedno su seljake ucjenjivali za novac da će im poštedjeti život, te kad bi im seljaci dali novac, isto bi ih zaklali. Četnici su također svakog seljaka, kojeg su dohvatili, izudarali. Dok su četnici pljačkali po Maovicama, sa njima nije bilo talijanske vojske niti je ista bila u blizini, samo prije nego su upali u selo Maovice, talijansko topništvo je iz Drniša tuklo u pravcu sela Štikova. Ujedno su četnici vikali, da tko je Hrvat, da ga se kolje i da se kuće popale. Od pravoslavnih kuća u selu Maovicama, nije nijedna zapaljena, niti je koji pravoslavac nastradao.

III.
Imate li još što kazati i možete li
svoj iskaz prisegom potvrditi?

III.
Nemam više što da kažem, a svoj iskaz mogu prisegom potvrditi. Zapisnik mi je pročitan i sve su moje riječi u nj točno zapisane.

Milković Pilip v. r.

Dovršeno 30. siečnja 1943. godine u 10 sati.

Prisutni:
   
1). Kotarski predstojnik: Dr. Martinović v. r.
2). Ustaški satnik: Ćiril Botić v. r.
3). Poručnik: Mrduljaš Mirko v. r.


M. P.


Zapisnik
preslušavanja Božice Malorče iz sela Kijeva povodom zlodjela četnika Sastavljen u uredovnici Posadnog zapovjedničtva u Sinju.

Prisutni:
   
1. Kotarski predstojnik: Dr. Dušan Martinović
2.    Ustaški zastavnik: Botić Ćiril
3.    Prič. pravosud. poručnik: Mirko Mrduljaš

I.
Obća pitanja:

I.
Zovem se Božica Malorča žena Petrova rodom iz sela Kijeva, obćina Vrlika, kotor Sinj, rođena 1894., rimokatolkinja, udata, nepismena, sudom niti suđena niti osuđivana.

II.
Stvarna pitanja:

II.
Dana 25. siečnja 1943. god. oko 4 sata popodne nahrupili su u naše selo Koljane četnici. Koliko ih je bilo neznam. Odmah su se razišli po kućama te tražili gdje su muškarci dali su u vojsci ili u ustašama. Ujedno su sve pljačkali do čega su došli tako da su čak i obuću sa noga skidali. Tu veče zapalili sve kuće koje su bile pokrivene sa slamom, a ujedno su izvlačili iz kuća ljude i žene. Koliko znam to veče su četnici i poklali nekoliko ljudi.

Četnici su u Koljanima ostali i 26. t. m. zlostavljajući narod i u sridu 27. t. m. su otišli ali su se opet pojavili u blizini sela 28. t. m. te smo svi izbjegli iz sela put Sinja. Koliko su ljudi četnici točno zaklali u selu Koljanima nije mi poznato jer sam bila ustrašena te nisam nispila da iziđem vani iz kuće. Kad smo bježali vidila sam na cesti 7 mrtvaca, među kojima sam prepoznala

Kereta Ivana i Božu,
Vujića Franu Božina,
Milković Ivaana,
Čavka Miju,
Kokan Ivana,
Vujić Ivana.

Čula sam od drugih pričati, da ih je u selu Kijevu bilo zaklana još petnaestak. Dok su četnici bili u našem selu, ja nisam vidjela s njima niti jednog talijanskog vojnika, a čula sam pričati od drugih seljaka, da je bilo s njima jedno 20 bersaljera. Od koga sam to čula, da su ih vidjeli ne mogu da znam, svakako znam, da su neki seljaci to pričali.

III.
Imate li još što kazati i možete
li kazano prisegom potvrditi?

III.
Nemam više što da kažem, a kazano mogu prisegom potvrditi. Zapisnik mi je pročitan i sve su moje riječi u nj točno zapisane. Otisak palca desne ruke Malorča Božice
ovjerava:

Prisutni:
   
1). Kotarski predstojnik: Dr. Martinović v.r.
2). Ustaški satnik: Ćiril Botić v. r.
3). Poručnik: Mrduljaš Mirko v. r.

M. P.

13. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #21 : Prosinac 09, 2009, 00:12:40 »


IZKAZ

ubijenih, ranjenih i nestalih seljaka povodom zlodjela četnika u Vrličkoj Krajini

SELO MAOVICE


R.    Prezime i ime.
br.    te očevo ime
Ubijeni:
1.   Topić Mato p. Ivana
2.   Milković Marko p. Mije
3.   Režič Šima Milina
4.   Kojundžić Mate
5.   Blažević Niko
6.   Kata Mišić ž. Mile
7.   Brtan Božo p. Nikole
8.   Brtan Ivan p. Mate
9.   Brtan Petar p. Mate
10.   Brtan Kata
11.   Škorić Ivan
12.   Škalić Pera ž. Ivana
13.   Škalić Mile Stipin
14.   Škalić Ika ž. Mile
15.   Varnica Jere p. Mije
16.   Milković Boja Ž. Pilipa
17.   Milković Ante p. Ilije
18.   Milković Mile p. Ilije
19.   Blažević Boja Antina
20.   Milković Jozo p. Mate
21.   Božo Skalić
22.   Denić Ante
Ranjeni:
Denić Jure p. Paške
Skorup Maša ud. Petra
Milković Ante p. Ivana
Milković Ivan p. Nikole
Brtan Pilip
Nestali:
Milković Jeka p. Ante
Denić Ante Matin
Režić Ive p. Joze
 
god. Način ubijanja


30   zaklan i bačen u vatru
62   zaklan i bačen u vatru
7    zaklan i bačen u vatru
32   zaklan i bačen u vatru
68   živ pečen
40   zaklana
40   zaklan
45   zaklan
50   zaklan
18   zaklana
60   zaklan i oči izvađene
70   zaklana i oči izvađene
37   zaklan i oči izvađene
30   zaklana i oči izvađene
25   zaklan i oči izvađene
45   ubijen iz puške
45   ubijen iz puške
44   ubijen iz puške
14   ubijen iz puške
37   zaklan i u vatru bačen
50   zaklan i u vatru bačen
45   zaklan i u vatru bačen
   
70   prebivena kičma
70   teško ranjen u plećku
33   oči i ruke izgorile
29   Po čitavom tijelu pečen
60   Izboden po tijelu
   
8   
5   
6   
 
Opaska


Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat

Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat

Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat

SELO KIJEVO


R.    Prezime i ime.
br.    te očevo ime
Ubijeni:
Kereta Božo
Vujić Frano
Kereta Ivan
Milković Ivan
Cicvarić Petar
Odvedeni:
Čavka Mijo
Vujić Ivan p. Mate
Vujić Ivan p. Mije
 
god. Način ubijanja

   
30   ubijen iz puške
37   ubijen iz puške
30   ubijen iz puške
70   ubijen iz puške
40   ubijen iz puške
   
47   
50   
50   
 
Opaska


Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat

Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat

SELO KOSORE


R.    Prezime i ime.
br.    te očevo ime

Ubijeni:
Lelas Ante Grgin
 




30
 
god. Način ubijanja



zaklan
 
     Opaska



Ispravan/ Hrvat


14. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #22 : Prosinac 09, 2009, 00:15:09 »


SELO VRLIKA

R.    Prezime i ime.
br.    te očevo ime
Ubijeni:
Barišić Joko
Barišić Mara
Barišić Anica ud. Bože
Markijoli Pavica
Markijoli Kata
Turudić Ilija
Turudić Mara
Vrančić Petar
Erdelez Mićo
Turudić Duje
Konjevoda Sergije
Runjak Jovo
Uljarević Đorđe
god. Način ubijanja

   
70   zaklan
60   zaklan
70   zaklan
50   zaklan
21   zaklan
70   zaklan
60   zaklan
60   zaklan
25   zaklan
45   zaklan
30   zaklan
25   zaklan
30   zaklan
 
Opaska


Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
Ispravan/ Hrvat
 
___________________________________
48 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2.36415-1945, kut. 21. Original, strojopis, latinicom.
49 Ove zločine izvelo je 1.120 četnika Dinarske četničke divizije pod zapovjedništvom vojvode M. Đujića i 2.000 četnika iz Hercegovine pod zapovjedništvom vojvode P. Baćovića.
50 To izvješće Oružničke postaje Ribarić Kotarska oblast Sinj dostavila je sutradan 28. sijećnja 1943. Velikoj župi Cetina i drugim ustanovama NDH. U njemu stoji:

"Dne 26 siječnja 1943 oko 8 sati u jutro stigla je jedna grupa četnika od Knina-Siverića u mjesto Maovice obćine Vrlika koja je bila po prilici u broju od oko 6.000 većinom Hercegovci, bosanci i crnogorci. Odmah po dolasku u navedeno selo preduzeli su akciju protiv hrvatskih sela Maovice, Miljkovići, Batalići i Skorupi i u toku paljenja su sela Kijevo, Kosore, Vinalić, Garjak, Ježević i svih ostalih sela u kojima stoje Hrvati-katolici. Akcija je bila u tome da su palili kuće i klali žene, djecu i ljude i koga god uhvate samo je li katolik, zatim u pljačkanju blaga i ostale imovine. U selu Maovicama u koliko se moglo saznati do sada je poklano 50-60 osoba. U zaseoku Miljkovići četnici su zatvarali po 5-6 osoba u kuće tako žive zapalili. Na području postaje do sada stiglo oko 300 osoba izbjeglica a još uvijek pridolaze. Točniji podaci dostavit će se naknadno. "
HDA, Fond: ZKRZ GUZ, br. 2362/4-45, kut. 21. Vidi: NOB-a u Dalmaciji 1941-1945., Split, 1983., knj. 5., str. 652.
51 Dušan.
52 Zaprimni pečat Velike župe Cetina u Omišu Taj. br. 315. Rukom je napisano da se isto prepiše sa svim prilozima i dostavi Predsjedništvu vlade, Ministarstvima unutrašnjih i vanjskih poslova, Glavnom ravnateljstvu za javni red i sigurnost NDH i Obćem upravnom Povjereničtvu, što je i napravljeno 22. veljače 1943.
53 Od velikog broja iskaza ovdje se daje tek četiri za ilustraciju i za svako selo. Na temelju podataka iz njih napravljen je iskaz ubijenih, ranjenih i nestalih ljudi koji se daje na kraju.
54 Bio je to pop Petar Stoisavljević

Str. 441. – 454.

15. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #23 : Prosinac 09, 2009, 00:16:34 »


131.
1943., travanj 7.
Zapovijed Momčila Đujića, zapovjednika Dinarske četničke divizije,zapovjedniku Četničkog korpusa "Velebit" da se strijelja Borka Korać, "poznata komunistička učiteljica i terenska radnica".123

KOMANDANTU KORPUSA "VELEBIT"

Položaj


1) Saznao sam da se u našem zatvoru u Žegaru nalazi poznata komunistička učiteljica i terenska radnica KORAĆ BORKA,124
rođaka čuvenog krvopije zulumčara DANE KORAĆA. Imenovana je rodom iz Visuća od Udbine. Neka se odmah izvrši njeno strijeljanje i o tome neka mi se pošalje izvještaj.

Sa verom u Boga i našu pobedu.

7. IV 1943.
 
Štab Dinarske Četničke
Divizije

M.P
Komandant, vojvoda
Momčilo R. Đjujić s. r.

___________________________________
122 Okrugli pečat: "Nezavisna Država Hrvatska - Kotarska oblast - Brod n/S.".
123 HDA, Fond: Dinarska četnička oblast, br. 131-144, kut. 4. Ovjereni prijepis, strojopis, latinicom (izuzev potpisa i pečata koji su ćirilicom).
124 Borka Korać rođena je u Visuću, kod Udbine 1921., seljakinja, Srpkinja. Od početka radila je kao aktivistica Komunističke partije na organiziranju omladine i njezinom uključivanju u partizanski pokret. Bila je sekretar Kotarskog komiteta SKOJ-a Udbina, član Kotarskog komiteta KPH Udbina, član Okružnog komiteta SKOJ-a za Liku i član Okružnog odbora AFŽ-a za Liku. Nosilac je partizanske Spomenice 1941. Preživjela je rat te je vjerojatno Đujićevo saznanje bilo netočno. Vidi: Žene Hrvatske u NOB-i, knjiga 2., Zagreb, 1965., str. 468.

Str. 508.


140.
1943., svibanj 11. Knin
Obavijest Velike župe Bribir i Sidraga Davidu Sinčiću, općem upravnom :¬vjereniku NDH kod II. armije talijanske vojske, o četničkom letku, prij-_ kojega se prilaže,161

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
VELIKA ŽUPA BRIBIR I SIDRAGA

V. T. broj: 10/282-43.

Knin, dne 11. svibnja 1943.

___________________________________

159 Potpis, rukom, tintom, nečitljiv.
160 Okrugli pečat: NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA - MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA - GLAVNO RAVNATELJSTVO ZA JAVNI RED I SIGURNOST.
161 HDA, A NDH, Fond: Opće upravno povjereništvo kod Zapovjedništva II. armate talijanske vojske, br. 4.396/1943. Original, strojopis, latinicom.


Predmet: Četnički letak

Obćem Upravnom Povjereniku kod "Supersloda"162 Gosp. Davidu Sinčiću
Sušak

Dodatno izvještaju V T. broj: 10/281-43. od 10. svibnja 1943. dostavljam Vam "Proglas- Braćo Srbi i sestre Srbkinje" od 9. svibnja 1943., a koji je dana 10. V. 1943. našao na putu akcesista Kotarske oblasti u Kninu Kurtović Ante, a koji je bio izpao iz džepa jednom pravoslavnom seljaku, koji je u međuvremenu dok je on letak digao nestao mu iz vida između svieta.
Sadržaj letka podupire obavieštenja, koja sam dobio od pouzdanika br. 1. u pogledu uputa, koje je donio ovdašnjim četnicima vojvoda Plećaš 163 od Ministra vojske tzv. jugoslavenske vlade generala Draže Mihaljevića. l64

Kako se vidi ovaj letak je sastavio pod dojmom viesti o padu Bizerte i Tunisa u  Africi, a nagovještava, da bi četnici kroz kratko vrieme okrenuli oružje proti sila Osi i Nezavisne Države Hrvatske.

U priepisu i prievodu na talijanskom jeziku dostavio sam zapovjedniku talijanske vojske u Kninu gosp. Generalu Francescu Giangrecu, a s njime i razgovarao ovoj stvari. General se dosta uzrujao radi ovoga letka, izjavio da će sve poduzeti, da bi otkrio ko ga je sastavio, te izrazio se, da sa četnicima treba(ju) biti vrlo oprezni, jer da im on ništa ne vjeruje.

Original letka je pisan kursivnim slovima ćirilicom. Pošto do sada niesam dobio nego samo jedan primjerak zadržao sam ga radi izvida.

Moje je uvjerenje, da ovaj letak potječe iz okoline popa Đujića. 165

Za DOM SPREMNI!

UPRAVITELJ VELIKE ŽUPE

M. P.166
PODŽUPAN
/Ante Vatavuk/
Ante Vatavuk v. r.
 

___________________________________
162 Kratica za: Comando Supremo Slovenia-Dalmatia tj. Vrhovno zapovjedništvo za Sloveniju i Dalmaciju naziv uveden 9. svibnja 1942. za dotadašnje Vrhovno Zapovjedništvo talijanske II. armate.•
163 Đuro. Na sastanku četničkih vojnih i civilnih predstavnika s teritorije Bos. Grahova, Drvara Petrovca, održanom u Kninu 26. veljače 1943. donijeta je odluka o osnivanju Grmečko-klekovačkog četničkog korpusa, a za zapovjednika mu je izabran kapetan vojvoda Đuro Plećaš, koji je od - Draže Mihailovića bio upućen kao inspektor četničkih trupa istočne Bosne i Hercegovine. Naređnje o osnivanju tog četničkog korpusa izdao je Đ. Plećašu D. Mihailović 1. travnja 1943. uz zapovijed za borbu protiv tamošnjih partizanskih postrojbi. AOS SRJ, ČA, kut. 2, br. 47/1.
164 Treba Mihailovića.
165 Momčilo R. Đujić.
166 Okrugli pečat: Nezavisna Država Hrvatska - VELIKA ŽUPA BRIBIR I SIDRAGA - KNIN.


Dostavljeno:

-   Poglavniku Nezavisne Države Hrvatske
-   Poglavnikovom Glavnom Stanu
-   Ministru unutarnjih poslova
-   Ministarstvu unut. posl. - Gl. rav. za jav. red i sig., Odsjek X.
-   Ministru vanjskih poslova
-   Pomoć. Min. Pred. Vlade, Drž. Tajniku
-   Ravnateljstvu za javni red i sigurnost
-   Obćem Uprav. Povjereniku kod "Supersloda"
-   Obćem Vojničkom Povjereniku kod "Supersloda"
-   Doglavniku - Postrojniku
-   Dostavljeno Armati !


16. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #24 : Prosinac 09, 2009, 00:20:04 »


Prijepis!

PROGLAS!

Braćo Srbi i sestre Srpkinje!

Rastvorite oči, podignite ponosne srpske glave! Naša je sloboda već na vratima. Fašistička je gamad u Africi već potučena do nogu. Ni jedan fašista se nalazi tamo. Još malo pa će se čizma svući.

Braćo Srbi svake dobi, staleža i spola! Na okup! Svi muškarci od 15 do 60 godina neka se odazovu u našu oslobodilačku četničku vojsku. Hrvatske i Hrvata: mora nestati, a osovinskoj vojsci dat ćemo osovinu u rebra a ekser u tabane.

Mnogo nas je i dobro smo se naoružali i ako fašističkim oružjem, kojeg su nam sami davali, da sami sebe koljemo i strijeljamo, ali Srbin se prevariti ne da. Srbin u šumi sa crvenom zvijezdom, Srbin u četnicima sa mrtvačkom glavom, Srbin po hrvatskim uredima i među fašističkom vojskom, Srbin svugdje i uvijek nije bio niti jest, niti će biti ništa sem Srbin.

Mi možemo i moramo u svim pravcima ići, ali nas svaki pravac vodi i mora dovesti do jednog cilja. Stvoriti veliku i snažnu Srbiju koju će uvijek štititi i jačati prijateljstvo Engleske i majke Rusije. Stoga svi na okup i slepo poslušni našim komandantima, koji će svakom Srbinu i Srpkinji odrediti specijalnu oslobodilačku dužnost. Tada ćemo moći slobodno zapevati onu poznatu: "Musolini ćelavi, al te Srbin prevari"

SMRT FAŠIZMU-SLOBODA SRPSKOM NARODU!

Ovaj "Proglas" sme doći samo
u pouzdane srpske ruke.

U planini, 9. maja 1943. god.


___________________________________
Da je ovaj prepis točan svome izvorniku, koji se nalazi od jednog arka pisanog ćirilicom umnoženog na šapirografu, tvrdi:

Ustaški Logornik:
(Ante Kurtović)
Kurtović Ante v.r.


Knin, 10. svibnja 1943. god.

M.P.167

M.P.168

________________________________
167 Okrugli pečat: USTAŠA – HRVATSKI OSLOBODILAČKI POKRET – LOGOR KNIN
168 Zaprimni pečat Općeg upravnog povjereništva kod Višeg Zapovjedništva talijanskih oružanih snaga "SLOVENIJA-DALMACIJA" br. 4.396 od 15. svibnja 1943.

Str. 526. – 529.


143.
1943., svibanj 26. Josipdol
Izvješće Oružničke postaje Josipdol Oružničkom krilu Ogulin o ubojstvu župnika Dragutina Fifke iz Cerovnika od četnika iz Josipdola.177

ORUŽNIČKA POSTAJA
JOSIPDOL
Josip Dol, dne 26. svibnja 1943.

PREDMET: Fifka Dragutin, župnik iz Cerovnika ubijen, izvješće

-   Oružničkom krilu Ogulin
-   Oružničkom vodu Ogulin
-   Državnom tužiteljstvu Ogulin
-   Kotarskoj oblasti Ogulin
-   Župskoj red. oblasti Ogulin

One 25. svibnja 1943. oko 7 sati pronađen je ubijen župnik Dragutin Fifko iz  Cerovnika 21/2 km. južno od Josip Dola, a na putu Josip Dol - Senj u blizin sela Sv. Aranđela udaljeno od glavne ceste oko 500 metara u pšenici zaklan i hlače sa njega skinute te opljačkane.

Vođenim izvidima ustanovljeno je, da je dne 24-t. g. u večer oko 20.30 sati ubijeni napustio Josip dol i pošao u pravcu Cerovnika putem kroz selo Vjeternicu, viđen je od tamošnjeg pučanstva da putuje sam sa tašnom u ruci, dočim kod istog nije ništa pronađeno.

Temeljita sumnja za ovo djelo postoji, da su ovo počinili ovdašnji četnici, jer partizani nebi ovo učinili iz razloga što je isti uviek bio među njima u selu Cerovniku178, te se nikad nije tužio na nikog od njih već ako bi htjeli partizani ovo učiniti to su mogli i ranije učiniti u Cerovniku a ne na Vjeternici.

Pregledom leša ustanovljeno je, da je isti zaklan sa nožem na vratu proboden sa desna na lievo izpod dušnika u pravcu srca, te jezik odrezan i maramica zatrpana u usta.

Leš imenovanog preniet je dne 25-V-t. g. poslije podne u crkvu u Josip dolu, gdje će isti biti u rimokatoličko groblje pokopan.

Zapovjednikpostaje narednik
Tomo Karakaš, v. r.

Da je ovaj priepis vjeran svome izvorniku tvrdi:

Pisarnica sudbenog stola
U OGULINU, dne 5. lipnja 1943 god.

Predstojnik sudske pisarnice:
Peitel179


M. P.180

________________________________
177 HDA, Arhiva NDH, dok. inv. br. 16.496. Prijepis, strojopis, latinicorn. 535
178 Župnik D. Fifka bio je suradnik antifašističkog pokreta, a ubili su ga četnici iz Josipdola. U povodu njegove smrti Narodni borac, glasilo Štaba 2. brigade 13. divizije NOVH (br. 4, lipanj 1943., str.17) donosi oveći napis.
179 Milan.
178 Okrugli pečat: NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA - S U D B E N I  S T O L  O G U L I N

Str. 534.-535.


17. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #25 : Prosinac 09, 2009, 00:22:02 »


144.
1943., lipanj 4. Senj
Izvješće Državnog tužiteljstva u Senju Općem upravnom povjereništvu kod SupersIode u Sušaku o četničkim zločinima na području Selaca.181
 
DRŽAVNO TUŽITELJSTVO U SENJU
Broj: KK-139/43 i 140/43.

OBĆEM UPRAVNOM POVJERENIČTVU KOD SUPERSLOBODE

SUŠAK

Velika Župa Vinodol i Podgorje i Oružnička postaja u Crikvenici podnieli su ovom Državnom tužiteljstvu prijavu, da su u razdoblju od 14. do 20. svibnja 1943. god. na cesti između Novog i Selca nestali Dane Rukavina, načelnik iz Sv. Jurja i Rude Deranja, trgovac iz Novoga.

Dane Rukavina da se je dana 14. svibnja 1943. god. uputio sa samovoznim kotačem iz Sv. Jurja u Crikvenicu, a Rude Deranja dana 17. svibnja 1943. god. dvokolicom iz Novoga isto tako prerna Crikvenici i da od njih od tih dana nema ni traga ni glasa.-

Dana 20. svibnja 1943. god. pronađena je lješina Dane Rukavine u jednoj šumici između morske obale kraj Selaca i turističke ceste, a dana 22. svibnja 1943. god. nađena je također i lješina Rude Deranja isto tako u jednoj šumici kraj turističke ceste Novi - Selce.

Sudbeno-liečničkim nalazom i mišljenjem ustanovljeno je, da je Dane Rukavina umro uslied razmrskanja glave i kljenuti mozga i kraj toga da mu je izztrgana gornja čeljust, na kojoj su se, prema naknadnoj izjavi njegove žene, nalazili zlatni zubi.

Sudbeno-liečničkim nalazom i mišljenjem glede Rude Deranja ustanovljeno je, da je ovaj umro uslied iskrvarenja lieve i desne arterije karotis, koja je presječena u njezinoj sredini.-

Povedenim izvidima ustanovljeno je sliedeće:

Na turističkoj cesti između Selaca i Novoga drže redovito stražu četnici,182  čuvajući vodovod, s kojim se Selce i Crikvenica preko Novog iz Žrnovnice obskrbljuju vodom - prema izjavi kotarskog predstojnika u Crikvenici, njihova je dužnost bila samo čuvanje tog vodovoda i ništa više - dakle, nije im bila dužnost da prolaznike pregledavaju i zaustavljaju.-

Preslušavanjem svjedoka
Marije i Lovre Rukavine,
Andrije Samaržija,
Katarine Lončarić,
Ivana Jeličića,
Antuna Lončarića,
Ivana Jeličića,
Jelene Jeličić,
Dragutina Luščića,
Maksa Korenića,
Šimuna Lončarića,
Pepe Deranja,
Anke Sokolić,
Johane Maričić,
Pauline Karlović,
Andrije Piškulić,
Milke Smokvina,
Pauline Mrzljak,
Tonke Mirković i
Kuzme Mažuranić183 ustanovljeno je sliedeće:
 
Svjedoci Marija Rukavina i Lovre Rukavina tvrde, da je pok. Dane Rukavina uzeo sa sobom 54.000.- Kuna, kad je krenuo na put iz Sv. Jurja u Crikvenicu, a svjedokinja Pepa Deranja, mati pok. Rude Deranja tvrdi, da je njezin sin imao sa sobom 15 - 20.000.- Kuna.-

Svjedoci Andrija Samaržija, Dragutin Luščić, Makso Korenić, Kuzma Mažuranić i Andrija Piškulić tvrde, da su na upitnoj cesti njih četnici zaustavljali, dapače Andriju Samaržiju i Andriju Piškulića pregledavali.-

Svjedokinja Paulina Karlović i Paulina Mrzljak tvrde, da je jedan od četnika njih nagovarao na spolni odnošaj.

Značajan je izkaz svjedoka Ivana Jeličića, koji tvrdi, da kad je on upozoravao četnike da mu ne čine štetu na njegovom zemljištu i da mu ne trgaju trešnje, da je jedan od četnika drugom povikao: "Pucaj u njega". Isti svjedok nadodaje, da čuo govoriti Šimuna Broznića, gdje ovaj govori, da je onog dana kada je zaklan Rudolf Deranja čuo iz šume kraj ceste zapomaganje i viku jedne osobe i to na mjestu, gdje je ubijen Rudolf Deranja.-

Značajan je također izkaz svjedoka Antuna Lončarića, koji veli, da je čuo govoriti četnike, da će biti kožica prije nego što idu u Liku, a također veli, da je čuo govoriti četnike: "Mili Bože, kad ćemo da počnemo ovo da koljemo."

Najznačajniji su izkazi Ivana Jeličića i Jelene Jeličić, koji vele, da su baš dana 14. svibnja 1943. god., kad je umoren pok. Dane Rukavina, prolazili turističkom cestom Selce - Novi i zapazili i vidili na cesti i to blizu gdje su inače četnici držali stražu i gdje je nađena lješina pok. Dane Rukavine, jednog motoristu sa motorom a kraj njega da su stajala dva četnika. Motorista da je palio motor, ali da mu motor nije htio sastaviti. Kako su se oni od njih udaljili za kojih 300 koraka, da su se okrenuli i da su na cesti vidili samo motor, ali kraj motora da nisu više vidili ni četnika ni onog putnika, našto da je Jelena Jeličić kazala svom mužu Ivanu Jeličiću "Sa ovim čovjekom neće biti dobro, kad je ostao dalje s njima."

Istaknuti mi je, da je sudskim očevidom na licu mjesta ustanovljeno, da su četnici svoje zasjede držali baš na onom dielu ceste Selce - Novi, gdje su u blizine ceste nađene lješine, a osobnom pretragom pok. Dane Rukavine i Rude Deranja, nije kod njih pronađen nikakav novac, premda je ustanovljeno, da je Dane Rukavina imao kod sebe 54.000.- Kuna, a Rude Deranja oko 15-20.000.- Kuna.-

Motorni kotač Dane Rukavine pronađen je kod četnika i ovi su ga predali talijanskim karabinjerima, dok je dvokolica pok. Rude Deranja nađena zabačena u djetelinu 50 metara daleko od mjesta, gdje je pronađena njegova lješina.

Prema gore navedenom, temeljita i opravdana sumnja, radi umorstva pok. Dane Rukavine i Rude Deranja, pada samo na četnike i na nikoga drugoga, pa molim za posredovanje kod Zapovjedničtva Superslode u Sušaku da ovo odredi, da se pronađu i ustanove počinitelji ovih kažnjivih djela i privedu zasluženoj kazni.

ZA DOM SPREMNI!

________________________________
181 HDA, Arhiva NDH, dok. inv. br. 16.677. Original, slrojopis, latinicom.
182 Četnici su bili iz Gacke doline, a zapovjedništvo im je bilo u Selcirna.
183 Napominjemo da su očuvani iskazi ovih svjedoka u prilogu dokumenta, ali nema potrebeda ih ovdje donosimo pa su izostavljeni. List "Naprijed", organ Komunističke partije Hrvatske, br. 8 od 9. lipnja 1943. o tom slučaju izvjestio je: "Iz Hrvatskog Primorja – Četnička razbojstva. Bježeći iz Like gonjeni od naše NOV, neki su se četnički razbojnici sklonili u Primorje, u okrilje okupatoru. Ti četnički banditi i ovdje djelom pokazuju mržnju prema svemu što je hrvatsko. Prijete da će klati Hrvate, obilaze polja i voćnjake i otvoreno kradu i harače, napastuju na pustim mjestima djevojke i napadaju ih. Ovih su dana četnički razbojnici izvršili dva gnusna zločina. Ubili su Danu Rukavinu, načelnika u Sv. Jurju i Rudu Deranju, trgovačkog pomoćnika iz Novog. Četnici su oje žrtve zaklali. Motocikl na kojem se vozio Dane Rukavina prilikom mučkog napadaja nađen je kod četnika".

Str. 535. – 537.


18. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #26 : Prosinac 09, 2009, 00:40:19 »


146.
1943., lipanj 8. Ogulin
Izjava Kristine Šepac Državnom tužiteljstvu u Ogulinu o četničkom ubojstvu njene sestre Katarine i brata Zvonimira u Bunjevcima.92

ZAPISNIK

sastavljen dana 8. lipnja 1943 godine u pisarnici Državnog tužiteljstva u Ogulinu

Prisutni:
1) Veljko Galinović, državni tužitelj
2) Mileva Škunca, ug. služ.

Pristupa ovom tužiteljstvu nepozvana Kristina Šepac iz Hrvatskih Moravica193, k. broj 33., te daje na zapisnik sliedeće:

PRIJAVU

Moja porodica živila je u zaselku Bunjevci u neposrednoj blizini Hrvatskih Moravica i to moji roditelji, nas dvie sestre i brat, ali pošto smo se bojali četnika, koji su veoma neprijateljski raspoloženi prema nama Hrvatima preselili smo se drugi dan Uskrsa na samu postaju Hrvatske Moravice da budemo sigurniji. U navedenom zaselku Bunjevci, jedino naša kuća je bila katolička hrvatska, dok svi oko nas su pravoslavci.

Dana 24. svibnja ove godine moja sestra Katarina Šepac oko 1 sat poslie podne kazala je da ide malo pregledati našu kuću u Bunjevcima, a poslie nje pošao je i moj brat Zvonimir Šepac, činovnik u željezničkoj ložionici u Hrvatskim Moravicama. Od toga dana pa do danas oni se više nisu kući vratili, već su ubijeni po četnicima i o tom ubijstvu doznala sam sliedeće:

Kada je moj brat Zvonimir Šepac pošao u Bunjevce svratio je u susjednu kuću Sofije Mišljenović, kbroj 25, u Bunjevci, te poslie nekog vremena došla su tri četnika vezali ga i odveli sa sobom. Kad su svi došli do kuće Save Jakšića, koja je također tu u blizini, a znajući sigurno, da ga zlo čeka, pobjegao je onako vezan od ove trojice četnika, našto su oni počeli za njim pucati iz puške, te je prvi put ranjen pao u vrtu Đure Milkovića, također u blizini. Nakon toga opet se digao i potrčao dvadeset koraka, ali je opet pogođen sa drugim metkom i tu je onda po drugi put pao i onesviestio se. Napominjem, da je moj brat bio star 27 godina i da je bio veoma jak i razvijen mladić, pa je radi toga imao snage, da i ako ranjen je mogao bježati.

Pšto je to sve bilo u blizini naše bivše kuće, moja sestra Katarina čuvši za pucanj dotrčala je do mjesta, gdje je moj brat Zvonimir drugi put pao i počela jaukati, našto je dotrčao jedan od one trojice četnika i udario ju kundakom puške po glavi tako da joj je odmah razbio lubanju i vjerojatno odmah ondje umrla.

Poslie toga čula sam da su ih od tog mjesta t. j. moga brata i sestru četnici nosili na nekim drvima prema šumi, a što je sigurno, jer sam ja vidjela tragove krvi.

Sve je ovo vidio i meni pripovjedao Josip Ceranić, ložač u Hrvatskim Moravicama, ali pošto su četnici znali, da je on to vidio prietili su se da će ga ubiti, pa je bio skrivan osam dana u ložionici na postaji a zatim je odpremljen sa Ustašama u Zagreb, gdje se sada tamo sa službom nalazi, u istom svojstvu kao ložač.

Kada je onaj četnik udario po glavi moju sestru Katarinu vidjela je to Fanika Tomić, iz sela Male Drage, obćina Brod Moravice, ali težko da će ona to sada iz straha pred četnicima posvjedočiti.

Napominjem, da moj brat uobće nije bio nikakvi istaknuti čovjek u politici, naprotiv da je bio miran i povučen, a ubijen je prosto radi toga što je Hrvat, i pružila se tog dana prigoda četnicima da ga mogu ubiti, a što se podkrepljuje činjenicom da je ubijena i moja sestra bez ikakvog razloga, a valjda i iz straha da nebi odala ono što je vidjela.

Ova trojica četnika nisu domaći već negdje iz Like ili Korduna, ali ja vjerujem da su kod ovog ubijstva moje braće sudjelovali naši susjedi pravoslavci u Bunjevcima i to Milivoj Trbović, njegov brat Đoko i Klaić Simo. Ovo zaključujem po sliedećim činjenicama:
Kad smo izselili iz naše kuće u Bunjevcima izkopali smo iz trapa nešto krumpira, koje smo ostavili preko zime i stavili u podrum, dok nam se ne pruži prigoda da ga prenesemo u sadašnji stan na postaju.

Međutim već drugi dan, kad je moja sestra došla po taj krumpir nije ga više bilo, te je osim tog krumpira pokradeno sve naše poljsko oruđe i druge stvari, a što su mogli učiniti samo ovi naši susjedi koji su vidjeli kad smo krumpir izvadili, a koji su također četnici.

Ja sam tog istog dana t.j. 24. svibnja ove godine ponedjeljak pošla gore, jer kako sam rekla Bunjevci su zaselak u neposrednoj blizini Hrvatskih Moravica, i vidjela sam tragove krvi. Vratila sam se natrag i odmah prijavila stvar talijanskim karabinjerima. Njihovo zapovjedničtvo bilo je već izdalo nalog da ide jedan odred vojske i trebao je da ide naš oružnički narednik sa nekoliko naših ljudi. Ali prije nego se krenulo došao je od ozgor jedan četnik i kazao Talijanima da su gore partizani i da je opasno ići, našto je onda talijanski zapovjednik, neki major kraljevske vojske, imena mu neznam, zabranio vojsci da ide na lice mjesta. Pošto su i naši oružnici pod njihovim zapovjedničtvom nisu mogli ni oni poći i tako uobće se nije pošlo.

Drugi dan u utorak pošla sam opet moliti ovog talijanskog zapovjednika, da  se pođe na lice mjesta, ali se on izmotavao govoreći najprije da su moga brata ubili partizani, a poslie malo rekao mi je da su ga četnici ubili, jer da je išao na sastanak sa partizanima, i da ne može ići sa vojskom na lice mjesta, dok ne dobije dozvolu višeg zapovjedničtva iz Ogulina.

Tek treći dan u sriedu poslie podne pošli su Talijani na lice mjesta i to tri karabinjera i oko 50 vojnika sa dvojicom njihovih oficira. Uhapsili su Mihaila Trbović, njegovog brata Đoku i Simu Klaić, koje sam prije spomenula, t.j. naše bivše susjede, a koji su također četnici i doveli ih u Hrvatske Moravice.

Navedeni Mihailo Trbović u početku je poricao da mu nije ništa poznato o tom ubijstvu, međutim kad su ga malo bolje pritegli kazao je da je to ubistvo učinio neki Milan Glavina, četnik iz Korduna ili Like koji se nalazi među ostalim četnicima izvan Moravica u njihovoj kasarni.

Jedan četnik iz Moravica pripovjedao mi je da je Milan Glavina kazao, on doista ubio moju braću i da će ubiti još svakog Hrvata gdje god mu se pruži prilika, a to mi je rekao Dragović Marko, četnik iz Hrvatskih Moravica.

Sada znam da su trojica uhapšenih četnika t.j. navedeni Mihailo Trbović, njegov brat Đoko i Klaić Simo pušteni drugi dan iz zatvora, da Talijani uobće nisu uhapsili Milana Glavinu i što je najgore ja danas neznam gdje se nalaze trupla moje braće da bi ih mogla pristojno sahraniti, te pošto je od tada prošlo već skoro petnajst dana sigurno neću više ništa doznati, a niti će se što dalje protiv četnika od strane talijanske vlasti poduzeti.

Inače mogu da kažem da stanje u Hrvatskim Moravicama radi četnika i pasivnog držanja od strane talijanskih vlasti je upravo očajno za nas Hrvate,•jer nitko se ne usudi malo dalje izaći iz mjesta, a da ne bude ubijen po četnicima. Mem također sada priete da će me ubiti zato što sam ovo prijavila. Nadalje četnici izazivaju naš narod na svakom koraku i pjevaju javno srpske pjesme i pjesme proti našoj državi, Poglavniku i drugim našim zaslužnim ljudima.
Pročitano, odobreno.

Galinović, v. r.
Škunca, v. r.
Da je ovaj priepis vjeran svome izvorniku tvrdi:
Pisarnica sudbenog stola u
OGULINU, dne 3. srpnja 1943. god.
   
Šepac Kristina, v. r.




Predstojnik sudske pisarnice:
M. Peitel194

M. P.195

________________________________
191 Okrugli pečat: NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA - VELIKA ŽUPA USORA I SOLI.
192 HDA, Arhiva NDH, dok. inv. br. 16.678. Prijepis, strojopis, latinicom.
193 Danas Moravice.
194 Milan
195 Okrugli pečat: NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – SUDBENI STOL OGULIN

Str. 542. – 545.


19. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #27 : Prosinac 09, 2009, 00:45:49 »


175
1944., ožujak 27. Kosovo
Izvješće Komande Dinarske četničke oblasti zapovjednicima četničkih korpusa i brigada na području te oblasti o presudama vojno-četničkog krivičnog suda suradnicima narodnooslobodilačkog pokreta i četnicima.291

KOMANDA DINARSKE OBLASTI
G. Br. 25
27 marta 1944 godine
KOSOVO

KOMANDANTIMA KORPUSA I BRIGADA OVE OBLASTI

VOJNO ČETNIČKI KRIVIČNI SUD OVE OBLASTI osudio je sledeće okrivljene i to:

1. Na dan 10 marta 1944. god. partizanskog odbornika Marčetića Jovana Todora iz Koljana, Opština Vrlika, sreza Sinj, stara 34 god. NA KAZNU SMRTI STRELJANJEM, zbog sledećih krivničkih djela:
a) U poslednje vreme bio je partizanski odbornik u svome selu i kao takav sakupljao hranu za partizane i sa time štetio naš Srpski narod.
b) Vršio je kontrolu nad partizanskim stražama i starao se da one vrše svoje dužnosti pravilno.

2. Na dan 10 marta 1944 god. zarobljenog partizanskog terenskog radnika Barića Đuru pok. Jovana, iz sela Uzdolja, opštine i sreza Knin, stara 37 g od. NA KAZNU SMRTI STRELJANJEM, zbog sledećih krivičnih djela:
a) Početkom 1943. god. pevao je partizanske pesme i širio partizansku pagandu po svome selu, radi čega je bio zatvoren kod svoje brigade i pušten na slobodu sa nadom da će se popraviti.
b) U mesecu novembru 1943. god. pobjegao je iz borbe kod Vrlike i predao se partizanima, sa kojima je bio do 20. februara 1944. god. kada je ponovo došao u svoje selo sa zadatkom da radi u svome selu kao TERENSKI PARTIZANSKI RADNIK i da organizuje partizanske ćelije u selu Uzdolju i okolnim selima. Odmah po dolasku u svoje selo počeo je govoriti narodu kako su partizani na pravome putu i rasturao partizanske novine i brošure.
d) Svakome koga je video zapretio je da ga nesme niko odati kod naših vlasti.

3. Na dan 13 marta 1944 god. zarobljenog partizanskog odbornika Mokro Polje, VAGIĆA OBRADA pok Nikole, opštine i sreza Knin, stara 29 na, NA KAZNU SMRTI STRELJANJEM, zbog sledećih krivičnih djela:
a) Od septembra 1943 godine do 28 februara 1944 godine bio je partizanski odbornik u Mokrom Polju.
b) Stalno je održavao vezu sa partizanima.
c) Kao odbornik stalno je terorisao Srpski narod i oduzimao od njega hranu i slao partizanima.
d) Sprovodio je partizane iz Dalmacije u Liku.
e) Mobilisao je prisilno ljude za borce za partizane.
f) Otimao je blago od četničkih familija i slao ga partizanima.
g) Održavao je vezu sa Smiljom Budimir i od nje nosio raznu robu koja je bila potrebna partizanima kao i prenosio vijesti.
h) Imao je kod sebe pušku i municiju i nije hteo da preda četnicima dok mu je nisu oteli.
i) Na dan 28 februara 1944 godine kod njega je došao partizanski odbornik MUŽDALO VUJO, sigurno radi nekog dogovora.
j) Sudjelovao je u ubistvu svojega oca koji je bio kao četnički komandir u Mokrom Polju.

4. Na dan 13 marta 1944 godine, četnika Bukovačke čete BERIĆA VUKAŠINA Jovanova, iz sela Varivoda, opštine Skradin, sreza Šibenik, stara 21 godinu, NA KAZNU SMRTI STRELJANJEM USLOVNO za 12 meseci shodno & 13. Uredbe o voj. četničkom Krivičnom sudu i prekom vojo čet. sudu, zbog sledećih krivičnih djela:
a) Na dan 7 marta 1944 godine kada je bio u operacijama sa ostalim jedinicama ove Oblasti napio se kod svoje kuće u tolikoj mjeri da nije znao šta radi.
b) Istoga dana kada je naređeno da se povedu sa trupom: Adralić Ružica i Korda Ružica, koje su bile sumnjive on je počeo da psuje i da puca iz puško-mitraljeza kojeg je imao na rukovanju.

5. Na dan 25 marta 1944 god. četnika Mosećke brigade Kos. Korpusa ČOLAKA. DRAGU Jovina, iz Žitnića, stara 24 god. na KAZNU SMRTI STRELJANJEM, zbog sledećih krivičnih dela:
a) Više puta vršio je razne pljačke po Žitniću i okolnim selima, i opljačkano blago dogonio kod predsednika opštine Drage Beadera.
b) Nije došao u leteću brigadu Kos. Korpusa kada je bio pozvan.
c) Pobegao je iz četničkog zatvora u kome je bio zatvoren radi gore navedenog.
d) Nije se prijavio vojo isledniku do određenog mu roka.

6. Na dan 25 marta 1944 godine četnika Mosećke brigade Kosovskog Korpusa PERIŠIĆ ĐORĐA pok. Steve, iz Kričaka, star 22 godine, NA KAZNU SMRTI STRELJANJEM, zbog sledećih krivičnih dela:
a) Na dan 29 decembra 1943 godine, sa komandirom svoje čete Kuncem Vladom (koji je ranije streljan) i još nekim drugovima napao je štab svoga bataljoona u nameri da oslobode iz zatvora lišenog slobode četnika iz tog bataljona Borjana Nikolu, i da ubiju komandanta bataljona.
b) Od toga vremena nikada nije bio u svojoj jedinici, već je lutao po okolnim selima.
e) Nije hteo da dođe u štab Korpusa kada mu je to bilo naređeno.

7. Na dan 25 marta 1944 godine,292 NA KAZNU SMRTI STRELJANJEM USLOVNO ZA 12 MESECI, shodno & 13, Uredbi o voj. čet. Kriv. Sudu i Prekom v. č. sudu, zatvaranjem gostione i zabranom svake trgovine do svršetka rata zbog sledećih krivičnih dela:
a) Kao predsednik opštine nije vodio računa da se na reonu njegove opštine ne vrše nikakove pljačke, već je pljačkaše prikrivao.
b) Nije izvestio svoje pretpostavljane o pljačkama u reonu opštine.
c) Primio je pljačkano blago u svoju kuću.
d) Kada bi pljačkaši nešto od upljačkanog blaga zaklali on bi sa njima jeo.
e) Sakupio je oko sebe sve pljačkaše i sa pljačkom ih hranio u svojoj kući.
f) Djelio je pljačku sa pljačkašima.
g) Znao je za svu pljačku i nije o tome nikog izvjestio.
h) Postavio je za odbornika u selu Konjevrate najvećeg pljačkaša Kneževića.

8. Na dan 26 marta 1944 godine, Bivšeg ađutanta komandanta Mosećke brigade BEADERA VOJINA pok. Ranka, iz Žitnića, stara 24 godine i četnika iste brigade ČENIĆA SINIŠU, Pavlova iz Drniša, stara 18 godina, NA KAZNU SMRTI STRELJANJEM USLOVNO ZA 12 MESECI, shodno & 13. Uredbi o voj. čet.K. sudu i Prekom vojo Čet. Sudu, i prekomandom iz dosadašnje jedinice u leteću brigadu Kosovskog Korpusa, zbog sledećih krivičnih djela:
a) Oko 15 decembra 1943 godine otišli su sa još nekim pljačkašima u Šibenik gde su provalili radnju trg. Gostijanovića i iz iste odnijeli mnogo razne tr. robe, koju su međusobno podijelili i rasprodali.
e) Kod Vojina Beadera nađen je prikriven jedan puško-mitraljez sa nekoliko sanduka municije, jedan sanduk dvopeka, i drugih raznih vojnih stvari koje se nijesu smjele nalaziti u njegovom privatnom stanu.

9. Na dan 16 marta 1944 godine PREKI VOJNI ČETNIČKI SUD OVE OBLASTI (koji je išao sa letećom brigadom Kosovskog Korpusa) u Žitniću na licu mesta OSUDIO JE NA KAZNU SMRTI STRELJANJEM:

1. SEKULIĆA LUKU iz Bilica,
2. BEADERA BOŽIDARA, iz Drniša zbog sledećih krivičnih dela:
a) Izvršili su mnogobrojne pljačke nad Srpskim narodom. Među ovim pljačkama bilo je i provala kuća.
b) Mnogo su Srpske sirotinje ostavili bez ikakovih sredstava za život.
e) Pobegli su iz leteće brigade Kosovskog Korpusa i ponovo nastavili još većim pljačkama.
d) Izvršili su silovanja nekoliko ženskih, među kojima je bila jedna trudna žena, majka nejake dece.

Sve smrtne kazne izvršene su odmah istog dana i streljani koji su osuđeni od strane VOJNO ČETNIČKOG KRIVIČNOG SUDA pokopani su u mesto streljanja u Kosovu "Plavšina Glavica", osuđeni i streljani od PREKOG VOJNOG ČETNIČKOG SUDA sahranjeni su u Žitniću gdje su i streljani.

Dostavlja se prednje s tim da se saopšti svim borcima pred strojem sa potrebnom poukom a starešine da prednje prime na znanje uz potpis.

Skreće se pažnja svim borcima i starešinama kao i ostalim da se ovakovih i sličnih grešaka klonu, jer će se za svaki ponovljeni slučaj krivac biti stavljen pod :PREKI VOJNO ČETNIČKI SUD.293

S VEROM U BOGA ZA KRALJA I OTADŽBINU!

P. Z. K. Islednik, potporučnik
Dan.
294
Trbojević, v. r

___________________________________
291 Povjesni arhiv Split, Fond: Četnici, reg. br. 1-1/28. Original, stroj opis, latinicom. Dokument je objavljen u: NOB-a li Da/mneiji 1941.-1945., Zbornik dokumenata, knj. 10., Split, :. str. 1737-1740.
292 Treba stajati Beadera Dragu, iz Žitnića, što se vidi iz sadržaja dokumenta, a u originalu nedostaje.
293 Ova presuda, kao i ostale očuvane, pokazuje da su četnici kažnjavani za počinjene zločine srpskim narodom. No nitko nije suđen za počinjene zločine nad hrvatskim i muslimanskim narodom, uključujući pojedinačna ali i masovna ubojstva i s nekoliko tisuća zaklanih i ubijenih; dapače, nagrađivani su raznim nagradama do titule vojvode, a što dijelom ilustriraju ovdje iznijeti dokumenti.
294 Danijel.

Str. 602. – 605.


20. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #28 : Prosinac 09, 2009, 00:47:09 »


199.
1944., listopad. Dinara
Letak vojvode Momčila Đujića , komandanta Dinarske četničke divizije Srbima Korduna, Like i Banije u kojem ih poziva da napuste partizanske redove i da se priključe četnicima.372

PORUKA SRBIMA KORDUNA, LIKE I BANIIE

Vama, zalutalim sinovima i kćerima srbskog naroda, vama koji se jošnalazite u krvoločnim bandama bravara Josipa Broza, govorimo:

     Zar još ne vidite da se udruženim snagama bezglavnik Pavelić i krvolok Broz bore za uništenje srbskog naroda?

     Zar ne vidite, da je u znaku slova U i jevrejske petokrake zviezde u srbskim selima i gradovima zavladala smrt i glad, pustoš, zgarište, grobljište i palilišta?

     Zar ne vidite da svaki dan prelaze ustaše u partizane da bi lakše nastavili klanje Srba, a svoj život produžili i izbjegli kazni, koja ih čeka?

     Zar Vi, sinovi i kćeri poklanih i pobijenih Srba od strane Ustaša, danas u partizanskim redovima da sa istog kazana kusate čorbu zajedno sa ustašama!

     Zar Vas potomke junačkog srbskog naroda, kojeg su vodili i vode putovima Svetosavlja carevi, kraljevi, Obilići, Jugovići i Karađorđevići - zar Vas da žabari, spužvari, Antuni, Ivani i Josipi?

     Kakvo dobro srbskom narodu može donieti Ante bezglavnik, ili bravar robijaš Josip Broz?

     Šta radite, šta čekate, čemu li se nadate, kad znate da zlo dobra donieti neće?

     Raspinje li Vas mlieko majčino, muči li Vas krv srbska, peku li Vas suze sirotinje, progone li Vas sjeni mučenika iz jama i pećina, plaše li Vas popaljena i štena sela naša, bole li Vas rane majke Srbije?

     Odbacujte od sebe komunističke laži, vraćajte se na put naroda svoga – u krilo majke svoje! Napuštajte redove partizana i priključujte se našoj nacionalnoj četničkoj vojsci!

     Udrite komuniste bez milosti i sažaljenja! Triebite ih kao gubu iz torine,jer su oni nanieli najveće zlo narodu našemu, jer su oni najveći neprijatelji naroda našeg i najveće zlo na zemlji srbskoj.

     Uništavajte ih na svakom koraku!

     Priđite pod stare zastave slave predaka naših! Njih danas visoko uzdižu i časna kroz borbu nose braća Vam, sinovi majke Srbije iz svih srbskih zemalja. Priđite i Vi k njima, jer je posljednji ćas. Majka Vas Srbija zove i očekuje, priđite u nacionalnu armiju našu i krenite sa braćom svojom smjelo, NAPRED U SLAVU I POBJEDU.

Sa vjerom u Boga za Kralja i Otadžbinu !


U srbskoj planini Dinari
oktobra 1944. god.
               
Komandant Dinarske
Vojno-Četničke Divizije
Vojvoda:
Momčilo R. Đujić, v.r.

________________________________
371 Okrugli pečat: NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA - IZPOSTAVA KOTARA BRČKO - BOS. ŠAMAC.
372 HDA, Fond: Četnički letci, dok. inv. br. 954. Prijepis, strojopis, latinicom.
Ovaj četnički letak nalazio se kao prilog uz Politički pregled br. 20. GRAVSIGUR-a MUP-a NDH a koji se odnosi na događaje od 15. studenog do 1. prosinca 1944. godine. To je vrijeme kada se vojvoda Đujić s prostora oko Knina, uz pomoć Nijemaca, pripremao za prebacivanje na zapad u Sloveniju. Sadrži uobičajenu četničku retoriku.

Str. 651. – 652.


Fotografije i Dokumenti

1.   Dragoljub Draža Mihailović, vođa četničkog pokreta (M. Gligorijević, Srbija na Zapadu, Beograd, 1991.) (90)

2.   Granice Velike Srbije prema četničkoj brošuri "Naš put" iz 1941. godine. Te granice uglavnom se udaraju s područjem Velike Srbije kako ga je zamislio četnički ideolog dr. Stevan Moljević. (J. Tomasevich, Četnici u Drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1979., str. 156). Uz navednu koncepciju Stevana Moljevića, postojala je tijekom Drugog svjetskog rata također koncepcija samog Draže Mihailovića , također i zemljovidno iskazana (nažalost do danas neobjavljena i nedostupna), prema kojoj je Hrvatska trebala biti svedena na uzak pojas zemlje od Karlovca do Varaždina - "ono što se vidi sa tornjeva zagrebačke katedrale". Taj program trebao se ostvariti tako što bi četničke snage iz Srbije i Crne Gore, uz pomoć lokalnih četnika, provalile na područje BiH i Hrvatske, tebi nastupanjem zamišljenim koridorima oblikovale zamišljene granice Velike Srbije. Prvi koridor protezao se od granice Srbije i BiH, slijedeći tok rijeke Save i Kupe uužno od njih), te je završavao na području Karlovca i slovenske granice. Na tom području spajao se sa završetkom drugog zamišljenog koridora četničkog nastupanja, koji je počinjao na crnogorsko-hercegovačkoj granici, nastavljao se područjem Dinarskog masiva sve do slovenske granice. (AOS SRJ, Četnička arhiva, kut. 7., reg. br. 36/2 i 38/2) (95)

3.   Granice Velike Srbije prema zemljovidu S. Krizmana, objavljenom u Washingtonu 1943. godine. (99)


21. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #29 : Prosinac 09, 2009, 00:52:23 »



4.   Četnički vojvode Petar Baćović (na lijevo) i pop Momčilo R. Đujić (na desno). (R. i Ž. Knežević, Sloboda ili smrt, Sijati [Seattle), SAD, 1981., str. 693) (111)

5.   Ćetnički vojvode iz BiH, s desna: Mane Rokvić, Dobrosav Jevđević i Brana Bogunović . (R. i Ž. Knežević, Sloboda ili smrt, Sijati [Seattle], SAD, 1981., str. 699) (111)

6.    Dr. Stevan Moljević , tvorac spisa pod nazivom "Homogena Srbija". (A. i Ž. Knežević, Sloboda ili smrt, Sijati [Seattle], SAD, 1981., str. 586) (112)

7.   Vojvoda Pavle Đurišić. (M. Gligorijević, Srbija na Zapadu, Beograd 1991.) (112)

8.    Ilija Trifunović Birčanin, jedan od glavnih četničkih vođa na području Hrvatske i BiH prije i tijekom Drugog svjetskog rata. (R. i Ž. Knežević, Sloboda ili smrt, Sijati [Seattle], SAD, 1981., str. 717) (112)

9.   Vojvoda Đujić sa skupinom talijanskih časnika. (B. Latas - M. Dželebdžić, Četnički pokret Draže Mihailovića 1941-1945, Beograd, 1979., str. 262 (404)

10.   Četnici u društvu talijanskog časnika. (Saopštenja o zločinima okupatora i njihovih pomagača br. 66-93, Beograd, 1946., str. 841) (404)

11.   Četnički zapovjednici i Nijemci planiraju zajedničke pothvate, snimio Stefan Reiter u Bosni, studeni 1942. (HDA, Njemačka narodna skupina u NDH, Fototeka) (405)

12.   Četnički vojvoda iz BiH Uroš Drenovič u društvu s njemačkim časnikom. (B. Latas - M. Dželebdžič, Četnički pokret Draže Mihailovića 1941-1945, Beograd, 1979., str. 254) (405)

13.   Četnički zapovjednici u društvu SS-Obergruppenführera (general-poručnika SS-a) Wernera Lorenza, jedne od vodećih osoba SS-a iz Berlina. Werner Lorenz (1891.-1974.) bio je od 1937. do 1945. godine na visokoj dužnosti vođe "Volksdeutsche Mittelstelle" (VOMI), ureda pod izravnim nadzorom SS-a koji je brinuo o probicima Nijemaca koji su živjeli izvan područja Reicha. Lorenzov VOMI imao je istaknutu ulogu u događajima kao što su bili Anschluss Austrije i Sudetenska kriza 1938., a nakon izbijanja rata imao je veliku ulogu u provođenju nacističkih planova na okupiranim područjima Europe, a napose na istoku (Poljska i SSSR). Taj ured imao je veliki utjecaj na njemačke manjine u drugim državama, pa tako i u NDH nakon travnja 1941. godine. Sve to činilo je Lorenza jednim od glavnih ljudi ne samo u SS-u, nego i nacističkoj hijerarhiji općenit . Podaci o Werneru Lorenzu preuzeti su iz knjige Roberta S. Wistricha, Who's Who in Nazi Germany-London-New York, 1995., str. 159-160. Ovdje objavljene snimke (str. 406-407) načinjene su za vrijeme njegova posjeta Nijemcima u NDH. Tada je Lorenz posjetio i Bosnu, kojom prigodom se susreo i s četničkim zapovjednicima, koje je očito smatrao vrlo bitnim čimbenikom na tom području. Objavljene slike snimio je Stefan Reiter u Bosni, u studenom 1942. godine. (HDA, Njemačka narodna skupina u NDH, Fototeka) (406 i 407)


22. od 24
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2] 3 4 ... 7
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!