Zaključak
Križari u Hrvatskoj bili su mahom vojnici, dočasnici i časnici poraženih Oružnih snaga Nezavisne Države Hrvatske, većinom ustaše, a mnogo manje domobrani ili Hrvati pripadnici legionarskih jedinica njemačke vojske, ali i člaovi ustaškog pokreta izvan vojnih postrojbi.
1 Nakon poraza i kraja Drugog svjetskog rata organizirali su gerilske skupine.
Uzroci stvaranja knžarskog pokreta dvostruki su:
Prvo: borba protiv komunističke vlasti i Jugoslavije, koju su doživljavali kao ponovnu okupaciju od Srbije, Srba i "hrvatskih izdajica", kako su nazivali hrvatske partizane, te težnja za obnovom NDH. Nacionalnooslobodilački motivi i pobuna protiv vladajućeg režima, dakle protukomunizam, protujugoslavenstvo i samostalna država Hrvatska bili temeljni razlozi borbe križara.
Drugo: strah od komunističke represije motivirane osvetom nad ustašama zbog njihovih postupaka u NDH, zbog koje su mnogi članovi ustaškog pokreta, ustaške vojnice, ali i pripadnici OS NDH općenito, odbijali predaju i osnivali gerilske skupine u borbi za svoj goli život. Dakle, velikim dijelom njihova je borba bila posljedica straha pred kaznama koje su imale zakonsko pokriće, ali nerijetko su poprimale i izvanzakonske oblike odmazde. Borba za opstanak i goli život u suočavanju s drastičnim postupcima pobjednika mnoge je natjerala da se ne samo sakrivaju pred zakonom ili osvetom, nego da se priključe oružanom otporu.
Ukratko, oružani otpor križara ima sva obilježja građanskog rata i pobune protiv komunističke vlasti, a njihova motivacija za nastavak borbe, prema vlastitom uvjerenju, proizlazi iz nacionalnooslobodilačkih motiva, a osim toga bila je reakcija na komunističku represiju.
Križari nisu bili vjerski pokret. Vjera im je bila samo vanjsko obilježje kojom su pozivali na borbu protiv "bezbožnih" komunista. Izjednačavajući vjeru sa nacijom i pozivanjem na pripadnost Katoličkoj crkvi isticali su svoje hrvatstvo.
Nastupali su u ime katoličke vjere, ali mimo volje Katoličke crkve. No, vjerojatno, ne i mima njezinih simpatija. Inzistirali su na ustaškoj tezi da je partizanski pokret zapravo srpski pokret predvođen srpskim. komunistima, dakle nevjernicima i protivnicima Hrvatske. Cinjenica da su i Hrvati masovno sudjelovali u NOP-u u tome ih nije pokolebala.
Križari nisu nastali raspadom Oružanih snaga NDH. Dakle,.proces nastanka gerile je išao obratnim tijekom od uobičajenoga procesa, pa je od redovne vojske nastala-gerila,. za razliku od njezina protivnika Jugoslavenske armije, koja iz gerilskog pokreta izrasla u regularnu vojsku obnovljene države Jugoslavije.
Politička orijentacija križara propašću NDH i porazom ustaških saveznika nacističke Njemačke, kao i dvije godine ranije fašističke Italije, postala je prozapadna. Križari se pozivaju na savezništvo SAD-a i Velike Britanije, vodećih zemalja višestranačkih sustava i parlamentarnih demokracija te neprijatelja poražene NDH, računajući na njihove državne interese j pomoć, kako su vjerovali u skorom sukobu s komunističkim Istokom .
Politička organizacija, ikao jedan od bitnih elemenata gerile, nije osnovana. Uštaško vodstvo u inozemstvu preuzelo je takvu ulogu i utemeljilo HNO, ali nije uspjelo ostvariti izravno političko vodstvo nad križarima. Treba naglasiti da je mnogim križarima ideja o povezivanju ustaša s HSS-om, s obzirom na, njegov ugled i autoritet njegova vođe dr. Vladka Mačeka, bila vrlo bliska .. Nadu su polagali i u približavanje hijerarhij Katoličke crkve.
U programskim dokumentima vodstvo NDH naglašavalo je da je temeljni cilj njegove borbe bila i ostala hrvatska država. Uz to, odlučno je odbacilo bilo kakvu vezu sa sustavima fašističkog ili nacističkog tipa, i to, iako ne baš argumentirano i uvjerljivo, u prošlosti kao i u sadašnjosti.
U vrijeme oružane borbe nije se predviđalo višestranačje. Nakon uspostave države planirala se uspostava vlasti na načelima narodnog suvereniteta i demokracije. Težilo se povezivanju Hrvatske s "europskom unijom" i Ujedinjenim narodima.
Nasuprot "kapitalisličko-liberalističkom poretku" ustaško vodstvo naglašavlo je važnost državnog, zadružnog i privatnog vlasništva, kao i nužnost da seljački dom bude temelj "hrvatskog narodnog života". Osim toga, predviđalo je i sudjelovanje radnika u dobitku poduzeća.
Ustaško vodstvo i njegovi predstavnici sastajaIi su se povremeno s obavještajnim službama SAD-a i Velike Britanije. Saveznički obavještajci, uglavnom zainteresirani za vojne informacije iz Hrvatske i Jugoslavije, kao i za potencijale i namjere križara, inzistirali su na tome da je riječ o individualnim vezama, a ne o njihovim službenim nastupima u ime svojih institucija i vlada. Izostankom rata između Zapada i Istoka, obavještajni kontakti nisu prerasli u čvršće i ozbiljnije veze.
Ustaškoj emigraciji, koja je bila uvjerena da je gerilski pokret mnogo jači, nego što je to zaista bio, pojava križara bila je melem na ranu nakon propasti NDH. Nadali su se da će se vratiti i obnoviti državu s pomoću novih saveznika.. Ali, nakon nekoliko misija viših ustaških dužnosnika i časnika 1945. i 1946., najambiciozniji pokušaj ustaškog vodstva da objedini križarske skupine završio je s propašću. Akcije 10. travnja. Ovu je akciju Operacijom Gvardijan od 1947. do 1948. godine[/b] Udba potpuno razbila i onemogućila.
Dio križara odrekao se nekih simbola ustaškog pokreta i NDH. Većinom. su preuzeli znak križa te naziv križari da bi naglasili svoju, protukomunističku orijentaciju. Međutim, mnogi su na svojim kapama ili drugim dijelovima odara i dalje nosili slovo U u kojega su umetnuli križ. Ustaško vodstvo u emigraciji izričito je zabranilo tzv. rimski pozdrav[/b]. Međutinl, nema podataka o torne jesu li križan podizali desnu ruku u pozdrav ili ne, iako se može vjerovati da je zamjenom simbola napušten i taj kompromitirani simbol ustaštva. Vodstvo je planiralo ukinuti čak i naziv križari jer je bio diskriminacijski prema muslimanima[/b], a koji je, prema njihovu uvjerenju, poticao vjersku podjelu Hrvata. Međutim, utjecaj ustaškog vodstva na križare bio je zanemariv, a ime se križara uvriježilo. Osim toga, i njihov utjecaj na muslimane, sudeći prema dostupnim dokumentima, nije spomena vrijedan.
_________________________________
Bjelovarska Udba ustvrdila je da je među gerilcima bilo 90 % ustaša i Hrvata pripadnika njemačke vojske. Ostali su bili haesesovci ili "nacionalisti", Vidi: HDA, Banditizam - Bjelovar.

1. od 4