CRO-eu.com
Svibanj 28, 2022, 13:03:29 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Senjsko - bihaćka željeznica  (Posjeta: 8742 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Listopad 03, 2009, 23:20:51 »


Senjsko - bihaćka željeznica. *

Centralni željeznički odbor u Senju razsvietlio je i uvodom popratio gornju
razpravu po svojem narodno-gospodarstvenom znamenovanju za senjsku luku, za Gornju Krajinu i za sjevernu Bosnu, a koju ovim u našem listu u cielom sadržaju cienjenim našim čitateljem priobćujemo.

I.

Iz berlinskoga ugovora proizlaze željeznice srbske, bugarske i turske, koje prosiecaju balkanske zemlje, nastavljajući željezuičku mrežu austro-ugarske monarkije, te se hvataju obala egejskoga mora i zlatnoga roga.

Danas je gotov željeznički vez sjevernoga mora kroz našu monarkiju s vrlo znamenitom lukom Solunom u egejskom moru na jugo-iztoku Euope. U veličajnosti ovoga veza, kojim se sjever i jugo-iztog spajaju i sbližavaju, izražava se duboko njegovo znamenovanje po svjetski promet, pobudjujući na osbiljno razmatranje o njegovu utjecaju i njegovih posljedica za narodno-gospodarstvene prilike i napremice naše monarkije.

S jedne strane prisnivaju se na taj izravni željeznički put mnoge nade, osobito po naše industrijalne podhvate, jer se drži, da nam je po njem olakšana utakmica u balkanskih zemljah s drugimi industrijalnimi državami. Drugi opet domaći na glasu uglednici u ekonomskih pitanjih vrlo su zabrinuti s te željezničke komunikacije pa otvoreno i s uvjeravajućimi razlozi ruše i obaraju sve prekomjerne nade. Od željezničke sveze sa Solunom nevide van štetu i pogibao po našu trgovaćkoprometnu radinost, a osobito po naše brodarstvo, po nftšu morsku obalu. Sve se boje, da će se sada naša uvozna trgovina iz balkanskih zemalja navoditi na Solun, obratnim pako smjerom opet prodirati premoć inostrane konkurencije ćak u one krajeve na Balkanu, koje je naša industrijalna radinost svojatala dosele bez velikih potežkoća. U najodličnijih trgovačkih sborovih i krugovih, kao i u javnih listovih naše monarkije svraća se sve više pažnja i briga na djelovanje solunske luke. I niču predlozi, kako bi se svaki nepovoljni udar mogao zadobce odbiti od našega narodno-gospodarstvenoga rada i nastojanja. Vlastni se faktori sve jače nagone, da predložena sredstva na uztuk neodgodice upotrebe.

Samo se kaže, da su žestokoj i opasnoj borbi izstavljene ponajprije dvie glavne luke naše monarkije, koje su medjunarodna naša tržišta na moru. Ali ni ostala naša morska obala ne može se nadati poboljšici u svojem već sada toli sdvojnom položaju, ako se našemu brodarstvu i pomorsko-trgovačkomu poslovanju sprema nov, neočekivani poraz odvodom i prenosom naše izvozne i uvozne trgovine u inozemsku luku, nadarenu izobila već od prirode zamjernimi svojstvi i .preimućtvi za izvrstnu posrednicu prometa izmed zapada i iztoka.

Naše brodovlje na jedro već i onako malo po malo izčezava sa svjetskoga prometišta; tek malo silniji potres može samo pospješiti njegovo žalostno propadanje - propadanje velike i težko stečene imovine naše morske obale i propadanje na tisuće primorskih obitelji. Pa ni našemu najvećemu parobrodarskomu družtvu ne cvatu ruže, pače mu se financijalna nevolja u srdce zagrizla.

Nek se posmotri i povjestno znamenovanje morske obale koli za političku, toli za trgovačku veličinu i moć svake države, da se i s te strane upozna ogromna šteta, koju će naša država osjetiti od oslabljene, opustjele, mrtve vlastite morske obale u cielom svojem političkom i ekonomskom biću.

Razseljivanje iz primorja u tudji sviet uzima danas već opasni mah; odlazi nam pučanstvo, koje se je podavalo prije privredi na moru, a sad ju traži na kopnu; nestaje nam pomoraca i nestatkom njih gubi ne samo naša trgovačka, već i naša bojna mornarica podmladak, koji je jednoj i drugoj pronosio slavu i diku po svietu.

Tvrdom obranom proti prietećoj pogibelji smatra se obćenito izdašna i marna njega domaćih primorskih luka, kojim neka se prilaže neprekidce ciela cjelcata briga za prometnu njihovu vrstnoću, za njihovo brodarstvo, za njihove trgovačke potrebe. Osobito neka se paze i njeguju luke, već po naravi sgodno smještene, koje čuvaju u sebi jedru klicu i snagu za veći pomorsko - trgovački rad i promet, koje mogu privoditi sile i hrane našemu brodovlju.

U tom pogledu puno je zanemareno, što treba dostići; mnoga pogrješka hoće, da bude izpravljena. Osobito treba dotjeravati prometne putove do morske obale prema današnjim zahtjevom. Nije dosta, da imaju samo dvie najsjevernije, ma i glavne luke svoje željeznice, već treba i druge primorske luke, ležeće dalje na jug koje su za trgovački život i razvitak sposobne, uklopiti u tuzemnu željezničku mrežu i sgođnimi željezničkimi svezami otvarati im šire polje većoj i mnogostručnijoj djelatnosti. Stožerni je to uvjet, bitna pomoć za pomorski oporavak, za trgovački obstanak tih luka.


_____________________________________________
* Pod ovim naslovom izašla je brošura tiskom H. Lustera u Senju, koju dobismo pred njekoliko dana u ruke, a priobćujemo ju obzirom na veliku važnost izgradjenja upitne pruge za predjele naše Gornje Krajine i za sjevernu Bosnu, naročito pako glede unovčenja prastarih šuma, koje do sada zbog pomanjkanja svake komunikacije ostadoše netaknute.

Uredničtvo

Dok ne bude morska obala sgodnimi željeznicami tjesnije privezana uz nutrnje zemlje, ne može se očekivati trajan i bujan napredak našega pomorskoga prometa, našega brodarstva i pomorstva, koji bi dizao materijalnu blagobit našega primorskoga pučanstva.

Nadbijanje u svjetskom prometu nalaže nam već dosti brige za morsku obalu, ne bi li si ju stvorili za borbu pomagačicom; ali nas pobudjuju takodjer neugodne pojave u propadajućem našem primorju, a osobito netom izvedena željezna cesta iz naše monarkije sve do Soluna, da budemo osobito budni i brižni radi buduće sudbe naše morske obale.

Svaka morska obala nema ni tako sgodan geografički položaj, niti je tako prikladno razvita i člankovita kao naša, koju radi toga već priroda stavlja na službu prometu i obćenju izmed kopna i mora, samo neka ne ostaju njezine prednosti zaboravljene i neupotrebljene.

Prva je radi toga potreba, na koju pokazuju priznani strukovnjaci, da se primorske naše luke, koje su za trgovinu i brodarstvo pristale, dovedu u dohvat nutrnjim željeznicam, koje će njihovu klonulu radinost opet oživiti i razmahati.


Mornarica - narod - Željeznica
1. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Listopad 03, 2009, 23:27:01 »


Po takovoj svezi primorskih luka s proizvodnimi predjeli u njihovu zaledju ojačati će sva morska obala u svojih privrednih granah, zakrčiti će se njezino propadanje i siromašenje, podignuti će se materijalno i kulturno, prosjati će njezina znamenitost za državu i narodno-ospodarstveno naše težnje i napore.

II.

Pogledom na zahvat solunske luke u sferu životnih interesa naše morske obale preporuča se osobito, da se zapremljene zemlje bolje prikuče našoj obali željezničkom prugom, koja bi prosiecala Bosnu na sjeveru pravcem iztočno-zapadnim put jadranskoga mora, pošto bi ta pruga, dovedena takodjer u spoj s domaćimi i srbskimi željeznicami, bila osobito jaka, da primorskomu pučanstvu otvara tražene izvore koristna rada i obilate privrede na polju pomorske trgovine i brodarstva, da blagonosno oplodjuje naš pomorski promet, da doziva primorje na nov veseo život.

Uz podporu obalnoga parobrodarstva pokazala bi se takova željeznička pruga veoma koristnom i za riečku i tršćansku luku, privodeći jednoj i drugoj balkanske zemlje sve pored protivnoga djelovanja srbsko-bugarskih željeznica.

I zapremljene zemlje trebaju željeznice, idući od iztoka na zapad do naše morske obale, da mogu svoja obilata proizvodna vrela nuditi svjetskomu tržištu, da mogu svoje plodine i proizvode prinositi najkraćim i najjeftinijem putem izvozu po moru. Već godine 1883. izjavio se preuzvišeni g. ministar Kallay** potrebi željezničke sveze Bosne s našom morskom obalom sliedećimi riečmi: "Prva bi bila zadaća, da se iz Bosne dosegne more, pošto bi se tako primjereno crpalo iz bogatih proizvodnih grana bosanskih. Željeznicom, koja bi vezala Bosnu s morem, može se izvoz liesa i ruda u inozemstvo još u većem izmjeru podignuti. Glavno treba težiti, da se svezom dohvati jadransko more."

Jamačno nisu ove rieći bile namienjene samo bosanskoj prugi, koja se na tim izgradila, jer obseg označene zadaće i rastući prometne potrebe zapremljenih zemalja, kao i interesi naše morske obale zabtievaju prostraniju namjenu, koja se osobito ne može uzkratiti prugi, koja prolazi sjevernim predjeli bosanskimi najnaravnijim putem do mora.

Ovi predjeli (bihaćko, banjalučko, tuzlansko okružje) broje 626.400 žielja, dakle preko polovice svega žiteljstva u Bosni i Hercegovini, te su najnapućeniji, jer nastava na četvornom kilometru u

bihaćkom okružju 23,
banjaučkom 27,
tuzlanskom 33 žitelja, dočim ima u
travničkom okružju 18,
sarajevskom 17,
mostarskom 19 žitelja

(Statist. Monatschrift, Wien 1882, str. 85).

Tlo je ovdje najproduktivnije. Po službenih podatcih turskih od g. 1870. pripada na bihaćko okružje čitava trećina sve bosanske produkcije kukuruze i zobi, a na banjalučko okružje polovica svega uroda prosa. Bezkonačne šume, većinom državne, u kojih ima dosta i skupocjenijega drvlja, zapremaju ovdje silan prostor (po Bracheliju 45 % ukupne površine). Ratarstvo i voćarstvo daje obilan suvišak za izvoz. Goveda i svinje goje se u velikoj množini te sačinjavaju drugo proizvodno vrelo. Ratarstvo, stočarstvo i obrt razvijaju se najbolje u ovih krajevih, iz kojih se izvozi godimice sila žita, osobito kuruze, kojom je trećina svih oranica posijana, onda sušenih šljiva, kojih odlazi oko 150.000 metričkih centi preko Hamburga u Ameriku, goveda, svinja, koža, vune i drugih surovina.

Po izvještaju austro ugarskog konzula Dragančića u Banjaluki za g. 1870. iznosio je u sjevernoj Bosni izvoz u našu monarkiju 3,5 milijuna for., a uvoz iz monarkije 1 milijun forinti.

Utroba zemlje pohranjuje ovdje bogate naslage kamenoga uglja, ruda i kovina. S razvitkom kulture rastu i potrebe pučanstva, koje se namiruju znatnim uvozom iz monarkije. Posijano je ovuda gradova i većih mjesta, gdje su znamenitija sajmišta, medju njimi Banjaluka prva sa svojim 8 dana trajućim sajmom, na kojem se sastaju trgovci i prometnici od ciele Bosne Bihaćko i banjalučko okružje brojilo je g. 1876. po službenih podatcih 3330 dućana od 13.570 dućana u svoj Bosni i Hercegovini. Rieke Drina, Vrbas, Bosna, Sana, Una mogu se ovdje upotrebiti za trgovačke svrhe.

Sve ovo prirodno obilje, ova ogromna proizvodna snaga, ovi mnogobrojni uvjeti za obsežnu obrtnu i trgovačku radinost dokazuju nepobitno, da će pruga, polegnuta kroz ove bosanske predjele put mora, biti u ekonomskom i prometnom pogledu najopravdaniji, najzdraviji, najkoristniji i najunosniji komunikacionalni podhvat u svoj Bosni.

III.

Od pradavna ide jedan od četiri glavna trgovačka puta iz Bosne do našega mora preko Bihaća i Otočca na Senj, kojim su bili sjeverni predjeli bosanski, imenice bosanska krajina, spojeni s jadranskim morem.

Kako taj put najkraćim pravcem stiže more, tu svjetsku prometni cestu, niesu ga mogle zatrti ni željeznice, koje se primakle Bosni na drugoj strani. Pravac njegov kaže se za to najsgodniji, jer je najprirodniji za željezničku svezu Bosne s morem, gdje zanudja Bosnu vrlo sposobnom i pogodnom trgovačkom lukom. Po njoj uzdigla bi se dva okružna grada, Bibač i Banjaluka, koji niesu samo glavna oblastna središta, već i znamenita trgovačka prometna mjesta, oko kojih se prikuplja i živabna obrtna radinost.

Po njoj bi rudarstvo u Starom Majdanu, Ljublji i Broncenom Majdanu postiglo glavnu podporu za svoj razvitak. Po njoj bi ugljenici oko Krupe, Ljublje i Banjaluke odkrili svoje neizcrpljene naslage rudarskoj i drugoj industriji.

Željeznica, hrleći iz ovih predjela put starostavne, dobro poznate i za promet priznate, nedavno još cvatuće primorske luke senjske imala bi najpovoljniju izlaznu tačku na jadranskom moru, kuda bi se bosanskim sirovinam otvarao najkraći, pa za to najjeftiniji put za izvoz po moru, kako se vidi iz sliedećih daljina:

Banjaluka-Novi-Sisak-Zidunimost-Trst         473 klm.
Banjaluka-Novi-Sisak-Karlovac-Rieka           418 klm.
Banjaluka-Novi-Bibać-Senj                            271 klm.
Banjaluka-Sanskimost-Bihać-Senj                222 klm.
Brod-Sisak-Zidanimost-Trst                           491 klm.
Brod-Sisak-Zagreb-Rieka                               436 klm.
Brod-Banjaluka-Novi-Bihać-Senj                  370 klm.
Brod-Banjaluka-Sanskimost-Bihać-Senj      321 klm.


______________________________________
** Benjamin Kallay iz mađarske plemićke obitelji rođen 22. prosinca 1839, austrijski političar. Studirao je pravo, naučio ruski, srpski, rumunjski i turski. Putovao je u Rusiju, europsku Tursku i Malu Aziju. Po povratku kući ušao je u diplomatsku službu monarhije. 1869. imenovan je za generalnog konzula u Beogradu. U toj poziciji ostaje do 1875. u kojoj je imao je dovoljno prilike upoznati se okolnostima na Balkanu.


Napisao je "Povijest Srba" (1877; njemački, Schwicker, Pest 1878, Bd. 1). Kao konzervativni član mađarskog sabora zastupao je energično austro-hrvatsku politiku. 4. Lipanj 1882. imenovan je za ministra financija. i guvernera Bosne i Hercegovine. (Marica)


2. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Listopad 03, 2009, 23:29:45 »


Iz razlike ovib daljina prosievaju očevidno ekonomski probitci od željezničke pruge, koja bi iz sjeverne Bosne išla put Senja. Kako bi se ta pruga dalje pružala, rasla bi njezina kulturna, gospodarstvena i trgovačko-politička vriednost i znamenitost geometričkom progressijom, osobito kad bi se domakla najplodnijemu kraju oko Tuzle, pa dalje zasegnula u drinsko porečje. Po riečima preuzv. gosp. ministra Kallaya u odboru austrijske delegacije god. 1884. "obavljala bi takova pruga ne samo promet plodne sprečke doline, već i veliki dio prometa zapadne Srbije".

Transverzalna željeznica bosanska naznačena pravca hvatala bi se ogrankom od Bišća u Novi i privezom od Banjaluke u Brodu na Savi nutrnje željezničke mreže, da se proizvodnji Ugarske, Hrvatske i Slavonije utare opet davni joj prometni put do domaće morske obale. Što više bude ta produkcija prinuždena tražiti izlaz na more, to će se sve jače osjećati potreba, da se na vlastitoj morskoj obali podiže u pomoć druga izvozna luka. Domaći promet treba da hrani vlastitu morsku obalu, mjesto da ga njezina spora i neokretna posluga navraća na stranu luku i obalu. Zabtieva to koliko interes ove morske obale, toliko i prosperitet ugarskoga i hrvatskoga producenta, koji ima pravo tražiti, da ga vlastita morska obala u težkih njegovih prilikah podupire.

Rieka prima za izvoz još uviek malen dio ugarsko-hrvatske produkcije (Vidi „Volkswirthschaftliche Rückblicke" u "Pester Llojdu" ove godine), da bi bilo još suviška za Senj i kod puno znatnijega pokreta na Rieci.Osim toga Rieka je otvoreno široko polje za uvoznu trgovinu po svoj Hrvatskoj i Ugarskoj. Sićušna bi bila bojazan za Rieku od Senja; Rieka kao medjunarodno tržište, kao trgovacki emporium ne može počivati na temeljih, koje bi mogao probudjeniji život senjske luke razklimati.

Gospodarstveni rad, razvitak i napredak ugarsko-hrvatske države, razplet i umnožavanje njezinih željeznica, carinske i trgovačko političke neprilike na suhoj granici, sve to dizat će naš izvoz po moru te zahtjevati, da se morska obala pokaže sposobnom zadovoljiti interesom domaće produkcije osobito u jesensko doba, gdje se ta produkcija stane valjati u ogromnoj množini put mora, da je ništa ne zaustavlja, već da može bez svake potežkoće i štete odlaziti u sviet.

S obzirom na zamašne potrebe našega ratarstva u sadanjoj težkoj konkurenciji zaista ne može se ni koncentracija prometa iztaknuti osbiljnim razlogom proti trgovačkoj službi senjske luke, koja može pored Rieke i bez povrede njezinih probitaka na ovoj obali trgovački živiti i napredovati, oslanjajući se glavno na podporu svoga hrvatskoga i bosanskoga zaledja.

IV.

Upoznav veliku trgovačku sposobnost i znamenitost grada Senja na morskoj obali, bila je vec blagopokojna carica i kraljica Marija Tereza brižna za uvjete njegova razvitka te je prev. riešenjem od 28. julija 1763. dozvolila i dala 0 velikom trošku Struppi-u izgraditi veoma važnu prometnu cestu od Karlovca kroz Krajinu do Senja, izpravljenu poslije po generalu Vukasoviću i nezaboravnom prijazniku grada Senja, majoru Knežiću. ***

U dvorskom riešenju od 27. februara 1775. izjavljuje velika carica, kako su ju ponukali veoma važni razlozi, predstavljeni joj od dvorskoga komercijalnoga vieća, da dade izvesti cestu od Karlovca u Senj koliko za promak trgovine iz ugarske zendje put mora, toliko radi blagostanja krajišnika, sklona na trgovački i prometni posao, kao što i za veći razvitak (zu mehrerer Aufnahme) grada Senja i njegove luke, pa tako urediti podpunu veliku trgovačku cestu ("um eine vollständige Heer -und Komerzialstrasse herzustellen").

Cestu je radi njezine osobite prometne znamenitosti otvorio glavom sam car Josip, po kojem nosi i danas svoje ime. Od potrebe, da se prometu skrati put do mora, zamišljeno je poslije svezati Sisak kao izhodište vodena puta iz južnih podunavskih i posavskih predjela sa Senjem kao najbližom primorskom lukom, da se olakša izvoz žita i liesa.

Vrlo zaslužni major Kajetan vitez Knežić poticao je već g. 1829,, da se potegne konjska željeznica kroz Krajinu od Siska do Senja, dok mu je bilo napokon naloženo ođpisima c. kr. dvorskoga ratnoga vieća od 2. aprila 1838. br. 1580 i od 31. januara 1839. br. 466, da sgotovi i predloži podpunu gradjevnu osnovu za takovu željeznicu.

Knežić je tomu nalogu zadovoljio svojim izvještajem od 24. januara 1840. Po njegovoj osnovi imala se izvesti željeznica od Siska preko Petrinje, Gline, Vranovine i Maljevca do Bandinasela na rieci Glini, duga po prilici 11 milja, a od Bandinasela do blizu Munjave na josefinskoj cesti izgraditi nova cesta u dužini 3 7/8 milja, odakle bi se promet kretao josefinskom cestom do mora, da bi ovako sva daljina od Siska do Senja iznosila samo 21,5 milje.

U savezu s ovom projektiranom komunikacijom, priznanom za najkrać izmed brodive Save i jadranskoga mara, upoznala se previšnjim riešenjem od 22 januara 1842. potreba, da se prije svega uredi senjska luka, da osnovana željeznica ponese očekivanu korist. Prema odpisu dvorskoga ratnoga vieća od 31. januara 1841. br. 462 izradio je Knežić i o tom osnovu, koja je odo brena previšnjim riešenjem od 7. augusta 1846.

Burna godina 1848. prekinula je na žalost započete osnove i radnje. Kasnije se pak niesu mogle nastaviti, pošto se odustalo od načela gradit željeznice na državni trošak, a privatni kapital nije se dao upotrebiti za gradnje željeznice od Siska preko Bandinasela do Senja radi ustanova ugovora, koji je država medju tim sklopila s družtvom južne željeznice.

Projekat je ipak zanimao i dalje domaći trgovački stališ, koji je težio dobiti kraći put do mora, nego li je poslije izveden željeznicom od Siska preko Zidanoga mosta do Trsta, koji nije mogao sav transport ni smagati.


________________________________
*** Karlo Knežić, detaljnije > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1639.msg3401#msg3401


3. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Listopad 03, 2009, 23:31:42 »


Nastojanjem željezničkoga odbora u Senju, ustrojena god. 1861. , tracirana je od iste težnje pruga od Karlovca do Senja na državni trošak, da se Senj pripoji južnoj željeznici u Karlovcu, do kojega je bio izgradjen njezin ogranak iz Zagreba.

Ali traciranu prugu nije htjelo južno družtvo izgraditi, da ne škodi svojoj prugi Sisak-Trst, a privatni kapital, sumnjajući o rentabilnosti dosta kratke pruge, koja bi još stajala do volje južnoga družtva, nije se dao takodjer na takov podhvat.

Za tim su nastali željeznički projekti belgijskoga družtva, prosjecajući Slavoniju i Hrvatsku od Zemuna do jadranskoga mora. Od glavne pruge odvajao se kod sv. Jakova ogranak senjski, dug oko 2, 2/3 milje, koji bi se bio imao po reskriptu c. kr. ratnoga ministarstva od 9. septembra 1864. br. 1093 odj. V. izgraditi i otvoriti zajedno sa željeznicom na Rieku.

Projekti su bili radi svojih prednosti po zemlju i njezine odnošaje uvaženi i previšnjim riešenjem od 13. aprila 1863. odobreni; nu radi dugotrajnoga priegovaranja s državom prije, nego je došlo do gradnje, nadošla je g. 1866., a za njom državni preustroj monarkije. Belgijski su projekti napušteni, a sagradjena željeznica karlovačko-riečka bez ikakova ogranka put Senja proti svim nadam, koje je mogao grad Senj na zadanih mu riečih od najviših krugova svagda pravom gojiti.

Napomenuti izvedeni i neizvedeni komunikacijonalni podhvati pokazuju i dokazuju ipak vriednost i odličnost senjske luke u naših narodno-gospodarstvenih težnjah, da nije čudo, što željezničko pitanje senjsko nije moglo nikad zamrieti.

Poslije zapreme Bosne senjska luka nije mogla ostati nevidjena za najsgodniju željezničku komunikaciju starim trgovačkim putem iz bosanske krajine na more, te se u to doba rodio željeznički projekat senjsko-bihaćki.

Željeznica senjsko-bihaćka.

"Nije daleko vrieme, kad budemo mogli
uz sjegarnu komanikaciju takodjer najkraćim
i najjeftinijim putem voziti naše proizvode do
jadranskoga mora, naime u Senj i Rieku."

Ugarsko zemaljsko središnje povjerenstvo
za svjetsku londonsku izložbu u svojem
proglasu na sve gradjane u Ugarskoj
5. julija 1861.

Željeznica senjsko-bihaćka zasnovana je na podlozi mjestnoga interesa, kojemu će u velike služiti koli na hrvatskoj, toli na bosanskoj strani Njezina zadaća bit će ipak sve veća, kako se bude dalje protezala pravcem iztoka, pa tim će rasti takodjer njezin prometni značaj i zamašaj. Da može zadovoljiti i težim zahtjevom prometa, pruga ima normalnu raztečinu ; ali se inače projekat kreće sve u granicah, osječenih lokalnim željeznicam, da se može poslužiti povoljicami zak. članka XXXI. od g. 1880. i zak. čl. IV. od g. 1888.

Senjska je luka izhodnica pruge, koja se odavle, 67 km. Rieki na jug, uzpinje preko vratničkoga sedla (6784 met. nad morem) na južnu hrvatsku visočinu, da po njoj teče dalje ponajprije smjerom josefinske ceste od Žutelokve, gdje tu znamenitu prometnu žilu ostavlja te se duž dalmatinske ceste spušta u ravninu Gacke put Brloga i Otočca.

U Otočcu zakreće od ceste dalmatinske, koja vodi put Gospića, te se pravcem ceste otočko-zavaljske hvata Zalužnice, Vrhovina i Babinpotoka do Ljeskovca, odkle zastranjuje, dok se u Prieboju opet sastaje sa starim trgovačkim putem iz Bosne.

Od Prieboja pruža se zapadnim obronkom Plešivice te izišav kod Baljevca na visoku ravan zavaljsku, prelazi državnu medju i za četiri kilometra dalje stiže svoju dohodnu tačku na bosanskom zemljištu, stari i glasoviti grad Bihać, središte i stjecište bogate i rodne bosanske Krajine.

Od Senja do Bihaća traca je sgotovljena. Duga je 111 kilometara. Pojedine su postaje udaljene od Senja:

Sv. Juraj 8, 3,
Dolac 15, 6,
Stolac 20, 3,
Vratnik 24, 6,
Žutalokva 29, 7,
Brlog 35, 3,
Kompolje 43, 3,
Otočac 48, 8,
Zalužnica 56, 7,
Vrhovine 65, ,
Babinpotok 73, 5,
Ljeskovac 74, 4,
Mala Kapela 81, 4,
Prieboj 89, 6,
Željava 97, 5,
Baljevac 102,-5,
Zavalje 106, 75,
Bihać 111 kilometara.
 
Pruga se razvija u vis s uzponom od 30 % ali od Senja do Dolca projektovana je takodjer varianta za izravnu prugu na zubnjak s uzponom od 100 %, pošto dotjerana tehnička znanost dopušta takov kombinirani sustav za gorske željeznice, koje imaju i veći tovarni promet svladati. Po toj varianti dužina se željeznice, pa radi toga i udaljenost svake postaje skraćuje za 8-9 kilometara.

Troškovi za gradnju i svu uredbu ciele željeznice, ako bi od Senja do Dolca išla na zubnjak, ustanovljeni su na 5,750.000 forinti a. vr.; dočim, ako bi se izvela na adhesiju, narasli bi radi znatnih potežkoća od terraina na primorskom krasu do 8 milijuna.

Željeznica senjsko-bihaćka zvana je podati nekadanjoj gornjoj Krajini podporu, na kojoj i ostali dielovi bivše Vojne Krajine oslanjaju danas svoj kulturni i gospodarstveni život i napredak. U tom je životu i radu željeznička komunikacija danas prva i glavna potreba, bez koje se svaki kraj osjeća i vidi udaljenim, odkinutim i zaboravljenim od ostaloga svieta

Željeznica je jak pokretač uljudbe i prosvjete i moćni gospodarstveni činbenik u svakoj zemlji.

Kulturni momenat daje i gornjoj Krajini pravo, da se njom provuče željezna cesta, koju će do mala imati svi ostali krajiški predjeli za promicanje svojih duševnih i stvarnih probitaka. Zahtievaju to i njezine ekonomske potrebe, koje nedaća senjske luke po uzročnoj svezi toli očito nosi na vidik. Trgovački i prometni rad senjske luke obujima prostrano krajiško zaledje, u kojem se ćute sve posljedice njezinoga napredka i nazadka. Preporodjaj senjske luke mora po naravnom sliedu gospodarstveno i materijalno oživiti i okriepiti svu gornju Krajinu, svezanu s njom vjekovitimi, nerazkidnimi vezovi rada i života.


4. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Listopad 03, 2009, 23:34:44 »


Gornjokrajiškimi predjeli steru se bezkrajni šumski veleposjedi državni i imovno-obćinski, od kojih oko 150 000 ha., a u bihaćkom okružju još 15.000 ha. pripada najbližemu području tracirane željeznice. Svakako su ovo znamenita i najveće pažnje dostojna gospodarstva, koja mogu svoju vriednost sačuvati i promaknuti samo željezničkom komunikacijom. Vriednost i izradjivanje šuma nije više u onih povoljnih prilikah, kao dok je naša šumska trgovina mogla sama obskrbljivati sredozemna tržišta. Pod pritiskom jake konkurencije inozemne produkcije naš šumski posjednik i producenat jedva će dočekati pomoć novovjeka obćila, da se ogromni naš šumski posjed u blizini samoga mora posve ne obezcjeni i naša trgovina u liesu ne navede u posve čedne i tiesne granice. U samih šumskih veleposjedih ključaju vrela obilate privrede, potrebne krajiškomu pučanstvu, ali ih treba odgaliti i pristupačnimi učiniti i u predjelih, gdje je šumska izradba otegoćena i onemogućena.

Premda današnja vozarina ne daje koristi krajišniku, ciena liesu na vanjskih tržištih ni nje ne podnosi. — Prištednja u vozarinskih troškovih u velike bi olakšala naš izvoz liesa i tim bezdvojbeno djelovala i na povišak vriednosti šumskoga posjeda.

Ako se uzme 5 novč. vozarine za 1000 kgr. po kilometru željeznicom, to bi iznosila ta vozarina do Senja od
Otočca 2 for. 50 novč.,
Zalužnice 2 for. 75 nč.,
Vrhovina 3 for. 25 nč.,
Babinpotoka 3 for. 70 nč.,
Ljeskovca 3 for. 80 nč.,
Prieboja 4 for. 50 nč.,
Baljevca 5 for.,
Bihača 5 for. 50 nč.

Na ovom temelju proračunala se je prištednja kod vozarine za lies do 200.000 for. na godinu.

Željeznica nosi svakamo i ostalim granam gospodarstva tla blagonosnu podporu, koja bi se za cielo na brzo opazila i u gornjoj Krajini, gdje nije toliki nedostatak uvjeta za gospodarstveni razvitak, kao što se naprečac sudi, i gdje bi se osobito stočarstvom moglo dignuti liepo materijalno blagostanje žiteljstva. U gornjokrajiških predjelih podaje priroda i povoljnih uvjeta industrijalnoj radinosti, kojoj se nudjaju takodjer bogate šume i znamenita pokretna snaga u švičkih vodah i plitvičkih jezerih, jakih mjestimice na 60 do 150 konjskih sila.

Nu tu radinost, taj mrtvi kapital u prirodnom blagu i preimućtvu gornje Krajine treba da uzbudi shodno povedena željeznička pruga. Neka ne odlazi od nas na trg samo prost šumski proizvod, već i obrtna tvorevina, potekla od svietla uma i umićne ruke našega krajišnika, koji je vrstan ubirati lovore i na tom polju, kao što je negda na junačkom megdanu. Neka i na tih sakrivenih još privrednih vrelih u svojem zavičaju crpa gornji krajišnik.

-   Tvornice za pokućtvo od sagnutih bukovih letava, koje se sve više traži u svietu,

-   tvornice bukovih kolnih oplata, pravljenje bukovih daščica za razne kutije,

-   tvornice vrata i prozora, škrinja i bačava od meka drva, izradjivanje papirštine,

-   tvornice za destilaciju drva, da se ucieni kolosalna množina lošije bukovine navlastito oko plitvičkih jezera,

-   fabrikacija cementa i tolike ine industrije nalaze ovdje na pretek uvjeta, koji ostaju bez željezničke komunikacije posve odnemareni.

Nevidjena prirodna divota. Plitvička jezera, zaslužuju takodjer već sama, da ih udobno, brzo i jeftino obćilo novoga vieka odkrije staromu svietu, komu su još slabo poznata, nek se nasladjuje svake godine bezbroj posjetnika naravnim čudovištem našega kraja. Zaslužuju to tim više, što su sa svojom šumnom okolicom sva puna riedkih svojstava i za industrijalni život okolišnjega žiteljstva.

Ponajznatnije mjesto u sredini željeznice, Otočac, steći će kao prometno uzlište ciele Like i Krbave u željezničkoj podpori moćno promicalo svojim obrtnim i trgovačkim podhvatom i poslovom, a olakšanim dolazkoni kupaca i prodavalaca s daljnjih strana proširit će se takodjer područje prednjačećim njegovim marvinskim sajmovom na uhar našega marvogojstva.

Nema dakle sumnje, da bi željeznica senjsko-bihaćka, u koju bi utjecale dvie glavne prometne ceste u Gornjoj Krajini, Josefinska kod Žutelokve, a dalmatinska kod Otočca, postala silnim činbenikom i pokreialom razvitka i na predka u svih granah narodnoga gospodarstva Gornje Krajine. Sva ekonomna snaga njezina, sva darovitost i sposobnost njezinoga žiteljstva došla bi tek onda na javu, da se sve shodno upotrebi na žudjenu poboljšicu zapuštenih njezinih materijalnih prilika.

Pa kao što u Gornjoj Krajini, željeznica će senjsko-bihaćka oplodjivati i rodne njive bosanske u bihaćkom okružju, ma da u prvom svojem posegu dohvata samo grad Bihać, jer se u ovom gradu sastaju sve prometne žile i sile cieloga okružja. Nu samo se kaže, da bi željeznica, dovedena u Bihać, tražila dalje se protegnuti Bosnom. Kad bi glavnim potezom stigla Banjaluku pa srbsku granicu, a ograncima od Bihaća Novi, od Banjaluke Brod na Savi, prometna njezina zadaća i služba bila bi po Bosnu nenadkrilna.

Daljnjim smjerom od Bihaća išla bi traca uz Unu do Golubovca, pa premostiv ovdje Unu uz drugi obronak preko Pritoke i Čekrlje na visoku ravan i onda uzduž ceste u Veliki i Mali Radić, gdje bi odkrenula od ceste u Krupu. Od Maloga Radića stiže Mahmudbeg, Hašimbeg, Vojevac, Jasenicu i Benakovac, tu silazi Majkici Japrina jug, dok zakrene u Vakup Skucani, a odavle pruža se pravcem Naprelja, Kamengrada i Husinovaca do Sanskoga Mosta. Od Sanskoga Mosta privija se na Sanu put sjevera do Podluga, gdje bi bila sgodna postaja za Stari Majdan, pošto bi varianta od Skucanoga Vakupa preko Lipnika i Modre do Staroga Majdana došla puno skuplja. Pregaziv kod Podluga Sanu, teče traca niz desnu obalu put Trnove i Pejce, a odavle do Omarske, postaje na željeznici dobrlinsko-banjalučkoj, po kojoj dolazi u Banjaluku. Dužina trage od Bihaća do Omarske iznosi 115 km.

Od Banjaluke mogla bi se pruga, da segne u Dervent, odvojiti od vojničke željeznice kod Pričanja, pa voditi put Blažkoga, Miloševaca, Dragovića do Orašića, odkle bi preko Lišnje, Galipovaca i Prnjavora sašla u dolinu Ukrine, da preko Detlaka prihvati Dervent. Od Banjaluke do Derventa traga je duga 75 klm., od Drventa do Broda ima 29 klm.


5. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Listopad 03, 2009, 23:36:53 »


Uprta na takovu željeznicu, došla bi senjska luka opet u povoljan položaj, da razvija svoju trgovačku sposobnost i snagu na moru. Premda je shrvana pod udarci, koji joj zadadoše nesklone komunikacionalne težnje, još je po naravnih svojih prednostih kao atrakcionalna tačka prostranoga konsumnoga i izvoznoga područja i danas živa i radina te si je tim sačuvala pravo na zaštitu i podporu za svoju budućnost. Kraj svih nepovoljica, koji joj rade odvoditi promet na druge jeftinije putove, koji joj žele odkinuti bosansku a i hrvatsku Krajinu, izkazuje još po carinarskih podatcih od g. 1887. u inozemnom prometu uvoz od 2,730.280 kg., a izvoz od 16,797.370 km. Ukupni joj promet, basiran na lučkih podatcih, stagnira s uvozom prosječimice oko 10 milijuna, s izvozom od preko 20 milijuna kilograma. Rječiti je dokaz njezinim naporom i njezino parobrodarsko družtvo Krajaća i drugova, najstarije parobrodarsko družtvo na našoj morskoj obali, utemeljeno od vlastite glavnice senjskih podhvatnika, koje se liepo razvija i obavlja obalne vožnje od Rieke do Zadra na korist prometa ciele ove obale, a osobito u prilog riečkoj luci.

Pruženoj željeznici od morske obale u bosanske krajeve zaista će priznavati veću važnost i strategičko stanovište, jer stoji takova pruga na vrlu uslugu dislokaciji i obskrbi vojničtva, a za ratno vrieme daje povoljnu svezu s domaćom morskom obalom. Za vrieme okupacije osjećala se nestašica željezničke komunikacije od Senja do Bišća dosta neugodno koli radi potreba na bojištu, toli radi transporta ranjenika.

Prometna služba, koja je namienjena senjsko-bihaćkoj željeznici, daje dostatno podataka za pozitivan račun o rentabilnosti toga podhvata. Na podlozi osobnoga prometa na dalmatinskoj i istarskoj željeznici, koji je u svoj monarkiji najslabiji, i na podlozi trgovačkoga prometa senjske luke proračunan je u dodatku tehničkomu elaboratu čist prihod željeznice senjsko-bihaćke na 432.160 f. na godinu prema potrebi za kamate i amortizaciju gradjevne glavnice od 425.834 for.

Željeznica od Mostara do Metkovića u Hercegovini, koju bi senjsko-bihaćka pruga, privodeći moru najproizvodnije krajeve bosanske, bila jaka svojim prometom za cielo nadkrilti, poniela je po izjavi preuzv. g. ministra Kallaya u proračunskom odboru austrijske delegacije 2. srpnja t. g. već druge godine svoga obstanka 3 % čistoga prihoda, premda ne izlazi u najpovoljnijoj luki na moru.

Zaista stoji senjska luka u pomorsko-trgovačkom pogledu na višem stupnju, da može jamčiti veći razvitak prometa a po tom i primjereni prihod željeznici.

Nu opet ne može se tajiti, da će lokalna pruga osjegurati svoj prosperitet tek spojem s drugirai željeznicami, pa za tim ide i projektirana pruga senjsko-bihaćka, kojoj se s razlogom ne bi mogao uztegnuti i njeki dio provoznoga prometa. Ugarska vlada, uzimajući u obzir opravdane zahtjeve domaće produkcije, svakako će privoljeti prometnomu putu, koji joj daje potrebnu slobodu akcije, nego li prenosu prometa iz vlastite države na liniji, stojeće izvan utjecaja njezina. I s obzirom na težnje za dogradnjom dalmatinske željeznice nema temelja priečiti, da se rastom i razvitkom prometa u zemljah ugarske krune koristuje željeznica, vodeća do vlastite morske obale, do domaće luke. Premda bi se tako lokalnomu značaju razmaknule granice, željeznica ne bi se ipak otudjila prvoj svojoj namjeni, koja joj navraća polakšice zakona o željeznicah mjestnoga interesa.

Željeznički projekat senjsko-bihaćki, koji je dao izraditi koncesionar g. Dr. J. S. Jakobović na svoje troškove, dozrio je nakon duljih razprava do sastavljenja koncesionalne izprave za gradnju pruge do državne medje u kr. ug. ministarstvu za javne radnje i komunikacije; nu pruga, koja bi imala svoju krajnu postaju u neznatnom selu Baljevcu blizu medje bez svakoga jamstva, da li će se njezin nastavak i shodni priključak polučiti, ne može se radi očevidnih potežkoća predložiti na financiranje. K tomu su još i u krilu kr. ugar. ministarstva za javne radnje i komunikacije nastale dvojbe, da li će pruga radi svoga uzpona i povišenih tim prometnih troškova svoju proračunanu rentabilnost postizati.

Na istodobnu dozvolu za gradnju pruge na bosanskom zemljištu, kojom bi se bilo financiranje projekta olakšalo i omogućilo, nije pristalo zajedničko ministarstvo financija, upravljajuće zapremljenimi zemljami, odpisav koncesionaru iz Beča dne 26. novembra 1884. br. 7369 — II, neka se izkaže prije gradjevnom dozvolom do bosanske zemaljske granice te će se onda njegova molba za daljnju prugu od granice do Bihaća prosuditi.

Zapreke, koje su se tim nadale izvedenju projekta, zaisto ne mogu dugo potrajati s obzirom na priznatu njegovu obćenitu važnost i znamenitost u gospodarstvenom i trgovačko-prometnom pogledu, s obzirom na velike interese produkcije kraljevina Ugarske i Hrvatske, s obzirom na promak blagostanja i porezne snage domaće morske obale i Gornje Krajine, s obzirom na prometne potrebe zapremljenih zemalja.

Podhvat, koji je jak odlučiti o materijalnoj budućnosti velikoga diela zemlje, oslanja se na previšnje riešenje od 13. aprila 1863., kojim se kralj, slobodnomu i lučkomu gradu Senju i njegovu krajiškomu zaledju naviešta blagodat željezničke sveze; oslanja se na blagovolju visoke vlade zajedničke i zemaljske, očitovanu u pripravnosti vis. kr. ugar. ministarstva za javne radnje i komunikacije izdati sastavljenu već gradjevnu dozvolu za prugu do bosanske medje, u odpisu vis. kr. ug. ministarstva za poljodjelstvo, obrt i trgovinu od 19. marta 1883. radi podpore od šumskoga erara, u odpisima vis. kr. zemalj. vlade, odjela za nutarnje poslove od 14. januara 1883. br. 5138 pr. o načelnoj podpori i od 20. novembra 1884. br. 45.085 radi podpore u interesu imovne obćine otočke; oslanja se na požrtvovnost interesovanih adjacenata, koji su izjavili, da će priložiti od svojih sila svaku moguću podporu.

Gornja Krajina priziva se i na otčinsku brigu prevedroga svoga kralja i gospodara u previšnjem manifestu od 15. julija 1881., kojim je blagodat investicionalne zaklade namienjena svim dielovom nekadanje hrvatsko-slavonske Krajine. Investicionalna zaklada dovršuje svoju zadaću za izgradnju željezničkih pruga, navedenih u cesarskoj i kraljevskoj naredbi od 15. julija 1881., da po milosti i blagonaklonoj odluci Njeg. c. i kr. apost. Veličanstva može svojom podporom izgradnji željezničke pruge senjsko - bihaćke protegnuti svoje blagoslovno djelovanje i Gornju Krajinu, koja je svojimi materijalnimi silami nejaka sama takav komunikacionalni podhvat izdašnije poduprieti i davno željenomu ostvarenju privesti.

Sve ljute nevolje, koje podnose ovi predjeli od krute svoje borbe za život, niesu još razbile svaku nadu ovoga žiteljstva u bolju kob i sreću. U tom neslomnom uzdanju iznosimo i razsvjetljujemo poslije duže stanke opet naš željeznički projekat, a u prilozima pretiskavamo još važnije članke i izvještaje, izašle štampom već prije za njegovu preporuku. Na složnoj je volji i blagovolji visokih i vlastnih krugova privesti taj projekat konačnomu riešenju, koje zak. članak IV. od g. 1888. temelji na dozvoli zajedničkoga zakonodarstva, jer se radi o željeznici preko zemaljske medje.

Pod brižnim zakriljem svietloga bana, koji je netom sam opipavao bilo našega života, sokoli se Gornja Krajina sa starodavnim gradom Senjem, da je u oči velikoga dneva, gdje će preko svih zapreka i potežkoća starovjekomu trgovačkomu putu od jadranskoga mora na iztok nov život udahnuti željeznica senjsko-bihaćka.

Konačno nam je ovdje još napomenuti, da je ovo velevažno pitanje pred njekoliko godina već u javnih glasilih pretresivano, imenito u "Pester Lloydu" br. 313. od 13. studenoga 1883. pod " Zengg und das Lokalbahn-Projekt Zengg-Otočac-Bihać"; u istom listu br. 324. od 25. studenoga 1885. pod "Fiume-Zengg", ter u našem domaćem glasilu "Agramer Zeitung" br. 20. od 24. siečnja 1884. pod „Die Rentabilitäts - Frage der Lokalbahn Zengg-Bihać".

Izvor: Šumarski list, studeni 1889., broj XI


6. od 6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!