Hrvatski general Karlo Knežić – aradski mučenik
Karlo Knežić -1808. – 1849.
U povijesti poznat, kao aradski mučenik, pogubljen 6. listopada 1849. zajedno s trinaest generala iako im je obećan bio slobodan prolaz.
Izvršenje je provedeno po nalogu austrijskog general Julius von Haynau, koji je ugušio mađarski ustanak, zahvaljujući potpori ruskih trupa (Heilige Allianz)
U čast mađarskom ustanku od 1848.-49. i njegovim mučenicima, 6. listopad je "Nacionalni dan sjećanja" u Mađarskoj.
| U spomen Karlu Kneziću
Dan aradskih mučenika, 6. listopada,
dan je mađarske nacionalne žalosti. |
Pomislimo li na mađarsku oslobodilačku borbu 1848. – 1849. godine u kojoj su se Hrvatska (na strani Habsburgovaca) i Ugarska borile jedna protiv druge, to jest naša matična država i sadašnja domovina bile smrtni neprijatelji. Međutim, za vrijeme oslobodilačke borbe ipak nas povezuju oni Hrvati koji su se borili zajedno s Mađarima, čiji je istaknuti lik general Karlo Knezić.
Arad – spomenik mučenicima
Svake godine na Dan aradskih mučenika pred njegov spomenik, rad umjetnika Frigyesa Janzera, polažemo vijenac sjećanja.
Ime Karla Knezića poznato je i slavno samo u Mađarskoj. Rođen je 1808. g. u Vojnoj krajini, u Velikom Grđevcu, otac mu je Hrvat, austrijski časnik Vojne krajine, a majka mu je
sestra (a ne kći kako neki izvori navode /Marica/) poznatog Omera-paše Latas * (1806. - 1871.)
* Latas Mihajlo – Omer Paša, general, rođen u Jasenice kod Plaškog, 24. 09. 1806., umro u Konstantinopelu 14. 04. 1871. Kadetsku školu pohađao je u Gospiću gdje je od 1925. službovao u Ličkom pješačkom regimentu br. 1. 1827. pobjegao je u Banja Luku i je prešao u islamsku vjeru. /Marica/
Više >
http://bs.wikipedia.org/wiki/Omer-pa%C5%A1a_LatasUči u Grazu, od 1824. služi u Varaždinskoj krajini, premješten je u Galiciju. Budući da je njegova jedinica podređena pod nadležnost prve mađarske vlade, vraća se u Ugarsku.
Istaknuo se junaštvom u bitci kod Szolnoka 5. ožujka 1849., u proljetnoj vojni dva puta je nagrađen: osvaja most kod Tápióbicskea 4. travnja., svojim neočekivanim, noćnim napadom kod Komarna 26. travnja razbija nekoliko jedinica austrijske vojske.
Sudjelovao je i u opsadi Budima. U lipnju je promaknut u pukovnika. U vojni pokraj rijeke Vaga i Pereda kao zapovjednik učinio je greške, zbog čega ga Görgey smjenjuje. Kossuth, koji ga je namjeravao imenovati i gubernatorom Erdelja, imenuje ga zapovjednikom pričuvnih snaga kod gornje Tise sa zadaćom braniti prijelaz kod Tokaja od Rusa. Izgubivši tokajski prijelaz, pridružuje se glavnim snagama mađarske vojske.
Zajedno s njima polaže oružje pred Rusima kod Világosa. Uhićen je skupa s ostalim generalima mađarske oslobodilačke borbe, zatvoren u Aradu, i obješen.
 | 
1. Poeltenberg Ernő
2. Nagy-Sándor József
3. Aulich Lajos
4. Láhner György
5. Knézich Károly
6. Vécsey Károly
7. Török Ignác
8. Damjanich János
9. Leiningen-Westerburg Károly |
Njegove su zadnje riječi (u prijevodu): "Kako je čudno: kršćanin je i sudac Haynau i ja. Samo je đavao mogao tako pomiješati karte." <![CDATA[<a href="http://www.youtube.com/v/l3iporaKkM4&hl=de&fs=1&color1=0x2b405b&color2=0x6b8ab6" target="_blank">http://www.youtube.com/v/l3iporaKkM4&hl=de&fs=1&color1=0x2b405b&color2=0x6b8ab6</a>]]> Tekst:
http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/glasnik44.pdfFoto: Mađarski državni arhiv
Vidi:
http://www.honvedelem.hu/cikk/0/11521/knezichsabre.html http://www.mek.oszk.hu/indexeng.phtml Thorma János: Aradi vértanúk
