CRO-eu.com
Kolovoz 11, 2020, 00:49:16 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Stari obrti - Postolar  (Posjeta: 22790 )
0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Kolovoz 18, 2009, 21:49:59 »


Postolar

Najstariji oblik obuće je krzno, u koje su ljudi, prije 12.000 godina povijali noge. Jedan od najstarijih par cipela koji je na evropskom području poznat, nosio je, prije nekoliko godina u ledu pronađeni, Ötztalmann, poznat kao "Ötzi" - "čovjek iz leda". On je živio prije 5300 godina i nosio je cipele od jelenje kože s krznom prema unutra, bile su vezane za nogu s konopcem od trave.


Rimljani su bili, kao na mnogim drugim područjima, također u postolarskom obrtu izuzetno progresivne i daleko ispred vremena. Oni su prvi koji su razlikovali između lijeve i desne cipele. Ali sa propasti Rimskog Carstva takve finoće u obući pale su u zaborav. Tek sredinom 19. stoljeće otkrili su postolari  da ljudi imaju dva različita - jedno desno i jedno lijevo stopalo.

Gaius Julius Caesar * 13. 07. 100. prije Krista. u Rimu; † 15. 03. 44 . prije Krista u Rimu

U ranom srednjem vijeku za izradnju cipela nije bilo podijele rada. Klanje, prerada životinjske kože - močenje, pranje i odmašćivanje, zakiseljavanje, štavljenje, neutralizacija, mašćenje, izbjeljivanje i bojenje, sve je bilo u rukama jednog te istog obrtnika. Struka postolara i specijaliste za pravljenje obuće razvila se je relativno kasno. Prvi postolari u današnjem smislu pojavljaju se u kasnom 13. stoljeću, u mnogim zemljama tek početkom 15. stoljeća..

Zanat za postolara bio je težak i trajao je do sedam godina. Postolari su se razlikovali po karakteristikama izrade oviseći dali je izrađivao žensku ili mušku obuću.

Ubrzo su se postolari spezijalizirali jedni na izradu novih cipela a drugi na popravak starih (krpanje od njem. riječi Flickschuster) cipela. Postolari su pripadali u grupu takozvanih "putničkih obrtnika" – s alatom u vreći išli su od sela do sela i nudili svoj rad. Cipele su se nosile i popravljale sve do raspada.

U 19. -om stoljeću došlo je do nove podjele u postolarskom obrtu u kojoj se pojavljuje dizajner obuće i kožne galanterije.

S uvođenjem slobode trgovanja, na početku 19. stoljeća, cehovi1 gube svoje značenje. Početkom industrijalizacije i korištenjem šivaćih mašina 1850. postolarski obrt je promjenio način produkcije. Do 1895., tj. u roku od manje od 50 godina, bila je proizvodnja obuće industrijalizirana. Cipele su se masovno proizvodile i bile su puno jeftinije. Ručna proizvodnja obuće je većinom prestala dok na području ortopedske obuće i kod "novčanog plemstva" još ima važnu ulogu.
___________________________________________
1 Cehovi su privilegirana udruženja, kojima je primarna svrha zaštita vlastitih interesa; okupljaju u jednom mjestu obrtnike iste ili srodnih struka; imaju važnu ulogu u procesu obrtničke proizvodnje; reguliraju proizvodnju; određuju kvalitetu i kontroliraju proizvode svojih obrtnika. Ceh regulira tržište; određuje cijene proizvoda, koje isključuju nelojalnu konkurenciju. Ceh je za obrtnike ujedno i regulator veličine proizvodnje, određuje koliko
koji majstor smije imati naučnika (djetića), kako ih valja plaćati i koliko traje radni dan. Cehovski sustav, koji je jednostavno rečeno, uređivao odnos kapitala i rada, u Civilnoj Hrvatskoj i Vojnoj krajini na snazi je sve do početka druge polovice 19. st. (Ivica Golec)

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Kolovoz 18, 2009, 22:16:48 »




Postolarska radionica

Centralno mjesto u postolarskoj radionici je postolarski stol sa alatom koji je postolar koristio i prije uvođenja šivaće mašine: željezni i drveni čavlići, čekići, klješta, noževi, konac vosak, turpije, mjerilo za stopala i kamen na kojem se je, u vodi natopljena koža, čekićem tukla da bi se pore zatvorile.

Zanimljiv izum je tzv. Postolarska kugla – željezni stalak sa dvije staklene kugle u prosjeku od oko 15 cm. Kugle su bile napunjene vodom i stajale su ispred petrolejske lampe ili drugog izvora svjetla. U tako pojačanom svjetlu u neposrednoj blizini njegovih cipela bio mu je rad i u večernjim satima moguć.

Postolarska kugla - Schusterkugel

S industrijalizacijom olakšala se je procedura izrade obuće. U planinskim područjima, zimi kada je vani snijeg ljudima do pojasa bio i kada nisu mogli izaći iz kuće pojedini seljani su popravljali i izrađivali svoju obuću sami. Radili su u uglu dnevne sobe. Zbog hladnoće poda radni stol je bio na "podestu" – uzvišenju od oko 20 cm izrađenom od dasaka.


Uzvišenje ispod postolarskog stola

Izrada obuće

Postolar je za svakog od svojih kupaca ima individualne kalupe koji su prilagođeni pojedinim stopalima. Zbog svoje žilavosti i čvrstoće za kalupe se je upotrebljavalo drvo graba2.


Postolarski kalupi

Poslje rezanja kože, s čavlićima učvršćivanja gornjeg dijela cipele s đonom, ljepljenja, šivanja konopljinim koncem, pomoću turpije glađenja đona i kao zadnje pribila bi se peta. Da bi se prednji i zadnji dio đona što bolje zaštitio stavljani su tzv. "špicpleh-ovi" (njem. Rijeć "Sohlenspitze" ili "Eisenplättchen")

Špicpleh - Eisenplättchen

Drvene cipele

Obuća od drveta poznata nam je još od Starog vijeka čak i prije kada su Rimljani kupovali od Kelta obuću. Ta obuća bila je izrađena od brezovog drveta3 ili od topole 4.

Nizozemske klompe

Poslje toga klompe su pale u zaborav i pojavljuju se ponovo u Srednjem vijeku. U 15 stoljeću i kasnije nošnja drvene obuće bila je vrlo uobičajena. U nizozemskom gradu Leiden prvi puta se "klompe" spominju 1429.

U Njemačkoj je nošnja klompi bila najproširenija u sjevernom dijelu zemlje; Friesenland.

Klompe su lagana, topla, ugodna i jeftina obuća.


Izrada klompi

Najkvalitetnije drvo za izradu obuće je čempres koje se zbog svoje trajnosti naziva "vječno drvo". Drvo je mekano i "spužvasto". Čempresni uložci ili đonovi djeluju prirodno protiv bakterija (znojenja nogu) i gljivica.
U Lici čempres nalazimo većinom na grobljima i gradskim parkovima. Osim čempresa koristila se je i lipa za koju znamo da se upotrebljava za izradu kipova i rezbarija.


Drveni đonovi, poslje Drugog sv. rata

Za izradu jednog para klompi postolaru su potrebna oko dva sata dok mu je za jedan par kožnatih cipela bio potreban jedan cijeli dan.

Drvene cipele se ubrajaju u tzv. radne cipele ili obuću nižeg staleža. Bogatiji narod je nosio nedjeljom i za blagdane kožnatu obuću.
___________________________________
2 Drvo graba tradicionalno se iskorištavalo za volovske jarmove i mesarske panjeve. Grabovi pripadaju u porodicu brezovki, zajedno s brezama i lijeskom jer su im i muški i ženski cvjetovi u obliku resa. Drvo je izvanrednih ogrijevnih vrijednosti. Zbog žilavog i čvrstog drveta upotrebljava se za izradu držalica za alat, izradu vretena i kalupa za izradu cipela.

3 Kora breze može biti od snježno bijele do crvenkastosmeđe boje. Breza je sposobna podnijeti jaku hladnoću, kao i duga razdoblja suše i bila je jedna od prvih vrsta koja je naselila sjevernu Europu nakon zadnjeg ledenog doba prije 12.000 godina.

4 Topola je drvo koje brzo raste i može podnijeti onečišćeni zrak i posolicu te se često sadi uz autoceste. Drvo topole koje je posađeno u Royal Gardenu u Londonu postiglo je visinu od 17 metara za samo 13 godina!

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Kolovoz 18, 2009, 23:05:37 »




Obuća nekad i danas

Moderna obuća – za svaki povod drugi dizajn – poznata nam je tek od 19. stoljeća iako je  "pokoravanje" počelo već u Srednjem vijeku. Pored svoje zaštitne funkcije obuća je imala i socijalni status – simbol društvene pripadnosti. U Egiptu je samo vladarima – faraonima – i visokim časnicima bila dozvoljena nošnja sandala. Narod je išao bosonog. Kod Grka, 700 god. prije Krista, su propisi regulirali korištenje dragulja na sandalama. U Rimskom carstvu bila su također pravila tko je što mogao nositi i s kojim ukrasima.


Faraonove sndale iz groba Tut-Ankh-Amun-1323. god.

Jedne od modnih razvoja su cipele s "kljunom", slične opancima. Vrh kljuna cipele bio je kod običnih građana puno kraći od onog kod kneževskih cipela. Iz praktičnih razloga se je kljnunasti vrh vezao s trakama oko zgloba.
Moguće je da su taj oblik obuće križarski vitezi donjeli iz Orijenta (u vrijeme kada su Turci osvojili Svetu Zemlju -Palestinu).


Tom neudobnom obliku slijedile su cipele u obliku kravlje gubice – naprijed tupe i četvrtaste da ih se i njih moralo vezati oko zgolba i tako spriječiti smješan pačji hod.

U 15. stoljeću žene su nosile cipele slične "hoduljama" u Venediku su poznate Zoccoli cipele koje svoj Comeback slave 500 godina kasnije.


Početkom 17. stoljeća pojavljuju se čizme. Najprije su ih nosili sluge u Dridesetogodišnjem ratu. Pored praktiöne prednosti čizme su davale osobi impozantni izgled. Taj efekt je za sebe iskoristio car Napoleon Bonaparte.


Napoleon Bonaparte 15. 08. 1769. – 05. 05. 1821.

I kod čizmi je bilo modno-pretjerivanje. Pretjerano veliki preklopci na kraju čizme – ispod koljena ili niže slični lijevku morale su za vrijeme velikih kiša biti vezane uz nogu.

Čizme – radna  (Vatrogasci) i vojna obuća

Također u 17. stoljeću pojavljuje se još jedan detalj koji je do danas, u mnogobrojnim varijantama, aktualan: peta. O porijeklo ovoga izuma ima raznih tumačenja. Jedno je, da je jedna djevojka koja nije želila stalno na čelo biti ljubljena, izumila visoke pete. Uvjerljivije ali manje romantično je objašnjenje, da je peta na konjaničkim čizmama jahaču davala više stabilnosti - sigurnosti. A još uvjerljivije je, da je vojnik s petama na šizmi izgledao elegantniji jer, svi znamo, da muškarci imaju kraće noge od gornjeg dijela tijela (kod žena je obrnuto i to je što ih čini atraktivnim).

Ali jedno je sigurno, da visoke pete na čizmicama  (kao i cipelama) stopalu i hodu, ženenama daju elegantniji izgled. Upravo taj "produžetak" za 4 – 20 cm čini osobu otmjenom i seksy.

Dok je danas čižma kod vojske najomiljenija obuća  za vrijeme Madame de Pompadour i Louisa XIV. nosile su se svilene čarape i kratke čizmice s razigranim trakama, kopčama i drugim ukrasima.


Madame de Pompadour 1721. – 1764.

Louis XIV. 1754. – 1793.

Sa Francuskom revolucijom (1789.- 1899. "sloboda-jedinstvo-bratstvo") bio je kraj ovoj romantičnoj modi i svim tradicijama a drvene klompe su (franc. "sabot") dobile opet svoju čast. Od glasnih zvukova i tapkanja "saboteurs" izvedena je riječ "sabotaža".


Cipele, Pariz 18. stoljeće

Cipele, Otok Krk 18. stoljeće

Postepeno si je elegancija probila put kroz to "klompasto društvo" i postolari su sve veću pažnju posvetili ženskoj obući. Francuzi i Talijani naglašuju čar, ljepotu i laskavost u svojim novim kolekcijama. Uloga žene u društvu se mjenja od tihe majke i domaćice s bijelim heklanim rukavicama i velikim šešitom postaje osoba za kojom se rado na poslu i na ulici pogledi okreću.

Moje mišljenje: Bally cipele – najkvalitetnije, najugodnije i najljepše cipele.



Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Kolovoz 18, 2009, 23:12:26 »


Cipelice Lutalice

Cipelice Lutalice daleko me ponesite
u naručje mom bećaru što prije donesite.
Prošetat ću Slavonijom, Srijemom prolutati;
dok ne nađem voljenoga, cipelice neće stati.
 
Ne trebam ja kicoša što kravatu nosi,
skupa odijela i briljantin na kosi.
Ja sam mala Šokica bećaruša prava
dok u kolu igram, migam na bećara.
 
Kad šešir nakrivi i tamburu zasvira,
ni srce ni cipelice nemaju mi mira.
Hajd'mo sada u kolo igrat tarabana,
a poslije ću u sijenu ljubiti bećara.

Izvor : Književnost  Poezija  Cipelice Lutalice >
http://www.webstilus.net/content/view/4638/64/


<a href="http://www.youtube.com/v/cg9nVYo0VOs&amp;hl=de&amp;fs=1&amp;&quot;&gt;&lt;/" target="_blank">http://www.youtube.com/v/cg9nVYo0VOs&amp;hl=de&amp;fs=1&amp;&quot;&gt;&lt;/</a>
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Kolovoz 18, 2009, 23:43:35 »


Vrste obuće

1. Dječje cipelice           


2. Papuče za vodu     

3. Balerinke                 

4. Planinarske cipele   

5. Espadrilles             

6. Flip-Flop - Isusovke

7. Gumene čizme         

8. Kućne papuče         

9. Mokasinke               

10. Gamaše - Nazuvak

11. Snjeguljice             
- Snowshoe

12. Cipele za sport         
- Patike

13. Cipele za step         

14. Cipele za balet         

15. Šlitćuhe                   

16. Peraje                     

17. Bebine cipelice       


Autor: Marica Draženović

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Prosinac 27, 2012, 22:59:21 »


Postolarka


30.-godišnjica zenskog postolarskog obrtnika

U trgovinama cipela nailazimo mnogo žena, zaposlenih kao prodavačice. Međutim naše žene, koje su u svim granama obrta pokazale veliku sposobnost i napredak, dokazuju, da i postolarski obrt nije nešto, čime se one ne bi mogle baviti. U tom je obrtu do danas zastupana jedna jedina, gđa. Marija Vukovac, koja samostalno vodi svoj posao: "Proizvod cipela, pletenih sandala i gornjih dijelova".

Kao mala djevojčica - 'kći siromašne pralje - odlučila je posvetiti se poslu, kojim bi olakšala majci životnu borbu. Djetinjstvo je provela u Bjelovaru, a u susjedstvu se nalazio neki postolar. Kako je djevojčica, pokazivala velik interes i smisao za taj obrt, ovaj ju je čovjek pozvao da stupi k njemu kao šegrt. I premda su je svi znanci ismijavali, ipak je ona, puna energije, izdržala sve one podrugljive nadimke, kojima su ju opsipavali, sve dotle, dok konačno nije postigla odabrani cilj. Iz Bjelovara je tada kao postolarski šegrtić došla u Zagreb, a kad je ovdje svršila naukovanje, uputila se je u Budimpeštu i tamo radila kao radnica u tvornici. Da bi se još više usavršila u poslu, otišla je na neko vrijeme u&laquo; Leipzig i Magdeburg, gdje je nastavila raditi. Kasnije se vratila u Zagreb i radila šest godina kao radnica.

Konačno je 1917. god. uzela obrtnicu i počela samostalno voditi svoj posao u Zagrebu. Kroz dvanaest je godina zaposlivala više radnika, a kroz to je vrijeme osposobila i nekoliko naučnica i naučnika. Sad je upravo tome punih 30 godina, jubilej, koji je doista vrijedno zabilježiti.

Hrvatica, 1. veljače 1939
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!