BORKOVIĆ Borkovich Borkowitsch
PREZIME: Nastalo je od rodonačelnikova osobnog imena Borko koje je izvedenica od narodnih imena kao npr. Borislav, Borivoj, Velibor, Borna i sl. Jezično srodna prezimena nastala od istog osobnog imena su Borčić, Borić, Borovac, Barović itd. Borkovi potomci su Borkovići.
ROD: Postoje dvije nesrodne rodovske zajednice istog prezimena: Borkovići u središnjoj Hrvatskoj i sinjski Borkovići (Laktac, Otišić). Prvi spomenuti Borkovići, kojima je posvećen ovaj članak, su srednje velika rodovska zajednica, nižeg plemstva,
nastala u 15. st. na području Gacke doline. Ondje se prvi put spominje 1510. izvjesni Grgur B.
Tijekom najžešćih turskih ratova u 16. st. rodovska zajednica seli se na sjever i naseljava jaskanski kraj (Domagović, Cvetković) i ozaljski kraj (Orljakovo). U selu Domagoviću spominju se 1598. kao jednoselci. U Ozaljskom urbaru spominju se 1642. kmetovi Marko u Orljakovu i Miho B. u Kamanju.
Jedna obitelj ozaljskih Borkovića doselila se krajem 17. st. u Ogulin gdje je ušla u vojnu službu tamošnje utvrde. Ondje se spominju u zemljišnim knjigama (1775.) koje sadrže podatke za jednu kućnu zadrugu u Ogulinu (Ivan).
Borkovići sudjeluju u velikom iseljeničkom valu ogulinsko-modruškog stanovništva u SAD (1890. - 1914.). Prvi iseljenik je Joso (rod. 1847.) iz Ogulina koji se iselio 1893.
U ogulinskom kraju ostaju i u novije vrijeme malobrojni: Ogulin (4-1).
Hrvoje Salopek, 2007., 280.