BOGOVIĆ Bogouich Bogovich Bogowitsch Pogowitsch
PREZIME: Nastalo je od rodonačelnikova osobnog imena Bogo koje je izvedenica od narodnog imena kao npr. Bogoslav, Bogomil, Bogoljub i sl. Bogovi potomci su Bogovići.
ROD: Postoje tri veće rodovske zajednice istoga prezimena, za koje se pretpostavlja da su istog podrijetla. To su krčki Bogovići, zagorski Bogovići i Bogovići u današnjoj Karlovačkoj županiji.
Bogovići se prvi put spominju u ispravi iz davne 1100. u Dobrinju na otoku Krku koja bilježi popa Petra B. iz Dubašnice (današnja općina Malinska), zatim se 1230. godine spominje pop Bogović u Dobrinju. Bogovići su iznimno star rod na otoku Krku gdje su razvili svoja matična rodovska naselja na području Malinske i Njivica.
Pretpostavlja se da su se Bogovići selili s Krka na Frankopanska imanja na kopnu i tako dospjeli u srednjovjekovne županije Modruše i Goricu (današnji karlovački kraj). Ondje se prvi put spominju u Ozaljskom urbaru (1642.) u selu Kupčini kmetovi Luka, Martin, Lukač i Grgur, te u selu Jaškovu kmetovi Mate i Miho. Tamo i danas stanuju u selu Jaškovu i u Polju Ozaljskome. U Švarčanskom urbaru (Karlovac) iz 1652. spominje se kmet Mikula Grgur.
Tijekom najžešćih turskih ratova u 16. st. Bogovići se sele u sigurnije krajeve. U Sloveniji naseljavaju područje Novog Mesta gdje ih danas najviše ima u selu Artičama. Također se sele u klanječki kraj (Dubrovčan, Kraljevec) i varaždinski kraj (Kućan). Najdalje odlaze prema austrijskom Gradišću (Veliki Borištof/Gro'warasdorf) i Bratislavi (Devinsko Novo Selo).
U ogulinskom kraju spominju se u popisu vojnika iz 1699. koji bilježi u Ogulinu vojnika-venturina Luku B.
Zemljišne knjige (1775.) sadrže podatke za tri kućne zadruge: Cerovnik (Mate, Toma) i Banjvrh (Vid).
Nakon oslobođenja Hrvatske od Turaka u 18. st. sele se na Kordun, u sela Cerovac (60-13) i Lumbardenik (13-4) kraj Slunja te u Cetingrad (142-18). Početkom 19. st. sele se u istočni Srijem (Hrtkovci, Nikinci, Slankamen). Nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878., nekolicina kordunskih Bogovića seli se u Bihaćku krajinu gdje se naseljavaju u mjestima Velikoj Kladuši i Vidovskoj.
Bogovići sudjeluju u velikom iseljeničkom valu ogulinsko-modruškog stanovništva u SAD (1890. - 1914.). Prvi iseljenici su Jure (rođ. 1875.) iz Banjvrha i Stipan (rođ. 1862.) iz Cerovnika koji su se iselili 1899. Bogovići se trajno naseljavaju u Pittsburghu (Pennsylvanija) i Clevelandu (Ohio).
U ogulinskom kraju tradicionalno stanuju na području župe Cerovnik. Ondje razvijaju rodovsko naselje Bogovići (14-2) i ogranak u selu Banjvrhu (11-3). Bogovići su u novije vrijeme malobrojni što je posljedica stalnog iseljavanja i ratnih stradanja. Prema popisu iz 1948. u ogulinskom kraju bilo je ukupno 37 osoba s prezimenom Bogović.
OBITELJSKI NADIMCI: Banjvrh: Kubura.
Hrvoje Salopek, 2007., 277. – 278.
