CRO-eu.com
Listopad 20, 2017, 15:51:10 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2]
  Ispis  
Autor Tema: Modrus  (Posjeta: 52870 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #15 : Svibanj 28, 2009, 20:51:00 »


Oko 00:30 h probudilo me zvono na vratima. Bio je to lovac u pratnji lovnika s veselim vijestima: "Medo je pao!" Čestitao sam im i ponudio domaću šljivovicu. Nastala je rasprava kako se je medvjed ponašao i koliko je težak. Lovnik je dao prijavak: "Medvjed je nakon ispaljenog hica pao na mjestu i par minuta nakon toga povukao se je u jelovi gustiš, tu smo ga ostavili da iskrvari."

Prihvatio sam prijavak i uslijedio je razgovor za dalje, kratki odmor i polazak. Uzeo sam obračunske obrasce, trofejni list i mjernu vrpcu, a za svaki slučaj poveo sam i psa Neru, ali više radi dresure.

U osvit dana, na licu mjesta, uputio sam psa na krv. On ju je slijedio, a u gustišu nije stao. Nije bilo medvjeda. Srećom, trag krvi se je dobro vidio te smo nastavili traganje. Međutim, nakon par kilometara trag se je izgubio. Umorni i iscrpljeni uzeli smo pauzu za marendu, te sam zaključio da prekidamo traganje. Tada, na moje veliko iznenađenje, pas se je odvojio od nas i nastavio sam u pravcu kote Vrh Alilovice.

Zaključujem na glas: "Ima ga Nero u nosu! Brzo za njim!" Ja sam sa psom, pripomoć tragača s lovcem u koloni iza mene i tako još par kilometara naprijed. Nenadano, ugledao sam medvjeda kako izmiče u kotu, ali ne daleko. U času se je okrenuo za 180 stupnjeva i krenuo ravno na mene. Pas se je dao u bijeg! U panici i iz sveg glasa vičem: "PUCAJ! .....PUCAJ!" Ali i Zagorac se je dao u bijeg. Ja sam bio brži u šprintu i u petnaestak koraka preskočio sam Zagorca.

Medvjed, ranjen u ljevu plećku rušio se i ustajao, bio je na desetak metara u razmaku od mene. Sada je bio Zagorac prvi na udaru, spoznao je opasnost, te se zaokrenuo u trku i zapucao rafaino sa pet hitaca i konačno je medvjed dokrajčen pao.

Svi tragači maratonci su se vratili i konačno smo lovcu uputili čestitke. Kako i ne bi kad je medvjed nakon procjene krzna bio u kategoriji zlatne medalje. Obavili smo lovačko krštenje uz bezbroj tekućih (ispijanje vina), pa vrućih (batine) i konačno je lov bio završen.

Na kraju pitam se čemu služi svjetlucavi driling - Merkel, pištolj - Mauser i drugo, a ja bez ičega tragao za ranjenom zvijer, vjerujući u onu "medo je pao". Hmmm .... čista naivnost! Zaključujem, nikada više palicom u brlog i bez oružja u traganje za ranjenom zvijeri, ali isto tako i ne uvažiti "medo je pao" dok se sam ne uvjerim!

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #16 : Svibanj 28, 2009, 20:54:25 »



piše Danica Žanić
Kud "Gradina" Modruš u 2007

Kao i ranijih godina, aktivnosti našega KUD-a započinju u lipnju Županijskom smotrom folklora u Ogulinu.

S tog nastupa našim članovima ostanu lijepe uspomene na nezaboravna druženja sa  članovima društava iz cijele županije.

Kao i ranijih godina, u Modrušu smo svečano proslavili blagdan Presvetog Trojstva. Tom  prilikom nam, već godinama, u goste dođu naši dragi Ličani.

Nastup KUD-a "Gradina" u Tounju                                

Postao je tradicionalan i naš odlazak u Sinac za blagdan Svrtoga Ilije. Članovi našega KUD-a su svojim nastupom obogatili proslavu blagdana Svetoga Ivana u Tounju. Tamo se uvijek osjećamo kao kod kuće. Naši dečki su nastupili prilikom predstavljanja Modruškog zbornika u Modrušu i otpjevali našu poznatu ojkalicu. Oni uvijek oduševe svojim nastupima.

Hvala svima koji su nam pomogli u proteklom razdoblju.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #17 : Svibanj 28, 2009, 21:14:35 »


Važno je zvati se Ernest

Jednog toplog svibanjskog jutra izlazim se prošetati te nailazim na baku za koju sam čula da je postala ponosna pra baka pa zastajem da joj čestitam na toj novostečenoj tituli. Baka je vesela i rado odgovara kako joj je unuka dobila sina, kako je sve prošlo dobro i kako su dobro, došli su doma ..... i tako dalje da ne nabrajam. Znate i sami kako ti razgovori već idu.

Tada upitah baku kako joj se praunuk zove a baka zastade, pa premišlja, zamišlja, umišlja (!?!), ali pravog imena sjetiti se ne može.

- Ma znaš - govori mi zbunjena baka - sasvim sam sigurna da je na slovo "E", ali ne mogu se sada sjetiti kako se veli!

Razumijem baku, teško se nositi sa svim tim, kako to već ja kažem ¬sapuničarskim pomodnim imenima, već ih i sama ne pamtim. Idemo u Europu pa djeci treba davati moderna europska imena, a sve što je naše, staro i postojano treba zaboraviti i izbrisati!? Pa zar smo se zato borili za nezavisnost? Za Hrvatsku? Da se zovemo Marisol, Lune, Naomi .... da naši djedovi i bake ne znaju pogoditi imena svojih unučadi, a naposljetku, ni sami roditelji ne znaju piše li se ime njihova djeteta sa "i" ili sa "j", možda sa "y" ??, a iza svega naše lijepo hrvatsko prezime koje se sada, istini za volju, ne uklapa!?

Treba li i njega sada promijeniti? Zaboraviti svoje korijene?
Ako mi ovdje, u Hrvatskoj to zaboravljamo, kako li ne bi tek oni u inozemstvu koji se pokušavaju uklopiti dajući svojoj djeci strana imena i ne učeći ih hrvatski jezik (čast izuzecima)?

Naša hrvatska riznica prepuna je prekrasnih imena, što svetih, što povijesnih, kako starih tako i onih modernih, svjetskih - ali ipak NAŠIH!

Roditelji nadjevajte djeci naša imena, neka naša baština hrvatskih imena sja na sretnim licima Marka, Ane, Marije ...

Djeca su naša budućnost, zato dajmo da i ta budućnost bude hrvatska budućnost!

Valentina Puškarić

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #18 : Svibanj 28, 2009, 21:17:11 »


I to je Modruš

Tata je godinama pričao o njemu. Meni kroz jedno uho unutra, a kroz drugo van. "Odi s menom, da vidiš kaj sam ti često pričal". Konačno krenemo zajedno na put. Zagreb - Karlovac - Josipdol i ubrzo oznaka MODRUŠ. Skretanje desno (nema putokaza ni danas 07.10. 07.) na lokalnu cestu. Nakon koje minute vožnje pogled na brdo gdje je ruševina starog grada, a u podnožju crkva Presvetog Trojstva. Znao je vlasnik grada gdje treba graditi, dominira cijelim krajem.

Razgledavam okolinu. Penjem se na ruševine starog grada i razmišljam kako se nekad tu živjelo. Prekrasan vidik. Ostaci grada su u lošem stanju i nisam vidio da se radi na spašavanju zidina. Šteta. Veliko povijesno mjesto.

Vraćam se do crkve Presvetog Trojstva. Tata razgovara sa župnikom Zlatkom koji velikodušno nudi ključeve župnog stana da prespavamo i ostanemo koliko hoćemo. Zahvalili smo na ponudi. Ostali smo još neko vrijeme s mještanima u ugodnom razgovoru.

Nakon tog posjeta, iako nisam tu rođen niti odrastao, nešto me kopka i vuče, pa dolazim nekoliko puta godišnje. Na žalost, tata je preminuo 2006. godine. Od tada dolazim s obitelji i dobrim prijateljem Jožekom (Josip - pravo ime), velikim zaljubljenikom u stare gradove, crkve, povijest, kulturnu baštinu. Došao sam za blagdan Presvetog Trojstva. Crkva je bila prepuna vjernika. Poslije svečane mise prisutni KUD-ovi održali su kratki program ispred ulaza u crkvu. Kada je nastupio KUD - "Sinac" sav sam se naježio, a suze krenule niz lice. 07.10.07. g. crkva je slavila B.D.M. od krunice (Ružarije). Bil sam s prijateljem Jožekom u crkvi Presvetog Trojstva na svečanoj misi koju je vodio župnik Zdenko Skender. Crkva je bila u svom punom sjaju, a posebno kip B.D. Marije. Za vrijeme mise u trenutku rukovanja - mir s vama - mala djevojčica, ministrantica, prilazi svakom vjerniku, koji je na početku klupe i pruža mu ruku. Ručica mala, topla. A pogled? Dva plava oka puna radosti, veselja. To još nisam vidio. Da, sve je to Modruš. O njemu popričam s tetom Milkom Vidoš, učiteljicom Ružom Brajdić , župnikom Zdenkom Skenderom.

To sam napisao jer je moralo izići iz mene. Ja sam Damir Trepše, sin pokojnog Branka Trepše (1921.-2006.). Njegova pokojna mama, moja baka, Katica (Katarina) Trepše rođ. Jandrlić (Modruš 1892. - 1973. Zagreb), rođena je u kući blizu nekadašnje šumarije. Sada nema nikakvih ostataka kuće.

Modruš - doći ću opet, radi korijena, prijatelja, povijesti. Vidimo se uskoro!

Damir Trepše

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #19 : Svibanj 28, 2009, 21:21:12 »


Modrušu

Frankopani, Frankopani
od Hrvatske odabrani!
Nad Gradinom žižak tinja,
znak života i za dušu
starom Modrušu.

Frankopani, Frankopani
petsto ljeta zid i trajni,
ol' skrhani, još prkosni.
Kroz vihore ćutim dušu
stari Modrušu.

Frankopani, Frankopani!
Biskupija naša davna
čuvar svetosti i moći,
kucaj srce, imaš dušu
stari Modrušu.

Oguline, ispod Kleka
primi pozdrav iz daleka,
preko dola Josipdola,
sačuvajmo srce dušu
starom Modrušu.

Ivan Bogdanić

O autoru pjesme "Modrušu"  
Pjesmu "Modrušu" napisao je gospodin Ivan Bogdanić. Rođen je u Sincu u Lici, a živio u Zagrebu. Osnivač je i predsjednik Zavičajnog društva "Sinac" koje je osnovano 1979. god. u Zagrebu. Društvo djeluje na očuvanju izvornih običaja Like i Sinca kao užeg zavičaja. Tijekom svoga rada i stvaralaštva izdaje tri broja audio kasete i to:

Ličanine moja diko
Hrvatske staze ljubavi
Pjesmom kroz Liku

Naš Modrušanin, osnivač i predsjednik Zavičajnog društva "Bernardin Frankopan" u Zagrebu, gospodin Milan Sabljak Chomparo je zaslužan što je Zavičaj no društvo "Sinac" povezao s ljudima u Modrušu burne ratne 1992. god. Od tada su stalni gosti na blagdan Presvetog Trojstva u Modrušu.

Također u Modruš dolaze kao gosti i KUD "Lipa" iz Sinca. To je jedan od najstarijih KUD-ova u Lici, osnovan još prije Drugog svjetskog rata. Svake godine i naš KUD "Gradina" uzvrati posjet na blagdan Sv. Ilije u njihov zavičaj Sinac. Oba KUD-a potvrdili su trajno prijateljstvo 1994. god. s Modrušom kada su njihovi članovi KUD-a predvođeni gospodinom Ivanom Bogdanićem zasadili lipe kod kapelice i crkve Sv. Antona u Modrušu, na trajnu vezu i uspomenu.


Zbog toga smatram da su zaista zavoljeli naš Modruš pa i o njemu spjevali pjesmu "Modrušu". Neka nam Zavičajno društvo "Sinac" iz Zagreba i KUD "Lipa" iz Sinca budu još dugo prijatelji i dragi gosti u Modrušu! Hvala im na svakom odigranom koraku i svakoj ispjevanoj pjesmi i prijateljskom ugodnom druženju.

Ruža Brajdić

Ivan Bogdanić u društvu
Milana Sabljaka Chompara
na Modrušu za
blagdan Presvetog Trojstva

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #20 : Svibanj 28, 2009, 21:30:51 »




Moj Modruše

Moj Modruše suncem obasjani
u tebi su mi najljepši dani,
dok god mogu, ja ću tebi doći
na grob pradjedova svojih
i na gradinu što ponosno stoji.

Zvona Presvetog Trojstva zvone,
u Modruš sinove i kćeri zovu ona.
Oj Modruše, dolazim k tebi
i nosim sva sjećanja u sebi!

Sjećam se ja tužnog ljeta
bila je to četrdeset i peta,
nad Modruš nadvila se tama
A u njemu osta siročad sama.

Sve je u crno bilo zavijeno
Više od dvjesto Modrušana ubijeno.
Iz sjećanja još bi bilo priče,
Modruše moj, Modrušani se tobom diče.

Modruše moj, Kapela nek' ti pravi hlada,
nek u tebi Hrvat, mir i sreća vlada.
Modruše moj, ponosan i sretan budi,
Sačuvaj mi mjesto u svojoj grudi!

Milka Vidoš - Bolanča

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #21 : Svibanj 28, 2009, 21:36:45 »


Čijanje perja – Modruš
Bilo nekad u Modrušu prelo



Dragica Pavlić
Bilo nekad u Modruša prelo. Sve je orilo od pjesme i života. Sve to je nestalo, a sada živi samo u sjećanju. Neka sjećanja uspjela sam prenijeti na papir i nadam se obradovati vas, dragi čitatelji Modruškog lista.

Igrokaz koji sam napisala 1997. godine još uvijek čeka svoju realizaciju. Radi se o prelu uz čijanje perja, potrebno je 26 glumaca, scena je zamišljena baš onako kako je nekada bilo u Modruškoj kući. Stolovi sa kojih Domaćca i njezine kćeri sklanjaju šlingane (ručni rad) stoinjake, okolo su klupe, priprema se sve za čijanje perja, na podu su domaći tkani tepisi, na zidovima su isto domaće šlingane krpe. Na zidu, iznad peći, visi kukuruz ispleten u vezanice. Visi i jedno sito.

Stari ćaće sjedi po strani, naslonjen na svoj štap, puši lulu. Na sebi ima kožun, na nogama mu domaće pletene čarape i opanci.

Stara majka sjedi ispred "koze" (limeni štednjak sa pećnicom), lagano se peče domaći kruh. Peć loži oklescima i sitnim drvima, u rukama joj šerajzlin. Obučena je sva u crno a rubacjoj na glavi nije zavezan nego raspušten, tako da često krajeve rubca zabacuje unatrag.

Na čijanju glavnu riječ vodi Domaćca. Sa svojim kćerima dočekuje druge seoske cure, njihove mame i dečke koji dolaze sa tamburicama i citrama. Svi su lijepo obučeni. Čija se perje uz priču, šalu i pjesmu. Na kraju čijanja se pleše i poznati ples "PAUN". To kolo je koje cure i dečki rado čekaju i još rađe igraju. Pije se domaća rakija i jedu domaći kolači, makovnjača, orehnjača, bazlamača, a uz domaći svježe ispečeni kruh jede se slanina, čvarci, kobasice i luk.

Igrokaz sam napisala na lokalnom govoru da se prelo doživjelo onako kako je nekad bilo. Uživajmo u prelu.

Prelo se u Gašparovićima, u Modruša ...

Uloge:

- Domaćca - Dragica
- Domaće cure - Milka, Kate, Zore
- Stari ćaće - Joso
- Stara majka - Julika
- Kuma-Bare
- Seoske cure - Marica, Ane, Roža, Ivka, Franca
- Seoske žene - Mande, Mare, Malčika, Anka, Jele
- Dečki iz Javorovice - Mile, Ive, Dragan
- Dečki iz Salopeki- Franje, Mate, Marko
- Dečki iz Sabljaki - Nikola, Ante, Pave


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #22 : Svibanj 28, 2009, 21:44:23 »

Subota večer, domaćca Dragica i njezine tri ćeri meću stole i klupe. Nosu perje i divanu:

- Dragica: Ča vi velte ćeri moje kulko će ji dojt?
- Milka: Ne znam mamo! Zvala sam Marcu i Anu.
- Kate: Aja Francu i Ivku.
- Zore: Men je Rož rekla u nedlju pred crikvum da će seguro dojt.
- Dragica: Valda ji mame nećedu same pustit. Nesiguroje pojt sam povoj vuskoj prtini.
- Kćeri: (sve ujedan glas) A valda neće! Bog zna, ma nećedu!

Na vrati se čuje kucanje. Dolazu cure i žene. Domaćca ji dočekuje i posida.

- Dragica: Dobraveče lipe moje, samo ajte.
- Sve: (uglas) Veče, veče! Oćemo li? Uh, tuj je lipo toplo, vanije dost mrzlo.
 -Dragica: Sedte, sedte! Sad ćete se ugrijat. (nosi perje i razbacuje ga po stolu
  i piva) "Ajmo cure da čijamo perje, da vidimo čije je veselje"
- Stara majka: A, ćedu dečki Bogzna dojt? Biće vam ružno brež nji.
- Ćaće: A ča će to teb, pa nimaš ti više šesnajst godin.
- Svi: Ha, ha, ha ...

Stara majka: Pametniji popušća (odmahne rukom)
Počelo se čijat. Domaćca opet nekom otvara vrata.

- Dragica: Ooo, evo i moje kume Bare! A, ča si sama? Trebala si nam sinove
  poslat, vidiš kulko tuj lipi cur ima.
- Bare: Joj moja kuma, ki to more prikći ustavt, Vlade i Joso su ošli prama
  Sabljaki, a Stipe ko Stipe, još izdana, ko svake sobote, preko Gojače u
  Zagorje, svojoj Ljubci.
- Dragica: Čula sam, kumo moja, da je Ljubca iz fine vamilije. Mater joj
  učteljica, a ćaća trgovac. Oni su, velu, iz Šlavonije došli u Zagorje.
- Bare: Neznam niš! Čini mi se, kad moj Stipe neb imaj ni mamu ni kravu,
  da bi Ljubca već iskada bila u Modruša.
- Dragica: A nemoj tako kuma. Biće sve dobro, vidćeš.
- Mare: Ee Bare - Bare, zarečeneg se kruva najviše u životu poji. Ja sam ki
  mlada cura uvik pivala - "Mila majko neimala duše, ako dadeš mene u
  Modruše
". Al dojde moj Pave, mlad, lip ki slika, ma zaboravi Mare
  majku i   dušu.
- Svi: Ha, ha, ha ...
- Anka: Ajte cure malopopivajte. Na dobru pismu morda i dečki dojdu.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #23 : Svibanj 28, 2009, 21:46:09 »


- Jele: Ajmo im pokazat ča mi znamo.
- Malčika: One seguro neznaju ki mi.
- Mande: Neka Dragca prva počme. Pri meni samja počmala.
- Dragica: Ja ću, ni problem. Al oću i da mlade cure nešto odpivaju. Nećedu
  dečki na našu pismu dojt.
- Jele: Ča ste se stisle? Ajte bar malo popivajte.
- Mare: One samo nešto šapću! Eee cure, cure - dečki šapat nečuju!
- Malčika: Malo su ki nerozne.
- Mande: Ajmo mi žene unda same.
- Dragica: Lipo me pratite .. (piva se pisma "Vrani se konji sedlaju")

Domaćca počima, žene ju pratu, a cure se i dalje srameći, smiju i nešto šapću. Pred kraj pisme čuje se muško pivanje iz daljega.

- Dragica: Cure, evo dečki!
- Ane: Čuju se čuju, evo ji!
- Dragica: Idu dečki, idu tamburice, redte lasi, stežte tkance.

Nastupla je lagana neroza i cure se riktaju.

- Ivka: Joj Roža - jesam lipa?
- Roža: Ma jesi, lipa si. Nego ajd France, ča si se ti tako ukočla. Vidt ćeš da
  će i tvoj Ante dojt.
- France: Bože te čuj, al sumnjam. Kad me zadnji put pratil kući til me
  kušnit, al ja nis dala.
- Stara majka: Ča!! Kušnit! ! Eee mala moja, kušac je zna se čiji prosac.
  Dobro si to napravla dite. Nego čuj ti staru babu ča ču ti reć - muškim ni za
  popušćat, ja sam starem rodila šestero dice, al mi ni noge dalje od kolena
  vidi!.

- Ćaće: Joj baba, jopet brndaš benastoće, joj men joj.
- Marica: Po vašem, stara majko, ispada da se nikad u životu niste ni
  kuševali!
- Stara majka: Nam je naša mama uvik divanila -dica, čuvajte se, od
  kuševanja trbuv raste
.
- Ćaće: Udri grome i babe potuci, samo benastoće izvodi.
- Cure: Ha, ha, ha ...

Začulo se kucanje na vrati i onda pisma "Curo mala otvori nam vrata, il otvori ili odgovori". Domaćca otvara vrata, ulazu dečki, a domaće cure im pomažu skinut kapute i ometaju im metlom čizme od sniga.

- Dragica: Dobarveče dečki! Uđite samo, ajte!
- Dečki: (u glas) Dobarveče! Dobarveče! Dal nas primate?
- Dragica: Ajte samo! Ajte, biće nam lipše skupa!

Cure sad počinju pivat "Čijam perje mislim da je trava, blago onem ki na njemu . spava ..."
Onda pivaju žene "Pivaj grlo nedaj srcu jada, imati češ jadikovat kada"
Zatim i dečki "Sve su ovo iz Modruša cure, ne boje se ni vetra ni bure."

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #24 : Svibanj 28, 2009, 21:47:43 »


- Dragica: E tako, lipo! Sad sidajte, već kako ki i kadi želi. Vi to najbolje
  znate. (dečki posidaše već kako koji, izmed cur)
- Ćaće: To su troji dečki, sa tri tamburice. Odkud ste vi, a?
- Mile: Ja, Ive i Dragan došli iz Javorovice.
- Franje: Iz Salopeki smo došli Marko, Mate i ja. Taman se gor na cesti isti
  čas našli sa dečki iz Javorovice.
- Mile: Sa ceste smo čuli da se ovde najlipše piva i tako pošli vamo.
- Nikola: Nas smo trojca iz Sabljaki, ja, Ante i Pave, bili smo predkućom i
  sačkali druge dečke da dojdu, tako da nejdemo sami ukću.
- Ante: Sad ispada da se sramimo, nemoj tako Nikola.
- Pave: A nismo ni bili baš presiguri.
- Zore: Dobro, dobro. Sad ste tuj.
- Roža: Pomozte nam iščijat pa idemo igrat kolo.
- Ive: A kud vam se tulko žuri, samo smo došli.
- Dragan: Mi ćemo polako čijat, samo da dulje budemo u prelu.
- Milka: Nebojte se vi niš, ima perja još za puno puti.
- Bare: Bolje da utrne selo nego običaji.
- France: Dal Bog da se čija, smo ja nesmim dugo ostat. Rekla mamo da se
   moram žurt.
- Ante: Ma ne boj se France! Ja ću te ispravt kući, neće se mamo ljutit.
- France: E moj Ante, unda će se i potekar ljutit.
- Marko: A snajt ćete se valda nekako.
- Mate: Ja znam kako bi se ja snašal.
- Ante: Ajd reci kako bi ti, da i mi svi znamo.
- Mate: Pusti me da ispravim tvoju Francu kući, pa ćeš onda znat.
- Svi: Ha, ha, ha ...
- Stara majka: Ki prvi njegova divojka.
- Ćaće: Le, moja se babajopet utiplje mladim u divan.
- Marko: Puste ju, nek divani. To je mudro rekla.
- Ćaće: Ona mudra? Ona, ona... ona ...
- Pave: Ona i vas ćaće sad bez riči ostavi.
- Ćaće: Ma ... (odmahujerukom)
- Franje: Ajmo sad jednu li po zapivat.

Zapivaše pismu "Pokraj sela mala vije se vit jablan ..." Kad pisma završi ćaće se sprema spat.

- Ćaće: Ajmo baba Iipo mi na počinak, velja pojt leć. Ujtro treba med blago
  pojt. Neće Šarava pitat jel se čijalo il ni, svaki svoje išće.

Stara majka : (obraća se domaćci) Evo snaja, proja i bazlamača su pečene.

- Dragica: Dobro majko, samo ajte leć. Laku noć!

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #25 : Svibanj 28, 2009, 21:48:52 »


Ćaće i Stara majka odlazu na počinak ..

- Svi: Laku noć! laku noć! ...
- Nikola: Jel to perje pri kraju?
- Ive: Ulov se posla pa će bit.
- Dragan: Bi on, al mora puno gledat okolo.
- Nikola: Pa ja sam zato došal avamo, gledat u to ča gledam.
- Ive: Gleda i tebe njezina mama.
- Dragan: Da, da! Malko ispod oka.
- Nikola: Neka, neka! Još malo, gledat će ona mene milo ki svoje dite.
- Svi: Ha, ha, ha ...

Dečki počinju pivat "Imam dragu iz Modruša grada, ja ju volim ko nikog do sada ... "
"U Modruša lipe su divojke, sa svi strana osvajaju momke ... "

Sa čija njem je gotovo, domaćca donosi prazne vanjkuše. Svi joj pomažu metat perje u nji. Domaće cure meću stolac na sred kuće i nosu lavor sa vodom. Peru se ruke i brišu domaćim ručnikom.
Domaćca iznosi čiste šlingane stoinjake a ćeri nosu slaninu, čvarke, kobasce, luk, rakiju, domaće kolače, orije, lišnjake ..... Domaćca vadi iz peću kruv i baziamaču.

Napivaju usput malo dečki, malo cure:
"Oj Modrušu oko tebe voda, u tebi su cure ki jagoda". "Oj Modrušu al si na vidiku, u tebi sam upoznala diku. "Oj gradino visoka i pusta, oko tebe raste šuma gusta.
Kad su malo pojle i popile žene idu kući.

- Mare: Ajmo i mi sad lagano.
- Anka: Idemo, da.
- Jele: Laku noć! Bilo je durt lipo!
- Mande: Cure, nemojte dugo ostat!
- Malčika: Ajd Mande, neka ji još malo.
- Dragica: Laku noć žene mile i fala vam dok nevrnem.
- Svi: Laku noć! Laku noć!
- Pave: Laku noć i nebojte se! One su u seguri ruka.
- Mate: Joj muči Pave, još ćedu se povrnit nazad.
- Mile: A ni valja dotle došlo.
- Mate: Neznaš ti Mile, kako majke svoje ćeri čuvaju.
- Mile: Znaju se one i same čuvat! Jel tako cure? Cure se samo smiju.
- Bare: Kumo draga, ode ti i ja sad svojoj kući. Već mi je šparet seguro
  ugasil.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #26 : Svibanj 28, 2009, 21:50:04 »


- Dragica: Dobro kumo. Laku noć i fala ti ča si došla. Ne sekiraj se niš.
  Dojt će Ljuba u Modruše, pitanje je dana.
- Bare: Da, da, dojt će snajka, kada krave proda majka. Ajte zbogom!
- Svi: Ha, ha ... Laku noć!
- Ivka: Ajmo sad malo "pauna" !
- Roža: Jesi segura da ćemo smit?
- Dragica: Ma zač nebi smile? Pa kad ćete ako ne sad dok ste mlade.
- Ane: Bilo bi ružno da ga ne zaigramo.
- Marica: To nikako neb valjalo.
- Dečki: Ajmo unda ča se čeka?
- Cure: Ki će bit paun.

Malo kraju pomaknu stole i klupe, te se svi uvate u kolo. Jedan dečko po sredini kola sa vanjkušom u ruka i bira curu koju će kušnit dok svi oko njega igraju i pivaju: "Paun pase trava raste i tri ptice paunice. Padaj, padaj paune pred koga ti drago, samo nemoj predame jer te nemam rado. Biraj, prebiraj, sad ti je na prebor, ako nećeš nikoga miči mi se iz kola"

Dečko baci vanjkuš pred curu koju je odabral, kleknu na njega i ljube se u lice. Ostali zastanu i rukom prema njima pokazuju uz pivanje: "Vidte ljudi, vidte ljudi gdje se dvoje ljubi, preko plota, preko plota, nije ji sramota, sramota preko štiga, preko štiga da ji nije briga"

Dečko ide u kolo, a cura ostaje u sredini i bira dalje noveg dečka i tako do kasno u noć dok se svi sa svima ne izljube.
Završi tako da se domaćca malo izdvoji od svih i uz mahanje rukom u publiku reče: mili Bože, daji mame vidu.

KRAJ

Evo, tako je izgledalo modruško prelo. Bilo je lijepo iako je život bio težak a ljudi siromašni.

Bili su bogati duhom, pjesmom, plesom i prelom ...

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #27 : Svibanj 28, 2009, 21:52:46 »


Urušavanje dijela zida utvrde Tržan na Modrušu 


12. siječnja 2008. godine urušio se dio zida tvrđave Tržan na Modrušu. Srećom, tom prilikom nitko nije stradao iako se znatan dio kamena otkotrljao preko ceste kaoja prolazi preko ruševina.

Zid je odronjen u dužini od 12 do l4 metara, pri čemu se srušilo preko 150 kubika kamena. Ovo je najveće urušavanje zidova Tržana od Drugog svjetskog rata. Izgled preostalog dijela zidina znatno se promijenio.

Ovim urušavanjem Modruš kao da sam upozorava da ja krajnje vrijeme da mu arheolozi, povjesničari, arhitekti, konzervatori i državna uprava poklone dužnu pažnju, te da ozbiljnije porade na snimanju postojećega stanja, istraživanju i zaštiti ostataka jednoga od najvećih i najznačajnijih srednjovjekovnih gradoval u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
sertic

Postova: 49



« Odgovor #28 : Prosinac 23, 2009, 14:50:05 »

Pozdrav u lipe Modruše iz lipi Jezerana


Razglednica iz privatne zbirke Mladena Sertića, Jezerane

Moj Modruše

Moj Modruše suncem obasjani
u tebi su mi najljepši dani,
dok god mogu, ja ću tebi doći
na grob pradjedova svojih
i na gradinu što ponosno stoji.

Zvona Presvetog Trojstva zvone,
u Modruš sinove i kćeri zovu ona.
Oj Modruše, dolazim k tebi
i nosim sva sjećanja u sebi!

Sjećam se ja tužnog ljeta
bila je to četrdeset i peta,
nad Modruš nadvila se tama
A u njemu osta siročad sama.

Sve je u crno bilo zavijeno
Više od dvjesto Modrušana ubijeno.
Iz sjećanja još bi bilo priče,
Modruše moj, Modrušani se tobom diče.

Modruše moj, Kapela nek' ti pravi hlada,
nek u tebi Hrvat, mir i sreća vlada.
Modruše moj, ponosan i sretan budi,
Sačuvaj mi mjesto u svojoj grudi!

Milka Vidoš - Bolanča

Evidentirano

"Oprosti tvojim neprijateljima, ali ne zaboravi nikada njihova imena"
John F. Kennedy
 Str: 1 [2]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!