CRO-eu.com
Lipanj 16, 2019, 20:40:47 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Bernardin Frankopan i njegovo doba  (Posjeta: 9725 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Svibanj 24, 2009, 10:56:27 »


Klikni na fotografiju da se poveća

Početkom 18. stoljeća započinje razvoj današnjega modruškog naselja. Od Klaića do danas, gotovo nema značajnijeg osvrta na prošlost i značenje modruških razvalina. U najnovije doba suvremeni povjesničari crkvene povijesti u Hrvatskoj osvrću se na srednjovjekovni Modruš kao središte duhovnoga života .

Jugoslavenska historiografija nakon II. svjetskog rata suspendirala je izvornu važnost Modruša u hrvatskoj povijesti. Zato nije ni čudno što je on danas nepoznat i što se ne spominje u povijesnim udžbenicima. Inače, modruško naselje su u tome ratu do temelja spalili partizani iz susjednih mjesta da bi to poslije pretvorili u sablasni pripjev: "Ovaj tvrdi grad oslobodile su jedinice XIII. Primorsko-goranske divizije u ljeto 1942. godine".

Modruš je danas malo selo s oko 600 stanovnika i dvjestotinjak kućanstava, sa župnom crkvom, ostacima raznih građevina i tvrđave na brijegu. Tako danas npr. Branič kuli u potpunosti nedostaje jedan vanjski zid, koji se odronio zajedno sa stijenom na kojoj je bio podignut. Prema ustrojstvu Republike Hrvatske, Modruš je dio općine Josipdol u Karlovačkoj županiji, a prema ustrojstvu Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj, župa u ogulinskom dekanatu Gospićko-senjske biskupije.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Svibanj 24, 2009, 10:59:36 »


HRVATSKA U DOBABERNANDINA FRANKOPANA: SMJERNICE POVIJESTI

Hrvatsku povijest u doba Bernardina Frankopana prije svega je obilježila turska opasnost. Suočeno s prijetnjom Osmanskog Carstva, hrvatsko društvo se našlo pred ključnim pitanjem: kako organizirati obranu kraljevstva pred turskim pritiskom, napose nakon pada Bosne 1463.? Turske provale u Hrvatsku i Slavoniju, te prema zaleđima dalmatinskih gradova uvjetuju ključnu pojavu čitave epohe: dijasporu hrvatskoga naroda i bijeg s ugroženih ognjišta. No u takvim se okolnostima ubrzo pokazalo da ugarsko-hrvatski kraljevi, od Matijaša Korvina do Jagelovića, nisu dorasli najvažnijoj zadaći vladara, obrani kraljevstva, ni političkim shvaćanjima, ni materijalno i vojno. Odnos snaga između Hrvatske i Osmanskoga Carstva najbolje se očitovao Krbavskom bitkom 1493., ali Krbava ipak nije bila samo težak poraz hrvatske plemićke vojske, nego i prijelomnica u političkom sazrijevanju kraljevstva. Nakon Krbave postalo je jasno da se djelotvorna pomoć ne može očekivati od budimskoga kralja, nego da je valja tražiti na europskim dvorovima. U tome će se ustrajnim pokušajima istaknuti čitav Bernardinov naraštaj: Toma Niger, Marko Marulić, Šimun Kožičić Benja, Petar Berislavić i drugi, te napokon sam Bernardin. Njihov se napor ipak nije iskazivao samo u traženju pomoći. Doba ugroženosti i traženja pomoći bilo je i vrijeme uspona stvaralaštva, od renesansnih ostvarenja u dalmatinskim gradovima, preko glagoljskog tiskarstva, do hrvatskoga i latinskog pjesništva. To je bio stvaralački otpor Bernardinova naraštaja ugrožavanju.

Tomislav Raukar

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Svibanj 24, 2009, 11:02:35 »


BERNANDIN I NJEGOVO DOBA
Vrhunac srednjovjekovnog razvoja i početak borbe za opstanak
Frankopana i hrvatskog naroda općenito

U životu svakog etnosa i naroda ima pojedinaca, obitelji i rodova koji su zbog osobitih razloga postali najznamenitijima. Takvi su među Hrvatima Trpimirovići, Kotromanići, Zrinski, Frankopani i Mažuranići. Frankopani su utoliko zanimljivijijer su romanskoga, antičko-patricijskogpodrijetla iz Rima, no, ubrzo su se nakon dobivanja u feud mletačkoga o. Krka (12. st.) toliko poistovjetili sa svojim apsolutno većinskim hrvatskim podložnicima.da su postali i ostali branitelji i njegovatelji hrvatstva, i to sve do kraja svojega postojanja u Hrvatskoj (17. st.). Bili su i ostali najdugovječniji primjer aristokratske, vodeće obitelji na obje strane Jadrana. Napose to njihovo inkorporiranje u hrvatski svijet uočava se u čuvanju i razvijanju staro slavenske/starohrvatske Službe Božje, hrvatskoga jezika i pisma, glagoljaške kulture i prava, tako da su upravo oni uspjeli sačuvati etnički karakter velikog dijela hrvatskoga prostora. Pojedini su bili hrvatski potkraljevi/banovi, upravitelji ljubljanskoga područja, danski namjesnici u Švedskoj, generali Vojne krajine, kapetani južne Slovenije i sjeverne Istre, upravitelji ljubljanskog područja, hodočasnici u Sv. Zemlju, nadbiškupi i biskupi u Mađarskoj i Italiji, kraljevski diplomati i savjetnici, graditelji (npr., zvonika Sv. Duje u Splitu i Ogulina), osnivatelji samostana, književnici, govornici, posjednici ili knezovi, grofovi, markizi ili načelnici ili vojni komandanti u Austriji, Bosni, Hrvatskoj, Italiji, Mađarskoj, Sloveniji i Svedskoj (Beč, Bihać, o. Brač, Brinje, Cetingrad, Cernomelj, Gacka, Grobnik, o. Hvar, Karlovac, Koruška, Modruš, Muggia/Milje, Nemi, Omiš, Ozalj, o. Rab, Postojna, Požega, Slunj, Senj, Split, Stolni Biograd, Svetvinčent, Trsat, Tržac, itd.). Bili su srodnici evropskih vladarskh dinastija, te su znali bitno utjecati i na njihovu sudbinu, pa i smjenu. Sudionici su brojnih bitaka u Evropi, pa i kapitalnih (Kosovo/2., Krbava, Mohač). Donositelji su kapitalnih pravnih akata (npr., Vinodolski zakon 1288, glagoljica). Posljednji su - sa Zrinskima -u Hrvatskoj branitelji hrvatske opstojnosti protiv nadirućih Osmanlija i nebrige Hasburgovaca, te Hrvatska ili njezina područja tek u 20. st. ponovno dobivaju veću evropsku političku i drugu ulogu.
Vrhunac svoga razvoja Frankopani dosežu u 15. st., kada im sam papa potvrđuje rimsko, čak patricijsko antičko podrijetlo i novo ime, kada su knezovi Krčki, Modruški, Vinodolski, Drežnički, Senjski itd., hrvatski banovi/potkraljevi itd. No, upravo tada počinju razarajuće unutrašnje, obiteljske borbe, stižu siloviti, nezustavljivi Osmanlije, u napad kreću i Mlečići, a novi vladari, Habsburzi, relativno malo mare za rasap svoga Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva, pa tako i Frankopana. Bernardin sve to aktivno proživljava, ali je istodobno kultni primjer oružane i druge borbe za opstanak svoje obitelji i etnosa kojemu pripada. Tako je, primjerice, upravo na njega bio uperen glavni udar Osmanlija u Krbavskoj bitki, ali se među vodećim kršćanskim ratnicima on jedini i održao slobodnim; drži se daje prvi u Evropi upozorio na Hrvatsku kao "antemurale christianitatis" te da je prvi u Veneciji središtu Mletačke Republike, službeno primljen upravo kao hrvatski aristokrat.
 
Petar Strčić

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Svibanj 24, 2009, 11:04:51 »


CRKVENE PRILIKE U VRIJEME BERNANDINA
FRANKOPANA (1453. - 1529.)

Bernardin Frankopan se rodio u godini pada Carigrada (1453.). Kadaje imao 10 godina pala je i Bosna. Cijeli njegov život obilježen je borbom s Turcima. Dakako, turska opasnost odrazila se i na crkvenom polju. Godine 1460. preneseno je biskupijsko sj edište iz Krbave u Modruš, a 1493. biskup j e morao napustiti i Modruš i nastaniti se u Vinodolu. Modruški biskup Šimun Kožičić Benja (1509. - 1536.), Bernardinov prijatelj i suradnik, morao je potražiti sklonište u Rijeci.
Na modruškoj biskupskoj stolici Kožičića imamo vrhunske intelektualce onoga vremena, kao Nikolu Modruškoga (1461.-1480.) i Antuna Zadranina (1480.-1486?). U Bernardinovo vrijeme lome se i na crkvenom i na civilnom području strukture hrvatskog srednjovjekovlja, ali usprkos tome i kod Bernardina i biskupa njegova vremena snažno se očituje nastojanje da se za nove naraštaje spasi bogatstvo srednjovjekovne vjere i kulture.

Mile Bogović

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Svibanj 24, 2009, 11:07:16 »


MODRUŠ IZMEĐU KNEŽEVA FRANKAPANA,
OSMANLIJA I KRALJEVSKIH VLASTI. 1458. - 1526.

U ovom radu, temeljem uvida u relevantnu literaturu i izvore, pokušat će se rekonstruirati uloga i važnost Modruša u sklopu odnosa najmoćnije kasnosrednjovjekovne hrvatske velikaške obitelji Frankapana, poglavito kneževa Stjepana i sina mu Bernardina, sa središnjim vlastima u Budimu. Obradit će se razdoblje vladavine posljednje trojice ugarsko-hrvatskih kraljeva, Matijaša Korvina (1458-1490), Vladislava II Jagelovića (1490-1516) i Ludovika II Jagelovića (1516-1526). Posebna će se pozornost posvetiti ulozi Osmanlija na modruškom području u promatranom razdoblju te će se pokušati odrediti razina njihova utjecaja na dinamiku odnosa modruškog područja sa središtem kraljevstva.

Borislav Grgin

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Svibanj 24, 2009, 11:09:00 »


PRVI MARKGROFOV RAT I FRANKOPANI

U povijesti grada Nürnberga ostao je zapamćen "prvi markgrofov rat" (1449-1453) u kojem je brandenburški markgrof Albert Ahilej pokušao ostvariti dugogodišnje pretenzije svoje dinastije o vlasti nad slobodnim carskim gradom. Za hrvatsku je historiografiju od osobite važnosti što se u nürnberškoj kronici nalazi lista saveznika moćnog markgrofa koji su gradu objavili rat ujesen 1449. godine, a među kojima nalazimo i trojicu Frankopana: Sigismunda, Dujma i Martina. Oni su navedeni kao saveznici grofa Ulrika Celjskog, tada jednog od najmoćnijih velikaša u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu. Ova kratka i lokalizirana epizoda u povijesti Svetog rimskog carstva ocrtava složen kolorit političkih odnosa u kojima su se Frankopani nalazili sredinom petnaestog stoljeća kada je knez Stjepan, Bernardinov otac, postupno stjecao primat među svojom monogobrojnom braćom. Iako su i Stjepan i Bernardin ostali upamćeni kao vjerni saveznici i pristaše Matije Korvina, to nikako nije bio slučaj sa svim prvacima frankopanske dinastije, niti je ta vjernost bila neprekidna. Prvi markgofov rat samo je djelić mozaika koji se u desetljećima od smrti Sigismunda Luksemburškog do smrti Matije Korvina sastoji od stalnih previranja među Frankopanima koji pokušavaju pronaći modus vivendi u trokutu između svetorimskog cara, ugarsko-hrvatskog kralja i Venecije s jedne, te rastuće osmanske opasnosti s druge strane.

Robert Kurelić

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Svibanj 24, 2009, 11:11:24 »


SREDNJOVJEKOVNI SUSJEDI (NE)PRIJATELJI:
FRANKAPANI I KURJAKOVIĆI

U radu se traga za političkim, crkvenim, gospodarskim i kulturnim sjecištima Frankapana i Kurjakovića u razdoblju od 1289. do 1531. godine. Posebna će se pozornost usmjeriti na doba intenzivnih odnosa koje je započelo 60-ih i l0-ih godina 15. stoljeća premještanjem sjedišta biskupije iz Krbave u Modruše te jedinom zabilježenom bračnom vezom dvaju rodova između Doroteje Frankapan i Karla Kurjakovića.
Njihov sin Ivan Karlović (1478/79.-1531.), posljednji od roda Kurjakovića, u borbi za očuvanje vlastitih posjeda pred sveprisutnom turskom prijetnjom povremeno se sukobljava s najutjecajnijom frankapanskom lozom, onom Bernardina Ozaljskog (1453.- prije 1530.). Razloge tomu treba tražiti u obiteljskim i ekonomskim vezama s različitim političkim zaštitnicima hrvatskoga kraljevstva.

Ivan Botica

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Svibanj 24, 2009, 11:13:13 »


BERNARDIN FRANKAPAN I KRBAVSKABITKA: JE LI .
SPASIO SEBE I MALOBROJNE ILI JE POBJEGAO
IZ BOJA?

Veliki poraz hrvatske vojske od Osmanlija na Krbavskom polju 9. rujna 1493. predstavlja jednu od najvažnijih epizoda u dugotrajnom hrvatsko-turskom ratu. Iako su uzroci i posljedice, pa i sam tijek bitke, već u znatnoj mjeri prikazani u suvremenoj hrvatskoj historiografiji, ipak su uloga i djelovanje kneza Bernardina Frankapana u samoj bitki i događajima koji su joj prethodili, ostali u značajnoj mjeri nerasvijetljeni i nerazjašnjeni. Autor na osnovi sačuvanih pismenih i arheoloških svjedočanstva, kao i nakon uvida na terenu, analizira događaje i Bernardinova povlačenja iz bitke, pokušavajući odgonetnuti uzroke i motive pojedinih Bernardinovih poteza. Isto tako,. detaljnijim uvidom u sačuvana pisana svjedočanstva o Krbavskoj bitki pokušava pronaći moguća objašnjenja Bernardinovih djelovanja.
Ključne riječi: Krbavska bitka, knez Bernardin Frankapan, ban Derenčin, Hadum Jakub paša, Osmanlije, Udbina, hrvatsko-turski sukob, 1493., ratna taktika, povlačenje.

Hrvoje Kekez

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Svibanj 24, 2009, 11:14:58 »


PREKOJADRANSKA ISELJAVANJA IZ MODRUŠA
OD XIV. DO XVI. STOLJEĆA (S POSEBNIM OSVRTOM
NA ZAJEDNICU MODRUŠKIH ISELJENIKA U MLECIMA)

Razdoblje od druge polovice XV. stoljeća do konca XVI. stoljeća doba je intenzivnih osmanlijskih provala i ratnih razaranja koja svojim intenzitetom i pogubnošću zahvaćaju gotovo cjelokupan onodobni hrvatski državni i etnički prostor. Središnja tema ovoga rada usmjerena je na povijesni razvoj i demografska gibanja koja su, upravo u tome vremenu (koje se poklapa sa djelovanjem moćnog krčkog kneza Bernardina Frankapana), zahvatila i u velikoj mjeri usmjerila povijesni tijek grada Modruša i modruškoga kraja. Tragom postojećih saznanja iz historiografije, kao i uvidom u izvornu građu iz mletačkih arhiva, istražuje se tijek iseljavanja s modruškog područja u Mletke u XV. i XVI. stoljeću. Na osnovi raščlambe oporuka modruških, ali i drugih hrvatskih iseljenika, ukazuje se na uklapanje iseljenika u novu sredinu, na njihovu profesionalnu djelatnost, gospodarske mogućnosti, mjesta obitavanja te odnose s mletačkim crkvenim ustanovama i duhovnim osobama. Posebna pozornost poklanja se oblicima povezanosti modruških iseljenika s pripadnicima hrvatske iseljeničke zajednice u Mlecima te se na kraju zaključuje kako su migracije s modruškog područja sastavni i neodvojiv dio ukupnih onovremenih hrvatskih prekojadranskih migracija.

Lovorka Čoralić

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Svibanj 24, 2009, 11:17:13 »


JEZIK U SREDIŠNJOJ HRVATSKOJ U DOBA
BERNANDINA FRANKOPANA

Dobro je poznato daie u 15. i 16. stoljeću većina tadašnjega hrvatskoga naroda govorila hrvatskim jezikom za koji se, poslužimo li se suvremenom dijalektološkom terminologijom, može reći daje pripadao drukčijoj narječnoj osnovici od one na kojoj je temeljen današnji standardni jezik, a također i narječje kojim danas govori statistički najveći broj Hrvata. Kao što je važnost središnje Hrvatske u političkom i gospodarskom pogledu, kao i po kulturnim djelatnostima, bila neusporedivo veća nego što je to danas, tako su važnost, položaj i rasprostranjenost čakavštine toga doba neusporedivi s današnjom situacijom. Kakav je to jezik uistinu bio pokaziIju nam zapisi iz toga doba, a pri rekonstrukciji jezičnoga stanja u velikoj nam mjeri pomažu znatnim dijelom petrificirani govori Hrvata u dijaspori kojih predci potječu iz središnje Hrvatske. U stanovitoj su mjeri pokazatelji i današnji govori autohtonoga stanovništva s toga područja, ali je pritom potreban golem oprez zbog velikih promjena koje su ti govori pretrpjeli tijekom stoljeća.
Osim analize jezika na svim jezičnim razinama u središnjoj Hrvatskoj u doba Bernardina Frankopana, vršit će se usporedbe s današnjim stanjem, tj. s današnjim govorom starinačkoga hrvatskoga stanovništva na tom području. Analiza i usporedbe potkrijepit će se većim brojem primjera.

Sanja Vulić

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #10 : Svibanj 24, 2009, 11:19:09 »


ORIGINALNI PRIMJERCI I KRITIČKA IZDANJA
GOVORA ZA HRVATSKU BERNARDINA FRANKAPANA

Godine 1983. objavljena je u seriji "Humanisti" Splitskoga književnog kruga zbirka prevedenih latinskih protuturskih govora, nastalih u vrijeme osmanskog pritiska na srednjovjekovne hrvatske zemlje. Vrijednost te knjige, kako u okvirima hrvatske historiografije, tako i na polju književnosti hrvatskog latiniteta jest, svakako, neprocjenjiva. Iznimnost tog ostvarenja nije, dakle, samo u prijevodu govora naših humanista tijekom tog razdoblja održanih diljem Europe, već je i u činjenici da su po prvi puta sakupljeni na jedno mjesto, te da su većim dijelom objavljeni i kao faksimili u prilozima na kraju knjige. To se posebice odnosi na govore tzv. splitsko-trogirskog kruga autora (Frano Marcello, Bernard Zane, Ivan Statilić, Marko Marulić, Frano Andreis - Trankvil Andronik), dok je kriterij objavljivanja faksimila ostalih autora (Šimun Kožičić Benja, Vuk Frankapan, Fran Frankapan, Petar Cedulin) bio, otežana dostupnost original ima ili pak, nepostojanje recentnijih kritičkih izdanja tih govora, a govori koji su bili u novije vrijeme objavljivani (Stjepan Posedarski, Juraj Divnić) ostali su bez faksimila.
Prijevodi svih govora do kojih je V. Gligo mogao doći objavljeni su u cijelosti. No, cjelovite ili djelomične prijevode pojedinih govora jednostavno preuzima od starijih autora, najčešće napominjući razloge poradi kojih su originali tih govora bivali nedostupni. U takve slučajeve ulazi i Oratio pro Croatia - Govor za Hrvatsku [dalje: Govor] kneza Bernardina Frankapana održan 1522. u Nümbergu, pa Gligo preuzima nepotpun prijevod Nikole Žica objavljen 1932. godine. Na isti je način postupio i s govorom Bernardinova sina Kristofora - Krste održanog godinu kasnij e u Rimu, preuzimajući, također u cijelosti prijevod istog autora iz 1934. godine.
U oba su slučaja pruženi najosnovniji biografski podaci o samim govornicima, te o knjižnicama u kojima se čuvaju tiskani primjerci tih govora, kao i o signaturama pod kojima se ti rijetki primjerci dotičnih institucija mogu naći. Iako Gligo u svojoj bilješci upozorava da su postojale nepremostive poteškoće u komuniciranju s Nacionalnom knjižnicom Szechenyi [Orsztigos Szechenyi Könyvtar] zbog kojih i nije došlo do objavljivanja prijevoda i faksimila Govora, pružena je signatura Bernardinova Govora ulijevala određene nade da se do tog govora ipak može doći.
S druge strane, Gligino je znanje o signaturi Govora jasno upozoravalo na činjenicu da su se i drugi filolozi i (ili) povjesničari bavili njime. Pitanja su bila jednostavna: Koji su se to znanstvenici Govorom bavili i postoji li još koji originalni primjerak Govora?

Ivan Jurković

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #11 : Svibanj 24, 2009, 11:22:37 »


ORATlO PRO CROATIA BERNARDINA
FRANKAPANA

Tema je govor Bernardina Frankapana Oratio pro Croatia, održan 1522. godine u Nürnbergu pred njemačkim staležima. Rad je pripremljen na osnovi izdanja koje je Bernardin dao otisnuti iste godine, a sadrži posvetnu epistolu i tri njegova govora održana na rečenom zasjedanju.

Cilj izlaganja je predstaviti nürnberški Oratio pro Croatia Bernardina Frankapana budući da dosad nije objavljivan u cijelosti. U njemu će se u najkraćim crtama ukazati na osobitosti njegova latiniteta te rastumačiti sadržajne i jezične karakteristike prema kojima pripada žanru "protuturskih" govora.

Obradu teme započinjem lokalizacijom govora (kada je, kako i u koju svrhu nastao i održan), nakon čega slijedi kratak osvrt na latinitet Bernardina Frankapana. Potom se težište premješta na izbor riječi kojima opisuje osmansku opasnost (s primjerima na latinskom, uz prijevod na hrvatski te analizu učestalosti pojedinih primjera). Njegov izbor riječi potvrđuje žanrovsku pripadnost teksta "protuturskim" govorima, kao i Bernardinovu upućenost u njihove zakonitosti, što je povod da se dade kratak pregled osobitosti ovoga žanra. U nastavku će se razmotriti u kojoj su mjeri Bernardinove riječi tek opća mjesta, a u kojoj pak mjeri počivaju na realnim zbivanjima, odnosno njegovu osobnom ratnom iskustvu.

Violeta Moretti

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #12 : Svibanj 24, 2009, 11:24:26 »


GRADITELJSKA DJELATNOST BERNARDINA
FRAKOPANA

Bernardin Frankopan (1453.-1529.), jedan od najuglednijih hrvatskih magnata svojega vremena, ratnik europskih i protuturskih ratišta, rođak i miljenik europskih kraljevskih dvorova, "muž neukrotive hrabrosti ... trijezan i hrabar", poznati govornik na saboru u Nümbergu, čovjek knjige i pera, aktivan na svim poljima javnoga, gospodarskoga, društvenoga, patron i mecena materijalnoga stvaranja i duhovne kulture na svojim ogromnim frankopanskim posjedima. Uz sve mnogobrojne političke i društvene poslove, Bernardin je bio i veliki graditelj. Taj dio njegove aktivnosti u njegovoj je biografiji mnogo manje poznat. O tome ćemo pokušati reći nešto više, sabrati dosadašnja saznanja i bar naznačiti u glavnim crtama opseg i vrijednost njegovoga velikoga graditeljskog djela.
Bernardin je gradio svoje dvorove, utvrde za obranu svojih posjeda i hrvatskoga graničnoga područja za obranu od protuturskih osvajanja, gradio je i sakralne građevine. Gradio je iznova i dograđivao, proširivao i utvrđivao, koliko su mu god dopuštale njegove novčane prilike i trajno nemirna i ratna vremena. Karakteristične su njegove fortifikacijske građevine, rani renesansni kašteli prvenstveno građeni kao fortifikacijski objekti. U tom kratkom prikazu osvrnuti ćemo se na njegove utvrđene gradove i kaštele: Drivenik, Novigrad na Dobri, Tounj, Jasenicu u Lici, Zvečaj, Plaški, Ribnik i Dubovac kod Karlovca, napose na njegove građevinske intervencije u Modrušu, Ozlju i Grobniku, te na još neke manje građevinske zahvate. Tek usputno ćemo spomenuti neka novija otkrića koja upućuju na njegove građevinske intervencije u sakralnoj arhitekturi njegovoga vremena. Većina Bernardinovih fortifikacijskih građevina i intervencija potječe iz kraja 15. i početka 16. stoljeća. Neka graditeljska riješenja i iskustva koja Bernardinovi renesansni graditelji (porijeklom vjerojatno većinom iz sjeverne Italije) primjenjuju se na području njegovih gradova i kaštela prenose se potom na prostor cijele Hrvatske i Slavonije, što je još jedan njegov doprinos u protuturskoj obrani zemalja Hrvatskoga Kraljevstva.

Milan Kruhek,
Zorislav Horvat

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #13 : Svibanj 24, 2009, 11:25:54 »


MODRUŠ, POVIJESNI SPOMENIK IZMEĐU
PREDAJE I DISKONTINUITETA

U izlaganju će biti riječi o recepciji Modruša kao povijesnoga spomenika koji je u preporodno doba ušao u područje interesa hrvatskih povijesnih znanosti. Dok su klasični spomenici prepoznati kao vrijedna baština već u renesansno doba, srednjovjekovni spomenici kontinentalne Hrvatske ušli su u obzor temeljitijih istraživača buđenjem nacionalne svijesti u prvoj polovici 19. stoljeća. Izlagač želi prikazati dva problema u istraživanju Modruša kao spomenika koji sjedinjuje historijske znanosti: pokušaj uspostave istraživačke predaje i prije Kukuljevićeva i Sabljarova doba te problem diskontinuiteta u proučavanju ove vrste nacionalne baštine nakon smrti Gjure Szaboa.

Marko Špikić

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #14 : Svibanj 24, 2009, 11:31:54 »


ODNOS BAŠTINIKA PREMA BAŠTINI (PRIMJERI
NAŠEG ODNOSA PREMA FRANKOPANSKOJ BAŠTINI)

Naš odnos prema višestoljetnoj kulturnoj baštini Frankopana najbolje se zrcali na primjerima Brinja, Ribnika i Modruša, tri plemićka grada. koje su sagradili knezovi Krčki i koji su najznačajniji spomenici njihovog srednjovjekovnog graditeljstva u kontinentalnom prostoru Hrvatske. U Brinju, gdje svojim snažnim vertikalama dominiraju ulazna kula i kapela sv. Trojstva, radi se na obnovi kapele s prekidima od 1963. godine. Takvom dinamikom radovi na jedinstvenoj ulaznoj kuli trajali bi slijedećih nekoliko stoljeća. Za Ribnik, nezavršeni izniman projekt kneza Bernardina, koji smo prodali lažnoj obitelji Frankopan, ne znamo kako će završiti. Budući da nismo uspjeli zaštititi od te obitelji ni slavno ime Frankopana, teško je vjerovati da ćemo zaštititi njihovo kameno zdanje. Modruša, koji je uz Zrin i Gvozdansko naš najznačajniji srednjovjekovni profani spomenik kulture u kontinentalnom dijelu Hrvatske, svaki je dan sve manje i manje, a kada se i uruši njegov znatan dio, kao što se urušio počekom ove godine, to nema nikakva odjeka ni u javnosti, a ni u Upravi za zaštitu kulturne baštine. Stoga je neophodno odmah promijeniti naš odnos prema tom segmentu kulturne baštine, prije svega kroz promjenu modela njezinog financiranja.

Drago Miletić

Posijeti > http://www.modrus.hr/skup_bernardina_frankopana.php

Grb Frankopana s nadgrobne ploče pronađene u svetištu katedrale Sv. Marije u Modrušu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!