CRO-eu.com
Travanj 07, 2020, 03:21:26 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Lički planinar - predgovor  (Posjeta: 8458 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Svibanj 12, 2009, 14:29:25 »


Lički planinar - predgovor


Klikni na kartu da se poveća

Ličkom planinaru-za deseti rođendan

Lički planinar nikako nije samo još jedan planinarski list u kojemu čitamo o doživljajima na planinarskim izletima, opise tura ilipenjačkih uspona, i slično. Ne, lički planinarje više od toga! Uredni Ličkog planinara (više o njima malo niže) dosljedno provode jednu vrlo hvalevrijednu uređivačku politiku: posvetili su taj časopis  Velebitu, našoj najvećoj, najraznolikijoj, najumimljivijoj; prirodno i povijesno najbogatijoj, jednom riječju - najljepšoj planini. Lički planinar je i kroničar Velebita, odnosno zbivanja na njemu, i galerija velebitskih pejsaža. i oda Velebitu.

Ima u Lici i drugih planina (Lička Plješevica, Kremen, Poštak ... ), ali Velebit je jedinstven po svojim prirodnim. a i povijesnim, značajkama i zavrijedio je da ima "svoj" list. A u Ličkom planinaru se o Velebitu piše sa svih aspekata. Ima. naravno, i opisa izleta i tura (pa kakav bi to bio planinarski list bez toga?), ali to ni iz daleka nije sve. U Lčkom planinaru nalazimo i članke iz geologije. botanike (o flori). zoologije (o fauni), meteorologije, speleologije, zatim iz povijesne baštine i o naseobinama Velebita. a sve to još vrlo lijepo i informativno ilustrirano. Taj, da ga tako nazovem. edukacijski ili obrazovni aspekt ličkog planinara daje tom listu jednu posebnu notu, a, mislim. i posebnu vrijednost, koja ga izdiže iznad čisto opisne. planinarsko-doživljajne razine.

No, časopis je institucija, a instituciju čine ljudi, osobe. U našem slučaju, to su, naravno. uredništvo i suradnici. Među svima njima (a svi su zaslužni da je Lički planinar postao ono što je). ipak dvije osobe zaslužuju da ih se povodom lO-godišnjeg jubileja našeg lista posebno istakne i da im se posebno zahvalimo! To su, pogađate, na prvom mjestu, glavna urednica. profesorica Ana Lemić, a uz nju, dugogodišnji tehnički urednik, a sada i on, zajedno s profesoricom Lemić, jedan od dvoje glavnih urednika, planinarima dobro poznati Vlado Prpić-Prpa. Oni su ti koji su Lički planinar tako usmjerili, davši mu tu dodatnu prirodoznanstvenu i povijesnu notu, na kojoj s pravom ustraju. Oni time slijede i nastavljaju taj prirodoznanstveni pristup Velebitu. za koji je najzaslužniji jedan od naših najboljih poznavalaca Velebita. akademik Sergej Forenbacher, koji je "probio led" svojom divnom knjigom Velebit i njegov biljni svijet i time (ali ne samo time) zaslužio poštovanje svih nas.

Zato vama, poštovana gospođo Lemić i dragi prijatelju Vlado-Prpa. odajem iskreno priznanje za ovih prvih 10 godina Ličkog planinara. čestitajući vam na tom uspješnom "proizvodu" vašeg rada. sa željom da i dalje tako nastavite. A u tom nemalom naporu podržat će vas, u okviru svojih mogućnosti, svi zaljubljenici u Velebit. Pa i ovaj kratki prigodni tekstić napisan je s tom namjerom.

Akademik Ivo Gušić, Zagreb
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Svibanj 12, 2009, 14:32:35 »


UMJESTO PREDGOVORA

Zateknete li se u Gospiću i uputite prema Staroj gimnaziji susrest će vas zdanje starije arhitekture što rustikom se zove. Na to će vas upozoriti golemi, grubo klesani kameni blokovi ugrađeni u zidove, ogromna hrastova vrata i tragovi slova iznad samog ulaza - GYMNASIUM. Uđete li, oneraspoložit će vas, pretpostavljam, mračni hodnici, prozori zakriljeni skoro do polovice, vrećama pijeska. To će vas drastično upozoriti na našu aktualnu ratnu stvarnost.

Popnete li se na prvi kat čeka vas gotovo nesvakidašnje iznenađenje: Izložba slika velebitskog cvijeća. Prožet će vas milinje o kom ste jedva i sanjali. Kraški jaglac, kitabelov jaglac,koji samo na Velebitu uspijeva. Žuta i ljubičasta boja priziva pomisao na čarobne zvuke saza ili šargije. Alpski kotrljan, strogo je zaštićen poradi vrlo rijetke rasprostranjenosti. Oku se nameće srebrnastim sjajem "čičkovitih bodlji", Razigranost ljubičaste, bijele, šarene boje zaokružile su se u cvijet kockavicu. Rijedak i strogo zaštićen cvijet!

Planinski božur zahvaljuje svoju ljepotu laticama boje ciklame skupljenih u nešto kao dječja pest ili pak grudica. Zvončika
zvoni modroljubičasto. U njoj je nešto od nebeskog plavetnila i svibanjskih praskozorja. Rijetka i zaštićena.
Čednost i prozračnost bijele boje istočila je svoju sućnost u zvjezdoliku formu runolista. Jednako osvaja svojom ljepotom zatečen u prirodi ili zadjenut za šešir nekog alpinista. Ali samo njegov nadomjestak, jer je strogo zaštićen.

Divlji tulipan napajao se suncem čitavo proljeće i od jake svjetlosti potpuno požutio. A što tek reći za narančaste slapove velebitske degenije ?
lli pak kraškog zvonca, koji je od čitavog svijeta odabrao kameno more Velebita za svoju jedinu postojbinu. Njegova ciklama boja priželjkuje lagane taktove s klavira u meko svibanjsko predvečerje, kada se slavujevo pjevanje u kaskadama mjesečine slijeva na omekšalu dušu od čežnje za daljinama.

Blijedožuti žednjak sam je odabrao svoje ime, a velebitske škrte mozaike zemlje za svoju jedinu postojbinu. Ljiljan zlatan ! Koliko uzvišene ljepote u ovom cvijetu sa ovako čudesnim imenom. Kao da su ga anđeli s neba stvarali i brinuli se za njegov rajski izgled.

Hrvatska sibireja toliko je ćudljiva da jedva izdržava poglede radoznalaca. Dopušta, najčudesnije legende o sebi, kao, otprilike onu o svom prispjeću na Velebit. Donijeli su je, navodno, avarski konji na svojim kopitima u vrijeme njihove provale u ove krajeve. Pokušali su je premiještati, približiti na dostupnija mjesta. Prkosno je odbila. Neće, nego po svom.

Planinski lanilist, vrlo osjetljiv na nijanse, pokazuje se, uglavnom, u narančastoj i ljubičastoj boji.

Presličica je toliko zagledana u nebeski azur da je sva prozračno modra.

Žuta i ilirska perunika, albanski ljiljan, te ljiljan i kranjski ljiljan
razmeću se svojim sabljastim listovima, njišući ih i na najblažem povjetarcu, "kao da se klanjaju Bogu na nebesima".

Žuta sirištara sušti je kontrast plavoj potočnici i lanu. Kao da je samo nebo kapnulo na njihove latice. Hrvatsko zvonce odredilo  je Velebit kao jedino mjesto gdje pristaje zvoniti "nježne psalme sitnim zvončićima". Uskolisna perunika, ali ne i uskogrudna u emaniranju ljepote. Uz radostan osmjeh umije izmamiti i povijesnu reminiscenciju na misteriozne Ilire i njihovu kraljicu Teutu. I njoj i njima ona je bila najdraži svijet.

Ponovimo za A. G. Matošom:

Višega života otkud slutnja ta
Što je kao je kao glazba budi miris cvijeća?
Gdje je tajna duše koja đurđic zna?
(Srodnost)

Na kraju pitanje: Tko nam je podario ovu naopisiv ljepotu? Ako ste uzviknuli dovoljno glasno odgovorit će vam gotovo svatko tko se zateče blizu vas – Ana! Da, Ana Lemić, profesorica fizike, zaljubljenica u svoj poziv, u poeziju, u Velebit i cvijeće..

Upravo ste se osvjedočili!

U Gospiću, lipanj, 1994. godine (Iz knjige: U ozračju Velebita, Grga Rupčić)

II.

Trebalo je učiniti samo neznatan korak da se Anina zaljubljenost u velebitsku floru konkretizira i usustavi u trajno bavljenje ovom nadasve zanimljivom temom, tj. pretvori u publikaciju Lički planinar koji već sada ima svoju kompletnu fizionomiju i svoje stalne čitatelje.

Pogrešno bi bilo vjerovati da je išlo lagano. Trebalo je švrljati Velebitom uzduž i poprijeko; po lijepom i ružnom vremenu; u svako godišnje doba da bi se stekla kritična masa; plodan humus za nastajanje Lista. Za ilustraciju evo još jedne' prieče. Iz Aninih je usta. Hodala je s učenicima, kao i mnogo puta do tada, po Velebitu, oboružana kamerom, kad se ispred njih pojavio leptir neobične veličine i neopisive ljepote. Kako ga fotografirati kad je bio neuhvatljiv poput daška vjetra ili prpošne zrake sunca. Uporno je klečala na stazi čekajući da se leptir zaustavi iako su svi iza nje bili nervozni. Isplatilo se . Leptir se "smilovao" i dozvolio da ga ovjekovječi.

Ustanovilo se da se radilo o rijetkoj vrsti leptira, takozvanom Velebitskom Apolonu, koji se poslije toga našao u mnogim listovima.

Poslije ovih priča nije teško dokučiti što za Anu Lemić i njezine suradnike znači 'Velebit, njegova fauna i flora. To bjelodano potvrđuje svaki broj lista kao i svi njegovi uradci u riječi i slici, rječju, publikacija kakva se samo poželjeti može u ovo vrijeme posljednjih napora da se spasi djelić autentične prirode.

Grga Rupčić

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Svibanj 12, 2009, 14:33:30 »


Ove 2005. godine Lički pliminar obilježava deset godina svoga izlaženja. U početku je časopis izlazio samo povremeno, mijenjao fizionomiju i format dok nije dobio današnji izgled. Za njegovih deset godina izlaženja od posljednjih deset brojeva časopisa stvorili smo knjigu posvećenu i časopisu i planini koju opisuje, o kojoj pjeva, ističe joj ljepotu, sve njene različitosti i suprotnosti zbog čega je jedinstvena ne samo kod nas nego i u svijetu, otima od zaborava sve pa i najtananije tragove života na njoj. Jer, Velebit je takva planina da u najmanju ruku zaslužuje svoj časopis. Njegovu kvalitetu, a time i čitanost, osiguravaju prilozi naših suradnika čija imena i stručnost tome pridonose. Stoga u Ličkom planinaru se piše o geološkoj prošlosti Velebita, klimatskim prilikama, njegovom u svijetu jedinstvenom kršu, biološkoj raznolikosti, prirodnoj i kulturnoj baštini, raseljenim selima, šternama, lokvama, kamenicama, jednom rječju o svemu.

U to ćete se uvjeriti prolistate li ovaj svezak od zadnjih deset brojeva na oko 350 stranica s preko 550 fotografija izabranih između oko desetak tisuća s kojima uredništvo raspolaže. Zato će vas Lički planinar provesti onim dijelovima Velebita koje niste imali prilike vidjeti ni na jedan način. Jer, do tih dijelova ne vode markirani putovi i nema ih u opisu turističkih letaka. Zapravo, otkako su se njegovi stanovnici raselili na većinu tih predjela nije stupila ljudska noga. Čitqjući Lički planinar upoznat ćete, uz ove poznate, i one dijelove planine koji su gotovo od njegova postanka samo rijetki obišli.

Valjda i zato danas Lički planinar ima svoje čitatelje, pretplatnike gotovo u svakom gradu naše domovine što mu osigurava budućnost.

Ana Lemić, prof

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!