CRO-eu.com
Ožujak 24, 2017, 15:58:40 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Vijesti iz Bosne i Herceg-Bosne  (Posjeta: 25374 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Svibanj 01, 2009, 23:56:12 »


Novi BiH ustav u rukama domaćih političara

Različita tumačenja dogovora o preustroju države. Još je nejasno postoje li realni izgledi da na temelju tog dogovora bude donesen novi ustav BiH koji bi zamijenio postojeći, Daytonski Dogovor o novome modelu administratjvne podjele Bosne i Hercegovine, što su ga potkraj siječnja u Banjoj Luci postigli lideri triju najjačih nacionalnih stranaka u ovoj zemlji, i dalje izaziva cijeli niz oprečnih reakcija.


Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović

Još je nejasno postoje li realni izgledi da na temelju tog dogovora bude donesen novi ustav BiH koji bi zamijenio postojeći, Daytonski, s kojim BiH ne može računati da će jednoga dana postati članica Europske unije.

Kako je poznato, vođe SNSD-a Milorad Dodik, SDA Sulejman Tihić i HDZ¬a BiH Dragan Čović usuglasili su se da Bosna i Hercegovina bude podijeljena na najmanje četiri teritorijalne jedinice koje bi imale vlastitu zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Ovakva bi podjela zamijenila postojeći ustroj u kojem egzistiraju dva entiteta, Republika Srpska (RS) i Federacija BiH, plus Distrikt Brčko. Nova bi se podjela odnosila na tzv. središnju razinu vlasti, no jasno je da bi eventualna provedba dogovora morala utjecati i na način funkcioniranja središnjih državnih institucija BiH. S druge strane, postojeća organizacija vlasti na lokalnoj razini ne bi morala pretrpjeti važnije promjene. Ono što je postalo jasno odmah nakon objavljivanja sporazuma trojice vođa činjenica je da su i Dodik i Tihić i Čović različito, svaki na svoj način, protumačili dogovorena načela. Konkretnije, dok su Tihić i Čović govorili o tome kako će se mijenjati postojeće entitetske granice, Dodik je u svojemu stilu poručio da je Republika Srpska u svojemu sadašnjem kapacitetu neupitna.


Ako je to točno i ako se ne budu mijenjale granice "srpskog entiteta" (primjerice na način da Srebrenica ili nekoć većinski hrvatski krajevi u Posavini izađu iz sastava RS), onda bi to značilo da se dogovor odnosi tek na podjelu sadašnje Federacije BiH između Hrvata i Bošnjaka. Nadalje, Dodik je odbacio i ideju po kojoj bi periferni dijelovi Sarajeva koji su sada u sastavu RS ušli u sastav budućeg Distrikta Sarajevo, u kojemu bi kao u glavnome gradu ravnopravno vlast obnašali Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Jedino na što je lider Republike Srpske zasad pristao, kad je riječ o promjeni granica, jest eventualno povećanje sadašnjeg teritorija RS. Naime, on tvrdi da je RS u Daytonu zakinuta za oko 0,5 posto teritorija, jer je dogovoreni omjer podjele između Republike Srpske i Federacije BiH bio 49:51 posto, a manjemu je entitetu navodno pripalo ukupno 48,5 posto BiH. Osim uvijek zanimljivih priča o teritorijalnoj (pre)kompoziciji BiH, uočljivo je da postoji i cijeli niz drugih pitanja na koje bi trebalo pronaći odgovore prije nego bi dogovor Dodik- Tihić-Čović bio pretočen u novi ustav BiH. Primjerice, raspodjela ovlasti između države i budućih teritorijalnih-federalnih jedinica ili praktična primjena načela konstitutivnosti svih triju naroda na cijelome teritoriju BiH. Naposljetku, činjenica je da tri stranke koje predstavljaju Dodik, Tihić i Čović nemaju ni u jednom od dvaju domova državnoga parlamenta potrebnu većinu za samostalno usvajanje predloženih rješenja, ma kakva ona bila.

Ovaj podatak dobiva na težini s obzirom na činjenicu da su se sva tri lidera suočila sa snažnim kritikama oporbenih stranaka unutar vlastitih nacionalnih korpusa. Posve različito tumačenje dogovorenog u izjavama za medije karakteristično je nakon banjalučkog dogovora i svojevrstan je pokazatelj golemih problema koji stoje na putu donošenja novog ustava BiH

Napisao: Alenko Zornija
Matica, veljača 2009.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Siječanj 15, 2012, 11:53:28 »


Dvadeset godina od otvorenog pisma Tuđmanu

Datum: 9.1.2012.

Pise: Ivo Komšić

(skraćena verzija)

Prije dvadeset godina, 6. siječnja 1992.godine, na sv. Tri kralja, Miljenko Jergović, Ivo Komšić, Ivan Kordić, Ivan Lovrenović i Mile Stojić, napisali su, potpisali i uputili Otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku Republike Hrvatske Franji Tuđmanu.

'Danajski dar'

"Vi tako, (kaze se u pismu), i ovom prilikom, ne propuštate pokazati svoju već dokazanu gluhoću i neosjetljivost na stvarne dugoročne interese naroda Bosne i Hercegovine, a osobito hrvatskoga. Nije nam jasno kako ćete objasniti vlastitoj političkoj javnosti, kojoj ste, valjda, odgovorni, kako su se to odjedamput počeli idealno podudarati Vaši pogledi i procjena interesa s Miloševićevim i Karadžićevim?"

Autori pisma u tom trenutku nisu mogli ni slutiti da je upravo Tuđman bio inicijator dogovora s Miloševićem o etničkoj podjeli BiH, o "kompaktiranju teritorije" i "humanom preseljavanju naroda", što je dogovoreno, gotovo godinu dana prije pisma, u Karađorđevu, a precizirano u Grazu izmedju Bobana i Karadžića, o čemu danas postoje mnoga i eksplicitna svjedočanstva i dokazi.

Zvanični Zagreb je pismo čuvao i objelodanio na dan međunarodnog priznanja RH, proglašavajući ga "Danajskim darom", s jasnom uputom na skrnavljenje svetkovine Tri kralja, kada je pismo nastalo. Umjesto stvarnog dara koji je u tom trenutku predsjedniku Republike Hrvatske bio dragocjen kao politički putokaz i moralna opomena, pismo je dočekano kao izdaja, a nad njegovim autorima je podignuta anatema i otvoren politicki lov. U prilikama koje je Tuđman proizveo sa svojim partnerima iz Karađorđeva u BiH, to je značilo da "svaka baba" može na njih pljunuti a svaki naoružani razbojnik i zločinac može prema njima okrenuti oružje i upotrijebiti ga.

U retorici koja je uslijedila u Tuđmanovim medijima u Hrvatskoj i BiH, autori pisma su bili oličenje minulog komunizma, "srpski" i "muslimanski" zetovi, otpadnici naroda i sl. Nadmetanje u toj retorici postalo je sredstvo političkog i javnog prestiža u Hrvatskoj i "Herceg-Bosni", te stvaranja i njegovanja "hrvatskog domoljublja".

Prošlo je dvadeset godina od tada. Tuđmanova "gluhoća i neosjetljivost" i ne samo njegova, za stvarne interese BiH i njenih naroda, posebno hrvatskoga, plaćena je sa preko 200.000 mrtvih, sa tri puta više od toga ranjenih i osakaćenih, sa dvije trećine razrušenih bosanskohercegovackih domova i obitelji, sa prepolovljenim brojem Hrvata u BiH, sa podijeljenim bosanskohercegovackim društvom i državom. Takva politika je rezultirala s nekim trajnim političkim i društvenim činjenicama u BiH.
 
ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 762
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Ožujak 11, 2012, 11:44:11 »


Tihić pokreće crtanje granica Herceg-Bosne

Po njegovu (Tihićevu) mišljenju, Mostar s više općina treba biti osnova za politički dogovor, kao i to hoće li biti podjeljen na četiri, šest ili drugi broj općina.  Na novinarski upit je li stav SDA o Mostaru vraćanje u prošlost i podjela tog grada, Tihić je kazao kako to ne misli, već da je to u "biti čist račun".
 
Predsjednik SDA kazao je kako smatra da kod rješavanja statusa Mostara treba tragati za domaćim rješenjima, odnosno da se većinu stvari trebaju dogovoriti stranke na lokalnoj razini, a onda konačan dogovor postiti na najvišoj stranačkoj razini.
 
Na upit zašto misli da će u vezi statusa Mostara doći do dogovora sa strankama s hrvatskim predznakom, s obzirom ni do sada nije postignut nikakav dogovor u vezi s tim, Tihić je kazao kako je, na žalost, bilo malo temeljnih dogovora, jer su to većinom bila nametnuta rješenja predstavnika međunarodne zajednice
 
Tihić je najavio kako će o pitanju Mostara već narednih dana razgovarati s predstavnicima HDZ-a BiH
 
Na upit postoji li mogućnost da se otvori prostor i drugim jedinicama lokalne samouprave da riješe svoj status kroz više općinskih jedinica, predsjednik SDA je ocijenio kako to nije moguće jer se, kako je kazao, Mostar ne može usporediti s nijednim drugim gradom u BiH.
 
"Rješenja o Mostaru su daytonska rješenja, odnosno ustavna i Mostar nema slicnosti s drugim mjestima u BiH", kazao je Tihić, te se nadovezao kako će se njegova stranka boriti i da Srebrenica ima poseban status.
 
"Srebrenica treba imati poseban status kao što to ima Mostar i Brčko jer u  Srebrenici se dogodio genocid i najveća stradanja", naveo je Tihić, dodavši da svoj posebni status Srebrenice treba realizirati i kroz izborni postupak.
 
"Smatramo kako je pravedno da pravo glasa u Srebrenici imaju svi stanovnici koji su bili na popisu stanovništva iz 1991. bez obzira na nacionalnost. Također smatramo da je to najmanje što se može učiniti za obitelji žrtava te za greške koje je počinila međunarodna zajednica kada nije zaštitila zašticenu zonu Srebrenica i Žepa", kazao je Tihić.

FENA/federalna.ba

http://de.wikipedia.org/wiki/Sulejman_Tihi%C4%87
_____________

Gospodine Tihiću, nikada ne može zajedno rasti što zajedno ne pripada! M.D.
_____________
Khalid Sheik Muhammad, mozak operacije napada na SAD 11. septembra 2001. godine, pod krinkom djelatnika humanitarne organizacije Benovelence International Foundation (BIF) 25. oktobra 1995. godine privremeno je boravio u sarajevskom naselju Bjelave ...

http://kliker.info/index.php?tim=1233615599&cat_id=Bosna+i+Hercegovina
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Travanj 09, 2012, 08:21:53 »


Večernjakove laži i manipulacije
brojem izgnanih Hrvata iz Federacije i RS-a



fra Drago Bojić

Piše: fra Drago Bojić, 3.4.2012. u 21:48h

Korektno su prenijele mnoge agencije i neki hrvatski i bosansko-hercegovački mediji (među njima i zagrebački Glas Koncila i sarajevski Katolički tjednik) da je u Zagrebu, 13. ožujka, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog centra, predstavljena knjiga Franje Marića u izdanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine – Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između 1991. i 2011. godine. Ta, međutim, vijest, u režiji Večernjeg lista (izdanje od 15. ožujka 2012., str. 4), izgleda ovako: (nadnaslov) "Monografija o stanju bh. Hrvata katolika, župa i najvećim stradanjima predstavljena u Zagrebu", a onda glavni naslov – "Tijekom rata iz Federacije prognano 230.000, iz RS-a 152.856 Hrvata katolika". U daljnjem su tekstu citirane riječi profesora povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagreba Slavka Sliškovića koje se u potpunosti poklapaju s naslovom. Zanimljivo da te riječi ne donosi ni Glas Koncila ni Katolički tjednik. Ako je prof. Slišković to čak i izrekao, bh. večernjakov novinar bi ipak morao znati da to apsolutno nije točno.

Ako i prijeđemo preko toga da se jedna brojka donosi „odokativno“ zaokružena, a druga ide u točnosti čak do broja 6, jednostavnom računicom, prema crkvenim popisima kojima se služio F. Marić, u broj „prognanih Hrvata iz Federacije“ ubrojeni su svi katolici (Hrvati) koji su u posljednjih dvadeset godina prognani i izbjegli s područja današnje (daytonske) Federacije BiH ili su otišli nakon rata. Taj broj, dakle, uključuje sve one katolike koji su na području Federacije prognani od velikosrpske politike i u bošnjačko-hrvatskim sukobima, ali i sve one ljude (većinom mlade) koji su nakon rata odselili s područja Federacije BiH.

Ovakav naslov očito čitateljima želi poručiti da su Hrvati neusporedivo više stradali u Federaciji BiH (dakle od Bošnjaka) nego u Republici Srpskoj. To što su s područja Republike Srpske protjerani gotovo svi Hrvati i što su se tek rijetki mogli vratiti i što su puste cijela Posavina i Krajina – o tome večernjakov novinar šuti. Masovna protjerivanja Hrvata na sadašnjem području Federacije BiH samo su se dijelom dogodila na prostoru pod muslimansko-bošnjačkom vlaš­ću i u hrvatsko-bošnjačkim sukobima (primjerice u Bugojnu, Konjicu, Jablanici i okolici, dijelovima općine Travnik, u Kraljevoj Sutjesci i Varešu…). Hrvati iz mnogih drugih dijelova sadašnjeg prostora Federacije BiH nisu prognani niti nastradali od muslimansko-bošnjačkih vojnih jedinica, već od vojske RS-a: primjerice Hrvati općine Jajce, Dobretići, Kupres, dijelova istočne Hercegovine, općine Livno, Odžak, Bos. Šamac, Orašje, Sarajevo, Tuzla, Usora, Žepče…

Ne umanjujući ratna stradanja i progone Hrvata u bošnjačko-hrvatskim sukobima, veliki broj od tih 230.000 ljudi otišao je nakon rata samovoljno zbog obrazovanja i posla, što je uostalom slučaj i s mnogim drugim bh. građanima. Odlaze i danas, i ne samo iz dijelova gdje bosanski Hrvati i katolici trpe „turski zulum“, već i iz „čistih“ katoličko-hrvatskih sredina – primjerice iz nekih zapadno-hercegovačkih općina ili recimo iz Livna, Rame, itd. To je poznata činjenica i to najbolje znaju katolički svećenici i biskupi nakon božićnih blagoslova kuća kada se pravi godišnja statistika župa, koja svake godine, što zbog niskog nataliteta, što zbog odlazaka, bilježi negativne trendove. Te informacije se objavljuju i u službenim glasilima biskupija u BiH i dostupne su i Večernjem listu, ali novinarima i ideolozima ovog lista objektivne činjenice služe da ih se instrumentalizira i sistematizira kako to „varirana“ herceg-bosanska politika bobanovsko-karadžićevske provenijencije hoće. To je izraz politike kontinuiteta hrvatsko-srpskih dogovora i saveza – od devedesetih do danas – a jedna od njezinih bitnih odrednica bila je i ostala demoniziranje muslimana (Bošnjaka) i glavnog grada Sarajeva, u njihovoj interpretaciji metafore militantnog antihrvatskog i antikatoličkog bošnjaštva.

http://tacno.net/Novost.aspx?id=15173

Izdavač: Udruženje "Centar za kritičku misao"
Glavna urednica: Štefica Galić
E-mail: redakcija@tacno.net
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #4 : Prosinac 02, 2012, 19:36:58 »


Protest protiv gradnje krsta na Zlatištu iznad Sarajeva

U Sarajevu je poceo mirni protest u organizaciji Djecijeg pokreta mira, ljubavi i prijateljstva djece Sarajeva, organizovan protiv gradnje krsta na lokaciji koja se nalazi brdu Zlatište iznad grada, koja je nekada pripadala JNA, javio je izvještac agencije Anadolija.

Radi se o lokaciji na kojoj su tokom proteklog rata i opsade Sarajeva vojnici Vojske Republike Srpske držali položaj s kojeg su iz teškog naoružanja i snajpera gadali Sarajevo i njegove stanovnike.
 
Podsjetimo, udruženja logoraša iz RS-a su 2003. godine inicirali gradnju krsta, kako su obrazložili, "u spomen na sve srpske žrtve rata u okolini Sarajeva".
 
Ova ideja je bila prakticno neostvariva sve do prije nekoliko dana, kada je Komisija za državnu imovinu skinula zabranu raspolaganja ovom lokacijom, koju je 2000. godine utvrdio bivši visoki predstavnik medunarodne zajednice za BiH Paddy Ashdown. Odluka o zabrani je podrazumijevala zabranu prodaje, otudenja i korištenja tog zemljišta sve do usvajanja zakon kojim ce biti utvrden vlasnik.
 
Medutim, zemljište je sada prepušteno RS-u i gradnja krsta bi mogla biti omogucena.

Na protestima ucestvuje nekoliko desetina gradana Sarajeva, a predstavnicima Djecijeg pokreta pridružila se i Facebook grupa Antidjeton. Demonstranti su krenuli pred zgradu parlamenta BiH, a protest ce potom nastaviti i ispred OHR-a u Sarajevu.

____________
KOMENTAR: Ovo je jos jedna stvar koju je OHR presudio povoljno za Bosnu i Hercegovinu i Bosnjake, ali su se nasi izdajnici solidarisali sa cetnicima i promjenili odluku po ko zna koji put u interesu cetnika. 

Veliku pobjedu smo postigli i na ovom frontu, objasnjavanja narodu da je sudbina u nasim rukama. Vise se ni najodaniji Izetbegovicevi kadrovi ne usudjuju tvrditi da je svijet unisitio Republiku BiH, jasno je da je sve bilo i ostalo u nasim rukama. Istina, ima na internetu par teoreticara zavjera, koji jos furaju te budalstinje, ali je njihov kredibiliet bas zbog toga spao na cistu nulu.

M. B.

29. 11. 2012
Izvor: Agencija Anadolija https://twitter.com/aa_balkans
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #5 : Prosinac 02, 2012, 19:55:19 »


Vladika Hrizostom: Ne trebamo se odricati BiH

Aleksandar Trifunovic: Vaše Pravosveštenstvo, uvaženi Vladiko Hrizostom, ima li Bosne i Hercegovine?

Vladika: Ja sam zagovornik Bosne i Hercegovine, u svim njenim dimenzijama, etnickim, nacionalnim, kulturnim, jezickim, ali i pravnim i prije svega socijalnim i društvenim. Bez toga bi bilo besmisleno govoriti da li postoji Bosna i Hercegovina, jer država nije samo granica, teritorija, jedna oblast. Država je sve ono što ona treba da bude u odnosu prema svakom covjeku, najmanjem i najvecem, najškolovanijem i najprostijem, prema svakoj zajednici, bilo da je nacionalna, bilo da je manjinska. Država se mora cijeniti da li postoji upravo tim parametrima. Pravno govoreci, Bosna i Hercegovina danas sigurno postoji, kao medunarodno priznata država, ali društveno govoreci, ona zaista ne postoji, jer u sredinama gdje je jedna nacionalna manjina apsolutna vecina, druge nacionalne manjine nemaju šansu. One su apsolutno u zapecku, vrše se sve opstrukcije da se ta manjina ili potisne, utiša, da ne bude uopšte javno prisutna. Mi to ne dozvoljavamo. Borimo se da budemo iako nas stalno stavljaju u neku ignorantsku poziciju, stalno smo opstruisani sa svih aspekata, kulturnih, politickih, ekonomskih, socijalnih. Mi se borimo da pokažemo da, uz našu borbu, Bosna i Hercegovina ipak postoji u domenima koliko se mi borimo i tražimo naša prava. Najbolji dokaz da Bosna i Hercegovina kao društvo ne postoji je u politici gdje stalno cujete da neko traži zaštitu nacionalnih interesa. To je u normalnom svijetu besmilica. Kakvi nacionalni interesi u normalnoj demokratskoj državi? Znaci da nisu stvoreni politicki ambijenti da svaka nacionalna zajednica ostvaruje normalno svoje pravo kroz zakon, sistem i politiku koja se vodi.

Zamislite kada bi u jednoj Americi sve nacije i nacionalnosti tražile zaštitu interesa, gdje bi svijet došao? Medutim, kada postoji zakon, politika, kada postoji njihova sankcija, onda svi imaju pravo. Društveno Bosna i Hercegovina ne postoji, jer njom vladaju tri nacionalna interesa. To su tri potpuno dijametralno razlicita interesa, ne od danas, ne od juce, vec vijekovima. Ja sam bio zapanjen kad sam prije nekoliko godina u jednoj emisiji cuo o otvaranju spomenika prvom turskom vojniku u Kamengradu kod Sanskog Mosta, koji je otvorio reis Bosne i Hercegovine, gospodin Ceric. Bio sam iznenaden da jedna nacionalna zajednica Bosne i Hercegovine, kao što su Muslimani, diže spomenik osvajacu svoje države, koji je 500 godina vladao Bosnom i Hercegovinom, umjesto da poštujemo sebe kao narod. Sa druge strane, to pokazuje koliko su naše nacionalne zajednice razdijeljene. Jedni gledaju u Beograd, drugi gledaju u Zagreb, treci gledaju u Carigrad, odnosno Istanbul, a niko ne gleda u centar. Takva je Bosna bila od vajkada. Nažalost, to su prije svega postigli Turci, a zatim Austrijanci i taj mentalitet razdijeljenih nacionalnih zajednica Bosne i Hercegovine je danas možda dostigao najveci vrhunac. Treba biti iskren pa reci da je to velika šteta za opšte dobro BiH, jer je to danas ipak država koju trebamo stvarati, kao društvo, zajednicu, jednu kulturnu i politicku zajednicu, a ne da je rastrzavamo još više nego što je bila. Danas je, nažalost, više svega nego interesa da se Bosna i Hercegovina stvori kao jedna homogena zajednica. Ne bih rekao da smo toliko genetski heterogeni, jer ipak smo genetski mnogo bliži nego što smo razliciti. Istorija govori da je u genima i jednih i drugih puno više slicnosti, pa možda i jednakosti, nego što je heterogenosti, ali ipak kulture, civilizacije, religije i politicki interesi su ucinili svoje da budemo toliko razdijeljeni, da jednostavno Bosne i Hercegovine kao neke države u kojoj se svi osjecamo da smo pripadnici te države, skoro da i nema. To se može vidjeti u svakom segmentu, politickom, kulturnom, jezickom, religijskom. Oni gledaju da naprave što gore jedni drugima. To je ono što razdvaja naš narod i što šalje lošu poruku našim vjernicima, gradanima, ako cemo govoriti i sa aspekta crkve, vjerske zajednice. Vrlo je loše ako se mi dijelimo samo prema našim nacionalnim apetitima. Ako ja kao Srbin, kao pravoslavni episkop, ne mogu normalno da razgovaram sa mojim kolegama, komšijama, prijateljima, Muslimanima, Hrvatima, onda nisam pravi episkop. Lako je razgovarati sa svojima, treba razgovarati sa drugima, sa razlicitima. Sa njima dijeliti dobro, sa njima dijeliti iskustvo. Sa svojima je lako dijeliti. To je kao kad otac dijeli iskustvo sa svojom djecom, ali sa svojim komšijom, sa svojim daljnim, to je mnogo važnije. Tako se pokazuje velicina covjeka.
_________
KOMENTAR: Pogledajte koliko mudrosti ima u citiranim rijecima. Na primejr Vladika kaze: "Zamislite kada bi u jednoj Americi sve nacije i nacionalnosti tražile zaštitu interesa, gdje bi svijet došao?"

Pa to bi Lagumdzija trebao govoriti, on se predstavlja da je gradjanski politicar. On je trebao insistirati da se napravi gradjanska promjena ustava da bi se udovoljilo presudi Finci Sejdic. Tada bi i svi drugi bili ravnopravni.

Vladika jedino grijesi kada misli da Ceric "gleda u Carigrad". Ne, Ceric je samo bivsi agent UDBE koji, pomaze cetnicima u genocidu pretvarajuci Bosnjake u poturice, kako je povodom Cericevog govora u Kamengradu svojevremeno u Glasniku pisao Dr. Vahid Sendijerevic.

M. B.

26.11.2012

Izvor: http://www.6yka.com/
http://www.6yka.com/novost/421/vladika-hrizostomne-trebamo-se-odricati-bih
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #6 : Prosinac 09, 2012, 19:33:09 »


Ako Bosnjaci, Hrvati i Srbi govore isti jezik,
zašto bi se on zvao samo "srpski"?

Često se događa da više naroda (etnikuma) i više nacija (država) govori jedan jezik. To je slučaj sa npr. Engleskim, Francuskim, Ruskim, Portugalskim, Španskim, Arapskim, Svahili, Hindu-Hurdu ...

Naša situacija je slijedeća: Svaki narod (etnikum) sa ovoga područja Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci govori vlastitu varijantu jednog te istog jezika, koji se nekad nazivao "Srpsko-hrvatski" odn. "Hrvatsko-srpski", a sada svaki narod svoju va rijantu toga jezika zove svojim jezikom i daje mu posebno ime, uvriježeno u dotičnom narodu. To znači, svaki narod je toj svojoj varijanti jezika kojega svi razumijemo nadio svoje ime i unaprijedio je u zaseban jezik.

Sjetimo se kako je bilo riješeno pitanje jezika u Jugoslaviji. Taj zajednički jezik se zvao "Srpsko-hrvatski", ali su bile priznate varijante, "Istočna", "Zapadna" i "Centralna, bosansko-hercegovačka jezička varijanta". Promjenilo se samo to da je sada svaki narod imenom, a ne i sadržajem, unaprijedio svoju varijantu u poseban jezik, Srbi ga zovu Srpski, Hrvati Hrvatski, a Bošnjaci ga zovu Bosanki.

Bošnjaci imaju pravo da jezik kojim govore zovu kako oni misle da treba, isto pravo kao Srbi i Hrvati. U stvari imena jezika koja su naši narodi nadjenuli svojim varijantama jezika odražavaju stremljenja naroda. Tako Srbin iz Bosne ga zove Srpski jezik, mada slicnije govori Bošnjaku u Bosni nego ekavicu iz Šumadije. Isto vrijedi i za Hrvate, koji ga zovu Hrvatski, mada govore slicnije sa Bošnjacima nego npr. sa "kajkavcima". Bošnjaci svoj "jezik" zovu Bosanski jer streme cjelovitoj državi Bosni i Hercegovini, isto kao što mnogi Srbi teže da svi budu u velikoj Srbiji i mnogi Hrvati da budu u "podebljanoj" Hrvatskoj.

Sve te narodne težnje su razumljive, ono što je problematicno je što se te težnje nastoje ostvariti nezakonitim i neljudskim sredstvima. Ne smije se izvršiti agresija, a pogotovo ne genocid na druge da bi se ostvarile narodne težnje. Prirodno je da se narodne težnje prilagode aktuelnoj situaciji, a nije prirodno da se istrebljenjem ili etnickim čišćenjem jednih ostvaruju apsolutističke narodne težnje drugih.

http://www.bijeljina.at/Sections-sop-viewarticle-artid-74.html
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #7 : Siječanj 19, 2013, 21:41:55 »


Kako najbolje odgovoriti na bombu u Mostaru

Pise: Dr. Muhamed Borogovac

<a href="http://www.youtube.com/v/7PvrbPnApa0?version=3&amp;feature=player_detailpage<br />http://www.youtube.com/v/7PvrbPnApa0?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/7PvrbPnApa0?version=3&amp;feature=player_detailpage<br />http://www.youtube.com/v/7PvrbPnApa0?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

U noći oko 2.06 sati, s nedjelje na ponedjeljak, odnosno s 13. na 14. siječnja 2013 dogodila se snažna eksplozija ispred Gradske vijećnice u Mostaru

Vjerovatno ste vec svi vi koji zivite u Bosni i Hercegovini culi vijest da je miniran spomenik borcima Armije RBiH u Mostaru. Nazalost, svjetske TV mreze tome nisu dale nikakav znacaj pa vecina gradjana BiH u inostranstvu to nije ni saznala. Zato u slijedecem prilogu prenosimo na Engleskom tu vijest kako ju je objavila britanska novinska agencija Reuters. Na taj nacin gradjani BiH citaoci Glasnika koji zive u inostranstvu, ukljucujuci i mladje generacije koje bolje govore Engleski ce saznati za taj zlocin.

Sto se tice samog miniranja spomenika borcima Armije RBiH, daytonska Bosna i Hercegovine je toliko cudna zemlja, da je ovo mozda jos i dobro. Naime, bas me interesuje koji izdajnik ce imati petlju da i poslije ovoga ponizenja glasa u Parlamentu BiH za Lagumdzija-Coviceve ustavne amandmane kojima ce se osnovati "hrvatska izborna jedinica".

Ako hocemo da i ovo ponizavanje poginulig heroja Armije Republike BiH prodje nekaznjeno nastavicemo sjediti skretenih ruku.

Mnogi su odmah pomislili da treba uzvratiti istom mjerom, a to je minirati spomenike HVO-a sirom Bosne i Hercegovie. Medjutim, to bi bila velika greska. Naime, kao sto vijest o miniranju spomenika "muslimanske" armije BiH nije objavljena gotovo nigdje u svjetskim medijima, sigurno je da bi svako miniranje spomenika HVO-a, a pogotovo neke crkve od strane "bosanskih muslimana", bilo udarna vijest u svim svjetskim medijima. Takav jedan potez bi bio jedva docekan kao dokaz, korpus delikti, o "muslimanskom terorizmu" u Bosni i Hercegovini.

Zato ne trebamo uzvratiti istom mjerom, nego protagoniste Tudjmanove politike u Bosni i Hercegovini kao i njihove velikosrpske saveznike treba zestoko kazniti, a to znaci:

Moramo sprijeciti ustavne promjene dogovorene od strane Lagumdzije, Covica i Dodika, a kojima se osniva "hrvatska izborna jedinica". Podsjecamo, da i Bosnjaci imaju pravo veta u daytonskoj skupstini i to se mora iskoristiti da se sprijeci nakaradna ustavna promjena koja ce drzavu gurnuti u jos goru situaciju.

Bombama se nista ne rjesava, nego jedino borbom protiv zakona i ustavnih promjena kojima se dalje razbija Bosna i Heregovina. Najgora osveta za sve neprijatelje Bosne i Hercegovine je ocuvanje Bosne i Hercegovine, i kasnije ukidanje njihovih zlocinackih tvorevina.

Stara je istina da niko ne moze pokoriti narod koji se bori za svoju slobodu, a u slucaju Bosnjaka radi se o borbi za goli opstanak. Medjutim, ta stara istina podrazumjeva da je borba nepokorivog naroda masovna, da veliki broj gradjana ucestvuje na razne nacine u toj borbi. Na primjer, svako od nas neka odabere neki svoj patriotski projekat, ako nista drugo neka "prati u stopu" barem jednog izdajnika. Neka svaki potencijalni izdajnik zna da ce mu biti zapamceno sve sto uradi i da ce mu i djeca biti obiljezena zbog njegovih zlocina prema nasoj domovini Bosni i Hercegovini. Pratimo i pamtimo koji ce Lagumdzijin, Tihicev, Radoncicev poltron dici ruku u Parlamentu za Zakon o drzavnoj imovini ili za Lagumdzija Coviceve ustavne promjene ili za ukidanje pravosudja BiH. A prilika za osvetu ce se sigurno ukazati jer niko ne moze zivjeti u potpunoj izolaciji od naroda iz kojega potice i kojega toboze prestavlja. 

________________________________________

2. Bomb destroys war memorial in Mostar

By Maja Zuvela, Reuters

SARAJEVO, Bosnia-Herzegovina — A bomb blast destroyed a monument to fallen soldiers of Bosnia's Muslim-dominated wartime army on Monday in the southern town of Mostar, where divisions between ethnic Croats and Muslims still run deep.

Police said an "explosive device" had destroyed the lily-shaped monument in front of Mostar's city hall in the early hours of Monday morning.

Bosnia's international peace overseer, Valentin Inzko, said he was "appalled" by the attack and appealed for calm. "This violence must not be allowed to spread," Inzko said in a statement.
Home to around 70,000 people, Mostar saw heavy fighting during Bosnia's 1992-95 war.

Despite Western efforts to encourage reintegration, the town remains largely divided between Bosnian Muslims (Bosniaks) on the east bank of the Neretva river and Croats on the west, where the city hall is located.

No one was injured in the explosion.

"Police are investigating the circumstances and hope to locate the perpetrator soon," Srecko Bosnjak, spokesman for the Mostar police, said.

The monument to the Bosnian army was built last year, next to a memorial in honor of Croat veterans of the conflict.

Post-war violence in Mostar has been largely confined to clashes between rival football fans, but political leaders continue to resist the efforts of Western overseers to unify the town.

Each community has its own utility services, electricity provider and education system.

Ethnic politicking has paralyzed the town more than once, and in October last year Mostar was the only town in Bosnia where local elections were postponed due to a dispute over how to hold the vote.

Dr. Muhamed Borogovac, autor knjge "Rat u Bosni i Hercegovini"
http://www.hdmagazine.com/bosnia/RatPolitickiAspekti.pdf
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #8 : Rujan 14, 2013, 10:09:40 »


Udruženje neproćeranih Bošnjaka

<a href="http://www.youtube.com/v/vOyE_PWLTZs?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/vOyE_PWLTZs?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

... Meni je želja da napravim kuću ali dosad sam napravio samo ukućane, to je troje djece da ima ko u njoj živit ...

__________

To je tipična 'bosanska' filozofija: Najprije napravi djecu, a onda gradi kuću, a ako ti to ne uspije onda traži azil u dalekom svijetu. Naći će se neka luda zemlja koja će tebe i čopor tvoje djece primiri, kuću ti sagraditi i hraniti vas i to, s respektom, ne sa svinjetinom.

Više o rađanj djece > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.msg8193#msg8193

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #9 : Listopad 21, 2013, 22:00:09 »


SRBIN HOĆE DA PLATI PUT: Želim da spojim Hajrudina i Zlatana u Parizu

Citat:
Sasa Cvetkovic • Masinska
zaista lep i human gest u nasoj veri poznat kao COVEKOLJUBLJE.a ovom drugom sa konjskim repom nevrede sve pare ovog sveta kada nema dusu...BRAVO ZA SIMICE...BOG VAS BLAGOSLOVIO   October 4 at 1:35pm 

http://vijesti.in.rs/sport/srbin-ho%C4%87e-da-plati-put-%C5%BEelim-da-spojim-hajrudina-i-zlatana-u-parizu

_______________

"HUMANI" SREBRENICKI CETNICI

Postovani,
 
Sasa Cvetkovic, sin Miodraga, iz Sasa, opstina Srebrenica, jos uvijek neprocesuirani ratni zlocinac i silovatelj cije je zlocinastvo dobro poznato i Haskim i BH istraziocima, slobodno seta uz Drinu, slika se uz policijska kola i helikoptere i komentarise sa FB profila o covjekoljublju.

Tuzna je istina da nisu samo Sasa Cvetkovic, sin Miodraga, i Novak Stjepanovic zloglasni Krke tako privilegovani nego je jos mnogo zlocinaca osim njih na slobodi uz Drinu i na ovim drustvenim mrezama.

Ovo je komentar Sase "covjekoljupca" na stranici http://vijesti.in.rs povodom vijesti da "Srbin", otac fudbalera Simica zeli da plati put smrtno bolesnom djecaku Bosnjaku da bi se sreo sa Zlatanom Ibrahimovicem:

Citat:
"Zaista lep i human gest u nasoj veri poznat kao COVEKOLJUBLJE. A ovom drugom sa konjskim repom ne vrede sve pare ovog sveta kada nema dusu. BRAVO ZA SIMICE...BOG VAS BLAGOSLOVIO."

Pouka: "Oprez Bosnjaci! Cak i takav, u zivotu okorjeli cetnicki zlocinac je na rijecima humanista, cak i prema Bosnjacima."

S. N.

_______________

Ispovijest zrtve ratnog silovanja: KOMSIJA SASA SE PRAVIO DA ME NE POZNAJE...

"Imala sam 15 godina kada su me petorica vojnika Vojske Republike Srpske silovali dvije noci zaredom. U isto vrijeme, silovane su mi dvije maloljetne sestre. Zajedno smo iz logora`Rudnik Sase`odvedene u napustene kuce u Brŕtuncu..."

Ovako je poceo nas razgovor sa E.K., koja danas ima 31 godinu. Bez emocija na licu i bez uvoda odmah je rekla ono najstrasnije, a potom objasnila logorsku golgotu kroz koju je prosla 1992. Da ih glad, dok su se skrivali u podrinjskim sumama, nije prisilila na put do rodnog sela Sase po malo hrane, ovoj danas samohranoj majci dva sina zivot bi zasigurno bio drugaciji. Svoj identitet bi, kaze, rado otkrila, no boji se za sinove, iako ce im sve ispricati kad odrastu. Sada samo znaju da je bila zarobljena...

NOZ POD VRATOM
"Na putu ka selu, presreli su nas i odveli u logor. Od 61 zarobljenika, samo nas je 9 prezivjelo. Ostali su odvedeni i jos nisu pronadjeni", prica nasa sagovornica i objasnjava da je u logoru tada ostalo 6 djevojaka i jedna zena sa dvoje djece. Sutradan, s dvije maloljetne sestre, odvedena je u napustenu kucu u Bratuncu. Istu noc ju je silovao covjek iz Srebrenice, kojem je zapamtila samo ime-PREDRAG.

Prica: "Rastrgao mi je odjecu i izvadio pistolj. Tukao me, samarao i prijetio. Kada me lisicama svezao za sebe i zaspao, vec je bila zora. Braca SASA i SALE istu noc su silovali sestre iz mog logora".

Naredne noci, grupa od 11 vojnika, koju je predvodio NOVAK STJEPANOVIC-KRKE , odvela ih je u drugu napustenu kucu. Te noci,praveci da ju ne poznaje, silovao ju je prvi komsija SASA CVETKOVIC. Nakon toga i udaraca nogom u ledja, silom su je ubacili u susjednu sobu:

"Odmah me u drugoj sobi silovao neki KRSTO, pa onda covjek zvani HRLE, sa Zalazja. Stavio mi papire u usta da ne bih galamila, a zbog placa nisam vise mogla disati. Onesvijestila sam se. Kada sam otvorila oci, osjetila sam noz ispod vrata. Svezali su me za krevet i rekli su da ce me zaklati ako pisnem. Nakon toga, dosao je vojnik kojeg nisam poznavala. Silovao me...Imala sam osjecaj da se to desava nekom drugom, a ne meni", opisuje drugu i posljednju noc silovanja nakon cega je vracena u logor"Rudnik Sase".

Prema njenim rijecima,logorom je upravljao komandant MIROLJUB TODOROVIC iz Nisa. Da ironija bude veca, ova zena tvrdi da je upravo zahvaljujuci njemu prezivjela logorsku golgotu.

NOVA, SRPSKA IMENA

Naime, nakon svadje, koja je jednog dana u logoru izbila medju vojnicima, Todorovic je rekao da vise ne smiju ostati u rudniku zbog komsija vojnika, koji ih kane ubiti. Pod komandantovom pratnjom prebacene su u Vojnu policiju u Bratuncu, pa u ugostiteljski objekat umrljan krvlju, gdje su ih skrivali 8 dana. Zahvaljujuci "humanom" Todorovicu, ove djevojke su potom smjestene u srpski izbjeglicki centar "Sportski centar Lagator". Tu su, nastavlja nasa sagovornica, dobile svoja nova, srpska imena. Nakon 15 dana, kada je na istom mjestu otvoren i izbjeglicki kamp za muslimane, upoznala je bivseg muza. No, nakon nekoliko godina, zivot s njim za nju je postao jos jedan logor. Iako ju je s pocetka podrzavao, kasnije je, kaze, pocelo maltretiranje i spocitavanje za silovanja:

"Drugi logor sam odlucila odmah prekinuti. Razvela sam se. Pocela sam ici na psihoterapiju i cistiti stanove i kuce.  Posto sam tek bila zavrsila osnovnu skolu kada je rat poceo, odlucila sam upisati i srednju ugostiteljsku skolu", prica kroz smijeh zena, kojoj je rat oduzeo sve osim volju i upornost. Terapija u Udruzenju "Vive zene" pomogla joj je da se nosi sa prezivljenim. Rijeci svoje terapeutkinje Teufike Ibrahimefendic sjeti se svaki put kada joj je tesko. Sada, kada ima dovoljno samopouzdanja, kaze da" kad digne glavu, osjeca da je cijeli svijet njen!"

SILOVATELJI NA SLOBODI

Kada je 1993. stigla u Tuzlu, E. K. je odmah policiji prijavila silovanja u logoru "Rudnik Sase". Dala je izjavu i Kantonalnom tuzilastvu Tuzla. No,sve dok jos jedna osoba ne posvjedoci o svemu, zlocinci se nece pravno goniti. Nazalost, djevojkama koje su istovremeno silovali isti ljudi, izgubio se trag. Iako je ova zena spremna svjedociti kao zasticeni svjedok, tvrdi da to sudjenje nece dozivjeti.

http://blog.dnevnik.hr/boric/2008/02/1624207183/ispovijest-zrtve-ratnog-silovanjakomsija-sasa-se-pravio-da-me-ne-poznaje.html
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #10 : Studeni 02, 2013, 06:37:07 »


'U BiH dolazi 500 tisuća ljudi iz islamskih država'

Dodik je rekao kako ga izjava turskog premijera Erdogana nije iznenadila

- U Bosni i Hercegovini se radi na islamizaciji društva. Postoje ozbiljni projekti da se iz islamskog svijeta u BiH naseli između 300 000 i 500 000 ljudi koji bi mogli promijeniti sliku BiH. Postoji točan plan i tu bi dolazio najniži sloj iz arapskog svijeta - rekao je za beogradski Blic Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske dodajući kako ovaj "projekt" predvodi Bakir Izetbegović.

Dodik tvrdi kako "samo Kuvajt plaća 30 000 stanova u Sarajevu, a to je 100 000 ljudi". Komentirajući nedavnu izjavu turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana kada je na Kosovu rekao "Kosovo je Turska, a Turska je Kosovo", Dodik je rekao kako ga ta izjava nije iznenadila.

- U Sarajevu je rekao i da je Sarajevo Turska, a Turska Sarajevo. Kada smo to priopćavali bivšem vodstvu Srbije, oni su samo nijemo gledali u nas. Pa, mi se pet godina tučemo s Turskom i njihovom politikom. Evo, sada se sve razotkriva. Nismo imali razumijevanja donedavno čak ni u Srbiji oko toga - rekao je Dodik.

http://www.vecernji.hr/balkan/nikolic-uzvratio-za-kosovo-turska-je-agresor-bez-oruzja-633502

____________

Tomislav Nikolić očekuje od Turske ispriku, pa to je samo bumerang na njegovu tvrdnju "Vukovar je bio srpski grad, Hrvati se tamo nemaju što vraćati".

Islamizacija i (ruski) komunizam tiho i brzo se šire po Balkanu.
Svi ratovi su bili uzaludni jer narod iz njih nije ništa naučio.

Toj utrci za premoć utiskuje se i egzotična, intrigantna ćirilica. Iako je svjetsko poslovno pismo latinica, Hrvati bezuvijetno i nekritično pristaju na svaki utjecaj izvana.


Pisma u svijetu danas 

Džamije, komunisti i ćirilica, to je nova-stara slika Hrvatske.
I tko još može tvrditi, da na Balkanu nema promjena?

Svjetski rat i Hrvati http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3157.msg8255#msg8255
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #11 : Veljača 07, 2014, 22:34:47 »


Nastavlja se velikosrpski sovinizam iz Hrvatske i to iz kabineta predsjednika Josipovica

6. januar, 2014

Javni odgovor Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Instituta za istraživanje genocida, Kanada gospodinu Dejanu Jovicu, savjetniku predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovica

Povodom našeg pisma upucenog predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Ivi Josipovicu, a u kojem smo izrazili našu zabrinutost što za svoga glavnog analiticara i savjetnika ima gospodina Dejana Jovica, covjeka koji svojim stavovima relativizira karakter rata na prostoru bivše Jugoslavije i piše pozitivne recenzije knjige koja pod plaštom kritike americke spoljne politike relativizira genocid u Bosni i Hercegovini i svodi ga na nivo “odgovora” na “provokacije”, svojim autorskim tekstom na portalu Autorgaf.hr oglasio se licno gospodin Jovic.

Kao nosiocu nekoliko akademskih titula nije mu smetalo da metodom ad hominem, a ne argumentum brani svoje stajalište. Tako smo mi po gospodinu Jovicu “marginalne i potpuno nevažne udruge iz bošnjacke dijaspore”, “ekstremisti kojima nije u interesu ocuvanje mira”.

Pitamo gospodina Jovica da li  njegov “akademski” um može prihvatiti cinjenicu da ne samo da nismo ništa od ovog iz prethodne recenice, vec jednostavno žrtve i potomci žrtava agresije na državu Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim gradJanima, koje su zabrinuti da bi njegovi savjeti predsjedniku Josipovicu mogli u suprotnom pravcu okrenuti uzlaznu liniju dobrosusjedskih odnosa Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a koji imaju pravo da reaguju na bilo kakvo relativiziranje agresije i genocida koji su nad njima izvršeni.

Pitamo gospodina Jovica da li se zapitao kada je odgovarao na naše pismo da li se njegova recenica: “Uostalom, sudovi su presudili da u Bosni i Hercegovini nije bilo genocida {osim u Srebrenici}….”, imalo razlikuje od tvrdnji srpskih nacionalista o “izoliranim incidentima” i “neodgovornim pojedincima” iako presude internacionalnih i nacionalnih sudova eksplicitno kažu da su to ucinile institucije - vojska i policija entiteta Republika Srpska.

Tražimo od vas da nama i javnosti predocite presudu suda kojom je utvrdjeno “… da u Bosni i Hercegovini nije bilo genocida…”.Ne podupire li ova recenica tezu ekstremnih srpskih nacionalista da je Bosna i Hercegovina samo “zemljopis”, “ reljef”  a ne država, jer i samu Srebrenicu stavljate u zagrade kao da nije dio države Bosne i Hercegovine.

Imajuci u vidu sve vaše titule, a i poziciju savjetnika predsjednika susjedne države ne možemo vjerovati da vam nije poznato da je pred MedJunarodnim krivicnim tribunalom za podrucije bivše Jugoslavije u Hagu još uvjek aktuelna optužnica za genocid u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine. Vas mnogo više brine cinjenca upotrebe “..te teške rijeci {genocid}…” vec negiranje ili neprihvatanje sudski utvrdenih cinjenica, pa vas pitamo da li je brisanje rijeci “genocid” sa  spomenika u Višegradu doprinjelo da gradani istog žive mirnije i da li ce vaše insistiranje da protekli rat ”bude zaboravljen” doprinjeti miru i razvoju historije “kao nauke” u istom onom smislu u kome u svome odgovoru pominjete razvoj pravne nauke.

Pitamo vas gospodine Jovicu šta ce studenti koji su zainteresovani za protekli rat na prostoru Bosne i Hercegovine nauciti iz tvrdnje koju vi, a i mnogi drugi koristite o “zlocinima i manipulacijama koje su cinile sve tri strane” ako im se pri tome ne ukaže na razliku izmedu onih koji su cinjeni planirano, organizirano i institucionalno sa ciljem da “jednog naroda nestane” i onih pojedinacnih, incidentalnih i daleko malobrojnijih. Izjednacavanjem krivice ne doprinosite niti miru, niti istini, a bez istine nema katarze onih koji su ih cinili niti prevencije opetovanja istih u buducnosti.

Isto tražimo od vas da nam sa akademskog stanovišta odgovorite na pitanja:

Kakva bi sudbina bila onih ljudi koji su “putem spasa” napustili Srebrenicu da su Mladiceve snage docekali pod zaštitom holandskog bataljona u Srebrenici? Kakava bi bila sudbina stanovnika Sarajeva, Goražda, Bihaca, Prijedora i mnogih drugih gradova da nije bilo intervencije Amerike i pomoci Hrvatske vojske?

Da li bi pogubljenje još 2 miliona Bošnjaka {ipak je manje od 4 miliona stanovnika Konga} bio dovoljno jak argument da se prestane promovirati one koji genocid u Bosni i Hercegovini smatraju upitnim?

Na kraju, obzirom da nas smatrate “nebitnim” “ekstremistima”,  jasno nam je da vaše reagiranje nije odgovor nama vec pokušaj bacanja prašine u oci hrvatskoj javnosti, a nas ste uvjerili da smo imali i te kakav razlog za pismo predsjedniku Josipovicu.

Vjerujemo da ce hrvatska javnost tražiti od vas da im objasnite koje su to “domace, unutrašnje snage” koje su dovele do raspada Jugoslavije.

Ne vjerujemo da ce argument “da ste predsjednikov glavni analiticar” biti dovoljan da vam se vjeruje. To nije argument vec manipulacija.

Magistar Hamdija Custovic
Predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike

Profesor Emir Ramic
Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada

____________

KOMENTAR: Kazati da u BiH nije bilo genocida osim u Srebrenici, je isto kao kazati da u Njemackoj nije bilo holokausta, osim na izolovanim tackama Ausvicu, Dahau, ...., da na 99% teritorije Njemacke nije bilo holkausta.

Objavili smo ovo reagovanje jer se u sustini slazemo, mada se u njemu nalazi i jedna netacna propozicija. Naime, cetnici su vec i prije mijesanja Amerike i HV dozivjeli rasulo, i mijesanje Amerike i HV-a je samo posluzilo kao opravdanje nasim izdajnicima da od naroda sakriju pobjedu Armije RBiH i obezbjede izgovor za vec dogovorenu podjelu drzave u stilu: Kako mozemo odbiti "amercki plan" (a u stvari vec dogovoreni Karadzicev-Izetbegovicev plan) plan, kada su Amerikanci nasi saveznici.

M. B.
http://www.hdmagazine.com/bosnia/

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #12 : Srpanj 13, 2015, 15:34:12 »


Danas u Srebrenici - dostojanstven odgovor Bosnjaka negatorima genocida

Za poznavaoce situacije u BiH i na danasnjoj dzenazi u Srebrenici bila je vidljiva borba izmedju izdajnika na vlasti i neorganizovanog, ali dostojanstvenog naroda. Slobodno mozemo kazati, ovaj put je slobodarski narod pobijedio podmuklu izdaju bosnjackih politicara.

Nasi izdajnici su pozvali Vucica u Srebrenicu da bi ismijali nase dostojanstvo i nasu inteligenciju. Za tu priliku su izmanipulisali zene Srebrenice, najvece zrtve genocida, da bas one zakite srebrenickim cvijetom Vucica, otvorenog negatora genocida i predsjednika drzave koja je pocinila genocid i dalje ga negira i progoni branitelje svim mogucim sredstvima. Moze li iko zamisiliti da neka zrtva iz Aushwitza kiti ili se rukuje ili pokazuje bilo kakav prijateljski gest prema bilo kojem negatoru holokausta, i to pred svim svjetskim medijima. E to su nama smislili Bakir Izetbegovic i Camil Durakovic za ovu priliku, da zrtve kite predsjednika Srbije i negatora genocida kao zvanicni gest Bosnjaka, da potpuno zgaze nase dostojanstvo u ocima svijeta.

Komentatori svjetskih medija su objasnili da je zena koja stavlja srebrencki svijet na predsjednika Srbije imala "mnogo ubijenih u svojoj porodici". Tom slikom, gdje ta naivna zena kiti Vucica, se siri nedvojbena poruka da su zrtve stavile sve iza sebe, kao da je pravda zadovoljena, kao da je sada sve u redu za njih?! A svi znaju ga je Vucic negator genocida!

Srecom, narod je, isto kao u ratu, i pored izdaje na vrhu instiktivno ispravno reagovao i ovdje, zvizdao cijelo vrijeme, i na kraju protjerao Vucica i time se ogradio od te podvale protiv naseg dostojanstva i inteligencije. Sta drugo kazati nego jedno velko bravo svim ucesnicima dzenaze koji su zvizdali Vucicu.

Osim toga, bilo je i drugih podvala i provokacija nasih neprijatelja, a bilo je i toboznjih tagbirasa, vjerovatno samo provokatora. Najveca podvala je i na ovoj dzenazi bila nosanje Turskih zastava. Sta mi imamo sa Turskom. Zar se oni koji nosaju turske zastave ne deklarisu kao poturice i time daju za pravo Raku Mladicu koji je osvajanje Srebrenice od Bosnjaka okarakterisao kao Oslobadjanje Srebrenice od Turaka. Svaki onaj koji istice tursku zastavu je samo cetnicki provokator, pocev od Mustafe Cerica koji se prvi dosjetio te podvale, pa do danasnjih provokatora na dzenazi, koji su sada mogo malobrojniji nego za vrijeme reisovanaja Mustafe Cerica.

U trentku kada je narod sasvim opravadno i dostojanstveno potjerao negatora genocida Vucuca iz Srebrenice, tada je jedan prvokator poceo vikati "tegbir". Srecom, niko mu to nije prihvatio, te ni ta podvala nije uspjela. Da se iko sjetio i poceo vikati "Ovo je Bosna, to bi bia prava stvar."

Velika pobjeda slobodarskog i dostojanstvenog naroda Bosne i Hercegovine je izvojevana time sto je bilo veoma mnogo zastava sa ljiljanima. Svaka cast onima koji su donijeli te zastave u Srebrenicu. Fenomantalna je ideja da su svi tabuti i svi mezari bili zakiceni zastavicama Republike BiH.  Ovu pobjedu dostojanstva naroda Bosne i Hercegovine uvecava cinjenica da se patrioti Republike BiH prkosno ponijeli te zastave i poslije prijetnji udruzenja srpskih cetnika iz Zvornika da ce napasti kolonu Marsa Spasa ukoliko u njoj bude zastava sa Ljiljanima.

A kako su svjetske agencije vidjele protjerivanje Vucica iz Srebrenice? Reakcije su uglavnom veoma dobre, svi shvataju da je to Vucic zasluzio. Na primjer, BBC je cijelu svoj izvjestaj snimio ispred velikog transparenta na kojem je pisala Vuciceva izjava: "Za jednog Srbina ubicemo 100 muslimana", uz prisustvo zastavnika Republike BiH. Kometator BBC-a je cak pojacao stvar u nasu korist dovodeci Vucica u vezu sa genocidom kao ministra u Vladi Slobodana Milosevica, u cijelom svijetu poznatog kao "Balkanski kasapin".

Svaki gradjanin BiH, lojalan nasoj domovini, danas moze biti ponosan.

Zivjela Republika BiH. Pod nasom Zastavom, do nase Repubike.

Izvor: Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 905
http://www.orbus.be/aktua/2015/aktua_sadrzaj_2015.htm

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #13 : Srpanj 13, 2015, 16:52:44 »


Veto, sta drugo ocekivati od Rusije i Srbije

Oduvjek sam tvrdio i tvrdim da glavni problem Bosne nisu ni Srbi ni Hrvati ni svijet, nego mi sami odnosno tzv. probosanski predstavnici i glasacka masa koja ih bira ili pak apstinira te tako nesvjesno i nezrelo opet doprinosi njihovom izboru, a poslije uzalud demonstrira i trazi penzije, place, ponistenje privatizacije itd... Ocigledan primjer za to su najnoviji dogadjaji oko Rezolucije o Srebrenici Savjeta Bezbjednosi UN, odnosno obiljezavanje 20 godisnjice Genocida u Srebrenici.

Ali prije svega bih pomenuo bosanske, nazalost vodece novine (tuzno da nemamo boljih), Avaz  i Oslobodjenje, koji ocigledno zbog nedostatka pismenih novinara nisu u stanju korektno izvjestiti da je Rezolucija o genocidu u Srebrenici u stvari uspjela jer je izglasana u Savjetu Bezbjednosti UN, ali je njeno dejstvo sprijeceno silom tj. zloupotrebom veta od strane staljinisticke Rusije. Umjesto ovakvog tacnog izvjestavanja, oni po obicaju prepisuju propagandisticke agencije iz Srbije i pisu kako Britanija nije uspjela. A to je laz, jer je Britanija ipak uspjela posto je za rezoluciju glasalo i vise od potrebnog broja glasova, a formalnu punovaznost sprijecila je Rusija zloupotrebom prava veta jer je ostala usamljena i jedina protiv, posto niko nije prihvatio njene argumente. I bolje je sto se islo na glasanje jer su na kraju Rusija i Srbija sa svojim prijedlogom potuceni katastrofalno sa 10:1, ako ne brojimo uzdrzane glasove! (Tacno, jer Rusija ce dugorocno skupo platiti i moralno i materijalno svoje svrstvanje uz genocid i zastitu drzave pocinitelja genocida, M. B.)

Dakle, Rusija je upotrijebila nasilni instrument zvani veto, jer nije nista mogla uciniti demokratskim putem. Inace, mehanizam pravo veta  nije napravljen da bi se istina izigravala i da se sakriju kriminal i zlocin, kao sto to cini Rusija, nego bas suprotno: da se upotrijebi samo izuzetno da bi se sprijecila kakva nepravda.

Medjutim ujdurma Srbije i Rusije i nije neko iznenadjenje, jer sta drugo ocekivati od cetnika nego da radi svoj posao. Samo budala moze ocekivati da se ova spodoba popravi i iznenada postane Majka Tereza.

Ipak svi ovi dogadjaji nagovjestavaju da je sav civilizirani svijet ipak na strani pravde i istine, bar sto se Bosne tice, te da slijedom toga pokusava da normalizuje stanje u Bosni odnosno da je uredi kako bi bila normalna evropska drzava kao sto su sve ostale civilizovane zemlje. Ali da li su toga svejsni ovi nasi tzv. probosanski vlastodrzci i da li znaju to iskoristiti na dobrobit zemlje i naroda. Ja odgovrono tvrdim da oni tome nisu dorasli, a neki to cak i svjesno sabotiraju.

Dakle, nazalost kao i mnogo puta ranije mi nemamo ljude koji ce iskoristiti istorijski trenutak. U tome je vjestina i sposobnost stratega. Mi nemamo taj profil. Ovi nasi smuseni i ponizni (a prema svom narodu drski) predstavnici ponasaju se kao da se to njih nista ne tice i kao da se nista nije desilo.

Vučić nije smjeo doći - nema pomirenja dok krivac ne prizna gresku

Pa bas su bosnjacki politicari ti koji su upravo dali legitmitet i opravdanje sramnom ponasanju Srbije i Rusije u njihovoj primitivnoj ujdurmi koja se zove veto, koje su pravdali lazima i  samo za budale i naivne smijesnom demagogijom: kako nece biti pomirenja ako se osudi krivac dok je cijelom svijetu bilo jasno da je jedino tacno bas suprotno: da ce se ljudi pomiriti samo ako krivac prizna gresku.

Jer prihvatanjem Vucica i bratije koja je tokom rata sa jevreskog groblja pucala po djeci Sarajeva, da dodju u najvecu svetinju Bosne u Potocare, je ogroman grijeh prema zrtvama genocida i neoprostiva uvreda za njihovu rodbinu.

Ali oni ne bi nikad sami dosli da im ne treba i da ih u tome nisu ohrabrili Izetbegovic, Durakovic i drugi koji predstavljaju nazalost vlast u ovoj tuznoj Bosni. Oni su time ne samo izdali zrtve i svoj narod nego opalili samar cijelom civlizovanom svijetu na celu sa Britanijom i Sjedinjenim Drzavama, koje su pokusala da isprave nepravdu i dokazu da samo oznacavanjem krivca i njegovim priznanjem moze doci do nekakvog pomirenja. Ovako nasi mudraci su dokazali bas suprotno i potvrdili lazi koje su servirali Srbija i Rusija.

Svojim poniznim i "pomirljivim" gestom nasi predstavnici su zabili noz medjunarodnoj zajednici jer su potvrdili one lazi Srbije i Rusije da je pomirenje moguce i bez Rezolucije i bez kazne za zlocince i silovatelje! Oni su svojim ponasanjem amnestirali krvnike i sakrili kriminalce i njihov zlocin, koji su bili ogoljeni pred cijelim svijetom i stavljeni na zasluzeni stub srama kao opomena svim buducim nitkovima, banditima i njihovim maticama da nece nekaznjeno proci. Ti nasi vlastodrzci nisu nista bolji od Rusa jer ne slusaju kletve rodbine i majki zrtava da se ne mogu miriti sa dusmaninom koji je jos toliko drzak da nece javno ni da prizna zlocin niti da trazi oprost sto znaci da se ne kaje za ono sto je ucinio.

I umjesto, kao sto to cio svijet naglasava, a svaki imalo bistriji seljak zna, da nema pomirenja dok krivac ne prizna gresku i prvi pruzi ruku, Izetbegovic, Lagumdzija, Durakovic i ostali "bezkicmenjaci" se ponasaju kao da se nista nije desilo. Oni se usudjuju da kazu da je Vucic dobro dosao, a jedina im je briga da li ce on odluciti da govori nad nasim grobovima ili nece!?

Kakva mizerija! Pa zaista nije cudo sto se sve vise i vise ljudi javno i iskreno pita: da li su oni bas toliko naivni ili je posrijedi izdaja?

Pise: Smail Junuz
Izvor: Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 905
http://www.orbus.be/aktua/2015/aktua_sadrzaj_2015.htm

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!