CRO-eu.com
Kolovoz 25, 2019, 17:59:04 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2 3 ... 12
  Ispis  
Autor Tema: HPC i SPC  (Posjeta: 92214 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Travanj 14, 2009, 09:51:06 »


Hrvatska pravoslavna crkva

Prema popisu stanovništva iz 1931., u granicama NDH bilo je 6,042.306 stanovnika, a od toga 1,845.340 (ili 30,5%) pravoslavnih. Pravoslavno stanovništvo u najvećem su broju činili Srbi, a tek u vrlo ograničenom broju pripadnici drugih nacionalnosti - Rusi, Ukrajinci, Makedonci, Bugari i dr. U bivšoj Kraljevini Jugoslaviji svi pravoslavni vjernici bili su pripadnici Srpske pravoslavne crkve. Propašću jugoslavenske države i uspostavom NDH, na teritoriju NDH prestala je nadležnost Srpske pravoslavne crkve, pa je pravoslavno žiteljstvo u NDH ostalo bez crkvene organizacije. K tome su službeni stav i praksa ustaške vlasti u odnosu na Srbe pravoslavce bili krajnje negativni.

Ministarskom naredbom od 18. srpnja 1941. dokinut je naziv srpskopravoslavna vjera, s obrazloženjem da taj naziv nije u suglasnosti s novim državnim ustrojstvom. Naziv srpskopravoslavna vjera zamijenjen je nazivom grčkoistočna vjera, koji se upotrebljavao prije godine 1918. S danom 5. prosinca 1941. ukinut je na području NDH i julijanski kalendar, te je zagrčko istočnu crkvu uveden gregorijanski. (To je naređeno Zakonskom odredbom od 4. prosinca 1941.)


Mitropolit Hrvatske pravoslavne crkve Germogen kod A. Pavelića

Istodobno je uslijedila i akcija prisilnog prekrštavanja Srba pravoslavaca na katoličku vjeru.

Nasuprot univerzalnim religijama, koje nisu vezane za pojedine nacije (takva je Katolička crkva), u pravoslavlju nema jedinstvene crkvene organizacije.

Pošto su na balkanskom prostoru stvorene nacionalne države, na njihovom su se teritoriju formirale i autokefalne crkve (tj. nezavisne crkve, koje same sobom upravljaju). One su se osamostalile od Carigradske patrijaršije. Tako su - uz već ranije osamostaljenu Rusku pravoslavnu crkvu - nastale Grčka pravoslavna crkva, Rumunjska pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva, Albanska pravoslavna crkva i Srpska pravoslavna crkva.

Poslije uspostave NDH, zbog vezivanja pravoslavlja uz državu, organizaciju nad pravoslavnima u NDH nije mogla zadržati crkva izvan njenih granica, tj. Srpska pravoslavna crkva. Dakako, da su to diktirali i politički razlozi, jer su pravoslavni u NDH bili u najvećoj mjeri Srbi. Sam poglavnik Pavelić je u Hrvatskom državnom saboru 28. veljače 1942. izjavio:

U pravoslavlje ne dira nitko, ali u hrvatskoj državi ne može biti srpske pravoslavne crkve. Kažem još jednom - ne može biti srpske, a ne može biti ni grčke pravoslavne crkve. Zašto? Zato, jer su svugdje na svijetu pravoslavne crkve nacionalne crkve. Srpska pravoslavna crkva je dio srpske države Srbije. Hijerarhički je Srpska pravoslavna crkva vođena po državnoj vlasti Srbije ... To može biti u Srbiji, možda je to moglo biti i u bivšoj, nesretnoj Jugoslaviji, ali u hrvatskoj državi to ne može i neće biti.


Iz tako formuliranog stava jasno proizlazi riješenost ustaške vlasti ne samo da ne tolerira, nego da ni ne prizna na teritoriju NDH Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je autokefalna pravoslavna crkva Srbije. No, Pavelić je u nastavku svog govora rekao: Ali ako crkvena organizacija nije internacionalna (a takva je npr. Katolička crkva, op. a.), ako je partikularna, onda može biti samo nacionalna hrvatska, onda može biti samo takva, koja u svome duhovnom životu vrši i uživa potpunu duhovnu slobodu, slobodu savjesti, ali u svim drugim stvarima mora biti pod nadzorom hrvatske države i njezinih oblasti. Time je Pavelić, zapravo, najavio da problem pravoslavlja u NDH namjerava riješiti u jednom izvansrpskom, hrvatskom okviru priznanjem autokefalne domaće pravoslavne crkve.

U ožujku 1942., na osnovi Pavelićeve direktive i u Saboru izrečenog stava, počelo se raspravljati o osnivanju posebne pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vlasti NDH nisu htjele neposredno razgovarati s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve kojoj su pravoslavci u Hrvatskoj do tada pripadali, tj. mitropolitom Josifom. (Srpskog patrijarha Gavrila Nijemci su nakon okupacije Srbije odveli u internaciju, pa je Sinod Srpske pravoslavne crkve za zamjenika patrijarha izabrao skopskog mitropolita Josifa Cvijovića).

Zato je veza sa Srpskom pravoslavnom crkvom uspostavljena preko posrednika Miloša Obrkneževića, ranijeg dugogodišnjeg službenika i pravnog savjetnika Srpske pravoslavne crkve u Sremskim Karlovcima. Njega je u funkciji pregovarača tri put primio i sam Pavelić. U tim susretima raspravljen je prijedlog Ustava Hrvatske pravoslavne crkve, izrađen prema predlošku Ustava Srpske pravoslavne crkve zamjenjivanjem naziva države, državne vlasti i nacionalnosti. Zatim je raspravljen i prijedlog kandidata koji bi preuzeli najviša mjesta u crkvenoj hijerarhiji. Objavljena je Zakonska odredba o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, a konačno njezino ustrojstvo završeno je do početka lipnja 1942. Ustav Hrvatske pravoslavne crkve stupio je na snagu 6. lipnja godine 1942.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Travanj 14, 2009, 09:52:28 »


Organizacija Hrvatske pravoslavne crkve, prema njenom Ustavu, bila je autokefaina i episkopaina. Njezini crkveni i samoupravni organi bili su Patrijarh, mitropolit zagrebački, Sveti arhijerejski sabor, veliki crkveni sud, episkopi, arhijerejski namjesnici, parosi i crkveno-općinski upravni odbori. U upravnom pogledu Hrvatska pravoslavna crkva se dijelila na eparhije, arhijerejska namjesništva i parohije.

Na čelo Hrvatske pravoslavne crkve postavljen je mitropolit Novomoskovski Germogen. (Germogen je bio rodom iz Kubana, nekada profesor bogoslovlja u Saratovu, u vrijeme Prvog svjetskog rata izabran za arhiepiskopa Jekaterinoslavskog i mitropolita Novomoskovskog, u vrijeme revolucije napustio je Rusiju, boravio je neko vrijeme u Grčkoj na Atosu, zatim je došao u Kraljevinu SHS i smjestio se u manastir Hopovo u Srijemu.)

Po Ustavu Hrvatske pravoslavne crkve na njezinu čelu trebao je biti patrijarh postavljen i posvećen u suglasnosti s veseljenskim patrijarhom u Carigradu. No, kako zbog ratnih prilika to nije bilo moguće izvesti, Germogen je došao na čelo Hrvatske pravoslavne crkve u dostojanstvu mitropolita, dok je procedura za ustoličenje patrijarha bila odgođena za normalnije prilike. O Ustavu Hrvatske pravoslavne crkve i imenovanju mitropolita Germogena bio je obaviješten patrijarh Srpske pravoslavne crkve u internaciji Gavrilo Dožić i njegov zamjenik mitropolit Josif Cvijović. Patrijarh Gavrilo je bio suglasan s izborom Germogena kao glavara Hrvatske pravoslavne crkve.

Ustoličenje mitropolita Hrvatske pravoslavne crkve Germogena obavljeno je 7. lipnja 1942. u pravoslavnoj Crkvi Svetog Preoraženja u Zagrebu. Kao predstavnici vlasti ceremoniji su prisustvovali predsjednik Hrvatskog državnog sabora Marko Došen, te ministar seljačkog gospodarstva Jozo Dumandžić i zagrebački gradonačelnik Ivan Werner. Tom je prilikom ministar Dumandžić održao govor i pročitao odredbu poglavnika Pavelića o imenovanju Germogena za mitropolita Hrvatske pravoslavne crkve sa sjedištem u Zagrebu.

Prema Ustavu Hrvatske pravoslavne crkve, bile su organizirane zagrebačka mitropolija, brodska, sarajevska i bosansko-petrovačka eparhija.
Na upražnjene parohije upućeni su mladi pravoslavni svećenici iz Srijema. S obzirom na nedovoljan broj svećenika, ubrzan je završetak školovanja bogoslova koji su bili pred završetkom studija, pa su i oni upućeni u parohije po NDH.

Njihov razmještaj bio je u isključivoj nadležnosti hijerarhije Hrvatske pravoslavne crkve. Tada se počeo tiskati list Glas pravoslavlja te Pravoslavni kalendar i knjižice molitava u kojima nije bilo političkih tekstova. Inače, valja napomenuti, da su vrijedni crkveni predmeti (ikone, ikonostasi) i namještaj iz oštećenih ili porušenih pravoslavnih crkava sklonjeni, zaštićeni i sačuvani u Muzeju za umjetnost i obrt (brigom njegova osoblja).

Stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve označilo je određeni zaokret ustaškog režima ne samo u vjerskoj politici, nego i u širem političkom odnosu prema Srbima. Cilj je bio stvaranje nove, tolerantnije atmosfere i uvjeta za otupljenje sukoba i neprijateljstva s najvećom manjinskom nacionalnom skupinom u NDH. Poslije osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve formirane su tijekom 1943. tzv. Dora pukovnije (domobranski radni pukovi), na prostoru svakog zbornog područja po jedna. U njih su pozvani ponajprije pravoslavni građani NDH.

Hrvoje Matković, 2002. 128. -132.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Veljača 08, 2012, 23:47:00 »


Klikni na naslov > Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj

[...] U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, međutim, stvari su shvatali daleko ozbiljnije. Posle devetomartovskih demonstracija i javno iskazane namere predsednika Srbije da naoruža Srbe u Hrvatskoj, odnosi između SPC i režima Slobodana Miloševića znatno su se poboljšali. Kratko rečeno, činilo se da srpsko rukovodstvo ima nameru da ispuni jedan od najvažnijih interesa Srpske crkve - što je moguće veću Srbiju.

Pojedini episkopi već tada su poredili novu hrvatsku vlast i državu sa Nezavisnom Državom Hrvatskom. U "Pravoslavlju" od 15. marta 1991. godine objavljen je tekst vladike Lukijana slavonskog pod naslovom "Antisrpsko nastupanje ustaške države". Moglo bi se čak reći da je crkvena štampa najviše poradila na ubeđivanju srpskog naroda i srpske javnosti u ustaštvo novih hrvatskih vlasti. [...] Str. 21/31

Milorad Tomanić

Medijska knjižara Krug
Beograd, Makedonska 5
tel: 33-43-225/325, fax: 33-43-420
e-mail: book@mediacenter.org.yu
ISBN 86-83523-01-2

a) Srpska pravoslavna crkva
b) Građanski rat - Jugoslavija
c) Jugoslavija - Političke prilike
- 1990 - 2000
- 1991 - 1995
- 1981 - 2000

"A što gledaš trun u oku brata svoga, a u svome oku grede ne primećuješ? Ili kako ćeš reći svome bratu: pusti da izvadim trun iz tvoga oka, a gle, greda u oku tvome? Licemere, izvadi prvo gredu iz svoga oka, pa ćeš tada gledati da izvadiš trun iz oka brata svoga (Mt. 7, 3-5)."

Sadržaj

Predgovor
Novi srpski poredak
Srpski trolatični cvet smrtonosno opojnog mirisa
Koalicija bivših komunista i budućih episkopa
Crkvena estrada hvali Slobodana Miloševića
Kosovski i tevtonski vitezovi
Kratkotrajna crkveno-državna idila
Patrijarh srpski iz devetog kruga
Studentski zvižduci i aplauzi patrijarhu Pavlu
Za Slobu nejedinstveni, za rat jedinstveni
Iskopavanje starih žrtava i ukopavanje novih
Sličnost između Adolfa Hitlera i svetoga Save
''… ne možemo da vam oprostimo ako nas prisilite da vas ubijamo"
Opasne akademske igrarije
Srpski patrijarh podučava britanskog lorda
Trećeg, ipak, ima
Ko je koga naterao na zajednički život
Ko s kim ne može da živi
Ko je morao da shvati
Civilizovana integracija u "novu NDH"
Zemlja se i produžila i proširila
Individualna odgovornost - kolektivna mržnja
Konzervans zvani Božija reč o..
Srbi kao veleposednici
Istina, istina, i samo istina
Za šta ne znam to i ne postoji
"Časni izuzetak" koji potvrđuje pravilo
Sloba za Vensa, SPC i Babić protiv
Početak kraja sna o Velikoj Srbiji
Šta bi Sloba bez srpske intelektualne elite
Vladika Atanasije Jevtić sam protiv svih
Ćutanje i prikrivanje
Titoisti brane pravoslavlje
Hiljadu i jedna sarajevska noć
Čuvari srpskog obraza i duše
Uz "tomahavk" sve se može
Siroti vladika Atanasije Jevtić
Šampanjac se točio kada su proterivani Muslimani
Svi su krivi i niko nije kriv
Vladika Artemije podučava patrijarha Pavla (I deo)
Ima li vlasti da nije od Boga
Zbunjeni patrijarh i zbunjeni episkopi
Vladika Artemije podučava patrijarha Pavla (II deo)
Braća u Hristu smenjuju mitropolita Jovana
Mitropolit Jovan smenjuje braću u Hristu
Dobri momci i loši momci
Od izvora dva putića
Jastrebovi i golubovi u Srpskoj crkvi
Kad episkopi zaguslaju
Ko brže beži - pastiri il' stado
Ratni izveštaj vladike slavonskog
Da li napustiti stado ili livadu
Srpska crkva i nasilje
Postoji li pravedan rat
Svešteni mačonosci i mitraljesci
Kada je ubijanje dostojno pohvale
Gde to Isus i apostoli hvale ubijanje
Koga su ubili Isus Hrist i apostoli
Teolozi spuštaju nebo
Granice Crkve teku granicama države
Kada, koga, zašto i kako treba da ubije pravoslavni Srbin
Poročni vladika i sveštenici materijalisti
Stado pastirima više ne veruje
U šta je sve duvao mitropolit Amfilohije
Srbi umorni od guslanja
Izvori podataka
   


5
7
10
13
19
21
24
28
33
37
40
44
54
58
64
68
68
70
72
72
73
74
76
77
83
85
87
91
96
100
103
107
110
116
120
123
126
128
133
135
140
143
146
149
156
162
165
172
175
181
186
191
195
202
204
209
213
221
223
226
228
233
239
241
245
247
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Lipanj 06, 2012, 22:37:04 »


Ante_Bruno_Busic - Odg: Zašto ne u EU?
Odgovor #6 : Lipanj 05, 2012, 17:43:55

Citat:
Ovo je propaganda koja je servirana i podmetnuta ! To nije istina da je Tito proganjao crkvu

Zvezdan Folić
Zasjedanje arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve 1954.

Djelovanje vrha Srpske pravoslavne crkve u deceniji nakon Drugog svjetskog rata bilo je izrazito antidržavnog karaktera; istoriograf Zvezdan Folić priredio je izvještaj Službe državne bezbjednosti o zasjedanju Sinoda SPC iz 1954. godine koji slikovito govori i o crkvi i o tajnoj policiji tog vremena

Skoro cijeli episkopat SPC sarađivao je sa okupatorom

Kao što je poznato, veći dio sveštenstva i skoro čitav episkopat Srpske pravoslavne crkve sarađivao je za vrijeme rata sa okupatorom, a naročito sa organizacijom Draže Mihajlovića, uzimajući aktivnog učešća u borbi protiv NOP-a. Poslije rata, rukovodstvo SPC nijednim svojim aktom nije se zvanično izjasnilo da stvarno prihvata nastale promjene u Jugoslaviji, dobar dio sveštenstva i skoro svi episkopi SPC zauzeli su neprijateljski stav prema novoj Jugoslaviji. I ne samo to. Mnogi su nastavili sa aktivnim neprijateljskim radom, koristeći pri tom crkvu, otvoreno ili prikriveno u reakcionarne političke svrhe. Od prvog dana reakcionarni episkopat naročito je zauzeo opozicioni stav prema novom uređenju, okupljajući ostatke reakcije oko sebe, omogućujući tako i sebi i njima da se pod okriljem crkve uspješnije bore protiv Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ). Reakcionarni dio pravoslavnog klera ispoljavao je poslijeratnu neprijateljsku aktivnost na najraznovrsnije načine: njegovi pripadnici povezivali su se, pomagali i jatakovali odmetničkim grupama, organizovali i učestvovali u ilegalnim organizacijama, vršili špijunažu u korist inostranstva, povezivali se sa emigracijom i ubačenim špijunima i teroristima, širili usmenu i pismenu neprijateljsku propagandu, raspirivali šovinizam, koristili crkve, crkvene ustanove, vjerske publikacije, vjerske obrede i vjerske škole u neprijateljske svrhe. Posebno i naročito su razvijali živu neprijateljsku propagandu o tobožnjem progonu crkve i vjere u zemlji, sa ciljem da se naškodi ugledu Jugoslavije u inostranstvu. [. . . ]

[. . . ] U tom pismu Jovanović traži od Sinoda, odnosno episkopata SPC da se na djelu suzbije i razbije uvjerenje koje je u svijetu počelo da se širi kako SPC, za razliku od katoličke, pravi kompromis sa režimom. On dalje, između ostalog, kaže: “Titova posjeta Vel. Britaniji poljuljala je komunistički režim u Jugoslaviji. Tito za ovaj mah ne bi smio da javno proganja crkvu. Sada je prilika da naša crkva učvrsti svoj položaj i dade narodu nove moralne snage u njegovoj borbi za pravoslavlje. Svešteničko Udruženje crkva ne bi trebalo nikako da prizna...” [. . . ]

http://montenegrina.net/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Lipanj 11, 2012, 01:49:24 »


Srpska pravoslavna crkva protiv svih

DA TI PAMET STANE ........



Sveto trojstvo SPC: Pavle, Radovan i Ratko

Govori se u narodu, "lažeš ko Srbin", što se često puta ne uzima za zlo. A kad se radi o lažovima crkvenih najviših dostojanstvenika u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, onda ti pamet stane. Umjesto bilo kakvog objašnjenja evo vam izvatka iz dole citiranog teksta:
 
“Rаtničkо u srpsкоm narodu jeste оnо štо predstavlja odbranu svoga doma i svojih bližnjih. Маlо је primеrа kаdа је tо ratničko bilо u službi оsvајаčkih ciljеvа. Naprotiv, gоtоvо svi srpski rаtоvi imаli su isključivo odbrambeni karakter” (Boško Obradović u Pravoslavlju od 15. oktobra 2005)"
 
I na posljetku još dva citata: "tamo gdje se prospe srpska krv i gdje padnu srpske kosti, to mora biti srpska zemlja (Vladika Nikanor)"
 
Srbi ne mogu da žive sa Hrvatima ni u kojoj državi - ni u kakvoj Hrvatskoj (Patrijarh Pavle piše Karingtonu)"
 
Poslije gore citiranog postavlja se pitanje, pa zašto se Srbi vraćaju u državu u kojoj ne mogu da žive? Ili, možda, više se ne osjećaju Srbima. Ako je posrijedi ovo drugo, onda neka se vraćaju. Vrata su im širom otvorena. Vratit će se svojim korjenima - Hrvatskim pravoslavlju - tamo gdje su vjekovima bili i tako se imenovali.
 
Urednik

Više > http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=280:srpska-pravoslavna-crkva-protiv-svih&catid=1:vijesti&Itemid=10
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Ante_Bruno_Busic
Posebni član
*
Postova: 240



« Odgovor #5 : Lipanj 11, 2012, 19:26:32 »


Interesantno da je nakon toga Patrijarh Pavle 1999 g u Zagrebu izjavio da je "Srbima Hrvatska, domovina".

Izvor izvlacim iz knjige Mirka Valentica - Rat protiv Hrvatske.

Kako god, kad analiziramo i pravoslavnu i rimokatolicku crkvu ona to moramo analizirati kroz njene kanone i katekizam kao i vjerske stavove.

Znaci, ja sam uvjek osudjivao popove a ne mozemo osuditi milijune vjernika dostojanstvenih sa obje strane.
Evidentirano
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Lipanj 11, 2012, 22:03:26 »


Interesantno da je nakon toga Patrijarh Pavle 1999 g u Zagrebu izjavio da je "Srbima Hrvatska, domovina".
Izvor izvlacim iz knjige Mirka Valentica - Rat protiv Hrvatske
.

I opet Crkva soli pamet pravsolavnom narodu, kao već stotine godina prije kada su Vlasi krenuli iz svoje države Vlaške prema Velebitu i Istr, da su oni Srbi, a oni nisu nikada vidjeli Srbiju. Da taj jadan narod, u ono doba nepismeni stočari, nisu povjerovali srpskim popovima nikada ne bi došlo da sukoba Vlaha i Hrvata tj. Hrvata pravoslavne i katoličke vjere i ne bi već 1927 došlo do osnivanja četničkih udruga u Hrvatskoj. Naša povijest bi se danas drugačije pisala. Mošda ne bi ni ustaša bilo. S nekim atomom je ta "kemijska reakcija" izazvala lančani pokolj.

Srbin je onaj koji je državljanin Srbije i kao takav nema pravo na hrvatsku domovnicu. Nikada ne može biti za jednog Srbina glavni grad Zagreb nego samo Beograd.

Meni je žao da su pravoslavni Hrvati tek sada shvatili da su bili samo "topovska hrana" za san o Velikoj Srbiji. Taj narod se sada bori za istinu i svoje mjesto u svojoj staroj i jedinoj domovini Hrvatskoj. Srbija nema koga da u Hrvatskoj brani!!!!

Mi katolički Hrvati trebamo da im pružimo ruku i da zajedno branimo naš narod i naše hrvatske granice.

Četnika Hrvatska nema! Četnici su u Srbiji!
__________________

Pravoslavci smo, nismo Srbi
 
U Hrvatskoj živi velik broj pravoslavaca koji ne žele da ih se poistovjećuje sa Srbima. Deklariraju se kao Hrvati, ima ih i drugih nacionalnosti i traže da se nešto poduzme da budu diferencirani od Srba pravoslavne vjere. Njihova djeca u školama ne pohađaju nastavu vjeronauka za učenike pravoslavne vjere, jer ih u školi automatski drže Srbima – riječi su grupe ljudi iz Ogulina, odakle je krenula inicijativa za osnivanje Hrvatske pravoslavne zajednice.

http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=36:nova-autokefalna-crkva-udruga-graana-pravoslavci-smo-nismo-srbi&catid=1:vijesti&Itemid=7
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Lipanj 11, 2012, 22:33:03 »


Znaci, ja sam uvjek osudjivao popove a ne mozemo osuditi milijune vjernika dostojanstvenih sa obje strane.

Ja osuđujem komuniste i četnike i to kolektivno jer im ne znam točno broja a ni imena. Ni jedni ni drugi nisu Hrvate od ničega oslobodili. Kakva je to sloboda u kojoj je više logora, masovnih jama (grobnica) i žrtava bilo nego za vrijeme NDH. Naravno; Tito je imao "više vremena" negoli Pavelić, a četnici nisu samo do 1945 sanjali nego još i danas sanjaju u Velikoj Srbiji. Uz sve to pridružuje se tom snu i Srpska pravoslavna crkva.

Koga ja tu mogu pojedinačno da imenujem?

Kako ja mogu da znam koji ustaša nije nikoga zaklao? Ja se samo mogu da nadam ali ne mogu da znam dali moji ujaci nisu nikoga ubili. Predpostavljam da nisu jer sam tražila putem interneta i pismeno informacije čak i u Kraljevu. Nitko nije moje ujake na fotografijama prepoznao. Moram naglasiti da su osobe iz Kraljeva, u telefonskom razgovorima, bile jako ljubazne i voljne pomoći ali i oni nemaju informacija jer ako ih ima onda samo u beogradskom vojnom arhivu, a da mi se tamo vrata otvore nije bilo moguće ni preko državnih institucija. Koga ja tu da osudim kada se svaki opravdava da je tako naređeno od "onih gore"? Tko su ti? Vlada ili?
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Ante_Bruno_Busic
Posebni član
*
Postova: 240



« Odgovor #8 : Lipanj 17, 2012, 12:16:13 »

Ja ne znam zasto ti izostavljas ustase iz te price kad su takodjer kao cetnici i  partizani imali logore i bezbroj zlocina. Takodjer od hrvatske nisu napravili ne zaviznu drzavu vec koloniju. Da je hrvatska bila ne zavisna onda bi bio kvadrupularni pakt a ne trilateralni. Znaci Njemacka italija i japan ! Gdje iko vidi hrvatsku kao faktor?

Masu hrvatskih policicara koji su prijetili poglavniku poput maceka su takodjer zavrsili u jasenovcu.

Marica;
Srbin je onaj koji je državljanin Srbije i kao takav nema pravo na hrvatsku domovnicu. Nikada ne može biti za jednog Srbina glavni grad Zagreb nego samo Beograd.


Ovo je marice noz sa dvije ostrice. Kao sto znamo srbije i hrvatska nisu postojale oko 1.000 godina pa time nije se moglo ni biti drzavljanin srbije i hrvatske kad je nije bilo. Glede toga tom logikom posto su srbi i hvati bili drzavljani turske i austrije onda na ovim prostorima zive turci i austrijanci katolcike, pravoslavne i muslimanske vjere.

Znaci ni potreba za stvaranjem hrvatske i srbije nebi postojala ako ce mo tako gledati jer sto bi stvarali nesto kad nema takvog naroda?

Shvacas

Sto se tice da je glavni grad Zagreb nekom srbinu, pa ja se maksimalno slazem da treba biti. Upravo to sto su oni gledali u Beograd i sijali u Hrvatskoj a sanjali da kisa pada u srbiji je dovela do ovoga.

Ako zivis ti u njemackoj tvoj glavni grad je Berlin i ne mozes ti raditi protiv interesa njemacke niti je to posteno i jesti njihov kruh. To sto si ti hrvatica to je tvoja privatna stvar.
Ako srbin zivi u Hrvatskoj,  ja nema nista protiv ali da zivi onako kako ti zivis u njmackoj, ugledno i normalno
Evidentirano
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Lipanj 17, 2012, 15:37:19 »



Citat:
Ja ne znam zasto ti izostavljas ustase iz te price kad su takodjer kao cetnici i  partizani imali logore i bezbroj zlocina. Takodjer od hrvatske nisu napravili ne zaviznu drzavu vec koloniju. Da je hrvatska bila ne zavisna onda bi bio kvadrupularni pakt a ne trilateralni. Znaci Njemacka italija i japan ! Gdje iko vidi hrvatsku kao faktor?

1. Ja neizostavljam ustaše kao što to ne čini nitko u Hrvatskoj. Hrvatski Zavod za povijest bavi se "političkim vodstvom NDH", i detaljno istražuje ustaške zločine. Jedan od poznatih suradnika je dr. sc. Filip Škiljan.
Hrvatska nema što da sakriva, niti što da glorificira. Naša povijest je onakva, kakva je - Naša sadašnjost je Vlada u kojoj nema ustaških vojvoda. Svatko tko želi o ustaškim logorima istinu da zna ima dovoljno literture. Bar tu su nam komunisti poslje 1945 u arhivama ostavili skoro cijelu dokumentaciji dok su za svoje i četničke zločine sve odnijeli u Beograd.

Kako sam već najavila objaviti ću na Forumu najprije jedan primjer ustaških zločina ali da bi bilo sve bolje razumljivo i u ravnoteži, jer kako znamo četničke metode nasilonog čišćenja Hrvata počele su još 1927 a i ranije, moram bar početi od velike svjetske gospodarske krize 1929, jer tek s njom dolazi do pojave ekstremne (njemačke i hrvatske) desnice - fašista. Taj nacionalistički, anti-demokratski i radikalni pokret pod vodstvom "vođe" tj. vojvode je usporediv sa četnicima. Danas su ekstremne desnice zastupljene skoro u svim parlamentima u Europi ali nigdje tako da im je i predsjednik radikalni anti-demokrat ... osim u Srbiji.

No, posvetiti svim tim temama dovoljno vremena nije mi, iz privatnih razloga, trenutno moguće.

Bolje ikad nego nikad ili Verschoben ist nicht aufgehoben ili Better late than never.

2. Mi nismo od Hrvatske napravili koloniju nego je srpska kraljevska diktatura to, do 1941, prakticirala. Spominjem opet "atentat u Beogradskoj skupštini". Tko, još danas, sanja san o Velikoj Srbiji?

Citat:
Srbin je onaj koji je državljanin Srbije i kao takav nema pravo na hrvatsku domovnicu. Nikada ne može biti za jednog Srbina glavni grad Zagreb nego samo Beograd.

Ovo je marice noz sa dvije ostrice. Kao sto znamo srbije i hrvatska nisu postojale oko 1.000 godina pa time nije se moglo ni biti drzavljanin srbije i hrvatske kad je nije bilo. Glede toga tom logikom posto su srbi i hvati bili drzavljani turske i austrije onda na ovim prostorima zive turci i austrijanci katolcike, pravoslavne i muslimanske vjere.

Znaci ni potreba za stvaranjem hrvatske i srbije nebi postojala ako ce mo tako gledati jer sto bi stvarali nesto kad nema takvog naroda?
 

3. Mi ne možemo argumentirati tako kao da rastežemo gumu; po potrebi. Povijest Srbije je podijeljena po razdobljima, a cijelo to vrijeme je Vojvodina bila izvan Srbije iz koje je nedavno protjerano 40 000 Hrvata. Ja govorim o državljanima Hrvatske poslje 1991.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Srijemska_%C5%BEupanija

Citat:
Ako zivis ti u njemackoj tvoj glavni grad je Berlin i ne mozes ti raditi protiv interesa njemacke niti je to posteno i jesti njihov kruh. To sto si ti hrvatica to je tvoja privatna stvar.
Ako srbin zivi u Hrvatskoj,  ja nema nista protiv ali da zivi onako kako ti zivis u njmackoj, ugledno i normalno

4. Ja sam protiv dva državljanstva jer dom može biti samo u jednoj državi a vikendicu mogu imati svugdje. Tko manje od pola godine boravi u Hrvatskoj je za mene samo turista ili Gastarbeiter, drugih povlastica takvi ne smiju u Hrvatskoj imati. Tko u Hrvatskoj živi i njezin je državljanin a nije lojalan  taj treba da bude protjeran u onu zemlju čije interese zastupa. To je moj stav i tu nema tolerancije.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Milan Krznarić
Ograničena dozvola

Postova: 5



WWW
« Odgovor #10 : Lipanj 17, 2012, 18:14:51 »

Evo kako se raspravlja o vječitoj temi Srba u Hrvatskoj, pa da kažem i ja koju  Citam
Narod (narodnost) naspram građana (državljanstvo) nemože biti jedno te isto. Tko su Amerikanci i koliko je stara njihova povijest, a svi sebe zovu Amerikancima a ne imenom država odakle su došli. A prije koliko su Srbi došli u Hrvatsku?

Ljudi koji sebe u Hrvatskoj zovu Srbima je zapravo po meni povijesno-politički instrument SPC-a koji su velikodušno prigrlili svi u Srbiji. Uspjeli su putem instrumenta SPC-a "nagovoriti" pravoslavno stanovništvo na Hrvatskom tlu da sebe zovu "Srbima". Najlakše je nagovoriti čovjeka na nešto ako ga nagovara netko tko uživa potpuno povjerenje i svetost. Pa sjetimo se primjera u povijesti čovječanstva kako je pala Troja! Vjerovanjem u nešto "dobro", u milost poklona -trojanski konj. SPC ga je lijepo zapakovala  Ideja

Zapravo, pravoslavci u Hrvatskoj su ljudi koji su došli iz Kosova i Sandžaka za vrijeme procvata Turske, a ne sa područja današnje Srbije. Povijest dokazuje asimilaciju pravoslavnih Vlaha u srpski narod. Na njihovu žalost, Srbija je u novoj povijesti izgubila svoju jakost, i još je u trendu opadanja. Obzirom da su zemlje u kojima je pokušano "dovršiti" svetost SPC-a o veliko-srpskoj ideologiji samostalne i znatno ojačane teritorijalne jedinice - države, pojavljuje se novi oblik "nečega" - Hrvatska pravoslavna crkva. Tko ju vodi, Srbin (Hrvatski pravoslavac) ili Hrvat?  HA-HA
Evidentirano
Markokr.

Postova: 71


« Odgovor #11 : Lipanj 17, 2012, 23:55:19 »

Ajoj
O cemu mi vec o pravoslavnoj , katolickoj i muslimanskoj vjeri.
Od kuda je tko dosao i zasto je upravo tu gdje jeste nije valjda ni njemu samom jasno niti vazno. Problemi uvjek nastaju s ogranicenjima i iskljucivanjem nekoga iz "svoje" zajednice ili kojecega.
Ali bilo kako bilo.
Ideali su uvjek bili problem covjecanstva. Bez obzira u kojoj epohi.
S postovanjem
Marko HA-HA
Evidentirano
max 2

Postova: 188


« Odgovor #12 : Lipanj 23, 2012, 21:25:06 »

To je kompleksno pitanje  SPC i Vlasi.Nadalje ne dolaze svi Vlasi iz Vlaške,na što tebe asocira naziv,Većina pravoslavnih Vlaha koji su doseli u Hrvatsku su podrijetlom su iz Epira ,Tesalije ,Bugarske itd.To su procesi koju su trajali vise godina ,Vlasi sele kroz Srbiju ,Hercegovinu CG i dalje na zapad ,sve to vrijeme izlozeni su procesu asimilacije u ovom slucaju slavizacije.Oni sele na zapad prtisnuti  feudalnim sustavom Bizanta i ostalih balkanskih zemalja.Vlasi su staro stanovnišvo koje se poslije seoba naroda i raspada Rimskog Carstva sklonilo u planine.Slaveni su te ostatke Romana nazivali Vlah.
 Ukratko odnos SPC i Vlaha je isti kao i odnos sluzbenog bizantskog pravoslavlja prema Vlasima ,asimilirati ih ,ti su procesi pomicani dok Vlasi nisu postali sjedilačko stanovništvo,u ovom slučaju u Hrvatskoj gdje je srpska Crkva dovršila proces slavizacije Vlaha ili srbizacije,a tu su dva motiva ,prvi kako smo rekli odnos pravoslavne Crkve prema Vlasima i drugi pojave nacionalnih ideja u Evropi krajem 19 .st  i velioksrpska ideja u kojoj je SPC bila glavni agitator  i gdje je ona odigrala ključnu ulogu .
Oni ,pravoslavni hrvatski  Vlasi nisu krajem 19.st imali razvijenu nacionalnu svijest da su Srbi .Kako piše Ivo Pilar ;.....”a u trojedinoj Kraljevini Hrvatskoj,Dalmaciji i Slavoniji grkoistočni Vlasi ,okruzeni Hrvatima i pod utjecajem hrvatskog nacionalnog preporoda bijahu spremni da se nacionaliziraju kao Hrvati,a u isto vrijeme iz sve jače Knezevine Srbije crpila je Grkoistocna crkva snagu da im pojača svijest da nisu samo u vjerskom smislu vec i u nacionalnom Srbi.“

Marice odgovaram ti ovako ili ja ne znam rabiti forum ili nesto nije ok ....
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #13 : Lipanj 23, 2012, 23:10:08 »


Marice odgovaram ti ovako ili ja ne znam rabiti forum ili nesto nije ok ....

Dragi "max2",

sve je OK. Ne treba te iritirati pregledač najnovijih postova.

Naravno, da je to kompleksno pitanje SPC i Vlasi, toga smo svi svijesni kao i činjenica da ovaj forum može čitatelje samo da potakne na razmišljanje. Ti, drugi i ja nemamo namjeru da ubjeđujemo, da nekoga silimo da promjeni svoje mišljenje nego, ako je uopće moguće, da pozitivno provociramo s onim što je uzrok slijepe mržnje. Ako to postignemo, onda smo dovoljno učinili s našim kratkim komentarima.

Meni nije ni najmanje važno tko je kojoj Crkvi sklon ali mi jako smeta da se Vlahe smatra Srbima. To je isto kao kada bi rekli da su svi Nijemci Švabe ili svi Izraelci židovi.

Ako se poneki Vlah osjeća pravoslavnim Srbinom onda je to njegova privatna stvar ali meni smeta četnički slogan "Tamo gdje je jedan Srbin je Srbija". Najprije Srbi trebaju da znaju tko su i tko je od njih pra-Srbin, koliko je ta prva država Srbija imala stanovnika i koliki broj od tih je napustilo u 8. i 9. stoljeću Srbiju. Koliko ja znam Srbi nisu u to doba prisustvovali (stočarskoj) seobi.

Isto tako mogu zaključiti da je 1468. u Bosni bilo mnogo Vlaha katolika jer u to vrijeme u Bosni nije bilo pravoslavlja.

Ja nisam povjesničar i nedostaje mi stručna literatura da bih mogla točno tvrditi da Srbija, kao država, uopće nije postojala prije dolazka Hrvata u današnju Hrvatsku. Ali tvrdim da su Hrvati došli na balkanski poluotok, tu se nastanili i osnovali svoju državu između 610 i 640., a Srbi su osnovali svoju prvu državu također u 7. stoljeću i u 9. stoljeću primili kršćanstvo. Koliko se od tih Srba prekrstilo u katolike a koliko u pravoslavce ne mora mene da zanima već Srbe koji samo onoliko znaju koliko ih je pravoslavna Srpska crkva ubijedila. Pravoslavna crkva nije nikada imala interesa da Vlahe akceptira kao poseban narod. Pravoslavnim popovima iz Srbije nije bio put do Velebita težak, da bi vlaške stočare ubijedili da nisu ono što jesu nego da su Srbi.

Tko je u ono doba mogao da vjeruje da su svećenici i popovi lopovi?

Da nepoznavanje svoje povijesti nije toliko žalosno bilo bi smiješno, bar meni, kao i sve te jadne četničke parole iz današnje Srbije. Srpska pravoslavna Crkva trebala bi da, kao i današnja srpska vlada, konačno tiska nove školske knjige s neiskvarenom povijesti svog naroda.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
max 2

Postova: 188


« Odgovor #14 : Lipanj 24, 2012, 08:46:30 »


Upravo tako, nije potrebno, a mislim da i nije dobro nekoga uvjeravati i “tupiti” mu da je ovo ili ono, najbolje je kada ljudi sami dođu do spoznaja, na osnovu znanja, poznavanja samog sebe i svoje povijesti, u našem slucaju bilo bi dobro da se potomci pravoslavnih Vlaha prepoznaju u tome.

Glede gornje fraze Srbin je ko je srpske vjere, to je važilo i za Grke, posebice za Bizant,tko je grčke vjere taj Grk ili Bizantinac, sjetimo se da su pravoslavne crkve usko vezane za državu ili u novije vrijeme za državnu ideologiju Seobama Raca u Vojvodinu prelazi i srpska crkva koja je usko vezana za nestalu srpsku državu, nestala je srpska srednjevijekovna država, ali ostala je crkva koja predvodi narod i ima skoro funkciju drzave u drzavi i pod Turcima i u Austriji.

Pojavom modernih nacionaknih ideja ključnu ulogu u izboru nacionalnog identiteta ima vjeroispovjest, pravoslavlje =srpsko pravoslavlje =Srbin. Dakle ostaju samo dvije opcije ili pripojiti zemlje sa pravoslavcima Srbiji ili osnovati autokefalnu pravoslavnu crkvu u okviru Hrvatske. Za drugu opciju je bilo kasno upravo zbog velikosrpskog karaktera Metroplije u Sremskim Karlovcima i zbog već razaradene ideje o srpskoj drzavi.

Ironija je ta da se srpsko svecenstvo obrazovalo i kulturno uzdiglo upravo u Austrougarskoj, a cijelo  joj je cijelo vrijeme bilo zakleti neprijatelj, nadalje treba dodati i vjerski cimbenik pravoslavni- katolici.

Pa, postoje vec neki kriticni srpski povijesničari,ali treba mnogo vremena prije nego javno mijenje prihvati novu verziju povijesti, onda sva jedna ideologija pada u vodu za koju sjetimo se nema osnove, a da bi se ta ideologija opravdala  pribjegava se lazima i mitovima.
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
 Str: [1] 2 3 ... 12
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!