CRO-eu.com
Veljača 27, 2021, 16:24:15 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 ... 9 10 [11] 12
  Ispis  
Autor Tema: HPC i SPC  (Posjeta: 108952 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
max 2

Postova: 188


« Odgovor #150 : Travanj 30, 2013, 18:37:16 »


Pravoslavci u Hrvatskoj su imali svijest da su Hrvati, srpsko ime i tzv. ”srpstvo” nejasna definicija i poimanje vjere i etničke pripadnosti unešeno je u Hrvatsku pojavom srpskog pokreta kojega je u Hrvatskoj glavni nosioc bila srpska crkva i pravoslavno svećenstvo.

Nikakve svijesti o zasebnom srpskom etnicitetu u Hrvatskoj nije bilo, ni traga mu nema, a posebice u Vojnoj Krajini koja je postala argumenet koji to nije, niti može biti, na koji se velikosrbi pozivaju.

Kako onda objasniti pisanje pravoslavaca iz toga doba, kako onda objasniti njihove hrvatske osjećaje, ni traga nema “srpstvu“ ni  “srpskoj vjeri“, posrbljeni su Hrvati, jer ako laže koza, ne laže rog!

U Danici ilirskoj iz 1839. je pismo umirovljenog satnika Aleksandra T(e)rbuhovića, točnije iz 28. veljače te godine, pa i u vrijeme ilirskog pokreta, postoji evo na primjeru jedan, pravoslavni Hrvat, a primjera ima mnogo da su oni svi imali svijest da su Hrvati. “Srpstvo“ se u Hrvatsku uvuklo upravo u vrijeme i poslije Ilirskog pokreta.

Aleksandar Trbuhović je  u pohodu na Rusiju 1812. bio podporučnik 1. hrvatske provizorne pukovnije , jedna od postrojbi zbog kojih je Napoleon imao iznimno visoko mišljenje o hrvatskim vojnicima, katolicima i pravoslavnima (Croates Grecs).
Trbuhović opisuje jedan svoj susret sa ruskom bakicom koja je na njega kivna i ljuta iz razumljivih razloga, da bi udobrovoljio bakicu naš satnik (kapetan) Trbuhović, se poziva i na istu vjeru sa bakicom, na pravoslavlje i kaže da je pravoslavni hristijanin(kršćanin), dalje satnik spominje atamanvu palaču  i zapaljenu biblioteku u njoj za kojom satnika Trbuhovića peče savijest i na kraju  kaže ..... “baš mi Hrvati smo je zapalili.“

Satnik Trbuhović spominje vrlo jasno otečestvo – domovinu, i svijest o njoj, u suprotnosti i spominjanju Poljaka i Francuza satnik nedvojbeno i jasno drži do svog otečestva-domovine. “Nemoj krasna majko! vidiš, kako ti tvoje otečestvo miluješ, a tako i ja moje.“ Vrlo jasno izražava i svoju vjeru, pravoslavlje.

Razgovor satnika Trbuhovića i ruske bakice spominje i Drago Roksandić u svojoj knjizi Vojna Hrvatska –La Croatia Militaire, razgovor je doslovno cenzuriran i srezan te se samo spominje dio gdje satnik Trbuhović govori bakici da je pravoslavni hristijanin, dio u kojemon sebe naziva Hrvatom nema. Još jedan dokaz da iza svega  stoji ideološka postavka.

Pravoslavni Hrvati su činjenica, oni nisu “izum“ustaša, i kako se to rado serviralo i podmetalo Poglavniku, s ovim naravno ne branim ustaše i njihovu ideologiju ,jer se odmah sve doslovno shvati i kako se neki  pozivaju da su ovi i ovakvi postovi govor mržnje i guranje hrvatske “desnice“ ali kako smo rekli, ako laže koza, ne laže rog!

Sve ostalo je trla baba lana da joj prođe dan.

Domorodni Dopis
P. N. Gospodine i rodoljubče!
 
Deržite me izpričata za to, gde Vas sa ovo nekoliko prugah (linijah) uznemirujem. - Meni su iz ostale novine i Danica naše ljubimo Ilirie pod brojem 2 ovoga godišta i meseca.  Pri tom slučaju mislim, da najemnik, koi ima odpravljanje novinah, u dužnosti svojoj nekoje pokaranje zaslužio jest; premda ne onoliko, koliko ja u Rusii 1812 med Moskvom i Petrogradom od jedne ruske babe, u vesi (selu) Mitrovici za njezino otečestvo (otačbinu, domovinu) primiti moradoh. U toj vesi mi Ličani i Otočani na prednjih stražah stojeći, biah ja u jednoj kući, u kojoj osim jedne vilovne babe od domaćinah drugi nitko nebiaše. U sobi biaše ikona (kip) svete Bogorodice, k kojoj ja bez na što drugo misliti, pristupim i rečem: "sveta Bogorodice, pomozi mi!"
 
Moja baba, čuvši te reči berzo odgovori: "Mati Bogorodica nepomogaet jednu šelmu".
Okrenem se ja na te reči k babi i rečem: “Draga majko, zašto meni božja mati ne bi pomogla, i zašto sam ja šelma? (Šljam, nitkov). “Vot (eto) šuke francuzske, kako nepripoznaet, da je šelma i ožidaet milost majki božjoj“. Odgovori meni baba. Ma dobro majko, ja šelma 'i šuka; no kaži mi, zašto, ja te molim, rekoh ja.

Videći baba, da se ja nežestim, odgovori mi sa osmehavnim licem, koje je  izobražavaše :
 
“Sliši šelma francuzska! Ti si naše vesi i Moskvu razoril, i to ti ne bulo dosta, zapaljil palatu našega helmana kozačkago tu blizo. Ti traćiš našu slovnu Rusiu, naše ljubome  otčestvo, pak misliš, da ne bul šehna ni šuka, i ožidaeš (žudiš) milost majki božjej , o bezobrazniče “.
“Majko stara! znaš li ti, da bi drugi tebe za takove reči umorio, pak zašto meni tako gorko govoriš“, rekoh ja.

“Umori me šelmn, ja ti boljšego mislil ni govorit nemogua“,  kaza baba.

Majko ja sam pravoslavne vere jako i ti, Bog bude tebe i tvoje otečestvo za takove reči pokarnl; ja niesam šuka ni šelma; nego pravoslavni Hristianina rekoh ja.

“Možno ne bolo, no čalaj Otčenaš i verovanie  podpre baba. Ja moljah te obedve molitve, a baba samo uho budući, zinula začudjena, gdé po njezinoj misli Francuz  njezinu molitvu znade. A kad ja doverših molitve, reče ona: Ne Dalji Bog zna šelma poljska? Ma majko! dakle ja još i sad šelmu, a niesam ni Poljaka rekoh ja. “Iz Vrag našega otečestva do smerli šelma, a bul lažni Hristianin, a ne bul; no ti si i Poljak.“

Onda ja rekoh: “Malo dalje od Poljske jest moje otečestvo.“Vrag ti, vrag tvoje otečestvou“,  veli baba.
“Nemoj krasna majko! vidiš, kako ti tvoje otečestvo miluješ, a tako i ja moje“, odgovorim ja.
“Pak što tu tražiš, što nepaziš jego?“  odgovara baba.  “Naš car iziskava lako, majko stara“, velim ja.
“Vaš car takaj jàko ti“. kaže baba.“Nu, majko! sad bude mir i mi vaši prijatelji“, velim ja. “I to nebulo; što mišliš šelma, da naš gospodar vam mirdozvolit. Posmolri troškol ti budeš u Siberiu do merzla morja stupal“.

“Hvala ti, majko! i dovle sam otrudnio; ja volim k našemu jadranskdmu moru stupati, neželi k merzlomu vašemu“. “Ne vidit šelma svoje otečestvo,i znaj konec delo krasit“, odgovara baba.

“Da konac delo krasi  kaže i naša poslovica, no majko! Bog srecu deli, a baba detci jaja “, odgovorih ja. Eto  ja sam se trudio, babu u bolju misao prama sebi dovesti, ali sve za obstunj (badava). Nu istu vecer  poteraše nas kozaci, i mi počesmo ustupati, i baš u istom mestu malo je falilo, da ja u Siberiu nezavirih; jerbo kozaci usernuše u selo, i ja malo uhvatjen nebih.

Baba je pravo govorila za palatu hetmanovu; jer ju baš mi Horvati, ali na zapovoved Napoleona pod načelstvom generala Delzona zapalismo. Za onom krasnom bibliotekoin žalim i danas, koja u istoj palati propade.

Promislite dakle ljubimi gospodine, ljubav one babe za njezino otečestvo: pak onda sudlite, jesam li ja dužan, novine i Danicu našu potraživati.

U Petrinji meseca Sečnja.
Vas počitujući domorodac Terbuhović, kapetan u miru.
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
max 2

Postova: 188


« Odgovor #151 : Svibanj 01, 2013, 10:08:59 »


O svijesti pravoslavaca iz doba buđenja nacionalnih pokreta postoje mnogi uvjerljivi povijesni podaci i dokumenti.Upravo su se neke političke struje zanosile,posebice pravaši,da su upravo Krajišnici –graničari najrealnija snaga u očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta i imena i koji će srušiti Austriju.

Izraz “srpstvo“ispočetka bila je vjerska kategorija i u pravoslavnom stanovništvu tako i shvaćan ,to potvrđuje i sam satnik Trbuhović u svom pismu Ljudevitu Gaju 26.ožujka 1835: “Ja sam rođeni Hrvat ,ma po zakonu crkve serpske......“.
Krajišnici –graničari su se svi bez obzira na vjeroispovjest nazivali Hrvati i njima je to bilo narodno ime, štoviše u njih je bila razvijena svijest o zajedničkoj pripadnosti graničarima,  bez obzira na vjeru, i Ante Starčević je imao taj osjećaj.

U Vojnoj Krajini nije postojala nikakva izdvojenost na Hrvate i “srbe graničare“, ta teza uopće ne drži vodu, jer ako uzmemo npr. regionalna imena Ogulinci, Slunjani, Otočani, a znamo da je u svakoj toj sredini stanovnistvo po vjeroispovjesti skoro brojčano jednako, sasma je nemoguće da su u rat za Austriju išli razdvojeni na Hrvate i “srbe graničare“, logika to ne dozvoljava, a ni povijesni izvori koji o tome govore.

Oni su išli zajedno,rame uz rame, borili se zajedno, npr. slavna bitka kod Malborgheta, samo jedan primjer. Oni su se zajedno klali za drugoga i zajedno pjevali: “Oj Krajino krvava haljino, krvav bio ko te je stvorio.“

Vjerski sukobi temeljeni na vjerskom antagonizmu pravoslavni –katolici, na koje se pozivaju pojedinci nisu zabilježeni. Srpski vjerski etnocentrizam nije postojao i on je i danas u fazi završavanja.

Pravoslavno je stanovnistvo doslovno iščupano iz svoje matice. Posrbljeno, to je fenomen, cijelom svijetu ostao sakriven.

Sve je počelo pojavom srpskog pokreta kad je vrag opravio (poslao) srpsku crkvu, da ona ureduje.
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
max 2

Postova: 188


« Odgovor #152 : Svibanj 01, 2013, 14:02:11 »


Oni su imali svijest da su Hrvati, sve ostalo je ideologija i laž, u stvari sugestija i još gore autosugestija onih koji pišu takve stvari. Srpski se pokret temeljio i temelji se i danas na pravoslavnoj vjeri i na tzv. srpskoj narodnoj crkvi. To je etnocentrizam na vjerskoj osnovi, izdvajanje.

Srpstvo je u Hrvatskoj ojačalo zahvaljujući Mađarima koji su na taj način stvorili opziciju hrvatskom pokretu.

Pod kraj 19 st. srpstvo je u Hrvatskoj i Bosni postalo vrlo jak politički  čimbenik na koje su svi morali računati Hrvati, Austrija i Mađari. Sav daljnji tijek hrvatske politike morao se računati sa Srbima.

Isprva se posrbio  jedan tanki sloj višeg svećenstva i trgovaca, zatim inteligencija od kojih se jedan dio odupro srbizaciji, dok su široke narodne mase i dalje dugo sačuvale svijest o hrvatskoj narodnosti.

80-ih godina jedan je kustos muzeja Stipe Janjić u selu Ponikva kod Dubrava Donjih u oviru etnoloških istraživanaja razgovarao sa jednim starcem od 90 godina. Na pitanja kako se zove koji predmet starac mu je odgovorio :“Mi Hrvati srpske vjere to zovemo .....“

“Pastoralna“ djelatnost pravoslavnog klera bila je posvećena (i danas je) širenju srpske nacionalne misli, a ne kršćanske istine i propovjedanje vjere.

Propovjedano je “srpstvo“ ne kršćanstvo (i danas je tako).

Narodu treba propovjedati istine,prave i temeljne istine pravoslavne vjere ,a ne srpske kako to danas biva.
Katolički list 1897

Identifikacijiom pravoslavne vjere i srpske nacionalne ideje, kao i nemarom pravoslavnog svećenstva prema duhovnim potrebama svojih vjernika Katolički list objašnjava i prelaz nekih skupina pravoslavaca na Grkokatoličku vjeru, nadalje na optužbe o navodnoj ugroženosti i neravnopravnosti Pravoslavne crkve u banskoj Hrvatskoj, Katolički list odgovara da Pravoslavna crkva ima svu autonomiju i naglašenu potporu režima.
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
max 2

Postova: 188


« Odgovor #153 : Svibanj 01, 2013, 18:17:15 »


Na poznatom zasjedanju Hrvatskog sabora godine 1861 na kojem su sudjelovali i krajiški zastupnici, dakle katolici i pravoslavni, koji su zbog svog neočekivanog držanja protjerani sa Sabora i protiv njih poduzete sankcije, napisali su njih pedesatak zastupnika i uputili Saboru oprosnicu koju su potpisali i neki pravoslavci Jovan Omčikus, Vaso Brkić, prota Nikola Begović i mnogi drugi.

Oni naglašavaju žaljenje ....“što nam crne duše osujetiše pravedne želje svih krajišnika, da i mi s vami zajedno, i našu krvavu otadžbinu krajišku vojničkog jarma oslobodimo i na ustavnu preustrojimo, da se već jednom prelomi zid onaj od bajuneta i sabalja, što nas i vas braću (misli se na Vojnu Krajinu i civilnu Hrvatsku), već tri kobna vijeka luči na štetu cijeloga naroda hrvatskoga“.

Dalje oni mole zastupnike Banske Hrvatske koji ostaju u Saboru ....“da naše nesreće ne zaboravite: vi imate i vami ostaje pravo koje nami otimaju, zakonito zahtijevati da se s nas ono tristogodišnje ropstvo već jednoć skine: spomenite da smo  n e s r e t n a  b r a ć a   v a š a,  da smo krv od krvi vaše, da smo k r v a v o  u d o  n a r o d a  h r v a t s k o g a, to jest da smo sinovi jedne domovine Hrvatske, koji sa vama jednako pravo na slobodu imamo, koje se ionako nikada i nipošto odreći nećemo, dokle god i jednoga samo krajiškoga Hrvata na životu bude.“
 
Na kraju su se potpisali: zastupnici naroda hrvatskoga Krajine vojničke.

Tužno.
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
max 2

Postova: 188


« Odgovor #154 : Svibanj 19, 2013, 16:00:20 »


U vrijeme Rakovičke bune ustanici su nastupali kao Hrvati obiju vjera, povod je bio poboljšanje socijalno ekonomskih prilika, za prosti puk, (organizatori ustanka imali su druge ciljeve sa  širokom političkom pozadinom), a direktan povod je bio mjeračina šuma od strane Mađara.

Vjersko pitanje između ustanika ili ako hoćemo današnje “nacionalno“uopće s nije ni naziralo,da su pravoslavni ustanici nastupali kao Hrvati i da im nikakvi srpski nacionalni preporodi nisu bili na pameti pokazuje i jedan od vođa bune Rade Čuić, koji jedne zgode piše da u bunu idu zajedno i serbi i katolici. Još jedan dokaz da je serb pod uplivom Karlovače mitropolije koja je širila srpsko ime i velikosrpsku ideju u narodu imao vjersku oznaku tj. pravoslavan.

Čuić je izabran od Kvaternika i bio je formalni vođa bune, bio je pretplatnik pravaškog lista Hervatska i aktivni pravaški agitator.

Kad je pobjegao u Srbiju godinu i pol dana nakon bune potpisao se na jednom pismu kneževom namjesniku Jovanu Ristiću 27. veljače 1873 s Hervatski emigrant.

Prvi akt koji je Čuić potpisao kao zapovjednik datira 8 listopada 1871 godine kojim on oduzima mjerne instrumente mjeračima zemlje, kojih je rad u narodu shvaćen kao otimačina krajiških šuma i glasi: U Rakovici 8 listopada 1871, kakoti ustanka za hrvacku slobodu prvi dan.

Nikakvog spomena o zasebnom srpskom etnicitetu ni samosvojnosti nema.

Eugen Kvaternik je još 1859 u svojoj knjizi Hrvatska i talijanska konfederacija napisao da se Austrija u [. . .] infamnom cilju da podijeli hrvatsku narodnost služi vjerom. Kakve sve misije nisu bile poduzete sred pravoslavnog hrvatskog pučanstva, da bi se odvratili od svoje hrvatske narodnosti i podali im karakter Srba [. . .] (Srana 259)

Obavještač Lajoša Košuta Johann Ludwig u jednom pismu iz 13.srpnja 1859 javlja: Den Serben an der Grenze kommt die nationale Frage gar nicht in den Sinn. (Srbima iz granice uopće ni na pamet ne pada nacionalno pitanje), to ima samo jedan smisao, a to je da se pravoslavci uopće nisu smatrali Srbima.

Kako onda objasniti pisanje samog Eugena Kvaternika, jer iz svakog njegovog pisanja kao i iz mnogih drugih iz toga doba vidi se da je srpstvo u Hrvatskoj stvarano i da je svijest o srpstvu u pravoslavnu populaciju unošena tj. da nacionalno pitanje o kojem gore govori Ludwig nije došlo iz redova i iz sredine samog naroda, nije li i urednik Srbobrna Pavle Jovanović imao nadimak Dinarčić, na aluziju o potpori u dinarima koja je dolazila iz Beograda i o kojoj se u srpskoj skupštini i raspravljalo.

Jer neka znadu da i tu Providnost bdije nad Hrvati, možemo bo svakoga uvjeriti da se je već liepi broj inteligentnije klase (inteligencije) pravoslavnih Hrvatah izrikom izrazio proti nedostojnoj  19-og vijeka religioznoj tuđoj politici iz koje - tko još nije na oba oka osliepio - lahko će opaziti da samo jadi za Hrvate i Srblje sliediti moraju (misli na rusku politiku na Balkanu, mnogi napadi na Katoličku crkvu pisani su i iz ruke ruskog konzula u Sarajevu), kao što ćemo mi to nepobitno i dokazati.

A uz to plemenito pojavljivanje inteligentnije klase kome nije poznato da sav naš krasni i junački pravoslavni narod Krajine i Dalmacije  s ponosom se hrvatskim imenom svojim slavi,da on nametavanje onog tuđeg si imena srbskoga čudnim čuvstvima prati.

Što bi npr. kazao čestiti koji sin Srbije da stanu najedanput Hrvati  u njihovoj državi, najprije iz daleka, fino i potmajno kao što se kod na sa srbizmom mislilo i poduzimalo-pod krinkom vjere hrvaštinu tako širiti, da se otud država Hrvatska s upropasćenjem sreće i mira srbske države pomoći i širiti bi imala ?

Kako bi se to “bratinstvo“ Hrvatah Srbljima dopalo? Ne bi li to bila izdaja domovine najprostija? Što dakle nećeš da tebi drugi čini: ne čini ni ti drugome, vapi Spasitelj svim svojim sljedbenikom.

Neka prestaju dakle biti Srblji oruđem tuđe vjerozakonske politike (ruske naravno) pa kako im se to i ugodno i njim prijatno pričinjavalo, neka ne dadu primjera tudim politikam nasljedovati primjer njihov, a sigurni smo da će se i sami zgroziti nad ponorom pred kim stoje, kad ćemo im  hladnokrvno razložiti političku stranu nebratskog postupanja njihovog spram nas Hrvatah.

Eugen Kvaternik, 1862
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
max 2

Postova: 188


« Odgovor #155 : Lipanj 08, 2013, 17:53:18 »


U srpskoj je “historiografiji“ ustaljeno, u stvari politički tendenciozno rašireno mišljenje o progonu Srba, pravoslavlja i srpstva, to ništa ne odgovara povijesnoj istini. Novine, listovi i članci hrvatskih intelektulaca sa kraj 19 st. prepuna su jednostavno žalbi i žalopojki na ponašanje pravoslavnog svećenestva te na otvorene napade na Hrvate i Katoličku crkvu.

Ko se se vjerom služi?

..... Hrvati se, biva, vjerom zluže u svoje političke svrhe, zlorabećo crkvu i oltare u korist hrvatstva.... Tako i u zadnjemu nazovi Dubrovniku(list) pišu došljaci....
Mi se ne možemo doista da načudimo bezobrazluku onijeh koji ovo pišu, a znadu, što se oko njih događa. Crkvene svečanosti drže se u katoličkojem crkvama strogo po katoličkom obredu. U nas u gradu još  niko nije vidio da se tu kakva hrvatska propaganda tjera. Naše crkvene svečanosti nemaju na sebi nikakva politička obilježja.

Služba božja drži se većinom na latinskom. U crkvi se ne vidi nikakvo narodno-političkog znaka. Naš narod nije svoju vjeru pohrvatio. On znade da ima Talijana, Njemaca i drugih koji ne znadu ni beknuti hrvatski, pa se svi mole s njime u istoj crkvi, u kojoj se i on moli.... Još se nikada nije našao Hrvat katolik, koji je svoju vjeru nazvao hrvatsko-katoličkom vjerom: još nikada nijesmo čuli kakva župnika, koji je tumačeći narodu o hrvatskoj crkvi,hrvatskoj vjeri, hrvatskom Bogu i andjelima. Pa to je sve naravno jer katolička vjera jest nešto internacionalno, stvar savjesti i božanstva, a ne politike.....

Mogu li ovako govoriti Srbi?..... Pravoslavna vjera ne zove se danas svojim pravim imenom. Ona je u rukama srpskih političara postala srestvom srpske propagande. Srpska vjera! Ko je pravoslavan taj je srpske vjere, a ko je srpske vjere taj ne može da bude drugo nego Srbin. Onomade(onda) čuli smo kako u Mostaru iguman, koji je iz političkog fanatizma počinio zločin, na upit koje je vjere odgovara samo: srpske! Taj naziv što više u nas je službeno priznat. Srpsko-pravoslavna vjera, srpsko pravoslavna- crkva, srpsko- pravoslavna eparhija, srpsko-pravoslavni-paroh. Uvijek i svud srpsko i to prvo srpski pa onda pravoslavni!

I Srbi imaju obraza pisati kako su oni (liberalni!), ne služe se vjerom za politiku i kako je njima brat mio ma koje vjere bio..... Bizantici!

Ali zadjimo malo i u tu srpsko-pravoslavnu crkvu. Naći ćemo po svim krajevima srpskih trobojnica. Svaka i najneznatnija stvar udešena je tako da odaje tri boje: crvena, modra, bijela....

Dok napokon i djeca koja služeći oko sveštenika okićena su vrpcami poredanijem tako da izlazi srpska zastava. U velikim danima pak, kad se crkva sjajno okiti,s a čijem je oni okite nego srpskijem zastavama od dna do vrha. To više ne izgleda kuća božja, nego stan jednog srpskog političkog društva. Ovo se može uočiti i u malenom Dubrovniku,a što je tek po mjestima gdje su oni u većini. A kakvi su tek govori što ih fanatizovani popovi drže narodu! Svaka treća im je: braćo Srbi,naša sveta srpska vjera, pravoslavno srpstvo, naš srpski Bog, srpski narode moj, ja kao srpski sveštenik itd.....

Mnogi srpski sveštenik ne zadovoljava se samo gornjim tvrdanjama, on laže i invetiva. U tom slučaju sva srpsko-pravoslavna predika nije drugo do li kakav šovinistički članak Srbobrana i Srpskog glasa. (Pravi Srbi ne vjeruju u srpstvo našijeh izroda i njihova lista). I ne samo sveštenici nego i episkopi tako postupaju. Zadnja krizmena poslanica episkopa Milaša puna je napadaja na katolike i Hrvate.

Puk na ovaj način odgojen ne može naravno pojmiti pravo načelo narodnosti. U Srbiji se i dan danas čude kakvi su to Srbi katoličke vjere, a Dubrovčaninu Đaji, nekada ministru srpskom nijesu nalazili boljega prigovora nego da je taj rođen katolik!  I ovakvi ljudi imaju smionosti vikati na vjersku nesnošljivost i na vjeru kao političko srpstvo! Bizantinci, ništa drugo nego bizantinci!

Srpski šovinizam

Naprosto nas niječu.Hrvata nema!Banovina, Bosna, Dalmacija, Istra sve su to srpske zemlje.U njima živi srpski narod. Hrvati nemaju prošlosti ni povijesti. Nema ih! U to ime se pišu i posebne brošure.

U politici pak združeni su sa svojijem najgorijem neprijateljima našeg naroda od Dunava do Jadranskog mora. U Banovini podupiru proti Hrvatima Nijemce i Madjare, a u Dalmaciji Talijane. Kogod se digne proti hrvatstva taj može biti siguran da će u Srbima naći svog najboljeg saveznika. Mi smo to vidjeli i osjetili. Povijest našeg političkog života zadnjih godina puna je takvih primjera. Ali to nije sve.Kad je Srbija stala skoro na rubu finacijalne propasti, radikalna vlada otkinula je vise hiljada dinara, te ih poslala u Zagreb nekijem, koji tamo drugoga posla nema ju nego da grde i vredjaju Hrvate. Neki srpski sveštenici u Banovini javno skidahu hrvatsku narodnu trobojnicu i u blato bacahu. Na našim kulturnim svečanostima dovode jednu neuku masu da demonstrira toljagama, eno u Dubrovniku i Kninu.

Evo ovi i ovaki je srpski šovinizam. On nam niječe  ime, jezik, kulturu, povijest, sve. On se protivi svijem hrvatskim težnjami davajući ruku historičkijem neprijateljima cijeloga Slavenstva.

Frano Supilo, 1897
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #156 : Lipanj 09, 2013, 00:02:44 »


Ljudi su bili dovoljno glupi te nisu spriječili agiranje Srpske crkve izvan njezinih granica. Koliko zločina, ratova, ubistava, koliko bijede i užasi bi bio pošteđen hrvatski narod - bilo koje vjere - bez "srpskog sna" srpskih sveštenika?!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
max 2

Postova: 188


« Odgovor #157 : Lipanj 09, 2013, 17:34:16 »


Poistovjećenje pravoslavlja sa srpstvom uzrokovalo je poistovjećenje katoličanstva sa Hrvatstvom. Ta je pojava uvjetovala sav daljnji tijek hrvatske politike. U nekim krugovima i “znanstvenim“ radovima, posebice onim velikosrpskim proizišao je i rabljen naziv katolički klerikalizam u Hrvatskoj.

Taj je termin opterećen negativnim nabojem i u obliku u kojem se pojavio u Hrvatskoj ne može se primjeniti i nije prikladan niti ispravan.

Politički katolicizam je pojava, nastojanje i odnos Katoliče crkve prema novim odnosima i pojavama u društvu tzv. liberalizam. Katoliča crkva je do tad bila glavni nositelj društvenih vrijednosti i počela se nalaziti u sasvim drugom položaju. Na te je nove prilike KC reagirala uglavnom pokušajem prilagodbe novim odnosima. Dakle, da skratimo politički katolicizam je široki društveni fenomen, tj. pojava novog odnosa KC prema dotadašnjem društvu, reakcija na nove pojave koje su se tada pojavile i koje su na neki način gurale KC u drugi plan.

U Hrvatskoj KC se pokusava odupreti sekularizaciji i novim reformama mađarske vlade, nastoji popraviti i ublažiti socijalne razlike pojavom industrijalizacije, u isto vrijeme  Hrvatsku karakterizira politička borba i nemoć hrvatske političe elite da, posebice pod režimom bana Khuena Hedervaryja riješi hrvatsko pitanje. Da uguši oporbu Khuen je otvoreno pomagao Pravoslavnu crkvu i razvoj srpstva.

Upravo je to najbitniji i najzaslužniji čimbenik identifikacije katoličke vjere i hrvatske narodnosti. To je do sad od većine, ako ne i od svih hrvatskih povjesničara gurano pod tepih,pojedini su išli tako daleko, a neki idu i dalje, pomažući svoje srpske “kolege“ i govoreći i dalje o “klerikalizmu“ u Hrvata.

Izjednačavanje katoličanstva i hrvatske narodnosti samo je odraz u zrcalu naspram jednačine pravoslavan jednako Srbin.

Političko  katoličanstvo je ponudilo Hrvatima vjeru kao fokus i os oko kojeg bi se mogla okupiti cijela hrvatska nacija i ukratko, pod tad teškim uvjetima, jednostavno spasiti.

Ideologija katoličkog hrvatstva i danas je u Hrvatskoj na snazi, to je današnja moderna hrvatska nacija. Hrvati su jednostavno taoci velikosrpske ideologije, bilo nekima drago ili ne to se vidi i po Vukovom pisanju:... ako hrvatski rodoljupci ne pristanu, ostaje nam samo da se podjelimo po zakonu ili vjeri, onaj koji je zakona grčkoga imena se srpskog neće odreći, a onaj koji je zakona rimskog neka bude Hrvat koji hoće.
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
max 2

Postova: 188


« Odgovor #158 : Lipanj 17, 2013, 18:40:45 »


Postoji mnoštvo pisanih dokaza o ponašanju pravoslavnog svećenstva, o poistovjećivanju pravoslavlja i srpstva,rabljenju vjere u političke svrhe na najprljavije načine, upravo vjerskim fanatizmom. Tako je i u jednoj saborskoj sjednici na stalne optužbe od strane Srba o uprabi katoličke vjere u politčke svrhe Vjekoslav Hegedić dokazao upravo suprotno, da su upravo pojedini (blago rečeno) pravoslavni svećenici izazivali vjersku netrpeljivost.

Gospodin grčko-istočni paroh (Glas na desnici: Srbski!) -molim ja znam što govorim- u Črešnjevici govorio je javno u crkvi: “Što ćete vi pogaziti zakon, pa birati ovog čovjeka?“ Zakon pako kod njih znaci vjerozakon (vjeroispovjest). Dakle, paroh govori u crkvi hrvatskim izbornikom (biračima), (Glas na desnici: Srbskim) grčko-istočne vjere, Hrvati su, tamo ne znadu da su Srbi, da će zakon, da će vjeru svoju pogaziti ako budu za mene glasovali.  Kad je paroh tako govorio onda nije ni čudo, da je kotarski predstojnik tako govorio samo još rukopipateljnije, jer je rekao narodu: “Kakvi ste vi Srbi,da ćete birati Šokačkog popa“?

Osim što je Pravoslavna crkva imala srpski predznak, i otvoreno se stavila u službu velikosrpske ideje u stvari on je bio u procesu  utvrđivanja u Hrvatskoj, to se vidi, iskristalizirane svijesti o srpstvu nije bilo, jer iz koga bi razloga onda i pravoslavni glasali za zastupnike katoličke vjere?

Pravoslavna je crkva korištena kao protuteža Katoličkoj crkvi u njezinom trvenju za državom i za stvaranje liberalnog katolicizma u Hrvatskoj.

U nastojanju da se suzbije Katoličku crkvu, jednostavno se srpskoj propagandi otvorila vrata.

Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
max 2

Postova: 188


« Odgovor #159 : Lipanj 28, 2013, 18:11:31 »


Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauku u kojem ste poučeni, i klonite ih se. Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih.
Rimljanima 16,17.18
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #160 : Lipanj 28, 2013, 19:09:51 »

Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauku u kojem ste poučeni, i klonite ih se. Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih.
Rimljanima 16,17.18

Dragi max 2,

nepomažu "našoj braći" niti prijevodi


http://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Rimljanima&prijevod=sve&glava=16

Papir podnosi sve. A ja ne podnosim ovo:

Pop Velibor Džomić pjeva četničku pjesmu

<a href="http://www.youtube.com/v/gSAfwRMOFJI?version=3&amp;feature=player_embedded ." target="_blank">http://www.youtube.com/v/gSAfwRMOFJI?version=3&amp;feature=player_embedded .</a>

Sveštenik Srpske pravoslavne crkve Velibor Džomić, Predrag Peco Popović, Budimir Dubak i okupljeno društvo pjevaju četničku pjesmu “Sprem’te se, sprem’te četnici”:

“… Sprem’te se sprem’te četnici,
silna će borba da bude.

Zagrmi Draža vojvoda,
bacajte bombe četnici! …”

Ujedno je ovo za EU dobar primjer "balkanske solidarnosti".

PS: Ovaj filmić nije od 1991 nego od 01. 04. 2011. Gdje je tatda bio T. Nikolić a gdje će biti sutra?



Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #161 : Srpanj 09, 2013, 20:51:48 »


Sveti otac Vasilije Kačavenda
govori o "ljubavi" čoveka prema čoveku


<a href="http://www.youtube.com/v/e6AiKI2bOms?version=3&amp;feature=player_detailpage ." target="_blank">http://www.youtube.com/v/e6AiKI2bOms?version=3&amp;feature=player_detailpage .</a>

<a href="http://www.youtube.com/v/HK1emEcPJhg?version=3&amp;feature=player_detailpage ." target="_blank">http://www.youtube.com/v/HK1emEcPJhg?version=3&amp;feature=player_detailpage .</a>

HA-HA  Pjevam  HA-HA
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
max 2

Postova: 188


« Odgovor #162 : Prosinac 13, 2013, 17:07:49 »


Opozicija razlikovala je, te će i unaprijed razlikovati državopravnu i genetičku narodnost. Opozicija smatra kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju kraljevinom Hrvatskom, a hrvatsku narodnost temeljnom i pravilnom u opsegu ove kraljevine, za svakog sina ove kraljevine vojuje s toga predmnjeva, da je nesamo po državnopravnoj već i po genetičkoj narodnosti Hrvat. Uz to uvažava opozicija i povjestnu činjenicu da se u nekoje predjele ove kraljevine u gromadi doseliše odlomci srbske narodnosti, koji su svoju posebitost do dan danas sačuvali, s kojeg razloga opozicija i u opsegu kraljevine Hrvatske genetičku srbsku narodnost kao nadošlu i iznimno priznaje, štujući ovlašteno njezine interese i osjećaje.

Opozicija odbja krivu velikosrpsku nauku, po kojoj bi srbska narodnost u obsegu hrvatske kraljevine obsizala sve sljedbenike grko-iztčne crkve tako, da bi granica vjere bila ujedno granicom srbske i hrvatske narodnosti. Opozicija protivila se je te će se i unaprijed protiviti agitaciji, koja se na temelju ove nauke na uštrb hrvatskog naroda u obsegu hrvatske krljevine neovlašteno razgranjuje.

Ova nauka osniva se na podlozi, jer iz istinite činjenice, da srbski narod na veliko sliedi grko-iztčnu crkvu, izriče krivi sud, da je svaki sljedbenik grko-iztočne crkve Srbin. Kao što je ova nauka očevidno kriva za obseg Rumunjske, Ruske i Bugarske, tako isto kriva je ova i u obsegu hrvatske kraljevine. [/u]Po toj nauci mjenjao bi pojedinac promjenom vjere ujedno i genetičku narodnost te bi po toj nauci djeca u mješovitih ženitbah jednih te istih roditelja, porodivši se u jednoj te istoj zemlji bila prema različitoj vjeri, kojoj po želji roditelja pripadaju i različite narodnosti. I jedno i drugo posve je absurdno[/u].

Opozicija ne priznaje ipak genetičku srbsku narodnost u obsegu hrvatske kraljevine političkom narodnosti, ali nasuprot priznaje članovima njezinim podpunu političku ravnopravnost sa članovi hrvatske narodnost : jer drzavopravni i politčki interes u obsegu hrvatske kraljevine za jednu i drugu narodnost ima biti jedan te isti, te jer opozicija protivno shvaćanje smatra izdajom jedinstvene nam domovine.

Primorac, Kraljevica, 10. siječnja 1877

___________________

Pisac gornjih redaka osvrće se na pojavu i fenomen poistovjećivanja pravoslavlja sa srpskom narodnosti, pod uplivom svesrpskog pokreta, pojava ta koju su i mnogi pravoslavci iz toga doba nastojali razjasniti ili moderno rečeno etničkom pripadnošću –koju on tad naziva "genetičkom",znači ako netko promjeni vjeru ili pređe na srpsko pravoslavlje de fakto postaje po narodnosti Srbin, što je nemoguće, jer i kako sam pisac kaže za mješane brakove, ako netko u obitelji promjeni vjeru mjenja i narodnost.

Uprkos tome iako je srpstvo u Hrvatskoj nastalo iz ničega tj. na osnovi pravoslavne vjere, srpska je crkva bila i ostala stub velikosrpske ideje, o tome vrlo jasno govore novine i termini kao srpska agitacija itd. rpska propaganda i slični tekstovi kao ovaj gore koji tu pojavu nastoje razjasniti, jer da je pravoslavno novodoseljeno stanovništvo imalo jasan i iskristaliziran osjecaj o srpskoj narodnosti postojao bi kontinuitet toga iz doba naseljavanaj, kao npr. kod gradišćanskih Hrvata koji su sa sobom donijeli u novu postojbinu sjećanje o staroj postojbini Hrvatskoj, pisac pisano u modernim terminima ne priznaje srpsku narodnost u Hrvatskoj u smislu ravnopravnosti sa Hrvatima , jer su ipak manjina, a ta manjina je imala tendenciju pripojiti pravoslavne krajeve Srbiji, ali im priznaje političku ravnopravnost, to znači da im priznaje njihovu individualnost i osjećaje (srpske) ali u okviru Hrvatske. I kasnije je bilo pokušaja privlačenja Srba u okvir hrvatske domovine, ali to su bile pojave koje nisu imale uspjeha, uvijek bi prevladao vjerski fanatizam podstican od srpske crkve.

Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
max 2

Postova: 188


« Odgovor #163 : Siječanj 23, 2015, 11:38:25 »

Prijatelj našeg lista iz Boričevca poslao nam je u ovoj stvari dugački dopis,koga radi malenog prostora našeg lista i da nam nebi pobielio u cielosti uvrstiti nemožemo.Sve ono što u zadnjem broju o ovom napisano istina je,a glavni povod svemu bio je taj,da su svatovi njekog opančara došli pod hrvatskom zastavom pred crkvu,na što je trgovkinja Draginja Šorkova?(nečitko je prezime)i njezina sestra počeše vikati s prozora: “Dolje s hrvatskom zastavom!Sram vas bilo Srbi što nosite hrvatsku zastavu!”I ona im posla srbsku zastavu,a hrvatsku htjedoše izparati, što bi bili i učinili,da im je nije otela djevojka Rosandić i sa sobom je odnjela.Kotarski predstojnik poveo je iztragu i kaznio ih po 15? (nečitko)forinti globe,a ovi da mu se osvete napojiše svjetinu rakijom i nahuškaše je da vicu ; “živili Srbi”, “živila Srbija”.Predstojnik je to htio zabraniti i naložio je načelniku Boži Rašeti da kolovodje zatvori,no ovaj to nije htio učiniti,dapače predstojniku i opre,na što ga je predstojnik suspendirao.U obće se naš prijatelj tuži da su odnošaji  tamo nepodnošljivi,da se uvelike tjera servijanska propaganda.Ni to nas malo ne iznenađuje kad znamo da je glavni štab servijanstva u samom Gospiću.

Hrvat,20 veljače 1897 godine.

Interesantno je da su svatovi po ovom tekstu došli pod hrvatskom trobojnicom.
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #164 : Veljača 10, 2015, 20:05:53 »


Vojislav Šešelj odlikovan ordenom Belog Anđela u manastiru Mileševa!

                                  (27.01.2015)

<a href="http://www.youtube.com/v/CnfohnSc4Aw?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/CnfohnSc4Aw?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>
…. srpski Bog > 2:50/14:34  

Da ti pamet stane: Srpski pop priča o "srpskom" Bogu.
A ja kao hrvatska katolkinja učila sam, da je Bog stvoritelj svijeta, otac naroda (Oče naš, koji jesi na nebesima; Pater noster, qui es in caelis) …

I najglupavijem trebalo bi biti jasno, da Bog nema državljanstva, putovnice ili pasoša. Od teologa očekujem zdrav razum i poštivanje jednog jedinog Stvoritelja.
Srpskom narodu savjetujem, da češće pere uši i ne dozvoli da se njihova religija upotrebljuje za propagandu.

Bog niti je stvorio religije, niti je Otac samo pojedinih vjernika - jedne religije.

Samo umno ograničene i zle osobe opravdavaju svoju mržnju Bogom tj. svojom "vjerom".

Šešelj od SPC za života maltene svetac!

Da ti pamet stane!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 ... 9 10 [11] 12
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!