Sušak - željezničke veze
Trst je dobio željezničku vezu 28.7.1857. godine i to prugom Beč - Trst, koju je izgradilo austrijsko privatno poduzeće "Južne željeznice". Time je Trst uvelike odmakao Rijeci, a i drugim sjeverno jadranskim lukama, pa čak i Genovi, koja tek 1882. dobiva spoj s Gotardskom prugom, probojem željeznice kroz Alpe. No te prednosti neće moći Trst dugo zadržati.
Rijeka dobiva željezničku vezu 16 godina kasnije od Trsta, 26.6.1873. godine puštanjem u promet odvojka od Sv. Petra na Krasu (danas Pivka) do Rijeke. Tako je Rijeka povezana željeznicom sa Slovenijom, Austrijom a i Mađarskom, koja se gradnjom pruge Kanjiža-Kotoriba-Pragersko 1861. godine spaja s Južnom željeznicom a time i Trstom.
Potom se Južne željeznice upućuju prema Hrvatskoj i to gradnjom pruge od Zidanog Mosta do Zagreba i Siska 1862. godine da bi 1865. dospjele i do Karlovca. Direktna željeznička veza tako odvlači robu i iz Hrvatske na Tist.
Trigovina koja je išla Lujzinskom cestom na Rijeku u količni od cca 200.000 tona, pada na jednu četvrtinu.Četiri mjeseca nakon prve željezničke veze Rijeka dobiva i drugu. 23.X.1873. godine puštena je u rad pruga Karlovac-Rijeka i tako ostvarena najkraća veza luke Rijeka s Hrvatskom i Mađarskom.
Pripremni radovi na izgradnji željezničkog mosta preko Rječine
prilikom izgradnje pruge Rijeka – Karlovac (1872/ 73)
- Klikni na fotografiju da se poveća -
Pruga nažalost ima dosta manjkavosti. Dugo je trebalo da je u tehničkom smislu dovedena u red. Zimi je do 1910. godine, kada su bili izgrađeni zaštitni zidovi, bio otežan promet, često prekidan zbog vremenskih plilika, snježnih nanosa i jake bure. Puna je krivina, a i nepotrebno produžena. Naime, kod Oštarija nakon 103 kilometra od Zagreba, pruga se približava moru na 30 kilometara zračne linije do Senja, da bi promjenila taj pravac i krenula prema sjeverozapadu radi eksploatacije velikih šumskih kompleksa u vlasništvu Turn-Taxisa, austrijske velikaške obitelji zaslužne za organizaciju poštanske službe u Austro-Ugarskoj. I ne samo da je pruga produžena nego se i penje na 836 metara nadmorske visine. Pruga se na 7,5 kilometara zračne udaljenosti od Rijeke nalazi još na 800 metara visine te naglim padom (28%) kreće prema krajnjoj točci Rijeci. Sve to povećava troškove prijevoza, umanjuje njene kapacitete i čini je manje konkurentnom prema drugim prijevoznim pravcima.
1899. sagrađen je spira1ni tunel ispod Sušaka pa je Brajdic spojna sa stanicom Pećine, a što će Sušaku osiguratu neovisnost od Rijeke.
Kako je poslije I. svjetskog rata Istra pripala Italiji, to Slovenija gubi najkraću željezničku vezu preko Sv. Petra na Krasu s lukom Sušak. Trebalo je voziti robu iz Slovenije preko Karlovca (Ljubljana-Sušak 330 km) a što je daleko dulji put nego preko Sv. Petra na Krasu (135 km) do Sušaka.
Tako je umjesto na nacionalnu luku Sušak, Slovenija bila upućena na talijanske luke Trst i Rijeku, te je na primjer u 1928. godini Slovenija prometnula preko te dvije luke čak cca 400.000 tona robe.
Za vrijeme Jugoslavije bilo je nekoliko varijanti kraćeg spajanja Slovenije s prugom Zagreb-Sušak. Tek 1936. prihvaćena je trasa Černomelj-Vrbovsko, 1937. započela je gradnja, izvršeno 30% radova, ali pruga nije nikad dovršena.
Izvor: Sušačka revija, 6/7 iz 1994. str. 8. -9.
_____________________ |  |
_____________________ |
