Široka Kula

[Marica]

Široka Kula

Široka Kula je malo ličko selo udaljeno tri kilometra od Ličkog Osika, odnosno jedanaest kilometara od Gospića koje je u XX. stoljeću doživjelo nekoliko tragedija, jedna od njih je i ona vezana za Titanic.

Široka Kula se u vremenu prije Turaka zvala Široki Turanj, u njoj je bilo sjedište ličke župe, tj. župski grad s najvećom ličkom tvrđavom. Široku Kulu kao središte Ličkog sandžaka Turci su odabrali zbog više razloga.

Kao prvo, u njoj su zatekli masivno građenu tvrđavu, zatim mjesto je ležalo na strateški povoljnom položaju i na važnoj prometnoj komunikaciji koja je povezivala Liku s Krbavom. U blizini Široke Kule postojala je i tvrđa Grebenar s velikim i uređenim samostanom. U sklopu tog samostana bila je i crkva, čiji se ostaci s velikim podnim mozaikom od sitnih četverouglastih kamenčića, zajedno s ostacima gotičkih zidina nazirali još polovicom prošlog stoljeća. Turci su 1689. godine bez otpora tvrđavu Grebenar predali hrvatskoj vojsci.

U Širokoj Kuli je 1734. godine sagrađena crkva Sv. Mateja, 1769. g., a 1942. je spaljena i konačno 1945. g. srušena. Široka Kula dobiva mjesnu kapelaniju koja je 1816. pretvorena u župu Široka Kula. Naselje je dobilo ime po ostatcima srednjovjekovne turske kule koja se nalazila nasuprot ulaza u crkvu.

Crkva sv. Marije u Širokoj Kuli
Foto Milan Mataija

Selo je 1834. godine dobilo i pučku školu. Tadaje Široka Kula brojila 175 kuća, u kojima je stanovalo 1966 žitelja. Za žitelje grčko-istočne vjeroispovijesti postojala je u selu posebna parohija s crkvom Uspenija Bogorodice, koja je zapaljena 1941/42., a srušena 1948. godine. Široka je Kula 1857. godine brojila 1685 žitelja, koji su stanovali u 175 kuća.

Koncem XIX. stoljeća područje župe Široka Kula brojilo je 3.225 stanovnika. U periodu od deset godina broj stanovnika se smanjio za približno dvjesto ljudi.

Od 1900. godine pa negdje sve do Prvog svjetskog rata uveliko su se napuštala sela. Odlazilo se većinom u Ameriku, koja je slovila kao obećana zemlja. Težak život na škrtoj neplodnoj zemlji, neimaština i bijeda natjerale su ih da krenu u svijet.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata odlazak od kuća na tren je zastao, da bi poslije rata gospodarska situacija bila još gora. Od tada pa sve do današnjih dana broj stanovnika u župi Široka Kula se stalno smanjivao da bi 1991.godine iznosio 553 žitelja.

Ivica Mataija
Državni arhiv u  Gospiću

Vidi > Ličani na Titanicu

[Marica]

Grebenar gradina – Široka Kula

[. . .]  Brinjski pop Marko Mesić poveo je u tom smjeru dragovoljačke jedinice krajiških seljaka iz područja oko Brinja i dragovoljačke jedinice iz Senja, dakle jedinice s habsburške strane. Ovi su se ujedinili s pobunjenim vlaškim skupinama iz Dalmacije i počeli napadati i osvajati osmanske utvrde. Redom su osvojili i opljačkali Benkovac, Obrovac, Nadin, Ostrovicu, Polesnik i Perušić. Tijekom tih ratnih sukoba pokrenuo se i prvi veliki val izbjeglica, u kojem su na stotine vlaških obitelji migrirale na mletačku stranu (brojne su vlaške obitelji odselile iz Like na teritorij pod habsburškim nadzorom).

Kada je 1684. i Venecija ušla u rat protiv Osmanlija, mletačke su se trupe od tada borile zajedno s dobrovoljačkim milicijama te su narednih godina osvojene i druge utvrde, a 1688. i Knin, glavna osmanska utvrda u jugozapadnoj Hrvatskoj.

Prvi veliki osvajački pohod u Lici kao i u dalmatinskom području izveli su dragovoljački odredi 1684. godine. Predvođeni knezovima, tradicionalni naziv za vojne vođe među Vlasima i Bunjevcima, Jerkom Rukavinom i Dujmom Kovačevićem napala je velika skupina dragovoljaca, većinom Bunjevaca iz dijela Krajine zvanog "Primorska krajina" , više manjih mjesta u blizini Velebita. Pošlo im je za rukom osvojiti i veća naselja, kao primjerice Oštarije i Brušane.

Nakon vojnog pohoda Bunjevaca uslijedile su 1685. i druge dragovoljačke grupe iz habsburškog pograničnog područja kao i iz Dalmacije. Konačno, pod zapovjedništvom grofa Herbersteina, zapovijedajućeg generala Karlovačke krajine, uspio je odred habsburške vojske prodrijeti u Liku.

Vojska, uz pratnju dragovoljaca, osvojila je i devastirala jednu za drugom osmanske utvrde. Tako su bili redom zauzeti Bunić, Grebenar i Korenica, a samo je Budak uspio odoljeti napadu. Taj je osvajački pohod bio popraćen pljačkom, razaranjima i masovnim bijegom kako muslimanskog stanovništva, koje je do tada tamo živjelo, tako i vlaškog.

Nakon tih ratnih pohoda situacija se u Lici stabilizirala . unatoč povremenim pljačkaškim pohodima dobrovoljačkih četa, prije svega zbog slanja habsburške krajiške vojske na druga ratna poprišta duž novo nastale crte bojišta. Doduše, to nije dugo trajalo, jer je osmanska vlast u Lici okončana godine 1689. Pred još uvijek osmanskom utvrdom Novi okupila se 15. lipnja znatna vojna sila, koja je ponovno stajala pod vrhovnim zapovjedništvom grofa Herbersteina.

Nakon što se posada Novog predala, padala je jedna utvrda za drugom. Najprije Ribnik, potom Vrebac, Bilaj, Budak i Perušić kao i Široka Kulai Bunić. [. . .] 

Izvor:   Prof. Karl Kaser, Popis Like i Krbave 1712., (str. 10) Klikni na fotografiju da pročitaš cijelu knjigu PDF format 420 stranica desno listaj, iznad povećaj

__________________________________________________________

[. . .]  Vojni Krajišnika po Lici pridružio se kao vodič i pop Marko Mesić. On je Krajišnike odveo u Krbavu pod tvrđavu u Buniću. Preplašena turska posada ove tvrđave odmah se predala. Nakon toga je krajiška vojska opustošila sva turska sela sjeverne Krbave. Iste godine ujesen izvela je krajiška vojska još jedan upad na lički teritorij.

Tvrđava u Grebenaru

Tom prilikom izvršena je opsada tvrđave u Grebenaru. Turci iz Grebenara nisu bili voljni na predaju, već su pokušali izvesti proboj kroz redove Krajišnika i tako pobjeći u Bosnu. Satnik Franjo Oršić brzo je prozreo tursku namjeru te ih je u tome spriječio. Nato su Turci pokušali pomoću užadi spuštati žene i djecu iz tvrđave, ali im ni to nije ništa pomoglo.

Tvrđava u Grebenaru

Nakon oslobođenja Grebenara, krenula je krajiška vojska prema Budaku. Tu ju je dočekala mjesna posada koja je imala 800 boraca. Ovdje je došlo do ljute bitke u kojoj su krajiški vojnici pod zapovjedništvom satnika Stjepana Vojnovića potukli Turke i njihove vlaške saveznike. Nakon toga krenula je krajiška vojska u samo središte turske Like, u Široku Kulu. [. . .]

Vidi > Područje Like u razdoblju vladavine Turaka str. 5. i 2. http://www.cro-eu.com/forum/index.php?action=search2 

Priredila: Marica, nedjelja, 22. ožujak 2009

[Marica]

Grcko-istočna crkva u Širokoj Kuli

Već godine 1880. pokazala se potreba, da grčko-istočni žitelji u Kuli dobiju novu parohijalnu crkvu mjesto stare crkve, koja bijaše tijesna i ruševna. Dugo se vremena nije crkveni odbor mogao složiti u pitanju, gdje bi trebalo graditi novu crkvu. Mlađi su članovi odbora bili za to, da se nova crkva podigne u samom selu, gdje bi služila za ukras. Ipak su pretegli stariji odbornici, koji odlučiše, da se i nova crkva ima graditi na istom mjestu, gdje postoji stara crkva, premda je to mjesto odviše osamljeno, a izloženo nepogodama vremena bez ikakve zaštite.

Osnovu za gradnju nove parohijalne crkve izradio je inžinir Josip Chvála, koji bijaše tada tehnički izvjestitelj kod županijske oblasti u Gospiću. Chvála je i nadzirao gradnju crkve, koju je dostao poduzetnik Lovro Pavelić iz Gospića uz cijenu od 11.000 forinti.

Staru su parohijalnu crkvu porušili u lipnju godine 1891. Početkom srpnja godine 1891. počeo je Pavelić graditi novu crkvu. Kako je gradilište bilo na kamenom brežuljku, nije trebalo s temeljima ići dublje od 70 centimetara. Za gradnju je upotrebljen kamen, koji je Pavelić našao u 3 kilometra udaljenom kameniku. Iznad svetišta i crkvenoga tijela podignut je svod od cigle, koja se proizvela u Gospiću. Samo t. zv. popruzi svodova izvedeni su od kamenih ploča, od kojih, su načinjeni također obluci nad crkvenim vratima i prozorima. Crkva je potaracana klesanim pločama. Stube, dovratnici i niša pred glavnim ulaznim vratima izvedeni su od sivoga i crnoga kamena vapnenca. Kor drže 2 ukusna stupa od lijevanoga željeza. Veliki prozor na pročelju crkve urešen je oblucima od obdjelanoga kamena. Isti ukras dobiše i prozori na tornju, dok je sličan ures kod ostalih prozora izveden u cementnom mortu, kako je izveden i t. zv. glavni vijenac. Radi pogibelji od groma stavljen je na zvonik munjovod. Križ i jabuka na zvoniku načinjeni su od bakrene - u vatri pozlaćene - plaše. Crkveni je kor pokrit crnom, a zvonik bijelom štajerskom plasom.

Pavelić je novu parohijalnu crkvu u Kuli dovršio godine 1892. na zadovoljstvo crkvenog odbora. Kako se za novu crkvu nije mogao upotrijebiti crkveni namještaj iz prijašnje parohijalne crkve, odredio je odbor svotu od 4000 forinti za nabavu novoga namještaja. Od iste svote nabavljena su i dva oveća zvona za novi zvonik.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske

[Marica]

Široka Kula bijaše sjedište dvanaeste krajiške satnije ličke pukovnije. Istočno od sela postoje ruševine tvrđe "Kule", koju su Turci godine 1689. bez otpora predali generalu Herbersteinu pod uvjetom, da smiju slobodno otići iz Like. Posljednji je turski "dizdar“ (t. j. zapovjednik ili porkulab) u toj tvrđi bio Durak aga Kozličić, koji je još mnogo godina iza toga živio u Bosni. Biskup Glavinić, koji godine 1696. opisuje Liku, veli za tvrđu Kulu, da je "prostrana kurija visoka i okrugla, a građena na 3 kata". Blizu Široke Kule postojala je i tvrđa "Grebenar", čije se ruševine vide još i danas. Turci su godine 1689. i Grebenar bez otpora predali hrvatskoj vojsci. U okolici Široke Kule nalaze se ostanci još nekih tvrđa, crkva i zgrada. Tamo je i "Gradina kod razvala", koju su vjerojatno nekada sagradili Rimljani. Na visokom brdu postoje i ruševine Oteškoga grada. - Kod Široke je Kule godine 1651. grof Petar Zrinski potukao Turke. Kad je u Širokoj Kuli osnovano sjedište krajiške satnije, podigoše godine 1766. kuću, u kojoj će stalno boraviti krajiški kapetan. Rimokatolici su godine 1734. u Širokoj Kuli sagradili crkvu sv. apostola i evanđeliste Mateja. Godine 1769. postoji u Širokoj Kuli mjesna kapelanija, koja je godine 1816. pretvorena u samostalnu župu. Za žitelje grčko-istočne vjeroispovijesti postoji u Širokoj Kuli posebna parohija sa crkvom "Uspenija Bogorodice". Selo je godine 1834. dobilo pučku školu. Tada je Široka Kula brojila 175 kuća, u kojima je stanovalo 1966 žitelja, od toga 1435 grčko-istočne, a 531 rimokatoličke vjeroispovijesti. Široka je Kula godine 1857. brojila samo 1685 žitelja, koji stanovahu u 175 kuća. Kasnije su od široke Kule otcijepljene mnoge kuće, te su od njih stvorena nova sela. Zato je samo selo Široka Kula godine 1910. brojilo 361 žitelja, od toga 185 rimokatolika, a 176 grčko-istočnih.

Izvor: Dr. Rudolf  Horvat, Mala knjižnica Matice Hrvatske