CRO-eu.com
Prosinac 08, 2019, 17:27:26 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Lipice  (Posjeta: 5095 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Ožujak 10, 2009, 23:33:13 »


Uz selo LIPICE vežu se sljedeći dijelovi naselja:

1.   Bićanići,
2.   Mesići Lipički,
3.   Murati,
4.   Pernari,
5.   Smolčići,
6.   Vidakovići,
7.   Vučetići i
8.   Videnci.

U njima je 1991. g. registrirano 417 žitelja hrvatske narodnosti. Župa, koja ima crkvu sv. Ivana Krstitelja, upražnjena je i njome upravlja župnik iz Jezerana.


Na ulazu u Lipice sa sjevera, 1994.

Šaljiv naziv za žitelje Lipica jest lojari.


Stjepan Krpan, 1995., 73.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Siječanj 29, 2011, 01:30:37 »


S gladnog brda u gornjoj Krajini

Lipice i crkva u Lipica

Lipice, selo u brinjskom kotaru, ime nosi od lipa ili lipove gore koja je sada sasvim uništena.

Ovdje su njekadašnji Brinjani prije 200 godina posjedovali zemljište i radi toga tu utemeljili stanove, a njekoji od njih sasvim se ovamo preseliše i vremenom razplodiše i uzmnožiše se tako, da ovo selo lipičko sada broji do tisuću stanovnika. (1874.)

Do god. 1838. spadali su Lipičani pod župu stajničku. Tad izprosiše od biskupa senjskoga za vrieme samo, da ne idu tako daleko u Stajnicu radi duh. službe, umirovljenoga župnika Jurja Sabljaka, da ih on, kad uztreba sa svetim otajstvi proviđava i svetu im misu po nedjeljama i za blagdane služi. Po smrti ovoga g. 1840. dobiše Ivana Spiljaka za svoga dušobrižnika sve do god. 1846, tad opet Baltazara Habulina do god. 1851. A ote godine Ivana Zeunika; a poslje njega spadoše Lipičani pod župu Letinačku sve do god. 1871. Ote godineun mjesecu srpnju dobiše sami svoju od nj. veličanstva potvrđenu župu i za župuika Petra Sabljaka. Dakle pred dvie i pol godine postade nova župa u Lipicama; ali ne postade si novom župom i nova crkva.

Sadašnja crkvica župna u širini 2 a u dužini 4 hvata načinjena, jest kako stari Lipičani pripoviedaju preko 200 godina stara. Njezine zidine okesile se i na sva četir kraja najerile, - pripravne svaki čas srušiti se. Krov na istoj prieko 40 god. star, kroz kojeg mogu sasvim lako bez ikakove stiske vuci i hajduci, ako im se hoće, uvući se, aizpod krova letve i rožnici još stariji i spogrdniji, tako da se ne može ni pri najboljoj volji od velike truleži i gnjiloće niti jednog čavla u što zabiti, da se išto pokrpati uzmogne; zato ljeti, kad daždi, naći ćeš u toj crkvici čitave lokvice, a zimi sniega do koljena na podu i korušu. Vrata crkvena imaju drvenu bravu kao što i na prostoj štali jednog siromaka, a prozori sasvim malenii uski, iskrpani sa kositerom i podbočeni kamenjem, da ih vjetar ili bura nesruši.

Pri ovakovoj crkvi, čovjek sve da bi i bio najsvetiji, morao bi izgubiti volju za bogomolju.

Primorac, 21. veljače 1874.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Kolovoz 13, 2011, 12:06:36 »


Crkveno pjevanje u brinjskom kotaru

Lipice, dne 22. srpnja 1919.

Ko sjede na lički vlak u Ogulinu, siđe kod šeste želiezničke stanice - Jesenica - i vrluda -puteljcima preko šumovitog Gvozda ili Kapele, eto ga za tri sata u Lipicama, malenoj župici, za koju znadu tek najbliži susjedi.

Pred tri godine (1916) sagrađena je nekakva cesta - ne radi sela - nego radi blize željezničke stanice, te se može i kolima do nas, što se prije nije moglo. Obdareni smo pred nekoliko godina i malenom zgradom i školom je nazivamo. Inače nema tu nikakve gospode. Nema općine, nema pošte. nema žandarmerije, nema finance, nema trgovine ni krčma, a što je najgore nema ni vode. Ako spomenemo i to, da tu već dugo vremena nema ni stalnoga župnika dobijemo pravu sliku toga selca u brinjskom kotaru.

Crkvica pružila se uz maleni župni stan, nizak, naheren, kroz čiju se razdrtu kapu može u noći do sto trideset zvijezda nabrojiti. Ratne su prilike, pa se valja istrpiti, a zima je i onako samo jedamput u godini. Selu nije bilo spomena ni na najvećim školskim geografskim kartama ličko-krbavske županije, tek u novije doba na novim školskim zeml-ovidima Hrvatske našlo se i za nj mjesta.

Moj prijatelj javio se lani - I s p o d  K a p e l e - u "Sv. Ceciliji" i opisao naše prilike, što se crkvenog pjevanja tiče. Ne želim ga nadopunjavati, jer nije ni podesno. da jedan novajlija kreše u brk jednom rođenom Ličaninu, pa makar bio on i iz Letinca.

Došavši u Lipice pitah odmah seljake, ima li crkva orgulje. Odgovoriše mi da ima, i to s ponosom. Selo je odmah poskočilo u vrijednosti u mojim očima. Ima orgulje. koje je i sama ratna rekvizicija poštedila! Orgulje - to je malen harmonij. koji je naručen zasada već pokojnoga učitelja Jurišića, koji je na njemu prvi put pokušao ličku, dječicu učiti pjesmi. Učitelj je bio sam dobar pjevač. Iza toga pjeva puk sam. Zvonar intonira i zamahne rukom, jedan ženski sopran prihvati. A sva crkva muško i žensko, mlado i staro sekundira tom sopranu, isto i školska djeca. Naravski da se glas soprana gubi u onoj množini. Kod pristupa, bio Božić ili Uskrs, pjeva se "Ja se kajem". Koliko sela toliko i napjeva, a treba mnogo kuraže onomu, koji prviput to sluša.

Druge pjesme mogu se podnesti, dapače čovjek se priuči na njih i imponiraju mu, jer u onom moru glasova izrazuje se pobožnost puka, koji moli, i toj se pobožnosti nitko ne može oteti. Sve pjesme su vrlo mizerabilne, što se objama glasa tiče.

Skupih odmah nekoliko djevojaka i dječaka, da ih učim pjesmi. lšlo vrlo teško. Naučni samo da sekund-iraju jednomu sopranu, nisu bili kadri uhvatiti jedan ton na harmoniju, nego hvatali tercu, a i sekstu niže. Nije išlo. Kasnije »izgubismo i taj jedini sopran, pa daj danas, daj sutra, uz mnogo truda izvukosmo, da su se odučili sekundiranja, pa još onako surovoga. Sad se u crkvi pjeva sve jednoglasno. Mladići imaju bolje glasove pa pjevaju i tenor i bas, dakako po svojem sluhu, ali ipak dobro. Pjeva se sve forte i fortissimo i to je obilježje našeg pjevanja. Ne poznaju dinamike. Hoće da ih se čuje ili u opće ne će ni da pjevaju.

Sestra župe upravitelja uhvatila neku pouku o glazbi, pa je tako već pobrinuto -i za orguljaša i sad ona orgulja, vodi i poučava pjevački zbor, koji broji oko 10 pjevača muških i ženskih. Pjevalo se najprije na zornicama. Na Božić pjevale su se hrvatske božićne pjesme četiri -na broju; tresao se sam patron Sv. Ivan Krstitelj od burnoga pjevanja. Pjevao se jedan - Tantum ergo - kultiviran iz Senja. Iz "Sv. Cecilije" pjevalo se: "Moj Isuse" i "Zdravo tijelo Isusovo". Iz - Kantuala - jedna misna pjesma. Iz Novakove zbirke – "Svemožni Bože", "Za Tobom mi vene duša«, "Hvali Sion", "Svet, svet", "Stala majka" i drugo ništa.

Pučko je pjevanje u Lipicama slabo razvijeno, zato narod i voli da se orgulja, da-pače tim se ponosi.

U našem brinjskom kotaru najviše je razvijeno pučko pjevanje u župi Križpolje (4 000 stanovnika). pa je bolje da se nitko ni ne dira, da reformira pjevanje, jer bi slabo mogao proći. Puk pjeva sam i to većinom muški svijet.

U Jezeranima pjevaju djevojke, koje su učile još za vrijeme predratnog orguljaša. Pjevaju uvijek iste pjesme i imaju dobre glasove. U crkvi su male orgulje, no neuporabive.

U Stajnici vodi pievanje marna učiteljica, koju pomažu još dvije njezine prijateljice, pa nekoliko djevojčica. Pjeva se dvoglasno bez harmonija. jer ga nema, ali ipak lijepo i sigurno. Pjesmi priučava se i puk.

U Letincu, maloj župiei pjeva puk, ali prijašnje pučko pjevanje po malo isčezava. Pjevaju se i novije pjesme, a pjevaju najviše djevojke.

U Brinju, kao sijelu svih oblasti nema na žalost nikakvog crkvenog píevanja. Župa je velika, crkva prostrana, orgulje dobre. orguljaš ie dobro plaćen. Mislim, da bi samo mjesto bilo plodno tlo za crkveno pievanje, i moglo biti drugim župama uzorom.

To ie kratki pregled crkvenog pjevanja u brinjskom kotaru. Nailjepše se pjeva u Stajnici, dok ie pučko pjevanie naibolje razvijeno u Križpolju.

Kad naš kraj bude pristupačniji i kulturniji, nadajmo se, da ćemo kao u drugom tako i u ovom pitanju za korak napredovati.

J. Sv. Cecilijca 1. rujna 1919.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!