Narodno vijeće SHS - Hrvatski sabor

[Marica]

498. 29. studenoga 1918. Defranceschi iz Jugoslavenskog kluba u Beču brzojavIja Narodnom vijeću i pita da li je određena likvidacija sa starom državom i da li je Ljubljana imenovala likvidacijsku komisiju.

499. 29. studenoga 1918. Zemaljska vlada u Zadru brzojavIja o nasilju talijanskih okupacionih vlasti i moli da jedan brod Antante ili SAD dođe u Zadar i uzme u zaštitu ugrožene Jugoslavene.

501. 25. studenoga 1918. Predsjedništvo Narodne vlade u Ljubljani dostavlja Narodnom vijeću u Zagreb Poročilo o razpustu Krajevnega Narodnega sveta u Trstu od strane talijanskih okupacionih vlasti s molbom da protiv tog postupka uloži protest.

505. 25. listopada 1918. Vlada narodne države Bavarske u Beču ulaže kod Narodnog vijeća SHS protest zbog zapljene velikog broja brodova Bavarskog loyda-brodarskog poduzeća iz Regensburga. Brodovi su bili natovareni ratnim materijalom.

509. 27. studenoga 1918. Vukić iz Varaždina pise Srpskom internatu u Zagrebu da se u Varaždinu nalazi znatna količina platna koje se čuva u pohrani kod Redarstvene oblasti, a koje je doneseno iz ratnog područja Srbije.

512. 29. studenoga 1918. Korvetni kapetan M. Wickerhauser iz Zagreba izvještava povjerenika za mornaricu SHS u Zagrebu o situaciji u Puli, te pored ostalog javlja da podadmiral Cagni više ne priznaje kontraadmirala Kocha kao zastupnika jugoslavenske mornarice, da stražu na Lacromi namjeravaju preuzeti Talijani i kako je pod admiral Cagni izjavio da ne može dozvoliti telefonski i brzojavni promet s Narodnim vijećem u Zagrebu. Situacija u Puli je takva, da Talijani žele svim sredstvima onemogućiti boravak Jugoslavena u Puli.

514. 28. studenoga 1918. Dr. Ivan Schwegel iz Ljubljane javlja Pribićeviću o svom boravku u Zagrebu, o nekim gospodarskim pitanjima koja su od interesa za Državu SHS, te mu s tim u vezi dostavlja sljedeće priloge:

1) Promemorij za ekonomsku obnovu pojedinih država koje su bile u sastavu Austro-Ugarske Monarhije.

2) Statut Prometno-dioničarskog društva za Južnu Dalmaciju sa sjedištem u Trstu.

3) Pismo Poduzeća kola za spavanje i velikih expres vlakova dr. Schwegelu glede dogovora o željeznicama u južnoslavenskim državama.

4) Dopis Društva kola za spavanje o svom osnutku 1872. i kapitalu te ponuda suradnje Narodnom vijeću.

5) Kartu željezničkih veza Poduzeća kola za spavanje,

6) Dva brzojava upućena dr. Schwegelu.

[Marica]

519. 20. studenoga 1918. Predsjedništvo Narodnog vijeća javlja Središnjoj kancelariji o nastupu službe Ljubice Adamović.

528. 30. studenoga 1918. Defranceschi iz Beča pita da li će Narodno vijeće priznati opunomoćenika Njemačke i Austrije u Zagrebu.

529. 29. studenoga 1918. Ministarstvo vanjskih poslova u Beču brzojavno izvještava Narodno vijeće SHS o zaključku glede raspolaganja arhivom Austro-Ugarske Monarhije.

531. 30. studenoga 1918. Narodna vlada u Sarajevu javlja da treba spriječiti odlazak iz zemlje članu samostana jezuitskog reda Puntigamu dok ne položi račun o zakladi za podizanje crkve Franje Ferdinarda i Sofijinog doma.

532-534. 2. prosinca 1918. Gazzari i Stojanović iz Züricha javljaju da Pašić i Trumbić moraju ostati u Parizu, a da se Korošec i Žerjav vraćaju. Odbor vodi bezuspješnu borbu i Versailles čeka zaključenje našeg primirja. Naš narod jedini je u Monarhiji nepriznat. Ujedinjenje SHS je naš stalni program. Treba poslati u Versailles informaciju o tome tko će nas zastupati na mirovnoj konferenciji. Važno je da Trumbić zastupa oslobođeni narod.

535. 30. studenoga 1918. Telefonska vijest iz Varaždina: mađarska mornarička patrola ubila je Hrlina i 3 njegova sina iz Štrigove. Kasnije su ubijena još 2 žitelja iz Štrigove. Jedna je žena teško isprebijana. U Čakovec je stiglo 200 mađarskih vojnika.

541. 1. prosinca 1918. Narodni svet iz Ljubljane javlja o repatrijaciji 2.000 Jugoslavena iz Švicarske. 700 osoba mora ići posebnim vlakom do Buchsa. Treba urediti pitanje prijelaza preko Austrije. 12. XII. austrijska vlada ne dozvoljava prijelaz, ukoliko jugoslavenska vlada ne pokaže veću naklonost prema austrijskim zahtjevima glede prehrane.

542. 26. studenoga 1918. Odbor Narodnog vijeća u Gori čestita Narodnom vijeću na "pravodobno odkrivenoj gnusnoj zavjeri", kritizira Radićev rad i dostavlja letak pisan olovkom koji je uperen protiv Srba.

550. 19. studenoga 1918. Konzularna agentura SHS u Pragu dostavlja slijedeće spise:

1) Izvještaj da je Narodni odbor namjestio prostorije za rad Konzularne agenture SHS u Pragu. U istoj mjeri treba urediti dvije prostorije diplomatskom zastupniku Češke Republike u Zagrebu.
 
2) Izvještaj o otpremi ratnih zarobljenika, interniranih građana i civila, pripadnika Države SHS

555. 19. studenoga 1918. Fregattenleutnant Fruhwürth iz Praga stavlja se na službu jugoslavenskoj floti.

556. 2. prosinca 1918. Povjerenik za mornaricu SHS šalje prijepis brzojava upućenog admiralu Catinelliju u Herceg-Novi glede oduzimanja naših brodova koji prevoze hranu od strane Talijana. Catinelli odgovara da mu je to nepoznato. te da će brod "Atlantica" otputovati 2. XII. s talijanskom posadom u Split.

[Marica]

558. 30. studenoga 1918. Telefonska vijest Narodnog sveta iz Ljubljane: bečki zastupnik SHS Defranceschi javlja da je Đuro Atanacković agent austrijske vlade.

559. 26. studenoga 1918. Središnja kancelarija javlja dr. Milošu Martiću, tajniku Predsjedništva Narodnog vijeća SHS. da je imenovan ad hoc delegatom Središnjeg odbora Narodne organizacije za Dalmaciju. u slučaju da nisu prisutni članovi Središnjeg odbora ni njihovi zamjenici.

561. 1. prosinca 1918. Narodna vlada SHS u Ljubljani javlja da u Sloveniji nedostaju osnovne živežne namirnice, te moli pomoć iz Hrvatske. Predlaže da joj se od ratnog plijena u Vukovaru dodijeli 400 vagona žita.

565. 2. prosinca 1918. Predsjedništvo Narodne vlade u Ljubljani dostavlja prijepis brzojava bečke vlade o transportu naših državljana, te pita da li vanjski poslovi spadaju u kompetenciju Narodnog vijeća ili Narodne vlade. Predsjedništvo Narodnog vijeća odgovara da su vanjski poslovi do 5. XII. 1918. spadali pod isključivu nadležnost Narodnog vijeća SHS u Zagrebu. a u prenesenom djelokrugu Narodnog sveta u Ljubljani. Od 5. XII. o tim poslovima odlučuje Narodno vijeće SHS u Zagrebu u sporazumu sa srpskom vladom.

566. 3. prosinca 1918. Narodna vlada iz Ljubljane dostavlja tekst odgovora predsjednika Pogačnika na protest dr. Bauera radi kršenja demarkacione linije od strane jugoslavenskih trupa.

567. 2. prosinca 1918. Narodna vlada u Ljubljani javlja o nepovoljnom stanju javne sigurnosti u Štajerskoj i Koruškoj, te predlaže osnivanje prijekog suda.

569. 25. studenoga 1918. Izaslanik Narodnog vijeca u Budimpešti moli da se Janu Mikuli, Slovaku iz Amerike, izda propusnica za putovanje preko Rijeke u Ameriku.

570. 4. prosinca 1918. Admiral Prica dostavlja prijepis brzojava admirala Catinellija, koji moli instrukcije glede prodaje dvije Drillings Fornmaschine Amerikancima. Catinelliju je odgovoreno da je to njemački materijal kojim Narodno vijeće ne može raspolagati.

573. 3. prosinca 1918. Admiral Prica dostavlja prijepise brzojava poručnika Domainka iz Zemuna glede izručenja dunavske flote.

583. 1. prosinca 1918. Telefonska vijest Narodnog sveta u Ljubljani glede likvidacije Austrougarske banke.

[Marica]

584. 1. prosinca 1918 . Povjerenik za unutrašnje poslove Narodnog vijeća SHS javlja o uzgojnoj milostinji za djecu nadsavjetnika Računarskog ureda Zemaljske vlade Konstantina Manojlovića.

587. 4. prosinca 1918. Ban Mihalović javlja da je izdan nalog srpskoj banci da isplati putem Zemunske štedionice dr. Jozi Sunariću iznos od 30.000 kruna.

589. 4. prosinca 1918. Povjerenik za mornaricu SHS javlja da je kontraadmiral Metod Koch morao napustiti Pulu, te predlaže da se osnuje posebni odsjek za ratnu mornaricu unutar Povjereništva za mornaricu SHS, i da se za šefa tog odsjeka imenuje kontraadmiral Koch.

600. 20. studenoga 1918. Općina Logatec protestira protiv talijanske okupacije jugoslavenskih krajeva.

601. 5. prosinca 1918. Telefonska vijest primljena u 9 sati prije podne: Predsjedništvo Narodnog vijeća SHS određuje 3. XII. 1918. iz Beograda da se posebnom obznanom priopći tekst Adrese Narodnog vijeća u Zagrebu regentu Aleksandru, kao i odgovor regenta.

611. 4. prosinca 1918. Povjerenik za mornaricu dostavlja tekst dopisa admirala Catinellija glede postavljanja srpskog potpukovnika Simovića za zapovjednika tvrđave u Boki i svih pomorskih jedinica. Catinelli je protestirao protiv toga, jer je Simović mlađi po činu od njega, pa je Dalmatinska zemaljska vlada anulirala svoju odluku. Spor je riješen tako da je Catinelli postavljen za zapovjednika pomorske sile, a Simović ima pod svojom vlašću ono što je prije spadalo pod kopnenu austrougarsku upravu.

615. 2. prosinca 1918. Povjerenik za prehranu Narodnog vijeća SHS javlja da cjelokupni plijen živežnih namirnica koji je dodijeljen Narodnom vijeću iznosi: 500 vagona pšenice, 56 vagona ječma. 211 vagona raznog žita. Slovenci traže ukupno 420 vagona hrane, ali toliko im se ne može dodijeliti, jer svoj dio traže Dalmacija. Istra i Bosna i Hercegovina. Da bi se pomoglo slovenskim zemljama, dodjeljuje im se iz zaliha Hrvatske i Slavonije 100 vagona hrane.

617. 3. studenoga 1918. Izaslanik Narodnog vijeća SHS u Budimpešti dostavlja dopis Theodora Kussevicha, odjelnog predstojnika Bosansko-hercegovačke zemaljske vlade, koji se stavlja na raspolaganje Narodnom vijeću.

619. 5. prosinca 1918. Telefonska vijest Narodnog sveta iz Ljubljane: Konzularna agentura iz Beča javlja da je njemačko-austrijska vlada obustavila isplaćivanje opskrbe onim strankama koje imaju domovinsko pravo u Jugoslaviji. Predlaže se da isplatu izvrši konzularna agentura iz svojih kredita pri Jadranskoj banci.

621. 28. studenoga 1918. Dansko poslanstvo u Beču piše konzulu Petru Defranceschiju o repatriranju naših ratnih zarobljenika koji se još uvijek nalaze u Rusiji.

623. 26. studenoga 1918. Usmena nota vlade Njemačke i Austrije u Beču upućena diplomatskim poslanstvima neutralnih država kojom se protestira zbog povreda teritorijalnog integriteta i sigurnosti njemačkih građana od strane čehoslovačkih trupa.

625. 4. prosinca 1918. Telefonska vijest Narodnog sveta u Ljubljani da su talijanske oblasti u Gorici uhapsile i internirale srpskog poručnika Lenarta.

626. 5. prosinca 1918. Telefonska vijest Narodnog sveta iz Ljubljane da je u svim općinama na Goriškem i u mjestu Gorici provedeno glasovanje o državnoj pripadnosti. Do sada su poznati rezultati glasovanja u 74 općine (od ukupno 115). za pripajanje Jugoslaviji glasalo je 70.169 osoba. a u Gorici oko 4.500. Sve 23 slovenske općine na desnoj obali Soče izjasnile su se za pripojenje Jugoslaviji.

633. 8. prosinca 1918. Prijepis brzojava kojeg je Povjereništvo za mornaricu SHS primilo od admirala Catinellija: stigao je prvi francuski brod sa 6.000 tona žita za gladne u Dalmaciji, Hrana će se slati u Srbiju jer tamo vlada veća glad.

634. 30. studenoga 1918. Narodno vijeće u Čakovcu javlja da je lažna vijest lista "Agramer-Tagblatt" od 21. XI. 1918. da vlasti u Međimurju proganjaju Hrvate, te da su samo kažnjene one osobe, bez obzira na nacionalnu pripadnost, koje su sudjelovale u pljački, robljenju i bunjenju naroda.

635. 29. studenoga 1918. Ravnateljstvo Jadranske banke u Beču dostavlja dopisnicu koju je primilo od sekretara Jugoslavenskog odbora. dr. Gmajnera, glede otpreme pošte Jugoslavenskog odbora Narodnom vijeću u Zagreb.

637. 28. studenoga 1918. Dragutin Koranin iz Jazavice. član plenuma Narodnog vijeća. protestira protiv isključenja predsjednika HPSS. Stjepana Radića iz Narodnog vijeća.

638. 3. prosinca 1918. Izaslanik Narodnog vijeća u Budimpešti dostavlja jednu bianco namiru za svoj honorar od 15. do 30. XI. 1918. i jednu namiru s obrazloženim troškovima za kancelarijske izdatke, s molbom da se honorar i troškovnik isplate preko Zemaljske banke u Zagrebu.

641. 4. prosinca 1918. Povjereništvo za mornaricu SHS dostavlja prijepis brzojava admirala Catinellija iz Herceg-Novog. koji javlja da Italija namjerava rekvirirati sve austrougarske trgovačke brodove koji se nalaze u Jadranskom moru.

643. 3. prosinca 1918. Narodno vijeće u Vojniću moli uputstvo o nadležnosti općinskog odbora i mjesnih odbora Narodnog vijeća.

644. 5. prosinca 1918. Predsjedništvo Narodne vlade u Ljubljani javlja o imenovanju članova Narodne vlade.

Pečat Sabora od 1865

[Marica]

646. 6. prosinca 1918. Veliki župan za grad Rijeku i okolicu javlja o odluci Admiralske konferencije u Mlecima da se čitava trgovačka mornarica koja je pripadala Austro-Ugarskoj prepusti Italiji, te da između Francuza i Talijana postoji nesuglasje o tom pitanju. Stanje u Dalmaciji je zdvojno. Jugoslavenski kapetani i strojari odlučili su da ne plove pod talijanskom zastavom. Da održe postojeće linije, Talijani su postavili vlastitu ili talijansku momčad. Bahati su, jer ih podupiru Englezi.

650. 29. studenoga 1918. Ministar vanjskih poslova u Budimpešti javlja da se pukovnik Aleksandar Szeifert nalazi u Varaždinu i da se želi vratiti u Ugarsku.

655. 18. studenoga 1918. Molba Franca Suhera, profesora iz Ljubljane, talijanskoj vladi da se njegov sin pusti iz talijanskog zarobljeništva. Suher je zatražio od Narodnog vijeća u Zagrebu da tu molbu pošalje na odgovarajuće mjesto. Narodno vijeće odgovorilo je da bi svaka intervencija pri talijanskoj vladi bila bezuspješna s obzirom na "napete odnošaje Države SHS i Italije".

657. 2. prosinca 1918. Saopćenje XVII. sjednice Glavnog odbora Narodnog vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu. Na sjednici je zaključeno: 1. Da se nastradalima od "raznih bandi" dodijeli pomoć u hrani i odjeći u iznosu od 500.000 kruna, 2. Zavod za odijevanje ima izraditi plan za razdiobu robe prema broju stanovnika, imajući poseban obzir prema nastradalim kotarevima 3. Prima se na znanje stvaranje jedinstvene Kraljevine SHS, 4. Osniva se informativni ured za molbe i potpore. 5. Svim odborima Narodnog vijeća poslat će se cirkularni brzojav glede organizacije prikupljanja pomoći za Narodno vijeće, 6. Iz organizacije Narodnog vijeća nisu isključeni Židovi, 7. U mjestima, gdje nema općinskog vijeća, funkciju općine preuzet će odbori Narodnog vijeća. itd.

661. 9. prosinca 1918. Odjel za narodnu obranu Narodnog vijeća SHS dostavlja molbu delegata srpske vrhovne komande za uvođenje vojne cenzure za poštu, brzojav, telefon i novine.

674. 7. prosinca 1918. Povjereništvo za mornaricu javlja da su delegati Antantine komisije zaključili da rekvizicija brodovlja bivše austrougarske mornarice pripada Talijanima.

681. 8. prosinca 1918. Povjerenik za mornaricu dostavlja izvadak iz povjerljivih izvještaja iz Rijeke od 3. i 4. XII. 1918. u kojem se pored ostalog navodi da su Talijani rekvirirali i one brodove bivše austrougarske flote, koji su plovili pod francuskom zastavom. Englezi podržavaju Talijane. Mađari politički surađuju s Talijanima. Zapovjednici američkih razarača u Puli simpatiziraju naše časnike. Oni sumnjaju da će Talijani zadržati Pulu.

692. 21. studenoga 1918. Telegrafen - Compagnie A. G. Wien, Berlin und Budapest moli za dozvolu priopćavanja vijesti Novinskog ureda.

697. 27. studenoga 1918. Općinsko upraviteljstvo u Šibeniku javlja da su tri vojnika talijanske ratne mornarice skinuli jugoslavensku zastavu sa zgrade Poreznog ureda u Šibeniku.

702. 4. prosinca 1918. Predsjednik općine Šibenik dostavlja vojnom komesaru Petru Lodolu u Šibeniku pritužbu župnika Paje Mišure zbog nasilja talijanskih vojnika koji su ga prisilili da im izruči uredovne župske knjige.

705. 11. studenoga 1918. Lazar Bugarski iz Sentomaša (Bačka) javlja da je komandant njemačke vojske, koja se povlači iz donje i srednje Bačke, u Sentomašu dao zatvoriti članove Narodnog vijeća. Njemački vojnici građanima su silom poskidali narodna obilježja i kokarde
.
714. 5. prosinca 1918. Peroslav Pasltiević, tajnik Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu, predlaže da vlada naredi svim javnim službenicima koji imaju strana prezimena, da u roku od 14 dana podnesu molbe za ponarođenje prezimena.

715. 10. prosinca 1918. Tajništvo Narodnog vijeća SHS za Dalmaciju podnosi izvještaj o problemu prijevoza hrane preko Rijeke u Dalmaciju i općenito o pitanju osobnog i poštanskog prometa s Dalmacijom preko Rijeke. Posebna saveznička trgovačka komisija odlučila je da Italija ima pravo rekvirirati sve parobrode na Jadranskom moru i da se na krmi svakog parobroda ima izvjesiti talijanska zastava. Talijanski admiral u Rijeci izjavio je da se Država SHS može obratiti spomenutoj komisiji s molbom da joj se dodijeli jedan brod za prijevoz hrane. Pitanje prijevoza preko Rijeke komplicira se otkad je Consiglio nazionale italiano preuzeo političku vlast u Rijeci. Talijansko narodno vijeće smatra da ima pravo pregovarati s Državom SHS i glede željezničkih tarifa za prijevoz hrane od Komorskih Moravica do Rijeke. Pitanje prijevoza hrane preko Rijeke ovisi o "dugim i teškim pregovaranjima". Naši kapetani su izjavili da su spremni, makar i pod talijanskom zastavom prevoziti hranu u Dalmaciju. Izvještaj je u Zagrebu sastavio la. XII. 1918. Stefanini. koji je boravio u Rijeci i razgovarao s odgovornim faktorima o ovom problemu.

719. 10. prosinca 1918. Akreditivno pismo za dr. Rikarda Lenca, koji se kao izaslanik Narodnog vijeća SHS ima priključiti mirovnoj konferenciji u svojstvu informatora za specijalna pitanja grada Rijeke i njegove okolice.

721. 5. prosinca 1918. Konzularni agent SHS u Beču, Defranceschi, dostavlja prijepis radio-telegrama iz Moskve glede naših zarobljenika u Rusiji.

723. 3. prosinca 1918. Nota Ministarstva vanjskih poslova Njemačko-Austrijske Republike upućena Narodnom vijeću SHS. U noti se napominje da je u posljednje vrijeme niknulo niz jezičnih i ekonomskih pitanja koja predstavljaju opasnost za mir. No, ta pitanja se moraju riješiti mirovnim pregovorima. a ne silom. njemačko - austrijska vlada htjela bi u tom smislu sklopiti ugovor. koji bi osiguravao mir među susjednim narodima. Priložen je nacrt takvog ugovora, koji bi bio na snazi dok se ne sklopi mirovni ugovor. Narodno vijeće SHS odgovorilo je da nakon stvaranja Kraljevine SHS pitanja iz oblasti vanjskih poslova spadaju pod Ministarstvo vanjskih poslova u Beogradu.

Pečat Sabora iz 1865.

[Marica]

724. 14. studenoga 1920. Revers vladinog tajnika, Ljuštine, o preuzimanju spisa br. 724/18 s 5 priloga glede povratka zaustavljenih plovnih objekata i robe.

725. 8. prosinca 1920. Slovensko narodno vijeće u Trstu javlja da je guverner dozvolio otvaranje općinskih škola u kojima se slovenski predaje kao predmet, ali da je zatvorio sve posebne slovenske škole. pa i trgovačku školu, tako da oko 3.600 djece ne može pohađati nastavu. Vojska je zaposjela zgradu Ćiril-Metodove škole u Sv. Jakobu. zatvorena je i slovenska gimnazija.

726. 8. prosinca 1920. Slovensko narodno vijeće u Trstu javlja kako u Goricu stižu vijesti da su se svi austrougarski vojnici do 40 godina života morali prijaviti vojnom zapovjedništvu u Laškom. Odavde su po skupinama odvedeni dalje. S njima se loše postupa i žive u vrlo teškim uvjetima. Među interniranima je i poslanik Podgornik, ravnatelj Zadružne zveze Premrou, učitelj Gorkić i dr. Talijani na sve moguće načine teroriziraju slovensko stanovništvo. Čak je i po ulicama zabranjeno govoriti slovenskim jezikom.

730. 10. prosinca 1920. Srpska vojna misija moli da se vladama u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani i Splitu, kao i svim odborima Narodnog vijeća pošalje priložena obavijest o njenom osnutku.

739. 10. prosinca 1920. Odbor Narodnog vijeća Rijeka-Sušak podržava prijedlog Kluba pomorskih kapetana da se za povjerenika trgovačke mornarice imenuje Josip Bellen.

741. 16. studenoga 1920. Veliki narodni savet u Novom Sadu dostavlja rezolucije Velike narodne skupštine, koja je održana u Novom Sadu 12. XI. 1918., o priključenju Vojvodine Srbiji i o imenovanju članova Velikog narodnog saveta i Narodne uprave.

746. 7. prosinca 1920. Odbor Narodnog vijeća u Otočcu dostavlja tekstove brzojava koje je uputio regentu Aleksandru i Narodnom vijeću SHS povodom zaključka Narodnog vijeća SHS od 24. XI. 1918. o ujedinjenju.

747. 4. prosinca 1920. Zadružni savez u Splitu kao predstavnik 300 dalmatinskih zadruga pozdravlja osnutak jedinstvene države SHS, priznaje vlast Narodnog vijeća SHS. zahtijeva da čitava Dalmacija bude u sastavu nove države i protestira protiv svakog prisizanja Talijana na bilo koji dio Dalmacije.

748. 11. prosinca 1920. R. Sardelić iz Zagreba, kao predsjednik Jugoslavenskog odbora u Beču, podnosi izvještaj o svome radu i djelovanju. Odbor je osnovan 31. X 1918. sa zadatkom da organizira povratak naših građana i vojnika u domovinu i da jugoslavenskim građanima u inozemstvu pruža potrebnu zaštitu i pomoć. Narodno vijeće imenovalo je dr. Defranceschija konzularnim agentom, a Stefanovića vojnim komandantom, ali nije određen odnos između njih i Odbora, što je dovelo do teškoća i zbrke. Povjerenik Narodnog vijeća u Odboru dr. Schwegel držao se pasivno. Narodne vlade u Ljubljani i Sarajevu imenovale su opet svoje predstavnike. Nadležnosti svih tih funkcionara nisu razlučene. Sardelić predlaže niz mjera za rješenje tog stanja i raspravlja o nizu pitanja koja Odbor mora hitno riješiti: pitanje povratka zarobljenika i slovenskih bjegunaca, činovničko pitanje, uređenje i čuvanje grobova palih vojnika.

756. 11. prosinca 1920. Povjerenik za mornaricu dostavlja prijepise dopisa delegata Simovića i lučkog poglavara u Boki glede brodova koji bi plovili od Soluna za Dalmaciju. utvrđeno je da bi takvih brodova bilo dovoljno, ali da su našim vlastima vezane ruke zbog odredaba talijanske vlade koja je rekvirirala sve naše brodove. U neutralnom inozemstvu Jugoslavija ima 8 brodova u ukupnoj tonaži od 15.000 tona. Ovi brodovi ne mogu isploviti dok se ne uredi pitanje zastave.

757. 7. prosinca 1920. Vojni povjerenik SHS u Beču javlja da je 6. XII. 40.000 Jugoslavena otpremljeno u domovinu. Vojnici i oficiri podučavaju se o prilikama u zemlji. Među ovim ljudima ima dosta boljševizma, pa na ovu pojavu treba obratiti osobitu pažnju. Iz Češke, Ukrajine i Njemačke transportirat će se 150.000 ljudi. Sakupljaju se dobrovoljni prinosi za naše vojnike.

762. 8. prosinca 1920. Župni ured u Marčanima kod Pule izvještava o teroru Talijana nad hrvatskim stanovništvom u Istri, te moli Predsjedništvo Narodnog vijeća da poduzme mjere za priključenje Istre Jugoslaviji.

764. 12. prosinca 1920. G. Manojlović, tajnik JAZU, dostavlja prijepis pozdravnog telegrama kojeg je Akademija uputila regentu Aleksandru.

766. 20. studenoga 1920. Stevo Bijehć, paroh u Bribirskim Mostinama, moli odštetu za štetu pretrpljenu u svjetskom ratu.

771. 12. prosinca 1920. Narodno vijeće Rijeka-Sušak javlja da komandant prezidija u Rijeci, Grazioli, namjerava doći u Zagreb i da bi mu tom prilikom trebalo ukazati na neke nekorektnosti Talijana. Trebalo bi ga upozoriti. da prema uvjetima primirja, okupacijska vojska mora korektno postupati prema našim oblastima i ne smije zlostavljati naše građane. Consiglio nazionale harangira protiv naše države, što bi moglo izazvati prolijevanje krvi.

790. 8. listopada 1920. Slovanska Beseda u Beču pozdravlja Narodno vijeće SHS.

791. 12. prosinca 1920. Narodno vijeće Rijeka-Sušak dostavlja pritužbe na loši postupak talijanskih okupacijskih oblasti u Rijeci. Iz priloženih memoranduma, zapisnika i pritužbi može se vidjeti kako su Talijani uzurpirali vlast u Rijeci, šikaniraju jugoslavenske državljane i kako se nekorektno odnose prema jugoslavenskim oblastima. Spisu je priloženo 60 pritužbi, upitnika i memoranduma.

Pečat Sabor iz 1865.

[Marica]

III PREDSJEDNIŠTVO a) Opći spisi. god. 1918, br. 802-1205 b) Opći spisi. god. 1919, br. 9-404

802.19. prosinca 1918. Povjerenik za obrt, trgovinu i industriju Narodnog vijeća SHS dostavlja prijepis brzojava admirala Catinellija, kojim ovaj javlja povjereniku za mornaricu da će po zaključku interalijainog komiteta za pomorstvo u Londonu Italija rekvirirati sve austro-ugarske brodove koji se nalaze u Jadranskom moru.

811. 10. prosinca 1918. Povjerenik za mornaricu SHS predlaže da se kontraadmiral Catinelli riješi čina i da se na njegovo mjesto imenuje kapetan linijskog broda Antun Dolenc, kojemu bi trebalo podijeliti naslov "komodora" .

820. 10. prosinca 1918. Nikola Miletić iz Otočca predlaže da se zabrani prodaja srećaka banke Kronfeld iz Zagreba. jer se vjerojatno radi o prijevari.

838. 11. prosinca 1918. Povjerenik za mornaricu SHS dostavlja djelomični prijepis brzojava admirala, zapovjednika u Boki Kotorskoj od 9. XII. 1918. o kretanju brodova na Jadranu: francuski admiral je saopćio da će bivši austrougarski brodovi ploviti pod talijanskom zastavom. Brodovi, na kojima se nalazi francuska posada. plovit će pod francuskom zastavom. Plovidbu brodova iz Boke uređuju Talijani. Moli se uputa glede jugoslavenskih dokova koje Talijani nastoje odvući.
 
Povjerenik za mornaricu odgovorio je da nije primio vijest o rekviziciji brodova. To bi bila nepravda prema Jugoslaviji, koja se izjasnila kao saveznica Antante. Talijani nemaju pravo odvući dokove, pa protiv toga treba odlučno protestirati.

839. 14. prosinca 1918. Engleski general Plonket iz Beograda zahvaljuje se povjereniku DRINKOVIĆU na obavijesti glede spora o željeznicama.

841. 26. studenoga 1918. Advokat dr. Zdravko Kovačević iz Slatine dostavlja potpredsjedniku PRIBIĆEVIĆU koncept pritužbe, koju je uputio povjereniku za narodnu obranu glede prilika u Slatini. Na čelu državnog odvjetništva nalazi se frankovac Vuković, podžupan je "zloglasni" Kamarić, a kod vojne komande je dr. Marko Leitner. Ujedno protestira što je vlastelinskom zakupniku Šandoru Sorgeru pružena vojna pomoć u isto vrijeme kad je slatinski kotar bez ikakve vojničke pomoći. Srpska posada od 180 vojnika uspostavila je red i mir u kotaru. 25. XI. stiglo je u Noskovce pomoćno odjeljenje 78. regimente.

853. 11. studenoga 1918. dr. Ivan Gmajner u ime sekcije Jugoslavenskog odbora u Ženevi moli dr. Šurmina da poduzme mjere kako bi se uspostavila poštanska veza između ženevske sekcije Jugoslavenskog odbora i Narodnog vijeća u Zagrebu. Istu molbu uputio je Gmajner 24. XI. i potpredsjedniku Narodnog vijeća Pribićeviću.

856. 11. prosinca 1918. Banka i štediona za Primorje na Sušaku potvrđuje primitak dopisa, prema kojem pravo disponiranja sredstava Narodnog vijeća imaju Pribićević, Pavelić, Lorković i Tomić.

857. 21. prosinca 1918. Izaslanik Narodnog vijeća SHS u Budimpešti moli da se od Narodne vlade B i H pribave detaljniji podaci o pljački transporta bosansko-hercegovačke financijaine straže iz Odese, kako bi mogao intervenirati da se neke stvari pribave.

859. 13. studenoga 1918. Hrvatsko-slavonsko ministarstvo u Budimpešti obavještava o svojoj likvidaciji.

860. 16. prosinca 1918. Izaslanik Narodnog Vijeća SHS u Budimpešti izvještava o osoblju. koje je privremeno primljeno na rad u izaslanstvo, te moli da mu se dostavi honorar.

861. 13. prosinca 1918. Narodno vijeće Rijeka-Sušak izvještava službenom dopisu s ratnog područja. u kojem se hvali postupak i ponašanje talijanske vojske u zaposjednutim područjima i u kojem se navodi da je pučanstvo u Grobniku i Sušaku i u ostalim našim krajevima prijateljski dočekalo talijanske vojnike. Narodno vijeće opovrgava navode u ovom dopisu i ističe da je stanovništvo rezervirano prema Talijanima. a u Rijeci da je ogorčeno ponašanjem "talijanske rulje". Ovaj demanti treba dojaviti vanjskoj štampi.

869. 17. prosinca 1918. Predsjedništvo Narodnog Vijeća SHS javlja dr. Marku Petroviću u Budimpeštu da mu je određena visina mjesečne plaće od 1500 kruna.

870. 14. prosinca 1918. Izaslanik Narodnog vijeća u Budimpešti dostavlja izjavu Andrije grofa Janković-Bešana kojom se stavlja na raspolaganje Narodnom vijeću.

871. 14. prosinca 1918. Izaslanik Narodnog vijeća u Budimpešti dostavlja original i prijevod zapisnika o utanačenju i uređenju prometa između Mađarske i područja pod vlašću Narodnog vijeća SHS u Zagrebu. Utanačenjeje sklopljeno 12. XII. 1918. s mađarskim Ministarstvom trgovine.

880. 14. prosinca 1918. Telefonska brzojavka Narodnom vijeću iz Zemuna: Milisav Dedović, načelnik Ministarstva unutrašnjih poslova u Crnoj Gori moli da se u Grazu raspita, da li se tamo nalazi Ranko Dedović.

884. 19. studenoga 1918. Predsjednik vlade Njemačke-Austrije protestira protiv obustave nastave i otpuštanja učitelja iz njemačkih škola na teritoriju Države SHS. Narodno vijeće odgovorilo je da na području Države SHS ima svega nekoliko javnih i privatnih (konfesionalih) pučkih škola s njemačkim nastavnim jezikom, ali da ni u jednoj nije obustavljena nastava. Isto tako ni jedan učitelj nije otpušten.

Pečat Sabora iz 1865.

[Marica]

885. 14. studenoga 1918. Ratno ministarstvo u Beču izvještava o položaju ratnih zarobljenika u Sibiru i Turkestanu.

888. 5. studenoga 1918. Njemačko-austrijska vlada putem okružnice dostavlja imena osoba zaduženih za organizaciju transporta ratnih zarobljenika u njihovu domovinu i obavještava općenito o organizaciji transporta.

889. 12. studenoga 1918. Ratno ministarstvo u Beču obavještava Narodno vijeće SHS o svojoj likvidaciji.

892. 18. prosinca 1918. Predsjedništvo Narodnog vijeća javlja FinancijaInom odsjeku da su Anka Schuller i Anka Kralj imenovane činovnicama Središnje kancelarije Narodnog vijeća od 1. XI. 1918.

897. 9. prosinca 1918. Saopćenje XIX. sjednice Glavnog odbora Narodnog vijeća SHS za BiH od 9. XII.l918. Na sjednici je zaključeno: da se odgovor regenta na poklonstveni pozdrav Glavnog odbora objelodani narodu u cijeloj zemlji; da se provede zakon odobren od Sabora 1914. god. kojim se kulturnim društvima daje 1.000.000 kr. subvencije; da se ne uvažava molba financijaInih stražara za povećanje dnevnica; da se moraju održati glavne skupštine svih industrijskih društava u zemlji; da se porez na ratni dobitak ubire po zakonu koji je na snazi; da povjerenik za obrt i trgovinu donese prijedlog za izbore za trgovačke i obrtničke komore; da se zamole vlade Čehoslovačke Republike i Poljske da činovnici čehoslovačke i poljske narodnosti ostanu u službi BiH, dok to budu zahtijevale potrebe; da se dozvoli Glavnom odboru za sirotinju u Srbiji, da sabire priloge u naravi i novcu; da se pristupi ustanovljenju šteta u ratu itd.

898.11. prosinca 1918. Saopćenje XX. sjednice Glavnog odbora Narodnog vijeća SHS za BiH od Il. XII. 1918. Pored ostalog je zaključeno: da se državnim i željezničkim činovnicima i njihovim udovicama i siročadi, koji nemaju prava na mirovinu, isplaćuje do 30. lipnja dosadašnji skuparinski i porodični doplatak; da se primi na znanje izvješće predsjednika Narodnog vijeća A. Šole, da je prehrana u zemlji osigurana do polovine siječnja, samo je u prijevoznim sredstvima oskudica; da je jedan činovnik otišao u Dubrovnik da tamo organizira radnu snagu koja će iskrcavati hranu iz lađa; da će za koji dan doći 1.000 vagona hrane, da će se u Metkoviću, Ribniku i Splitu imenovati 1 činovnik koji će organizirati iskrcavanje, da je Narodna vlada obustavila kupovanje hrane i da se točno odrede cijene za hranu; da se prima na znanje izvještaj dr. Cabrajića Narodnom vijeću, da je povjereniku za prehranu Grđiću, koji se nalazi u Beogradu, obećano 1000 vagona hrane i dana licencija da smije poslati povjerenika u Banat i Bačku kako bi kupio žito uz jeftinije cijene; da će od petroleja, koji će doći iz Amerike, Bosna dobiti jedan dio itd.

899. 6. prosinca 1918. Narodna uprava za Banat, Bačku i Baranju u Novom Sadu moli Narodno vijeće SHS da se što prije riješi pitanje radio-telegrafskih veza između Beograda, Novog Sada i Zagreba, te preporuča molbu Komande I. srpske armije da joj se stavi na raspolaganje radio-stanica u Petrovaradinu.

900. prosinca 1918. Izvidnički odjel vojnog odsjeka Narodnog vijeća - grupa prof. Radovinovića - izvještava o izvidničkom agitatorskom putovanju u Zagreb, Odru, Veliku Goricu, Petrinju, Blinju, Kostajnicu, Dubicu, Jasenovac, Novsku, Okučane, Novu Gradišku, Kapelu i Brod: u izvještaju se govori o političkoj situaciji u spomenutim mjestima, o akcijama zelenog kadra, djelovanju mjesnih odbora Narodnog vijeća i sl.

1) prosinca 1918. Izvidnička grupa dr. Đure Kulčara izvještava o kontroinom putovanju kroz slijedeća mjesta, općine i gradove: Nova Gradiška, Cernik, Bačin Dol, Bombače, Vilić Selo, Brestovac, Nurkovac, Požega, Vrhovci, Lipovac, Mihaljevci, Trenkovo, Velika, Kaptol, Vetovo, Kutjevo, Pleterinca, Gradec, Sesvete, Grabarje, Rajsavec, Jakšić, Eminovci, Grljavica, Blacko i Treštanovci. U izvještaju se govori o radu i osnivanju mjesnih odbora Narodnog vijeća u ovim mjestima, te se napominje da su neki odbori prešli u ruke "pljačkaša" i da su zato raspušteni. Glavni uzrok pljačkanja je "ruski boljševizarn". Na položaje treba postaviti energične ljude, koji će ponovo uspostaviti ugled državne vlasti. U izvještaju se dalje govori o odnosu seljaka prema agrarnoj reformi, o stanju prometa, posebno željeznica i sl.

2) prosinca 1918. Izvidnička grupa poručnika Pavelića podnosi izvještaj o kontroinom putovanju kroz Liku. Grupa je posjetila mjesta na cesti Ogulin-Brinje, zatim Senj, Otočac, Perušić, Gospić, Lovinac, Gračac, Zrmanja, Srb, Donji Lapac, Udbina i Vrhovine. U izvještaju se govori o radu i djelovanju mjesnih narodnih odbora, političkim i vjerskim odnošajima, potrebi osnivanja agitacionih odbora, te o širenju boljševičkih ideja, raspoloženju željezničara i ukidanju narodnih straža.

919. 18. prosinca 1918. Glavar željezničke stanice u Sunji javlja da se iz stanice Sunja raznose živežne namirnice. Predsjedništvo Narodnog vijeća obratilo se s tim u vezi srpskom delegatu Simoviću s molbom da se radi sprečavanja krijumčarenja pošalje u Sunju odred srpske vojske.

927. 19. prosinca 1918. Predsjedništvo Narodnog vijeća nalaže Ispostavi južne željeznice u Zagrebu da isplati svojim namještenicima iz vlastitih sredstava pristojbu za razoružanje u istom iznosu koji su primili namještenici Južnih željeznica u Ugarskoj.

928. 17. prosinca 1918. Odjel za narodnu obranu vlade Narodnog vijeća SHS moli izdavanje odredbe, kojom se sve zapovijedi Narodnog vijeća ili pojedinih povjerenika šalju isključivo povjereniku za narodnu obranu ili pukovniku PRIBIĆEVIĆU, koji su jedini ovlašteni za izdavanje zapovijedi četama.

930. 18. prosinca 1918. Odjel za narodnu obranu vlade Narodnog vijeća moli za posredovanje kod vlada pojedinih država, koje su nastale na teritoriju bivše Austrougarske, da se ženidbene jamčevine časnika i vojnih činovnika SHS što prije ovima vrate i to u potpunom iznosu i sa zaostalim kamatama.

936. 11. prosinca 1918. Njemačko-austrijska vlada u Beču poziva na dogovor glede razrješenja zajednice vozila.

Pečat Sabora iz 1865.

[Marica]

937.16. prosinca 1918. Veliki župan u Rijeci javlja da je zbog opasnosti da iznos od 50.000 kruna, koji je bio doznačen za popravak riječke sudbene zgrade. bude zaplijenjen od Talijana, naredio da se isti prebaci na Banku i štedionicu za Primorje. Pita da li bi se nešto od te sume moglo upotrijebiti za potrebe Mjesnog odbora Narodnog vijeća. Predsjedništvo Narodnog vijeća odgovorilo je potvrdno.

943. 16. prosinca 1918. Odio za narodnu obranu vlade Narodnog vijeća SHS javlja kako je s obzirom na to da je rat završen i da je započela reorganizacija vojske nove Države SHS. neophodno izdati slijedeću naredbu: svi časnici, zastavnici, časnički aspiranti i jednogodišnji dobrovoljci pučkog ustanka u pričuvi ili u izvan službenom odnošaju moraju se smjesta staviti unedjelatni odnošaj.

946. 15. prosinca 1918. Danilo Antončić, jednogodišnji dobrovoljni vojnik iz Zagreba, moli da mu se podijeli čin poručnika i da se pridijeli Zapovjedništvu srpskog vojnog odreda u Arad u , odnosno komandantu onog odreda srpske vojske, koji bude najbliže Batanji.

947. 14. prosinca 1918. Eugen Marković iz Zagreba, ranije sudac u Vodnjanu, Istra. moli isplatu sudačkih beriva za studeni i prosinac 1918., te da mu se beriva do konačnog uređenja granica Države SHS isplaćuju putem pošte.

951. 16. prosinca 1918. Veliki župan Lenac iz Rijeke dostavlja informaciju primljenu od "strogo povjerljive ličnosti" o ratnom plijenu, njegovom smještaju, raspodjeli i sl.

952. 16. prosinca 1918. Veliki župan iz Rijeke dostavlja prijepis dopisa zapovjednika karabinjera u Rijeci, kojim se zabranjuju manifestacije povodom stvaranja Kraljevine SHS, kao i prijepis svog odgovora na ovaj dopis. U popratnom dopisu veliki župan napominje da je podmaršal Grazioli obećao kako će pripremiti teren u Rijeci, tako da će Jugoslaveni moći manifestirati "svoje narodne osjećaje".

953. 17. prosinca 1918. Tajnik Majcen telefonski javlja iz Beča:
Švicarska željeznička agencija u Bernu spremna je preuzeti otpremanje naših emigranata iz Švicarske u domovinu, ali traži da joj se pošalje ugljen. Veći broj slavenskih liječnika u Beču izrazio je spremnost da pomogne Srbiji.

954. 20. prosinca 1918. Stefanini, Zagreb. u ime Tajništva Narodnog vijeća SHS za Dalmaciju izvještava da talijanaši ne izdaju našim ljudima propusnice za putovanje iz Rijeke u Kraljevinu SHS. Talijanaši pak, putuju slobodno po cijelom neokupiranom području, kupuju robu i živežne namirnice, idu čak u Peštu i nude Mađarima olakšice trgovine u Rijeci. Predlaže uvođenje propusnice za odlazak i dolazak na naš teritorij. Komisiji, koja će putovati u Pariz na mirovnu konferenciju, treba dodijeliti informatora za Rijeku. Preko srpskog presbiroa trebalo bi demantirati lažne talijanske vijesti, te javiti da je hrvatski slikar Pavašić iz Omišlja, bivši profesor na Obrtnoj školi, postao "velikim Talijanom".
Predlaže da se  pošta za Sušak iskrca u Bakru, jer je Talijani u Rijeci plijene, te da se u Zagrebu počne izdavati list na francuskom jeziku. koji je u Rijeci prestao izlaziti zbog talijanske cenzure.

967. 19. studenoga 1918. Georg Vrkljan, Zagreb, inače trgovac iz Sofije, nudi svoje usluge u radu na pripajanju Bugarske Kraljevini SHS.

973. 12. prosinca 1918. Josip Gašparić iz Varaždina izvještava o stanju javne sigurnosti u Međimurju i o brojnom stanju narodnih straža u pojedinim mjestima, te predlaže da se u kotar Stjepana Radića (Varaždin -Hrženice) pošalje dobar agitator, jer su ljudi "silno uzbunjeni" te ih treba umiriti.

974. 16. prosinca 1918. Izraelitska bogoštovna općina u Zagrebu javlja da će se povodom rođendana regenta Aleksandra održati svečana služba božja u izraelitskom hramu.

978. 17. prosinca 1918. Vera Sauer iz Zagreba moli da se njen muž ne internira u Prijepolje, već da mu se omogući konac istrage sačekati u Sarajevu.

981. 29. studenoga 1918. Veliki župan u Gospiću preporuča da se izrazi priznanje poručniku Tomi Agbabi, što je vješto i energično ugušio nemire u kotaru Gračac i Lapac.

982. 13. prosinca 1918. Narodna vlada SHS u Ljubljani javlja da je deputacija iz Međimurja dostavila spomenicu o nedjelima Mađara u Međimurju, te moli, da srpske ili Antantine čete što prije zaposjednu Prekomurje i Međimurje.

983. 20. studenoga 1918. Srpska vojna misija u Zagrebu dostavlja tekst naređenja, prema kojemu su u ponoć 7/8. XII. sve vojne vlasti dužne prijeći na srednjoevropsko vrijeme (tj. pomaknuti satove za 60 minuta unazad).

984. 21. prosinca 1918. Narodno vijeće nalaže povjereniku za pošte i brzojave da provede istragu u povodu prijave da poštanski uredi u Srbu i Zrmanji rade samovoljno.

986. 20. prosinca 1918. Povjerenik mornarice SHS dostavlja prijepis brzojava komodora Dolenca iz Herceg-Novog da je francuski general Venel preuzeo zapovjedništvo Antantine kopnene vojske u Boki Kotorskoj.

990. 28. studenoga 1918. Linijski poručnik Milan Domainko iz Zemuna izvještava da svim parobrodima. tovarnim lađama i ostalim materijalom na Dunavu, Savi i Dravi raspolaže engleski viceadmiral Troubridge. On smatra da je sve to ratni plijen. Plovidbu na ovim rijekama uređuju njegovi časnici. On će te poslove voditi do sklapanja mira. a tada će ih predati Kraljevini SHS. Uređen je promet za prijevoz četa i pučanstva iz Semendrije u Beograd i Novi Sad. Lađe i brodovi spremaju se u zimska pristaništa. Admiral je spreman izaći u susret svim molbama hrvatskih i srpskih trgovaca glede prijevoza robe. Osjeća se pomanjkanje ugljena na paro brodu. Proveden je popis brodova na Savi.

Pečat Sabora iz 1865.

[Marica]

995. 19. prosinca 1918. Izaslanik vijeća SHS u Budimpešti dostavlja zapisnik sastavljen s privatnim činovnikom iz Budimpešte Alfredom Bachrochom glede predaje svote od 67.688 kr. i 72 filira. koja potječe od postaje za preuzeće ratnih zarobljenika u Braili, gdje je on služio kao satnik.

999. 19. prosinca 1918. Izaslanik Narodnog vijeća SHS u Budimpešti izvještava da je u Budimpešti osnovana Liga za obranu područja Ugarske, koja je 14. XII. održala svoju konstituirajuću skupštinu. Među članovima odbora Lige nalazi se vladika budimski, episkop Zubković i Tošo grof Pejačević. Sin grofa Pejačevića izjavio je da je njegov otac izabran za potpredsjednika Lige bez svog znanja i da će to objaviti u svim listovima.

1003. 20. prosinca 1918. Narodno vijeće Cazin brzojavija da će 21. XII. službenim poslom otputovati u Zagreb i Sarajevo predsjednik Narodnog vijeća u Cazinu, te članovi odbora Ibrulj i Čorović.

1006. 16. prosinca 1918. Konzularni agent Narodnog vijeća u Beču dostavlja prijepis dopisa Međunarodnog povjerenstva Stalnog arbitražnog suda ministru vanjskih poslova u Beču glede produženja mandata dvojice članova ovog suda.

1008. 16. prosinca 1918. Konzularni agent Narodnog vijeća SHS u Beču ustupa prijepis dopisa švicarskog poslanstva u Beču grofu Burianu, glede pridruženja Republike Haiti Ženevskom sporazumu od 6. VII. 1906. za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u ratu.

1010. 16. prosinca 1918. Konzularni agent Narodnog vijeća u Beču dostavlja dopis Međunarodnog povjerenstva Stalnog arbitražnog suda za Republiku Haiti ministru vanjskih poslova u Beču o produženju mandata dvojice članova ovog suda.

1013. 14. prosinca 1918. Felix Weingartner iz Beča moli da mu se dodijeli jugoslavensko državljanstvo.

10 15. 7. prosinca 1918. Njemačko-austrijska vlada u Beču dostavlja konzularnom agentu Narodnog vijeća SHS prijepis note Ministarstva vanjskih poslova Danske glede predaje ruskih transportnih lađa.

1026. 22. prosinca 1918. Predsjedništvo Narodnog vijeća SHS javlja povjereniku za nastavu i bogoslužje da je na sjednici Predsjedništva zaključeno da se izda spomenica o protuaustrijskom djelovanju Jugoslavena u svrhu informiranja inozemstva.

1027. 22. prosinca 1918. Uprava Narodnog vijeća Rijeka - Sušak javlja o boravku švicarskih novinara i suradnika francuskih novina "Journal de Geneve" i "Gazette de Lausanne" u Rijeci. Consiglio nazionale onemogućio im je dodir s jugoslavenskim krugovima, pa će vjerojatno njihov prikaz o Rijeci biti jednostran i neobjektivan. Uredništva spomenutih novina treba upozoriti na stanje stvari.

1030. 23. prosinca 1918. Ministarstvo u Pragu brzojavIja čehoslovačkom konzulu u Zagrebu glede neke intervencije.

1047. 15. prosinca 1918. Izraelitska općina u Karlovcu pozdravlja ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jedinstvenu državu pod žezlom dinastije Karađorđevića.

1049. 14. prosinca 1918. Odbor Narodnog vijeća u Otočcu dostavlja tekst brzojavnog odgovora regenta Aleksandra na pozdravne brzojave Odbora Narodnog vijeća i velike skupštine, koja je održana 8. XII. 1918. u Otočcu povodom stvaranja Kraljevine SHS.

1061. 21. prosinca 1918. Odjel za pravosuđe Zemaljske vlade u Zagrebu javlja o nastupu službe javnog bilježnika u Mitrovici, Radovana Marjanovića.

1071. 20. prosinca 1918. Prvo povlašteno dunavsko parobrodarsko društvo javlja o isplati predujma od 300.000 kr.

1080. 23. prosinca 1918. Povjerenik za mornaricu dostavlja prijepis izvještaja iz Boke kotorske od 16. XII. 1918. U izvještaju se navodi da je obustavljena rekvizicija trgovačkih brodova. U tom pogledu Francuzi su na strani Jugoslavena. Na našim brodovima nema dovoljno članova posade. Talijani pokušavaju rekvirirati ne samo naše brodove. već i dokove. Navodno će talijanske kopnene sile u najkraće vrijeme napustiti Boku. Priloženi su brzojavi admirala Catinellija i komodora Dolenca iz Herceg-Novog glede rekviriranja naših trgovačkih brodova od strane Talijana. kao i odgovori povjerenika za mornaricu na te brzojave.

1086. 19. prosinca 1918. Zemaljski odbor Saveza cionista dostavlja tekst brzojavnog pozdrava i zahvale cionističke organizacije u Kopenhagenu zbog izjave Narodnog vijeća da podupire zahtjeve cionističke organizacije.

1090. 22. prosinca 1918. Povjerenik Narodnog vijeća za poštu, brzojav i telefon traži konkretne podatke o lošem funkcioniranju poštanskih ureda u Srbu i Zrmanji.

1091. 21. prosinca 1918. Izaslanik Narodnog vijeća u Budimpešti javlja da je u svim peštanskim listovima demantirana vijest da je grof Tošo Pejačević izabran u Predsjedništvo Lige za očuvanje integriteta Ugarske.

1096. 24. prosinca 1918. Telefonska vijest primljena iz Sarajeva: Narodna vlada poslala je svim kotarskim odborima Narodnog vijeća poziv da naznače sve ratne štete koje je pretrpio narod B i H. Te podatke traže saveznici na Mirovnoj konferenciji.

1098. 6. prosinca 1918. General Sarkotić iz Beča moli Predsjedništvo Narodnog vijeća SHS da ga zbog bolesti i starosti oslobodi dužnosti.

Pečat Sabora iz 1865.

[Marica]

1100. 23. prosinca 1918. Petar Rogulja, na službi u Kancelariji Narodnog vijeća, predlaže da se zbog djelomične likvidacije Kancelarije Narodnog vijeća svi telefonisti i tipkačice Poštansko-telegrafskog odjeljenja dodijele drugim odsjecima.
Istog dana Petar Rogulja podnosi molbu da ga se riješi službe u Kancelariji Narodnog vijeća.

1102. 19. prosinca 1918. Zatvorenici zatvora u Novoj Vesi br. 18 u Zagrebu mole da ih se pusti iz zatvora. U tom zatvoru ima oko 300 zatvorenika koji su većinom uhapšeni zbog "pljačke" i sudjelovanja li akcijama zelenog kadra. U zatvoru su izvrgnuti mučenjima i gladi. Tamo vlada takav nered. kakav do sada ni u jednom bivšem austrijskom zatvoru nije viđen.

1105. 16. prosinca 1918. Juraj Biankini iz Zadra moli nekog francuskog kapetana da pošalje brzojav njegovom bratu, A. Biankiniju u Pariz. Kako Francuzi to nisu mogli učiniti, veliki župan Lenac iz Rijeke zamolio je Narodno vijeće da ga ono pošalje.

U spomenutom brzojavu J. Biankini moli svog brata da učini sve moguće kako bi prestao teror Talijana u Dalmaciji.
Jugoslaveni su zlostavljani, mučeni i zatvarani. zabranjuju se naše zastave i svako očitovanje za Jugoslaviju. "Narodni list" je prije 10 dana obustavljen. Talijanska okupacijska vojska ne poštuje uvjete primirja. "Uvode svoje vlasti i svoj jezik". Citava Dalmacija je ogorčena i deprimirana. "Samo jedna zajednička okupacija i uprava sa strane drugih saveznika i Amerike mogla bi osigurati naš život".

1106. 21. prosinca 1918. Veliki župan u Rijeci Lenac upozorava Narodno vijeće na neke članke objavljene u riječkom listu "La bilancia". U jednom članku navodi se da jugoslavenska vlada poziva u vojnu službu riječke zavičajnike, Lenac upozorava da je Rijeka pod talijanskom okupacijom i da Narodno vijeće ne može tamo novačiti vojnike. U drugom članku govori se o pregovorima Consiglio nazionale i mađarske vlade o željezničkom prometu. Protiv toga bi trebalo poslati, predlaže Lenac, protest vladi Mađarske Republike.

1117. 12. prosinca 1918. Njemačko-austrijska vlada protestira kod izaslanika Narodnog vijeća SHS u Beču zbog zapljene muzičkih instrumenata i nota Huge Riedela. Zapljena je izvršena po naređenju Narodnog vijeća u Bos. Brodu. Moli se povrat zaplijenjenih stvari.

1123. 4-18. prosinca 1918. Bulletin Yougoslave, Ženeva, br. 9, lO,11l, 13, 14. 15, 26 i 27. Bulletin je izlazio na francuskom jeziku, a umnožavao se šapirografom. Zadatak mu je bio upoznati inozemstvo s političkom situacijom u Kraljevini SHS. Tako Bulletin donosi vijesti o situaciji i događajima u Rijeci i ostalim krajevima koje su okupirali Talijani, o sudbini bivše austrougarske flote, na kojoj su članovi ekipe uglavnom (75%) Jugoslaveni, o djelovanju Narodnog vijeća SHS i sl.

1133. 4. prosinca 1918. Prilozi saopćenju o pregovorima s opunomoćenicima jugoslavenske države; ukupno ima 14 priloga i to:

1) Nota opunomoćenika jugoslavenske drlave u Koruškoj. koja je stupila na snagu 19. XI. 1918. i kojom se utvrđuju i reguliraju odnosi u Koruškoj.

2) Njemačke trupe zaposjele su i slovenski dio Koruške, te je naređeno Lavriču da zastupa interese i zaštićuje slovensko stanovništvo na tom području. Jugoslavija ne može pregovarati s Austrijom dokle god je slovensko područje u Koruškoj zaposjednuto njemačkim trupama.

3) Koruška vlada obavještava opunomoćenika Lavriča u Felachu da njegov protest ne uzima u obzir, već će zamoliti vladu u Beču da ona s jugoslavenskom vladom utvrdi mjere za rješenje spornih pitanja. Ujedno javlja da je primila deklaraciju jugoslavenske države o neutralnosti.

4) Lavrič potvrđuje Predsjedništvu Zemaljskog odbora Koruške primitak note (1133. 3.), te predlaže novi zajednički sastanak za 20. XI. 1918. u Celovcu.

5) Zemaljski odbor Koruške obavještava opunomoćenika Lavriča da su dva predstavnika Koruške otputovala u Ljubljanu na razgovor o provizornom rješavanju hitnih pitanja koja postoje između Jugoslavije i Austrije. Nakon povratka ovih opunomoćenika Odbor će dati odgovor Lavriču, a posebno u vezi s demarkacionom linijom, koja se spominje u Lavričevoj noti. (vidi 1133. 4.)

6) Predsjednik Slovenske narodne vlade Pogačnik obavještava da pregovori nisu mogući tako dugo dok njemačke trupe borave na slovenskom dijelu Koruške.

7) Zemaljski odbor Koruške obavještava da će se njemačka vojna straža u Rosenbachu povući na sjevernu obalu Drave i da je s Lavričem uglavljena linija Drava - Gail. Mole se pregovori o sporazumnim pitanjima. barem u vezi sa sadašnjom upravom.

8.) Provizorni sporazum sklopljen između opunomoćenika Koruške nacionalne vlade i jugoslavenske vlade u Ferlachu 23. XI. 1918. zaključci se odnose na pitanja demarkacione linije.

9) Koruška nacionalna vlada obavještava o zaključcima Zemaljskog odbora Koruške donosenim na sjednici od 25. XI. 1918. Zaključci se odnose na pitanja demarkacione linije.

9) a) Slovenska narodna vlada u Ljubljani uzima k znanju povlačenje njemačkih trupa na području preko Drave, te očekuje da će njemačke trupe napustiti područje sjeverno od Drave, ukoliko je ono nastanjeno Slovencima. Narodna vlada izjavljuje kako je spremna za daljnje pregovore.

10) Mišljenje, vjerojatno, opunomoćenika jugoslavenske države u Koruškoj o sadržaju note u vezi s demarkacionom linijom u Koruškoj.

11) Ugovor sklopljen između generala Majstera i pukovnika Passia o zaposjedanju područja na kojem se stanovništvo služi njemačkim i slovenskim jezikom od strane jugoslavenskih trupa. Ugovor stupa na snagu 30. XI. 1918. 44

Pečat Sabora iz 1865.

[Marica]

(12) O stvaranju neutralne zone oko Celovca.

13) Ugovor između generala Majstera i pukovnika Passia poništen je od strane Zemaljske vlade Štajerske i Slovenske narodne vlade u Ljubljani. 29. XI. vodit će se ponovo pregovori o tim pitanjima. Mjesto pregovaranja bit će Maribor.

14) Mišljenje jugoslavenskog opunomoćenika u Koruškoj u pogledu zaposjedanja dijela Koruškog teritorija od jugoslavenskih trupa. Izražava se bojazan da prijeti opasnost od djelatnosti centrainih organa u Koruškoj i da se u tom slučaju neće moći sprovesti Wilsonova postavka o pravu naroda na samoodređenje.

1138. 19. prosinca 1918. Konzularni agent Narodnog vijeća u Beču dostavlja pitanje jedne tvrtke iz Beča u vezi članka u tiskopisu "Berichte aus den neuen Staaten" od 3. XII. 1918. U tom članku donosi se vijest Pester Lloyda od 20. XI. 1918. da je Narodno vijeće SHS donijelo odredbu da sva strana akcionarska društva koja djeluju na području SHS, moraju u roku od mjesec dana svoje sjedište odrediti unutar područja te države. Spomenuta tvrtka pita da li je zaista izdana takva naredba. pod kojim brojem i kada, te da li ta naredba vrijedi za ona akcionarska društva čija se poduzeća nalaze na teritoriju Narodne vlade u Ljubljani.

1140. 19. prosinca 1918, Đorđe Muačević, gospodarski ravnatelj Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva k.s.z. u Osijeku, javlja da nije mogao prisustvovati sjednici Povjerenstva za agrarnu reformu Narodnog vijeća SHS, koja je održana 18. XII. 1918, jer je prekasno primio poziv za sjednicu.

1142. 21. prosinca 1918. Konzularni agent Narodnog vijeća SHS u Beču dostavlja "Neobavezne prijedloge za sjednicu podkomiteta konferencije poslanika od 16. XII. 1918". Prijedlozi se odnose na isplatu mirovina i pomoći osobama koje su bile u radnom odnosu s bivšim oružanim snagama civilnih centrainih državnih ureda i s kabinetskom kancelarijom, te na penzioniranje i plaćanje aktivitetnih beriva.

1144. 17. prosinca 1918. Verbalna nota njemačko-austrijskog odjela za vanjske poslove u Beču kojom se protestira protiv zaposjedanja Njemačke, Češke, Sudeta i Moravske od strane čehoslovačkih trupa. Ističe se da to predstavlja povredu principa o samoodređenju naroda. Nota je upućena svim članovima diplomatskog kora u Beču.

1147. 10. prosinca 1918. Bavarsko poslanstvo u Beču moli Jugoslavensko poslanstvo u Beču da sazna nešto o sudbini Ane Sinner i njenih četvoro djece. Ana Sinner živi u Vukovaru.

1154. 27. prosinca 1918. Povjereništvo za mornaricu SHS dostavlja prijepis zapisnika sastavljenog 24. XII. 1918. s električnim nadradnikom Josipom Folwarzeny. On je parobrodom "Nada" putovao iz Zadra preko Šibenika za Šleziju. Nedaleko Zadra neka talijanska torpiljarka zaustavila je brod, zarobila putnike i odvela ih u Anconu, gdje su bili zadržani do izbijanja prevrata, kad su parobrodom poslani u Rijeku.

1172. 26. prosinca 1918. Dopisni ured Narodne vlade u Ljubljani obavještava Dopisni ured u Zagrebu da su telefonske i telegrafske linije uništene uslijed velikog snijega. Čim bude moguće, vijesti će se ponovo dostavljati telefonskim putem. Šalje se nekoliko važnijih depeša, da ih se direktno dostavi listovima.

1180. 23. prosinca 1918. Konzularni agent u Beču javlja da se kod njega javio bivši namjesnik Dalmacije grof Attems.

1191. 28. prosinca 1918. Generalna direkcija Južnih željeznica u Beču obavještava da će isplatiti sav personal Južne željeznice u Hrvatskoj i upozorava da su Južne željeznice privatno poduzeće i prema tome autonomno u pogledu plaćanja personala.

1201. Koncept dopisa Predsjedništvu Narodnog vijeća SHS Zemaljskoj središnjici za opskrbu javnih činovnika i namještenika u Zagrebu. kojim se potvrđuje da će personal Središnje kancelarije ostati u službi Narodnog vijeća do njegove konačne likvidacije. Ujedno mole da se članovima Tajništva izda po jedna doznaka za štof.

1203. 31. prosinca 1918. Zapisnik sastavljen 31. XII. 1918. s Milkom Venko-Pomper i Anicom Stamfal, namještenicama Gradskog ambulatorija u Zagrebu. koje se tuže zbog nekorektnog postupka dr. Zige Schwarza i prijavljuje ga zbog nekih protujugoslavenskih izjava.

1204. 28. prosinca 1918. Narodna vlada SHS u Ljubljani dostavlja prijepis dopisa austrijskog Ministarstva za vanjske poslove jugoslavenskom poslaniku dr. Schwegelu u Beču o pojavi goveđe kuge u Turskoj.

1205. 27. prosinca 1918. Povjereništvo za pravosuđe Narodne vlade u Ljubljani javlja da je od Defranceschija iz Beča primilo nacrt ugovora o uređenju pravnih pitanja između Njemačke, Austrije i drugih zemalja. Povjereništvo smatra da je nacrt takav da se o njemu može raspravljati, ali da je za sklapanje ugovora nadležno Ministarstvo za vanjske poslove u Beogradu.

1) 29. listopada 1918. Narodno vijeće SHS brzojavlja Ratnom ministarstvu u Beču da se kopnena vojska stavila na "bezuvjetno raspolaganje" Narodnom vijeću. Ako to učini i pomorska sila Narodno vijeće je spremno odaslati poslani mu češki proglas i uputiti po jednog svog povjerenika u Pulu. Kotor i Šibenik. U navedenom brzojavu Narodno vijeće obavijestilo je Ratno ministarstvo u Beču da ostaje pri zahtjevu da mornarica pređe u vlasništvo države SHS, te da šalje delegate u Pulu radi pregovora s mornarima i izaslanicima drugih naroda.

2) 1. studenoga 1918. Dr. Ribar iz Đakova brzojavIja da u Đakovu "prijeti velika pogibelj imovini", te moli vojnu pomoć.

3) 1. studenoga 1918. Općina Topusko brzojavIja da je u Topuskom "grozno pljačkanje", te moli pomoć.

4) 1. studenoga 1918. Rudarski ured u Prijedoru javlja da je u rudniku željeza u Ljubiji kod Prijedora, zaposleno 3000 radnika raznih nacionalnosti. Među njima ima i zarobljenika. Radnici trže povratak kući, ali zbog prometnih prilika to je nemoguće provesti. U Prijedoru su velike demonstracije.

Pečat Sabora iz 1865.

[Marica]

"Prelom" slika Hrvatskog sabora 29. oktobra 1918 od prof. Ivana Tišova


^{Klikni za uvećani prikaz}

^{Skica osoba na slici}

Ova je najnovija historička slika čuvenoga našega slikara Ivana Tišova bila izložena od dne. 29. listopada: do 13. studenoga ove g. u Muzeju za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, gdje ju je razgledalo brojno općinstvo a napose oni, koji su one slavne dane proživjeli u Zagrebu ili pače nazočni bili pri toj sjednici sabora. Vjerno prikazana scena, gdje je predsjednik uzeo da čita nezaboravni prelomni akt gledaoca se impozantno doima.

Lica su većim dijelom slikana u stavu, koji su pri tom aktu imala; slikar je sebi izradio boraveći toga dana u sabornici, skicu. Slika je izrađena razmjerno brzo jer je Tíšov radio do vremena, kad je slika izložena u godini 1920. još dvije slike: Slavlje narodne misli (regentov boravak u Zagrebu) i Jugoslavenski odbor (pri sjednici u Londonu; nedovršeno).

Problem je osvjetljenja pri ovoj slici bio dosta težak, jer je glavni izvor svijetla za mnoga lica na slici upravo iza leđa, no, riješen je ipak povoljno i bez smetnje za gledaoca. Ova golema historijska kompozicija (oko 5 i-po metara dužine) dostojno staje o bok ranijim Tišovljevim nehistorijskim radovima (Bogoštovlje, Dodole, Slavlje hrvatske kazališne umjestnosti).

Lica su označena brojevima, koji odgovaraju na skici a redom, kako stoje glave jedna do druge na slici, bez obzira na to, je li koja u prednjem ili stražnjem redu.

Usred tribine čita proglas slobode, tadašnji predsjednik sabora dr. Bogdan Medaković (l). Iza njega Grga Tuškan (2). Njemu je nalijevo dr. P. Magdić (3). Dalje lijevo dr. F. Salavary (4). dr. Vragović (5). dr. I. Lorković (6) (u prednjem redu), dr. P. Belobork (7). dr. M. Novosel (8). dr. O. Modrušan (9). dr. Đ. Šurmin (10, prednji red). dr. M. Marković (11). P. Obradović (12 u profilu). Predsjedniku Medakoviću na desno dr. E. Lukinić (13), dr. A. Pavelić (14), dr. M. Drinković (15), C. Akačić (16), V. Vilder (17), dr. Ž. Petričić (18), V. Korać (19, u pozadini), dr. I. Krinc (20).

U prozoru u sokolskoj odori dr. B. G. Anđelinović (21).

Ispod tribine u sredini za posebnim stolom dr. Srđan Budisavljević (35) prima zlato i dragocijenosti (na stolu pred sobom), što ih rodoljubne gospođe donose. Njemu nalijevo ban Antun pl. Mihalović (34), do njega lijevo general Šnjarić (32), gener. Mihaljević (31), gener. Plivelić (29), gener. Ištvanović (27), pukovnik Stanzer (25), major Schneller (23), nad ovim saborski vratar Dimec (22). Doktoru Budisavljeviću nadesno: dr. Milan Rojc (36), dr. Aleksandar Badaj (37), dr. Zimpermann (38), dr. A. Rauer (39). Do njega u pozadini gospođa Rauer (40), desno iza nje gospođa Androvski-Unukić (42), dalje desno barun Ožegović (43), gospođa Kovačević-Lopašić (45), gospođa Stanisavljević-Bjelinski (49), grofica Kulmer (50), gospođa Hreljanović (54).

Na lijevom kraju slike sprijeda (u za stupničkim klupama): dr. V. Muačevíć (24, pola glave), dalje desno M. Kutuzović (26), L. Janković (28), G. Hreljanović (30), Ljuba Babić-Đalski (33); na desnoj strani: dr. J. Šilović (85), dr. S. Šumanović (84), biskup senjski F. Marušić (83), barun V. Nikolić-Podrinski (82), nadbiskup zagrebački dr. A. Bauer (79), dr. Peleš (78), biskup dr. D. Premuž (77), dr. G. Manojlović (76, ispod prvoga), grof Kulmer (75, pola glave).

U osvijetljenom prozpru (iznad barunice Ožegavić) zastupnik S. Cerovac (44), njemu nadesno: dr. R. Marković (46), J. Milković (47), dr. Winterhalter (52), V. Kempf (53). I. Peršić (56), S. Zagorac (57), proto N. Ercegovac (58), D. Hrvoj (59), S. Pavunić (60, nad prvim), dr. J. Pazman (61), M. Došen (62), dr. M. Rošić (63), M. Mažuranić (64), J. Lovreković (65).

U redu ispod njih (između glava gđa. Stanisavljević i Kulmer) T. Alaupović (48), dr. Červar (51), J. Sunarić (55), dr. I. Kovačević (73a), I. Zatluka (71), S. Radić (69), I. Prebeg (68), V. Pribičević (66), pred njim lijevo Svetozar Pribičević (67), pred posljednjim lijevo glavi dr. Premuža ban dr. M. Laginja (74), iznad njega lijevo M. Mileusnić (70), dalje dr. V. Spšinčić (72), dr. S. Rittig (73). Lievo glavi nadbiskupa Bauera stenografi dr. S. Čajkovac (81) i dr. B. Stopar (80).

Na galeriji se nalaze uvažene ličnosti, predstavnici i predstavnice našega kulturnog života, koji su toga dana većim dijelom bili nazočni kod ove historijske sjednice.

DiS, 1. prosinca 1920

____________
Ivan Tischov > http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/09rujan/0920%20Tisov.html

[...]Ujutro 29. listopada Bogdan Medaković, predsjednik hrvatskoga Sabora, otvorio je sjednicu na kojoj su osim narodnih zastupnika prisustvovali još i ban Mihalovich te trojica odjelnih predstojnika: Aleksandar Badaj, Milan Rojc i Aurel Rauer. Marko Novosel, saborski bilježnik, pročitao je prešni prijedlog S. Pribićevića i drugova koji je nekoliko sati ranije usvojen na sjednici Središnjega odbora NV SHS. [...] Str. 52
Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu

[max 2]

Najbolju ocjenu jugoslavenske ideje dao je kardinal Josip Haulik prije 152 godine, 1860 godine. kojega neki i nazivaju prprokom jugoslavenske propasti:

"Iako sama Hrvatska u pogledu kulture ne ulazi među vodeće zemlje civilizirane Europe, ipak je nekoliko stoljeća ispred Slavena koji trpe tursku vlast. Može li se onda sa sigurnošću tvrditi kako će unija s tim narodom koji se nalazi na samom dnu civilizacije, donijeti Hrvatskoj sreću i blagostanje? To je svakako vrlo upitno, a po uvjerenju autora ovih redaka, teško ostvarivo."

Izvorni znanstveni rad iz kojeg se lako da zaključiti srpsko shvaćanje Jugoslavije. Autor:   Bosiljka Janjatović Naslov: Položaj Hrvatske u Kraljevstvu (Kraljevini) SHS

U procesu ubrzane centralizacije državne uprave i nacionalne unitarizacije Hrvatska je u razdoblju između 1918 i 1928. izgubila autonomnost, teritorijalnu cjelovitost i pravo na isticanje nacionalne posebnosti: bila je razbijena kao politička, gospodarska i nacionalna cjelina.To je imalo brojne posljedice koje su se očitovale u neravnopravnom položaju Hrvatske i Hrvata u odnosu na Srbiju i Srbe u političkom, gospodarskom i kulturnom pogledu.

Hrvatska je izgubila autonomnost, čak i u obliku ograničene autonomije kakvu je imala u vrijeme Austro-Ugarske (zemaljsku vladu, Sabor, bana). Izgubila je i dotadašnju teritorijalnu cjelovitost, te s njom povezano pravo na isticanje nacionalne posebnosti. Bila je razbijena kao politička, gospodarska i nacionalna cjelina, iako je prvoprosinačkim aktom 1918. godine ušla u Krasljevstvo SHS kao ravnopravni čimbenik.

Provedeno je to raznim zakonskim i nezakonskim sredstvima, uredbama i naredbama centralnih vlada u Beogradu i regenta, odnosno od ljeta 1921. godine kralja Aleksandra Karađorđevića (Karađorđevići su albanskog podrijetla iz plemena Klimenti, po najnovijim istraživanjima) glavnog arbitra u političkom životu države. Bili su to načini pritisaka, pa čak i svojevrsna nasilja spram Hrvatske i Hrvata: omogućili su i primjenu raznih vrsta represije protiv svakog iskazivanja nezadovoljstva ili oporbe.

Ovdje ćemo se zadržati na najznakovitijim primjerima spomenuta procesa centralizacije i njezinih posljedica usmjerenih podčinjavanju Hrvatske i Hrvata: oni ujedno i označuju i opću razinu represija protiv Hrvatske i hrvatskog naroda, konstantu u Kraljevini SHS. U osmišljavanju i primjeni centralističko-unitarističkog koncepta organizacije državne uprave u Kraljevini SHS veliku je, a ponajčešće i presudnu, ulogu imao regent, odnosno kralj Aleksandar Karađorđević.

Prvih godina te državne zajednice u tome je imao svestranu pomoć ministra unutrašnjih poslova Svetozara Pribićevića, tada strastvena i zadrta zagovornika centralizma i unitarizma. On je nekoliko godina kasnije napustio politiku i koncepciju unitarizma i centralizma i prešao u opoziciju zajedno sa Stjepanom Radićem, osnovao Seljačko –demokratsku koaliciju, u koju je ušla i njegova Samostalna demokratska stranka nastala 1924.

Kralju su uz vojne krugove glavni oslonac bili brojni srbijanski političari, posebice članovi vodstva Narodne radikalne stranke na čelu sa Nikolom Pašićem, ali i članovi novoosnovane Demokratske stranke.

Politika centralizacije državne uprave i nacionalne unitarizacije tj. majorizacije (povlašteni položaj) Srbije i Srba u odnosu na druge narode, a navlstito Hrvate, mogla se provoditi zahvaljujući odnosu snaga: od početka države tijekom navedenog razdoblja bila je osigurana prevlast centralističko-unitarističkog gledišta i politička premoć grupacija koje su ih zastupale, tj. velikosrpske buržoazije i vojnih vrhova s dvorom na čelu. Ti su politički i društveni čimbenici  nastojali svim sredstvima "u ime narodnog jedinstva" osigurati i zadržati premoć, političku i gospodarsku, Srbije i Srba nad svim drugim narodima u državi.

Kao udarna snaga organa vlasti djelovala je vojska s pretežito srbijanskim vodećim kadrom. Vojska se u Hrvatskoj, a i u nekim drugim dijelovima države ponašala kao okupatorska sila. O nasilnom ponašanju vojske pisao je i Svetozar Pribićević, koji na više mjesta govori o nasilju vojske. U hrvatskoj se javnosti, međutim prikazivala kao osloboditeljica, zaboravljajući da je do ujedinjenja u Kraljevstvo SHS došlo sporazumom a ne osvajanjem. Srbijanska je vojska došla na područje Hrvatske i Slavonije prije 1 .prosinca 1918.godine na poziv Narodnog vijeća Države SHS da pomogne u suzbijanju seljačkih nemira. Predsjedništvo Narodnog vijeća u kojem je značajne utjecaje imao Svetozar Pribićević, objavilo je 3. prosinca 1918 godine da će do formiranja prve centralne vlade u Beogradu obavljati administrativne funkcije u sporazumu sa srpskom vladom: na temelju takvog opredjeljenja imalo je važnu ulogu u jačanju utjecaja srbijanske vojske u Hrvatskoj. Ono je, naime, pet dana nakon u krvi ugušena prosvjeda nekoliko jedinica hrvatske vojske na Jelačićevu trgu u Zagrebu protiv monarhije, a za republiku, tj. 10. prosinca 1918 godine, objavilo da je u Zagreb stigla vojna misija Srbije. Ta je misija zajedno sa vojnim odsjekom Narodnog  vijeća i "delegacijom srpske vojne komande kod Narodnog vijeća" počela odmah reorganizirati hrvatsku vojsku. Rasformirane su dotadašnje hrvatske pukovnije i uspostavljene su nove koje su odmah uključene  u jedinstvenu vojnu silu Kraljevstva SHS. Ubrzo su vojni srbijanski zakoni i odredbe protegnuti i na područja Hrvatske: najprije po naredbi vrhovnog vojnog komadanta, reganta Aleksandra, donesenoj 28.travnja 1919. godine, vojni sudovi postali su nadležni i za građanske osobe optužene po vojno-kaznenom zakoniku Kraljevine Srbije. Bilo je znakovito, da se po toj naredbi područje Hrvatske smatralo zaposjednutim, dakle osvojenim teritorijem.

Uz vojsku karđorđevićevskom režimu je u potpunosti služila i žandarmerija, poluvojna organizacija osnovana početkom 1919 godine. Ona je imala velike ovlasti u praćenju i kažnjavanju nepoćudnih osoba i organizacija. Istom je cilju služila i policija, koja je u gradovima imala velike ovlasti u održavanju "reda i mira".

Istog dana kada je ustrojena prva centralna vlada Kraljevstva SHS, 20 prosinca 1918 godine, a imala je u svom sastavu samo četiri Hrvata, donijela je odluku o državnoj zastavi, grbu i nazivu države. Bilo je očito da se tom odlukom želi naglasiti važnost srpske komponente na račun Hrvata i Slovenaca.

Državnom zastavom postala je trobojnica modra, bijela, crvena. Tada je još  bila dopuštena i uporaba narodnih zastava, pa tako i hrvatske trobojnice. Međutim, vrlo brzo se počela sprječavati upotreba nacionalnih zastava, a osobito hrvatske trobojnice, i to u prigodama koje su se slavile kao državni blagdani.

Naglašavanje srpske komponente osobito je došlo do izražaja u koncepciji državnog grba,i zrađenom pod izravnom upravom Svetozara Pribićevića. Iako je i državni grb imao označavati formalnu ravnopravnost hrvatskog naroda u prvom nacrtu bili su zanemareni heraldički principi i povijesna autentičnost  šahovnice, bitnog dijela hrvatskog grba: k tomu je u dijelu državnog grba koji je predstavljen šahovnicom, kao oznakom Hrvatske, bio po razmještaju bijelih i crvenih polja vidljiv bijeli križ-oznaka srbijanskog grba. Nakon žestokih prosvjeda u hrvatskoj javnosti, ta očita, vjerovatno namjerna, pogreška je ispravljena, ali je ostao osjećaj hotimična poniženja Hrvata i Hrvatske.

U sklopu podvrgavanja državne uprave u Hrvatskoj centralnoj vlasti u Beogradu znatno je umanjena i važnost tradicionalne dužnosti hrvatsog bana. Znakovito je u tom pogledu razrješenje bana Antuna pl. Mihanovića: on je podnio ostavku u isto vrijeme kada i Zemaljska vlada za Hrvatsku i Slavoniju, a za svoje razriješenje je saznao iz novina u kojima je objavljeno da je regantovim "ukazom" za hrvatskog bana imenovan dr. Ivan Paleček, osoba Pribićevićeva povjerenja. Bilo je to u drugoj polovici siječanja 1919. godine. Ban je do prihvaćanja Vidovdanskog ustava u lipnju 1921 godine imao rang ministra i mogao je sudjelovati u radu ministarskog savjeta, tj. centralne vlade u Beogradu, sa savjetodavnim glasom kada se radilo o pitanjima vezanim za Hrvatsku i Slavoniju. No, po svojim ukupnim ovlastima postao je  visoki upravni činovnik, a izgubio je funkciju državnog dužnosnika. U pravilu ga je imenovao regant, a na preporuku ministra unutarnjih poslova Svetozara Pribićevića. Istog dana kada je hrvatskim banom imenovan  dr. Paleček potvrđena je funkcija predsjednika dalmatinske Pokrajinske vlade dr.Ivanu Krstelju, pa je i taj čin pokazivao kako centralna vlada procjenjuje dužnost hrvatskog bana.

Još  više se to se to očitovalo u stalnom smjenjivanju hrvatskih banova. U prosincu 1919.god. Palečeka je zamjenio dr.Tomislav Tomljenović, koji je bansku čast obavljao u dva navrata:od prosinca 1919. do veljače  1920. I drugi put od ožujka  do srpnja 1921. godine. Tomljenovića je na banskom položaju zamjenio dr.Matko Laginja, predsjednik Hrvatske zajednice i, po svemu što je uradio i kako je nastojao osigurati ravnopravnost Hrvatske i Hrvata, posljednji hrvatski ban.

On je tu čast obavljao od kraja veljače do 11. prosinca 1920. godine. Nakon bana Laginje do drugog dolaska dr.Tomljenovića na bancki položaj imenovan je dr.Teodor Bošnjak. Uz bana određeni su ulogu imali i dužnosnici na funkciji podbana: oni su bili Pribićevićevi ljudi, odnosno osobe povjerenja centralnih vlasti. Tako je u vrijeme dr. Palačeka podbanom imenovan dr.Srđan Budisavljević, a u vrijeme dr. Laginje dr.Franko Potočnjak.

Proces centralizacije time se, dakako nije završio, Centralnoj vladi i samom regentu se žurilo da se prije na izborima izabranih zakonodavnih foruma, predviđenih prvoprosinačkim aktom ujedinjenja, tj. adresom Narodnog vijeća Države SHS i odgovorom regenta Aleksandra prigodom ujedinjenja 1.prosinca 1918. godine ostvare unitarističko-centralističku koncepciju organizacije državne uprave i regantovu nepovredivu vlast, premda se deklarirao kao drugi ustavni faktor. Služili su se naizgled pravnim sredstvima: uredbama i naredbama "ukazima", koje su dobivale snagu zakona kada ih je potpisivao regent. Tako je izvršna vlast postajala zakonodavnom. Primjera za provođenje centralizacije ima mnogo: ovdje ćemo se zadržati na dva-na izboru, sastavu i djelatnosti Privremenog narodnog predstavništva, prvog parlamenta u Kraljevstvu SHS, te na ukidanju Hrvatskog sabora. Privremeno narodno predstavništvo trebalo je prema prvoprosinačkom aktu biti izabrano na općim izborima: ono je trebalo imenovati centralnu vladu i pripremiti izbore za Ustavotvornu  skupštinu.

Konstituanta je trebala odrediti osnovne državne organizacije i odnosa u državi na temelju ravnopravnosti, barem onih naroda čije se ime nalazilo u nazivu države. Međutim, privremeno je narodno predstavništvo ustrojeno nakon centralne vlade i uz njenu odlučujuću ulogu kao i uz regantovu suglasnost iako su formalne članove toga prvog imenovala Narodna vijeća, srbijanska narodna skupština i još neke organizacije. Vladinom je intervencijom osiguran takav sastav toga formalno zakonodavnog tijela koji je jamčio provedbu regentove i vladine centralističke politike. U njemu su naime prevladavali članovi, odnosno pouzdanici srbijanske Narodne radikalne stranke i novoosnovane Demokratske stranke, dok su ostali članovi pripadali manjim strankama bez obzira iz kojeg su djela Kraljevsta dolazili.

Centralna je beogradska vlada intervenirala i u izboru članova prvog parlamenta s područja Hrvatske i Slavonije te Dalamcije: odredila je njihov broj u sklopu zastupnika iz Države SHS, osigurala premoć zastupnika Hrvatsko-srpke koalicije, Pribićevićevih pristaša, od kojih su mnogi ušli u Demokratsku stranku, pa je tako već na početku uvelike umanjila mogućnosti hrvatske oporbe i u brojčanom, a zatim i u političkom pogledu.

Prvi parlament u Kraljevstvu SHS od početka svog rada 1. ožujka 1919 godine sve do raspuštanja regentovim "ukazom" 28. listopada 1920.godine, točno mjesec dana prije održanih izbora za Ustavotvornu skupštinu – a radio je s prekidima, povezanim s čestim smjenjivanjem vlada – umjesto da bude najviše zakonodzavno tijelo u Kraljevstvu SHS, bio je ovisan o vladama i volji regenta Aleksandra, odlučujućeg čimbenika u političkim igrama i u  borbi za vlast.

Nametanje odluka od strane centralne vlasti i regenta Aleksandra došlo je do izražaj i u postupku centralne vlasti spram Hrvatskog sabora, toga tradicionalno najvišeg predatavnika hrvatskog naroda. Karađorđevićevski je režim od samog početka nove države izbjegavao sazivanje Hrvatskog sabora kako ne bi na taj način priznao hrvatsku državnost kao ni pravo Hrvatske na autonomnost. Svetozar Pribićević je uz to odgađao sazivnje Hrvatskog sabora zbog straha da će hrvatska oporba odbiti način ujedinjenja u Kraljevstvo SHS i da će se oštro usprotiviti političkoj praksi nakon 1. prosinca 1918 godine. Hrvatski sabor nije uopće sudjelovao u političkom životu nakon ujedinjenja. Nije ni raspravljao o prvoprosinačkom aktu o ujedinjenju, iako je raspravu o tome važnom državnom pitanju očekivala hrvatska javnost.

Očekivanje se temeljilo na činjenici da je o aktu ujedinjenja raspravljala srbijanska Narodna skupština još potkraj prosinca 1918. godine, te ga u cijelosti potvrdila. Kraljevim "ukazom" (kralja Petra I.), a zapravo regentovim, objavljenim u narodnim novinama 30. studenog 1920. godine, dva dana nakon završenih izbora za Ustavotvornu skupštinu, Hrvatski je sabor jednostavno raspušten. Iako je u to vrijeme raspuštena i srbijanska Narodna skupština i druge skupštine, taj je "ukaz" u hrvatskim političkim krugovima ocjenjen negativno.

Samovoljnim aktom centralne vlasti prestao je djelovati taj predstavnički forum hrvatskog naroda, Hrvatska je izgubila jednu od oznaka državnosti.

Beogradska  je centralna vlada samovoljno istupila i prigodom izbora Ustavotvorne skupštine. Izbori za Konstituantu raspisani su i provedeni na osnovi kraljeva(regentova) "ukaza". Održani su 28. studenoga 1920. godine u cijeloj državi, osim u onim dijelovima Hrvatske u kojima je još bila talijanska vlast (Grad Sušak,Kastavština i otok Krk, sjeverna Dalamcija) ili koji su već bili pod savojskom Kraljevinom Italijom(Istra, Rijeka itd.). Bili su to, čini se, jedini slobodni izbori na području Hrvatske tijekom Kraljevine SHS. Zahvaljujući banu dr. M. Laginji, vrijedila je puna sloboda agitacije i glasovanja. Demokratska je stranka u cijeloj državi postigla najveći  broj mandata: i srbijanskoj je Narodnoj radikalnoj stranci uspjelo postići značajan, drugi po redu rezultat. Međutim, na području Hrvatske i Slavonije, gdje je jedino i istaknula svoje liste, pobjednica je bila Hrvatska (pučka) (republikanska) seljačka stranka, inače četvrta po redu odnosni po broju postignutih mandata u cijelome Kraljevstvu SHS. Ostale hrvatske političke stranke na istom području su dobile mali broj mandata i glasova: slično se dogodilo i srpskim strankama.

[Marica]

Dragi "max 2",

moram, samo na rubu, da napomenem; di si rusko-kineski crnac muslimanske vjere, ja bih i onda rekla da si karakter - veliki poštenjak.

Znam tko iza "max 2" stoji, te me dvostruko raduje i zahvalna sam ti što na cro-eu.com objavljuješ ove iznimne tekstove što ih do danas ne cijelom internetu nema.

Hvala!