CRO-eu.com
Rujan 16, 2019, 22:19:59 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Vrbovsko  (Posjeta: 8926 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Ožujak 26, 2008, 10:47:53 »


Vrbovsko

Vrbovsko se nalazi na rijeci Dobri, a smješteno je uz staru Karolinsku cestu. Lujzinska cesta izgrađena je oko dva kilometra iznad Vrbovskoga i tko putuje Lujzinskom cestom iz Karlovca prema Rijeci, vidi Vrbovsko kako leži u slikovitoj dolini rijeke Dobre.

Današnji gradić Vrbovsko spada među najstarija naselja Gorskoga kotara. Prvi put se spominje 1481. godine, kada je kraljevski sud iz Zagreba naložio knezu Stjepanu Frankopanu da u tom mjestu nema pravo ubirati maltarinu od trgovaca iz Zagreba koji su preko Vrbovskoga prolazili prema Rijeci i Bakru.

Prilikom provala turskih martologa u 16. stoljeća, čini se da u tom mjestu nije bilo većeg gubitka hrvatskih starosjedilaca. U vrijeme naseljavanja pravoslavnih Vlaha po okolnim mjestima, Moravicama i Gomirju, u Vrbovsko nije došlo mnogo tih doseljenika. Kada se pučanstvo početkom 17. stoljeća počelo povećavati, Vrbovsko je došlo u sastav Hrvatske vojne krajine.

U Vrbovskom se 1732. godine gradila Karolinska cesta. Mnogi strani radnici ostali su poslije živjeti u Vrbovskom. Najviše je došlo Čeha i Slovenaca.

Od radnika iz primorja ostale su u Vrbovskom živjeti porodice

1.   Barbarić,
2.   Majetić,
3.   Benić,
4.   Kumpare,
5.   Jardas,
6.   Mužević,
7.   Štiglić,
8.   Žanić,
9.   Šišul,
10.   Kružić,
11.   Padavić i još neke.

Svi ovdašnji doseljenici potpadali su do 1754. godine pod župu Lukovdol kraj Severina. Godine 1755. počela je u Vrbovskom gradnja katoličke crkve sv. Ivana Nepomuka. Kada je bila gotova, posvetio ju je senjski biskup Čolić. Izgleda da crkva nije bila sagrađena od dobre građe, pa je 1895. godine bila srušena te je iz temelja podignuta nova crkva.

Kada je bila dogotovljena Karolinska cesta, za sigurnost prometa po njoj pobrinula se austrijska komercijalna uprava iz Trsta. Spomenuta ustanova imala je svoju stražu koja je čuvala trgovačke karavane od vlaških hajduka. Ista uprava isposlovala je u Beču, na carskom dvoru, da se kraj od Vrbovskog do Mrkoplja odcijepi od Vojne krajine te da čini posebnu gospoštiju tzv. Komerzial Herrschaft.

Gospoštija je 1776. godine dobila i svoj urbar. U njemu su bila zabilježena sva prava i dužnosti stanovništva ove gospoštije.

U Vrbovskom su tada, kao gospoštijski podanici, živjeli sljedeći seljaci:

1.   Ivan Štiglić,
2.   Šime Delač,
3.   Mate Mance,
4.   Paval Majetić,
5.   Lovro Heski,
6.   Josip Štiglić,
7.   Štefan Glad,
8.   Bartol Štiglić,
9.   Martin Novak,
10.   Ivan Gobić,
11.   Lovro Mance,
12.   Ignac Senfter,
13.   Franjo Štaminger,
14.   Ignac Kleiner,
15.   Ludovil Sterzer,
16.   Ivan Jedlička,
17.   Antun Štagelj,
18.   Alesij Bolerob,
19.   Grgur Blažević,
20.   Martin Grgurić,
21.   Juraj Štiglić,
22.   Grgur Pelić,
23.   Franjo Delost,
24.   Mato Štiglić,
25.   Ivan Muhvić,
26.   Martin Štefanac,
27.   Mate Bas,
28.   Juraj Kunce,
29.   Juraj Severinski,
30.   Fabijan Cvitković,
31.   Juraj Borić,
32.   Mihalj Leš,
33.   Ivan Mittag,
34.   Juraj Marković,
35.   Toma Mareš,
36.   Ivan Rožman,
37.   Martin Gregurić,
38.   Toma Mužević,
39.   Ivan Markaš,
40.   Luka Cuculić,
41.   Grgur Baretinčić i
42.   Mato Bošić.

Stanovnici vrbovskog područja razlikovali su se od ostalih kmetova goranskih gospoštija jer su vlastelinskoj upravi morali samo kositi travu, sušiti sijeno i doprematt ga u vlastelinske magazine. Morali su još popravljati Karolinsku cestu i zimi s nje razgrtati snijeg.

Stanovnici Vrbovskog, koji su od mjesta do Karlovca prenosili poštu, bili su za to plaćeni od strane uprave Vojne krajine. Komercijalna uprava Karoline iz Trsta ishodovala je od kralja Josipa II. da su Vrbovsko, Ravna Gora i Mrkopalj 14. ožujka 1785. postala poveljena trgovišta.

Između pravoslavnih Vlaha i katolika došlo je u Vrbovskom u nekoliko navrata do nesporazuma, pa čak i sukoba. Jedan takav sukob dogodio se 1721. godine zbog zajedničkih seoskih konja i oruđa za obradu zemlje.

Sukobljene strane morale su izaći pred vojni sud u Karlovcu. Tu su se obje strane, da ne bi bile kažnjene, dogovorile o miru, a nagodbeni list napisao im je gomirski sudac Frane Stavljenić.

Početkom 19. stoljeća povrh Vrbovskog izgrađena je nova, Lujzinska cesta. Ona nije naškodila Vrbovskom, jer je od Karoline do nove ceste sagrađen cestovni spoj, pa su stanovnici iz Vrbovskog, kada su htjeli putovati prema Rijeci, skretali na Lujzijanu.

U popisu stanovništva Vojne krajine od 1805. godine u Vrbovskom je popisano devedeset naseljenih kuća sa 625 stanovnika.

U 20. stoljeću Vrbovsko se pomalo brojčano povećavalo i do naših dana naraslo u gradić s oko dvije tisuće stanovnika. Mjesto se širilo s obiju strana rijeke Dobre. Na desnoj uzvisici pokraj rijeke nastalo je tzv. Senjsko Vrbovsko, a s lijeve strane Dobre - pravo ili starije Vrbovsko. Ono se u posljednje vrijeme širi do Lujzinske ceste.

Na rijeci Dobri stanovnici Vrbovskog sagradili su već u 18. stoljeću pile ili žage. Kasnije su ti pogoni prerasli u prave pilane. Gotove prerađevine izvožene su u Rijeku, odakle su, dalje, lađama usmjeravane Italiju i Francusku.

Vrbovčani koji nisu bili uposleni u ovdašnjim pilanama, bavili su se poljoprivredom i uzgojem stoke.

Nezaposleni višak muške radne snage odlazio je na rad u druge hrvatske gradove, a bilo je i onih koji su za poslom otišli i u strani svijet.

Stari Vrbovčani govorili su međusobno, još donedavna, hrvatskim čakavskim narječjem, no u posljednjih nekoliko desetljeća čakavski govor gotovo je potpuno nestao.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Svibanj 30, 2010, 20:59:38 »


Oj Vrbovsko malo

Dobra naša vodice ledena
I Kamačnih pritoka malena,
Gdje žubore vaše vode vali
Tu počiva divan gradić mali.

Divan gradić Vrbovsko se zove,
Pozdravljam ga zvukom pjesme ove.
Dobra vodo milinom opajaš,
Na dva djela Vrbovsko razdvajaš .......
<a href="http://cro-eu.com/uploader/uploader/Oj%20Vrbovsko%20malo-2.swf" target="_blank">http://cro-eu.com/uploader/uploader/Oj%20Vrbovsko%20malo-2.swf</a>

Ako ne možete slušati pjesmu "Oj Vrbovsko malo" kliknite gore, na monitoru, na (znak sa dvije suprotne strijelice) "refresh" tj. "osvježi" ili http://cro-eu.com/galerija-fotografija/displayimage.php?album=266&pos=1
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Lipanj 02, 2010, 13:25:13 »


SPISI SABORSKI

SABORA KRALJEVINAH
DALMACIJE, HRVATSKE i SLAVONIJE

od god. 1861.

Uredili i izdali

Barun Dragojlo Kušlan
veliki bilježnik slavne županije zagrebačke,
bivši drugi podpredsjednik sabora
i zastupnik naroda
 
       
Dr. Mirko Šuhaj, javni redovni profesor na
kralj. Pravoslovnoj Akademiji zagrebačkoj
i bivši zastupnik naroda
Svezak III.

Predloz , prošnje, kraljevska pisma, višji i previšnji odpisi, osnove zakonske, izviešća, interpelacije i predstavke.

Ciena 1 fr. 50 n.

U Zagrebu, 1862.

Narodna tiskarnica Dr. Ljudevita Gaja

Br. 220.


Autor: Marica
Klikni za uvećani prikaz


Predlog narod. zastup. Gervasie Petrovića, da se obćinam Moravice, Vrbovsko i ostalim obćinam samostana Gomirjskoga povrate nepravedno oduzeta im posjedovanja.

Visoki sabore!

Mnoge familije iztočno-pravoslavnoga vjerozakona, nemogući dulje jaram turski podnositi, presele se ljeta 1558. Ovamo u avstrijsku oblast i nasele: Gomorje, Vrbovsko, Ravnugoru, Mrkopolje, Moravice i ostale, stranom u županiji Riečkoj, stranom u Ogulinskoj pukovniji ležeća mjesta. Bregovita ova, kamenom posejana i samom šumom zarasla zemljišta, bila su u to doba, dobro grofa Gjurgja Frangepana, koji iste priselce za svoje vazale primi. – Počem su pak ovi neprohodime šume raskrčili, - zemlje obdjelali i upitomili, zažele od feudalizma odkupiti se, i u to ime uručiše svome vlastelinu Frangepanu po učinjenoj predje pogodbi 13000 for. sr. – A da bi pogodba ovu, i pismeno sastavljeni o toj stvari ugovor svoj, bolje utemeljili, kao i pravo svojine (Eigenthumsrecht) na zakupljene zemlje zadobili, zaprose od sretno tada vjadajućeg cara austrijskog Leopolda I. Najviše carsko potvrdjenje.

Carskom diplomom od 13. srpnja 1657.  Potvrdjen bude gore spomenuti ugovor s naseljenici, ne samo što se tim načinom od svakoga feudalizma oproste, nego i na cieli zakupljeni prostor pravo vlastelja zadobiše, i postaše po ondašnjem običaju i zakonu slobodni od svakog danka i tereta.

Ova povlastica (Freiheitsbrief) bude poslie pod 80. Kolovoza 1727. Od cara Karla VI. – a pod 17. Svibnja 1739. Od carice Marie Terezije (dakle mnogo kasnije, kad su tj. Sva dobra Frangepana pod fiškus podpala) potvrdjena, kao što o tom prilog u prepisu pod ./. glasi.

Cjelokuponost svojih dobarah uživale su pomenute obćine, kao i svaki vlastelj do godine 1754. Mirno, slobodno i neokrnjeno. Toga pak ljeta, kada se je cesta Karolinska od Karlovca do Rieke dogotovila, prodadoše oni, kao što prepis pod .//. Svjedoči, polovinu svoje šume izmedju Fužina i Mrkopolja ležeće, banskoj dvorskoj deputaciji za 2 000 for. sr.

Ovimi novci po naredbi generala baruna Šercera  i dogovoru dotičnih obćinah, sagradiše se na rečenoj cesti, naime pak na Smrčevoj-poljani, Starom-lazu, Ravnoj-gori i Mrkoplju 50 kućah, te dokonča se, da obćine Drežnica i Gomirje novo sagradjene kuće u Ravnojgori, a obćine Moravice i Vrbovsko u Mrkoplju, Šmrčevojpoljani i Staromlazu nasele.

Ali, kada se je vojna Krajina uredjivati i većma razširivati počela, ne samo da se je ovih obćina osobno slobode pravo soldačkim remenjem stjesnilo, nego se i sve povlastice njihove, carski utvrdjene, bez svakog obzira pogazile. Onaj koji nehtjede svoje zemlje i kuću u Mrkopolju, Smrčevojpoljani, Ravnojgori i Vrbovskom dobrovoljno, uz njeku nakladu, ustupiti, nasilnom rukom oduzeše mu se.

Na oduzelo lakovim načinom zemlje, naseliše nepravdnici druga iz Kranjske i Česke plemena, a vlastinke protjeraše bliže Ogulina, pa ih podvrgoše, protiv njohove volje, nesretnoj vojnoj systemi, obteretiše kako njih, takosto i njihove zemlje, danakom,tlakom i svakovrsnim porezom, oteše im vlastite njihove šume i uzprkos svojih pravdi i pravici, prodavahu iste i dan danas prodaju stranim trgovcima, a oni se nečuvenim načinom u uživanju rvavo stečenoga pravo ugnjetavaju.

Protiv spomenutih i drugih mnogih ugnjetanjah, kao i očevidnih nepravdah, tužile su se mnogo putah gore navedene obćine, a osobito ljeto 1800., 1803., 1807. i 1818.

Na ljeta 1818. Blažene uspomene caru Franji I. u Ogulinu uručenu tužbu, dodje pod 11. Travnja 1822. R. 1430. Kroz Zagrebačku generalkomandu sliedeći odgovor "Dass den drei Gemeinden Gomirje, Vrbovsko und Moravice, welche ihre Besitzungen mittelst des Frangepanischen Vertrags um die Summe von 15 000 fl. Eigenthšmlich an sich gebracht haben, fšr das, was ihnen seit der Zeit abgenommen und nicht vergštet worden ist, ein verhćltnismćssiger Betrag ausgeschieden, und aus dem Cameral-Erar erfolgt werde" – kao što to priepis pod .///. Potvrdjuje.

Ali, niti se na ovu pravednu odluku naknada oštećenim obćinama dade, niti im se, kao što su prosile, vlastilo njihovo dobro povrati: zato opet primorene bijahu iste obćine ljeta 1840. Na nepravdu tužiti se pravice prositi, ali sve badava, jebro ovakove prošnje nemogu do priestolja carskog, gdje se bez obzira svakom pravica dieli, dospijeti, nego dolaze često u ruke takovih sudijah, koji pravicu bez saviesti kroje.

Na zadnji put, pod 3., lipnja 1853. podnešenu Njegovom c. kr. apoštolskom Veličanstvu sada vladajućem caru Franji Josipu I. molbenicu, da bi im se zakupljena dobra, i na ta stečeno pravo povratilo, uputiše se prositelji, da putem processa svoje traže!!!

Budući pak da su nepravednim načinom oštećene obćine, tražeće pravicu, mnogo već novaca dosada iztrošiše, a zadnjih 12 godina, kroz nesnosni danak, i obično kodnjih nerodne godine, tako osiromašiše, da one niti sebi najpotrebitiju hranu nabavljati, a kamoli dugotrajne s velikim troškom skopčane processe voditi mogu: zato si pokorno podpisani slobodu uzima, visoki sabor najuljudnije umoliti, da bi blagoizvolio Moravičku, Vrbovsku i ostale samostane Gomorja obćine, u velemoćnu obranu svoju uzeti, te nastojati, da im se nepravedno oduzeto njihovo dobro, i na to najvišjem carskom povlasticom podjeljeno pravo čim prije neokrnjeno povrati i preda.

U Zagrebu 29. Srpnja 1861.

G. Petrović s. r., archimandrit i zastupnik naroda kotora vrbovskog.

Klikni za uvećani prikaz
Lidija, hvala za ovaj dokument. M.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Lipanj 20, 2010, 21:43:28 »


Vrbovsko
...  Oj Vrbovsko moje malo ...



Klikni za uvećani prikaz





Foto: Lidija, 19. 06. 2010., 19:30

Više o gradu Vrbovsko > http://www.tz-vrbovsko.hr/crkva-sv-ivana-nepomuka.html

Ako ne možete slušati pjesmu "Oj Vrbovsko malo" kliknite gore, na monitoru, na (znak sa dvije suprotne strijelice) "refresh" tj. "osvježi" ili http://cro-eu.com/galerija-fotografija/displayimage.php?album=266&pos=1
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Srpanj 03, 2010, 21:09:37 »


Ivan Draženović od Požertve, kaštelan u Vrbovskom do 1843



Parte interna

L`Eccelsa regia camera ungarico-aulica ha conferita il posto di Castellano sostituito a Verbovsko, reso vacante colla morte di Giovanni Draženović, al fin`ora sostituito Controllore camerale di Vinodol Giuseppe Agnese, restando con cio vacante la carica di sostituito Controllore camerale a Vinodol.

Johann (Ivan) * Sinaz 17. Juli 1780, † Vrbovsko 19. März 1843; k. k, Cameralcastellan i. Vrbovsko; ♥♥ mit Katharina Hackl, * … 24. Juli 1781, † ... 1857.

Iz riječkih novina od 30. 12. 1843 u kojima se navodi da je, poslje smrti Ivana Draženovića, imenovan za kaštelana Giuseppe (hr. Josip) Agnese iz Vinodola.

http://www.svkri.hr/rijecke_novine/Eco_del_litorale_ungarico/1843/pdf/Eco_1843._No_78.pdf
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Srpanj 03, 2010, 22:15:13 »


Grobnica Draženovića u Vrbovskom

   
Klikni za uvećani prikaz
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Prosinac 16, 2010, 21:17:22 »


Sajam u Vrboaskom

Beč, 14. ožujka 1785.

Car Josip II., na molbu općine vrbovske, čini Vrbovsko kr. poveljenim komorskim trgovištem i podijeljuje mu pravo godišnjeg sajma: 1. ponedjeljkom poslije Tijelova; 2. na dan sv. Martina biskupa, s marvinskim sajmom dan prije ovih sajmova. Podijeljuje i tjedni sajam ponedjelkom. Padne li dan sajma na nedjelju ili na dan proštenja, tada se ima sajam obdržavati dan poslije.

1792. 16.jula u Beču. Potvrda kralja Franje II. — T. VI. 191., 261.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Prosinac 16, 2010, 21:28:35 »


Vrbovsko, 25. ožujka (marta) 1843.

Visokoučeni gospodin Josip Zlatarović, ces. kr. vjećnik i profesor ljekarstva u Jozefinskomu Beču, koji je od car. Kraljevskoga bojnog pridvornog vieća u krajišničke ove kotore, imenito 4. ožijka u Novu Gradišku i od onuda u Vrbovsko poslan bio, zadržavao se je kod gospodina Josipa Lalića od 14. do 26. ožujka izvješćujući se o izveristosti ljekara Lalićeva suproti ugrozi bjesnih pasa i otrovnih zmija.

Pri ovom putovanju nije učeni ovaj muž nijedne prilike govoriti s takovimi koje je od bjesnih pasa ujedene gospodin Lalić izlječio i koji se sada u potpunom nahode; pomnjivo je on izbitao sve, da se o istinosti Lalićeve ljekarije, koliko samo moguće, bolje  osvjedoči.

Sutra će mili nam ovaj gost putovanje svoje natrag u Beč nastaviti.

Još vam imam priobieti grozoviti jedan događaj koji se je u gosrkom kotaru slavne zagrebačke varmeđe zbio.

Na 1. ožujak 1843. pođe kastelan ** Draženović od Vrbovskoga i ponese sa sobom iz kase gospoštine vrbovske 7 000 forinti sreba, da ih po nalogu u centralnu kasu u Rijeci preda. On, umjesto da je upravo u Rijeku otišao svrati se u trgovište Mrkopalj i zaboavi se onde do 18. ožujka. Tog dana poslje podne nastavi on svoj put prema Rijeci i kad više grobničkoga polja u 7 sati u večer dođe, svrši si iz kratke puške svoj život; kod njega nađeno je samo 5 forinti srebra.

Narodne novine, 29. ožujka 1843

____________________
Uzvišena kr. ugarska privredna komora dostojala je, po smrti Ivana Draženovića ispražnjenju službu privremenog kastelana u Vrbovskom milostivo dodjeliti Josipu Angesu dosadaünjem privremenom kom. Kontroloru u Vinodolu; po tom pako izpražnjena je sada služba vinodolskoga privremenog komorskog kontrolora.

Narodne novine, 23. prosinca 1843
____________________
* Komorski posjedi u Hrvatskoj sastojali su se u osnovi od prijašnjih zrinsko-frankopanskih dobara, s tim što su primorska dobra ostavljena i nadalje pod upravom, riječkog gubernija, dok je zagrebački administratorat nadzirao gospoštije Fužine i Vrbovsko. (MD)

** Kastelan ili gospodarski službenik je skrbnik ili upravitelj jednog većeg imanja, kao što su to utvrda, dvorac ili palača, predstavlja političku snagu na lokalnoj razini i u okviru dodijeljenih prostora. Kastlan vrši više funkcija: financijske (npr. oporezivanje),  administrativne (sudske i vojne) i ekonomske (šumarstvo, stočarstvo, rudarstvo ...). Opunomoćen sa velikim ovlastima, kastelan je jezgra određenog vlastelinskog imanja – on je moć na određenom području. Kastelan, izabran od strane pokrajinske vlade ili veleposjednika, pripadao je lokalnoj ili regionalnoj eliti.
 
U današnjem smislu katelan je čuvar vladinog imanja. (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!