Gerovo
Ponikva (1) u kojoj leži Gerovo (584 m), Smrečje i selo Vode, ogromna je kraška uvala zarasla crnogoricom i šumama zelenicama.
S jedne strane izbočila se Sv. gora, a dalje nje svio se na kamenu briegu Hrib, okrunjen na zelenoj tjemenici na daleko vidljivom crkvom Sv. Leonarda. Nekako u sredini Gerovskoga polja iztako se Crkveni hrib, te ga dieli u dvie polovice od kojih je prednja plodna, a stražnja pusta ili močvarna, gdje šaš i rogoz uz drugo povodno bilje gospoduju. Prieko ovoga diela teku gorski potoci, dok se u zajedničko korito ne sliju i onda poniru.
Od Vode dolazi Vodanka; dubokom, kamenitom jarugom šumi i praši se Sokolića, od Prhaca lažni Brzni potok, dočim se od Repečkoga laza svija Gerovčica.
Sve te vode poniru pod Crkvenim hribom u Gerovsku pećinu, kojoj su vrata do 60 m duga, 6 m visoka, 3 m široka. Sviti potoci imadu trajnu vodu, samo je Gorovčica sušica. Pravilno nabuji u listopadu, a kakovom silom dere, svjedoči dovaljano kamenje. Došav do Smrečja, ruši se izpod mosta slapom, slije poslie u zajedničko korito i provaljuje kod Zamosta, utičući u Čabranku. Nije tomu dugo, da je Gerovčica cielu iztočnu polovicu Gerovskoga polja zaplavila, dignuv se 4 - 6 m visoko, a Crkveni hrib vazda je branio, da nije poplavila drugi dio i neplodnim ga učinila. Dapače
još god. 1876 bijaše ovdje periodično jezero, nu od onda propada voda pravilno. Zar se u tako kratko vrieme voda u pritocima možda umanjila? Nije.
Dno prijašnjega jezera bijaše mnogo dublje, što na 10 -12 m debele naslage prudja i koturina svjedoče, nu što bijaše naplav deblji, to se dno više dizalo, a došav voda do pećine, poče ona propadati. I tako se prijašnje stalno jezero pretvorilo u periodično. Kroz mnogo godina mogla bi voda nanesti prudja, panjeva, mulja i kamenja, koje se i sa svoda ruši i odtok zabrtviti, nu moglo bi se dogoditi, da se onaj uzak otvor kod Zamosta zatvori. Dogodi li se to, voda ne bi mogla izbijati, ona bi se povraćala i
Gerovsko polje opet u jezero pretvorila.
Kod Gerova imamo i zanimivi potok Starovnicu, koji nahrupi svake 10. ili 15. godine izpod Lukeševih rebara. Ovaj se na oko čudan pojav temelji na istim fizikalnim zakonima, kao i vrela na prestanke. Pod spomenutim briegom svakako su ogromne šupljine, za koje treba onoliko vremena, dok se napune vodom, a tada izlazi iz njih voda drugim šupljinama, kao na pretakala.
Gerovo najstarija je župa u Gorskom kotaru, jer je podignuta god. 1404, brojeća do 2000 duša, a spadaju k njoj osim spomenutih,
još mjesta: Kraj, Šegine i Lazac do kojega ima dva sata hoda. Da li je današnje Gerovo prvobitno mjesto, težko nam je reći, jer puk priča, da kad su Turci u ove krajeve provalili i selo popalili, spasi se jedina neka Gera sa svojim sinom, pobjegnuv na Crkveni hrib, gdje su se sakrili pod bukovo korienje. Kad su Turci otišli, dodje Gera na garište, sagradi sa sinom kuću, naseli mjesto, koje se od onda zove Gerovo.
Podneblje je u Gerovu blago; zima počima mjeseca prosinca i traje do druge polovice ožujka. Krumpir cvate oko polovice srpnja, kad i pšenica-jarica, a siju i ječam, zob (kojom hrane svinje), kukuruz, sade ili siju mrkvu, korabu, krastavce, repu, krumpir, blitvu, rotkvu, grah i grašak, koji cvate početkom srpnja, dočim sam ga u Tršću našao u najljepšem cvietu mjeseca kolovoza. I rajčice u Gerovu cvatu, zametnu plod, ali ne dozrievaju.
Gerovo se diči i spiljom, što leži izmedju Gerova i Crnoga luga u Tatinskom vrhu. Bilo je 18. lipnja god. 1882, kad je
cestar Abramović opazio, da je tlo na cesti gerovskoj poniknulo i da se pojavio osovan otvor. Abramović se spusti po konopu, a kad tamo, evo mu spilje pune raznolične sige. Prijavi gospoštiji čabarskoj, što je našao, a ova podžupaniji delničkoj, koja posla mjernika, da spilju pregleda. Idući napried, naidju na drugi odjel, a poslie borme i na treći pun prekrasnih sigastih prilika. 19. kolovoza dodje u Tršće dr. Pilar, da novu tu spilju tačno pregleda, a s njime uputih se i ja do Gerova, odkuda se povezosmo do Tatinskoga vrha. Po drvenim stubama spustismo se u zemaljsku utrobu. Ciela spilja pada u kut od 30°, a prvi odjel, u koji unidjosmo, širok je 4 m 38 cm, dug 10 m 14 cm, a 4 m visok. Na lievo nadjosmo veliku ovapničenu gromadu, a do nje stup od sige, kojemu je premjer u pridanku 1 m 60 cm, a u sredini l m 10 cm. Iz ovoga odjela uljegosmo l m 26 cm dugim ulazom u drugi razdjel, koji je 4 m 40 cm dug, 3 m 46 cm širok i 1 m 70 cm visok i pun prekrasnih prilika, medju kojima je opet najljepši stup, što mjeri u objamu 4 m. Otvorom, kojim se jedva potrbuške provukosmo, dodjosmo u treći odjel, koji je 7 m 24 cm dug, 5 m 20 cm širok i samo 1 m 80 cm visok, a sige tako pun, da smo ju mjestimice morali odbijati, da si prokrčimo put. Ciela je spilja duga 21 m 78 cm, prostorom se dakle ne odlikuje, nu zato se iztiče bogatstvom sige, jer ima u njoj na tisuće stalaktita i stalagmita, a moguće je, da se podzemno širi i dalje.
_________________
1 ponikva > veća udubina u kršu; škrapa, usp. vrtača (ljevkasta udubina u kršu), mjesto gdje voda ponire pod zemlju
Dragutin Hirc "Gorski Kotar", 1898